Da se nikad ne zaboravi ...

[fukara_tz]

11.09.2008

Zvornik

Ekspertni tim pronašao 80 kompletnih i 167 nekompletnih tijela

Ekspertni tim Tužilaštva Tuzlanskog kantona, Instituta za nestale BiH, ICMP-a, MUP-a TK i Komemorativnog centra Tuzla do sada su, nakon skoro mjesec rada, iz sekundarne masovne grobnice u Kamenici kod Zvornika ekshumirali 80 kompletnih tijela i 167 posmrtnih ostataka.

- Nedvojbeno je da se radi o žrtvama genocida u Srebrenici i ovo je samo još jedan u nizu dokaza da se on dogodio - kaže šef tuzlanskog ureda Instituta za nestale BiH Murat Hurtić.

Ekspertni tim jučer je čistio dio grobnice i pripremao se za nastavak ekshumacija koje će potrajati još najmanje sedam dana. Očekuje se da u ovoj grobnici bude pronađeno još najmanje 100 nekompletnih tijela. Osim žrtava, koje su u Kamenicu prebačene iz primarnih grobnica u Branjevu, Pilicima i Kozluku, u grobnici su pronađena i zrna metaka kojima su vršene egzekucije.

Ova grobnica je deseta koja je pronađena u Kamenici na lokaciji Kamenički put.(AVAZ)

[fukara_tz]

11.09.2008

Tuzla

Mirni protest žena Srebrenice - Zahtjev Hagu i Švedskoj da ne dozvole puštanje Biljane Plavšić na slobodu

Kao i svakog 11. u mjesecu, i danas su članovi Udruženja građana "Žene Srebrenice" bili na ulicama Tuzle. Šetnjom od Pinge do gradske česme, noseći jastučnice na kojima su izvezena imena žrtva, traže od odgovornih i nadležnih istinu. Žele izručivanje ratnih zločinaca, ubrzavanje identifikacije posmrtnih ostataka kao i traženje masovnih grobnica koje još nisu pronađene.



Uz zahtijeve koje stalno ponavljaju, svaki mjesec imaju i dodatne koji se odnose na aktuelnu situaciju. Ovaj mjesec najavljuju zahtjev koji će uputii švedskoj ambasadorici u Sarajevu kao i sudu u Hagu da se ne dozvoli ranije puštanje Biljane Plavšić. Žene Srebrenice smatraju da je njoj nagrada i kazna od 11 godina zatvora kojeg provodu i udobnom zatvoru te da je ne treba ranije oslobađati. Uz ovaj zahtjev žele i da se objelodane dokumenti koji se vode kao zaštićeni.

Ljiljana Radovanović


Danas su s njima bile i pripadnice nevladine organizacije "Žene u crnom", koje iz Srbije dolaze kad god stignu da podrže "Žene Srebrenice". Njihovo prijateljstvo datira od suđenja Škorpionima u Beogradu kad su podržale "Žene Srebrenice" i pružile im pomoć.

Ljiljana Radovanović, članica "Žena u crnom", rekla je da joj je teško kada dođe i Bosnu, Srebrenicu i Tuzlu, teško joj je zbog svega što se dogodilo i osjeća se odgovornom jer dolazi iz zemlje koja je to sve organizovala, naredila i uradila. Misli da se ne radi dovoljno na otkrivanju istine. Dan prije obilježavanja 13 godina od genocida u Srebrenici, u Beogradu su organizovale projekciju filma o Srebrenicu. Kaže da je na trgu bio muk, nijema tišina, film se puštao tri puta te zato misli da bi to trebalo češće činiti.

Također, Liljana Radovanović kaže da je istina dosta doprla do građana ali postoji jedno odbijanje istine kod uslovno rečeno običnih ljudi, koji ne žele da znaju i ne žele da slušaju. Dodaje da je njoj kao pripadnici naroda koji je učinio zlo, usput Beograđanki, teško da kaže šta misli jer joj neki okreću leđa zbog toga ali ona osjeća da tako treba zbog mladih ljudi koji u Radovanu Karadžiću vide heroja i koji žale zbog njegovog hapšenja.


Mirni protesti kroz sliku

[fukara_tz]

11.09.2008

SUD BiH

Slavko Šakić priznao krivicu za ratne zločine počinjene u Bugojnu

Slavko Šakić sklopio je sporazum s Tužilaštvom BiH kojim priznaje krivicu za zločine u Bugojnu, saznaje BIRN - Justice Report.

Sporazumom je Tužilaštvo zatražilo da ga Sud osudi na sedam do 10 godina zatvora.

Slavko Šakić je bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) optužen za zločine protiv stanovništva počinjene u Bugojnu.

Prema navodima optužnice, on je kao pripadnik Jedinice za posebne namjene “Garavi” u sastavu HVO-a u julu 1993. godine učestvovao u zarobljavanju civila Bošnjaka iz Bugojna, koji su potom bili zatočeni u podrumu motela “Akvarijum” u naselju Vrbanja.

Tužilaštvo smatra da je Šakić prilikom hapšenja civila “vršio pretrese i nasilno oduzimao novac i nakit”, te da je od 17. do 28. jula 1993. učestvovao u mučenju zatočenih Bošnjaka.

Šakić je početkom augusta negirao krivicu po navodima optužnice koja je potvrđena 30. jula.

Nalazi se u pritvoru od 18. maja, kada su ga u Livnu uhapsili pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA).

Sporazum je upućen Sudu na razmatranje.

(BIRN Justice Report)

[fukara_tz]

12.09.2008

SUD BiH

Novak Đukić ponudio garanciju sudu za ukidanje mjere pritvora

Odbrana Novaka Đukića zatražila da se mjera pritvora optuženom zamijeni jamstvom.

Branilac Novaka Đukića iznio je Sudskom vijeću prijedlog da se optuženom umjesto pritvora izrekne “mjera obezbjeđenja u vidu jamstva”. Kao garanciju da neće pobjeći, Đukić je ponudio stan u kojem živi njegova porodica, te stan svog prijatelja.

Sud će odluku donijeti naknadno.

Tužilaštvo tereti Đukića da je, kao komandant Taktičke grupe Ozren pri Vojsci Republike Srpske (VRS), naredio granatiranje Tuzle 25. maja 1995. godine, kada je u ovom gradu poginula 71 osoba, a ranjeno ih preko 200. Uhapšen je početkom novembra 2007. godine, od kada se i nalazi u pritvoru.

“Mislim da je prijedlog opravdan. Moj branjenik je ozbiljan i porodičan čovjek i sigurno neće svoju porodicu dovesti u situaciju da izgubi krov nad glavom. Ne bi ugrozio ni imovinu i porodicu svog intimnog prijatelja”, rekao je advokat Nebojša Pantić, te dodao da je optuženi spreman prihvatiti i druge mjere zabrane.

Sam Đukić je također naglasio kako se obavezuje da će ispoštovati sve zakonske mjere ukoliko mu Sudsko vijeće dozvoli da se brani sa slobode.

“Jasan stav Tužilaštva je da se mi protivimo ovom prijedlogu. Činjenica je da optuženi ima državljanstvo Srbije, a okolnost koja ukazuje na opasnost od bjekstva jeste i sama faza postupka u kojoj se nalazimo. Tužilaštvo je u poodmakloj fazi iznošenja dokaza i mislimo da dokazujemo svoju tezu da je optuženi postupio kako je navedeno u optužnici”, rekao je tužilac Mirsad Strika.

(BIRN Jusitce Report)



Samo nek se usude da ga puste

[fukara_tz]

12.09.2008

Tuzla

Zbog mogućnosti da se Novak Đukić brani sa slobode

Oštar protest roditelja djece ubijene i ranjene na Kapiji

Nakon što je jučer Novak Đukić, optužen za masakar nad tuzlanskom mladošću 25. maja 1995. godine ponudio Sudu BiH garancije da se brani sa slobode, roditelji ubijene i ranjene djece na Kapiji danas su izrazli oštar protest prema Sudu BiH jer smatraju da bi mu time ustvari pružili mogućnost da pobjegne iz Bosne i Hercegovine u Srbiji.



Jedan od roditelja ubijene djece, Hilmo Bučuk danas je rekao da je samo Novak Đukić i ostao, ostali sa spiska, njegovih sedam saradnika odavno su u Srbiji, jer svi imaju dvojna državljansta.

- Jedini je Novak tu, i sad mu treba dati avion da ode u Srbiju i time je Kapija završena, niko kriv. Mi smo nezadovoljni cijelim procesom suđenja i do sada, nemoguće je da odgovara samo jedna osoba za Kapiju, dodaje Bučuk.

Jedan od roditelja koji je došao izraziti svoje ogorčenje je i Faruk Ponjavić koji je kazao:

- Ako bi ga eventualno pustiti to je praktično osobađajuća presuda. Ogročeni smo zbog mogućnosti branjenja sa slobode, jer ako ga puste on će sigurno pobjeći.

Advokat Novaka Đukića Nebojša Pantić smatra da je njegov prijedlog opravdan dok tužitelj Mirsad Strika ističe da se Tužiteljstvo BiH protivi ovom prijedlogu.

- Tužiteljstvo je u podmakloj fazi iznošenja dokaza i mislimo da dokazujemo svoju tezu da je optuženi postupio kako je navedeno u optužnici, kaže Strika.

Odluku koju će Sud donijeti naknadno roditelji dočekuju sa zebnjom a Zineta Hidanović, koja je te kobne noći izgubila sina potreseno je rekla:

- Toliko smo vremena čekali da istina izađe na vidjelo a sada da se izlazi u susret jednoj takvoj osobi prije nego je proces i okončan, bar je red sačekati kraj procesa, ako se to dogodi spremna sam da se spalim.

Mogućnost da se Novak Dukić brani sa slobode, dočekana je sa nevjericom, a predsjedavajuća Općinskog vijeća, dr. Nada Mladina, načelnik Općine Tuzla, Jasmin Imamović, te predstavnici Komisije za civilne žrtve rata, sutra će u održat će sastanak povodom zahtjeva koji je Sudu BiH uputio advokat Novaka Đukića.

Podsjećamo, Novak Đukić tereti se za ispaljenje granate koja je 25. maja 1995. godine u centru Tuzle ubila 71 osobu, a 150 ih ranila. Đukić je u maju 1995. godine bio komandant Taktičke grupe Ozren, i nadležan je za upotrebu artiljerije, odnosno topova 130 mm i 155 mm. I sam osumnjičeni je na saslušanju u Tužilaštvu potvrdio da je bio na toj dužnosti 25. maja 1995. godine.

Kapija 25.05.1995

[fukara_tz]

13.09.2008.

Tuzla

Zajedničko saopštenje Komisije za civilne žrtve rata, načelnika Imamovića i predsjedavajuće OVT Nade Mladine

U slučaju da bude pušten da se brani sa slobode Đukić će pobjeći iz zemlje

U povodu zahtjeva optuženog generala Novaka Đukića za puštanje iz pritvora, kojeg je njegov advokat podnio Sudu Bosne i Hercegovine, danas je održan sastanak Komisije za civilne žrtve rata Općine Tuzla kojem su prisustvovali i načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović i predsjedavajuća OVT Nada Mladina.

Novak Đukić


Građani Tuzle svjedoci su različitih aršina prema optuženim u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Jučer su objavljene dvije vijesti, u jednoj Iliji Jurišiću, optuženom za događanja vezanim za 15. maj 1992. godine za koja uopšte nije dokazano da su ratni zločin, i koji drugu godinu provodi u zatvoru bez čvrstih dokaza optužbe, ne dozvoljavaju da se brani sa slobode, i druga vijest u kojoj advokat Novaka Đukića upućuje zahtjev da se Đukić brani sa slobode a kao garanciju nudi nekretnine.

Zanimljivo je da je do kraja saslušanja ostalo manje od mjesec dana i da je optužba uspjela Đukića povezati sa zločinom na Kapiji 25. maja 1995. godine. Ne treba zanemariti ni činjenicu da je od ukupno osam optuženih za zločin na Kapiji sudu priveden samo Novak Đukić dok su ostali zahvaljujući dvojnom državljanstvu, srbijanskom i bh, uspjeli pobjeći preko granice.

Jasno je da dva stana koje Đukić nudi nisu, garancija da on neće uraditi isto što i ostalih sedam sa spiska. Đukić i njegov advokat imaju zakonsko pravo da traže što su tražili, ali isto tako i Sud Bosne i Hercegovine ima zakonsku osnovu da kaže da ponuđene garancije nisu dovoljne i da ne dozvoli da se Đukić brani sa slobode.



Mogućnost da Đukić bude pušten da se brani sa slobode uznemirila je roditelje ubijene i ranjene djece, tuzlansku vlast i građane, i sve druge kojima je jasno šta znači puštanje Đukića jer znaju u kakvoj zemlji živimo i šta je u stanju dozvoliti naše pravosuđe. Sjetimo se nedužnog rudara Muhameda Brkića koji je pod oružanom pratnjom naše države sproveden u Sarajevo jer se igrom slučaja isto zvao kao preminuli Muhamed Brkić kojeg su tražili. Sproveden je tada i Selim Bešlagić i ostali. Spisak onih koji ne mogu mrdnuti iz zemlje je povelik jer znaju svi da država ne štiti građane ove zemlje. Nikoga više ne bi čudilo da takva država Đukiću izađe u susret.

U izjavi za medije zabrinutost i ogorčenje danas je izrazila i predsjedavajuća Općinskog vijeća Tuzla Nada Mladina rekavši:

- Novak Đukić, optužen za ratni zločin nad civilnim stanovnicima Tuzle, najteži zloćin nad civilima Tuzle u njenoj historiji, je pred izricanjem presude. Njegova odbrana traži da bude pušten iz pritvora, a on garantuje svojim nekretninama da će biti dostupan. Nama, građanima Tuzle, zakonodovnoj i izvršenoj vlasti, stalo je da se jedinom optuženom za ovaj teški zločin koji je dostupan organima pravosuđa BiH, i koji se jedini našao pred licem pravde od osmorice optuženih, ne udovolji zahtjevu zbog sasvim izvjesne opasnosti da će otići iz ove zemlje.

Bučuk Hilmija, predsjednik Komisije

Ispred Komisije za civilne žrtve rata Općine Tuzla želim da u ime svih roditelja ubijenih i ranjenih na Kapiji izrazim svoje veliko nezadovoljstvo zbog mogućnosti puštanja Đukića da sa brani sa slobode. Svima nam je poznato da su i do sada svi koju su se branili sa slobode pobjegli i da su se našli u drugim zemljama. Ako se to desi i sa Đukićem znači da se na Kapiju stavlja tačka i da neće niko biti kriv. Ono što je posebno simptomatično je da je do kraja suđenja ostalo manje od mjesec dana i da je jedini razlog traženja da se Đukić brani sa slobode omogućavanje Đukiću da pobjegne iz BiH.

Svoje ogorčenje izrazio je i Jasmin Imamović, načelnik Općine Tuzla, rekavši da vjeruje da Sud neće udovoljiti Đukićevoj molbi ali im upućuje i apel da budu duboko svjesni mogućnosti bijega kao što se dogodilo sa sedam ostalih osumnjičenih.

Punih je 13 godina kako se dogodio masakar nad nedužnom mladosti na Kapiji. Konačno je jedan od odgovornih uhapšen pa i sama mogućnost da bude pušten kao jedini koji može odgovarati za tolike ubijene, građane Tuzle, a posebno roditelje i rodbinu ubijenih, dovodi doslovno do očaja. To se moglo vidjeti i danas na licima ljudi koji su izgubili svoje najbliže, svoju djecu, i koji neće imati mira dok bar neko ne odgovara za Kapiju.


"Nitko nema pravo stvarati priliku za bijeg Đukiću"

Predsjednik BOSS-a Mirnes Ajanović smatra da nitko, pa ni Odjel za ratne zločine Suda BiH, nema pravo stvarati priliku za bijeg Novaka Đukića, kojeg se tereti da je naredio izvršenje zločina na tuzlanskoj "Kapiji".
"Zapovjedna odgovornost je najteži oblik izvršenja zločina, pa Sud BiH ne smije podleći pritiscima i udovoljiti nemoralnom zahtjevu da se Đukić pusti iz pritvora i brani sa slobode", kazao je Ajanović.



On smatra da Sud BiH ne smije zanemariti okolnost da postoji cijela mreža za pomoć ratnim zločincima, koja Đukiću može osigurati bijeg iz BiH, a njegovoj obitelji nadoknaditi hipoteku koju Đukićevi odvjetnici nude Sudu kao jamstvo od bijega.

BOSS poziva SDP, SDA, Stranku za BiH i druge političke stranke, da iz poštovanja prema žrtvama, bez obzira na zauzetost izbornom kampanjom, "daju svoj puni politički doprinos da Novak Đukić ostane iza rešetaka".

[pesak]

Nevladine organizacije

DRŽAVA SRBIJA NASTAVLJA PORICANJE RATNIH ZLOČINA

Nevladina organizacija „Žene u crnom” ocenila je da odlukom Vrhovnog suda Srbije, koji je usvojio žalbe dvojice pripadnika oružanih formacija „Škorpioni”, država Srbija ne samo da „nastavlja poznatu praksu poricanja državno organizovanih zločina”, već „delom amnestira i same zločince”. Beta
Vrhovni sud Srbije uvažio je žalbe branilaca dvojice pripadnika oružane formacije Škorpioni, koja je delovala u rezervnom sastavu MUP-a Srbije, za zločin u Trnovu jula 1995, kada je ubijeno šest žitelja Srebrenice.
Optuženom Branislavu Mediću prvostepenu presudu od 20 godina zatvora Vrhovni sud Srbije smanjio je na 15, a ukinuo presudu Aleksandru Mediću, osuđenom na pet godina.

„Ovom odlukom predsednica Ustavnog suda Srbije Vida Petrović-Škero dala je doprinos dodatnom ponižavanju žrtava i njihovih porodica. Ne samo što ih je ubila, država Srbija nastavlja da ih mrtve vređa i da i dalje povređuje rodbinu preživelih. Žene Srebrenice ponovo proživljavaju svoju bol, gubeći svako poverenje u mogućnost zadovoljavanja pravde”, navodi se u saopštenju te NVO.

„Oštro osuđujući ovu odluku Vrhovnog suda Srbije, zahtevamo od države Srbije da se seti presude Međunarodnog suda pravde, kojom je prvi put u istoriji najviše sudske instance UN neka zemlja osuđena za kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida”, dodaje se u saopštenju Žena u crnom.


http://www.e-novine.com/sr/srbija/clanak.php?id=16854

[fukara_tz]

13.09.2008.

Bratunac

Fatiha i Jasin za 603 bratunačka šehida



Svaki 12. u mjesecu za bratunačke majke bolno je sjećanje na maj 1992. godinu kada su ubijeni njihovi najmiliji. Porodice stradalih jučer su učenjem Fatihe i Jasina na šehidskom mezarju u Veljacima i tevhida u gradskoj džamiji u Bratuncu, odale počast za 603 civilne žrtve rata sa područja te općine.

Hajra Ahmetović (74) jučer je bila pored mezara sina Eneza koji je 1992. godine ubijen u OŠ "Vuk Karadžić". U prijeratni dom vratila se prije četiri godine. Muž joj je, kaže, umro od tuge za sinom. Drugi sin i tri kćerke daleko su od porodične kuće u kojoj Hajra ramazanske iftare dočekuje sama.

- Zadnji put sam vidjela sina 11. maja 1992. godine kada je krenuo u šumu. Tad mi je rekao, mama ako se ikad vidimo dobro i jeste, ako ne vidimo, čuvaj moju djecu. Isti dan mene su protjerali u Kladanj. Muž mi je bio dva dana zarobljen i tu je saznao da mi je sin ubijen u školi. Da me nisu protjerali, ja bih njega tražila cijelu noć i išla bih s njim kroz šume, samo da ga spasim- priča Hajra i dodaje da su Enezovi posmrtni ostaci pronađeni u masovnoj grobnici između Budaka i Blječeve.

Autor: Ms. Mu. (AVAZ)

No comment tv Bratunac May 13.2008

[fukara_tz]

14.09.2008

Zvornik

Nastavljeni radovi na masovnoj grobnici Kamenica

Prema informacijama šefa tuzlanskog ekspertnog tima za ekshumacije Instituta za nestale Bosne i Hercegovine iz masovne grobnice "Kamenica" do sada je izvađeno 97 kompletnih i 180 nekompletnih posmrtnih ostataka.



Kako navodi Hurtić procjene su da će na ovoj lokaciji ostati još oko sedam radnih dana kako bi se u potpunosti obavio posao ekshumacije masovne grobnice Kamenica.

Pretpostavke su da je za vađenje preostalo između 50 i 70 posmrtnih ostataka.

Istovremeno, članovi tuzlanskog ekspertnog tima za ekshumacije provjeravaju i druge potencijalne lokacije za ekshumacije uglavnom na području Podrinja.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080914028

[fukara_tz]

14.09.2008

IN MEMORIAM

Uzdol

Obilježavanje 15. gošnjice stradanja Hrvata u mjestu Uzdol

U Uzdolu, kod Prozora, danas je obilježena 15. godišnjica stradnja 29 hrvatskih civila, koje su u jutarnjim satima 14. rujna 1993. ubili pripadnici Armije RBiH izvodeći akciju Neretva 93.



Program obilježavanja je zapoečo u 10.30 sati polaganjem vijenaca u Memorijalnom centru. U 11.00 sati koncelebriranu Svetu misu predvodio je mons. Ivan Milovan, biskup porečko-pulski.

Nakon Mise, uslijedila je molitva za pokojne u Memorijalnom centru. Za zločin u Uzdolu Haški tribunal je, na osnovu komandne odgovornosti, teretio Sefera Halilovića, koji je prije dvije godine oslobođen krivice po svim tačkama optužnice

Imena žrtava

Jela Džalto rođ. 1950. god.,
Zorka Glibo rođ. 1938.,
Mara Grubeša rođ. 1943.,
Mato Ljubić rođ. 1923.,
Kata Ljubić rođ. 1948.,
Kata Perković rođ. 1922.,
Stanko Rajić rođ. 1927.,
Lucija Rajić rođ. 1933.,
Šima Rajić rođ. 1914.,
Mara Rajić rođ. 1938.,
Mijo Rajić rođ. 1924.,
Ivka Rajić rođ. 1921.,
Domin Rajić rođ. 1936.,
Ivka Rajić rođ. 1924.,
Martin Ratkić rođ. 1925.,
Kata Ratkić rođ. 1928.,
Luca Zelenika rođ. 1906.,
Janja Zelenika rođ. 1931.,
Dragica Zelenika rođ. 1934.,
Ivan Zelenika rođ. 1930.,
Ruža Zelenika rođ. 1931.,
Jadranka Zelenika rođ. 1981.,
Ruža Zelić rođ. 1944.,
Marija Zelić rođ. 1980.,
Stjepan Zelić rođ. 1983.,
Ante Stojanović rođ. 1920.,
Anica Stojanović rođ. 1949.,
Franjo Stojanović rođ. 1916. i Serafina Stojanović, rođ. 1922.

[m-u-c]

kako ovo da zaboravim(o) ...

Svake godine jedna se nova masovna otvori na kamenickom putu.



A samo nekih 20 metara od ove gornje nalazi se ovo.



506 , petstosest ..... na samo jednom mjestu ...

[m-u-c]

Jos nekoliko slika iz Kamenice

[fukara_tz]

15.09.2008.

Hag

Rasim Delić osuđen na tri godine zatvora

Bivši komandant Armije RBiH, penzionirani general Rasim Kadić, osuđen je danas pred Haškim tribunalom (ICTY) na tri godine zatvora za zločine koje je počinio odred “El Mudžahid”, čiji su pripadnici bili strani dobrovoljci muslimani, poznati pod nazivom “mudžahedini”, u centralnoj Bosni od juna 1993. do septembra 1995. godine.



On će ostati u pritvorskoj jedinici, u kojoj je do sada proveo 488 dana.

Delić je jedan od najviših vojnih zapovjednika kome se sudi pred ICTY po optužbama za odgovornost nadređenog za krivična djela ubistva i okrutnog postupanja.

U optužnici je navedeno da je optuženi vršio komandu i imao efektivnu kontrolu, između ostalog, i nad odredom “El Mudžahid”, kao dijelom Trećeg korpusa Armije RBiH.

Tužilaštvo ICTY navodi da Delić nije preduzeo potrebne i razumne mjere da kazni pripadnike odreda “El Mudžahid” koji su u junu 1993. pogubili zarobljene civile i vojnike bosanske Hrvate u selima Maline i Bikoši, općina Travnik, u centralnoj Bosni.

Žrtve su bila i 52 pripadnika vojske bosanskih Srba koji su zarobljeni u Vozući 11. septembra 1995. godine.

Suđenje je počelo 9. jula 2007. godine, a Tužilaštvo je završilo glavno izvođenje dokaza 10. februara 2008. godine, nakon što je pozvalo 52 svjedoka.

Tokom izvođenja dokaza tužilaštva, Pretresno vijeće je održalo dva pretresa o dokazima u Sarajevu na Sudu BiH.

Ti pretresi bili su prvi koji su održani izvan sudnica ICTY u Hagu.

U februaru 2008. godine Pretresno vijeće je oslobodilo Delića optužbi za silovanje, u skladu s pravilom 98bis, u skladu s kojim sudije mogu odlučiti da li postoji osnova za osudu po svim tačkama, ili po bilo kojoj tački navedenoj u optužnici nakon što tužilaštvo izvede svoje dokaze.

Pretresno vijeće je bilo mišljenja da postoji osnova za osudu Delića po ostalim tačkama: za ubistvo i okrutno postupanje.

Izvođenje dokaza odbrane je počelo 4. marta i trajalo je do 21. aprila 2008. godine.

Odbrana je pozvala 11 svjedoka, a Pretresno vijeće je pozvalo jednog svjedoka.

Završne riječi su održane 9. i 10. juna 2008. godine, kada je tužilaštvo zatražilo da Deliću bude izrečena kazna od 15 godina zatvora, a odbrana oslobađajuću presudu.

Danas je izrečena prvostepena presuda, a konačnu presudu Deliću će naknadno donijeti Apelaciono vijeće ICTY.

(ONASA)



Izricanje presude Generalu Delicu

[fukara_tz]

16.09.2008

Zvornik

Ekshumacije iz grobnice Kamenica 10

Stručnjaci tuzlanskog odjela Instituta za traženje nestalih BiH, pod vodstvom Tužiteljstva Tuzlanskog kantona, do sada su iz sekundarne masovne grobnice Kamenica 10 na području zvorničke općine, ekshumirali 107 kompletnih i 182 nekompletna skeletna ostatka srebreničkih žrtava ubijenih jula 1995. godine priopćila je glasnogovornica Tužiteljstva Tuzlanskog kantona Jasna Subotić.

Grobnica Kamenica 10


Ekshumacije iz ove grobnice počele su 12. augusta, a nastavljaju se i ove sedmice.

"Nakon ekshumacije izvršit će se sudsko medicinska obrada, reasocijacija, a potom i identifikacija skeletnih ostatka," kazala je glasnogovornica Subotić.

[Mx]

Bez komentara

[fukara_tz]

Pjesma posvecena ubijenim na tuzlanskoj Kapiji. Do sada ovaj video spot nije prezentiran van Tuzlanskog kantona i na internetu.


Ranjeno krilo nastavlja let- video spot posvecen mladosti ubijenoj u Tuzli


Pjesmu izvode tuzlanski pjevaci: Saša Prodanović, Selma Bajrami, Muhamed Nalić - Hame, Grupa IF, Željko Lešić, Svjetlana, Muhamed Mujkanovic, Davor, Igor Tasovac, članovi grupe Terusi, Banda i drugi...

[JMJ]

Hvala, f_tz !

[fukara_tz]

18.09.2008

Zvornik

U grobnici Kamenica 10 pronađen novi sloj sa posmrtnim ostacima

Tim za traženje nestalih pod vodstvom Tužilaštva TK danas je pri završnim radovima na grobnici Kamenica 10, otkrio novi sloj zemlje sa posmrtnim ostacima Srebreničana ubijenih u julu 1995. godine. Po naredbi kantonalnog suda u Tuzli, a pod rukovodstvom Kantonalnog tužilaštva, već mjesec dana obavljaju se radovi na ekshumaciji sekundarne masovne grobnice Kamenica 10 u općini Zvornik.

Masovna grobnica Kamenica 10


Pri završnim radovima tim za zdraženje otkrio je novi sloj zemlje sa posmrtnim ostacima Srebreničana, izjavila je Alma Džaferović – Tužiteljica Tužilaštva TK. Do danas je iz ove masovne grobnice ekshumirano 119 kompletnih i 196 nekompletnih skeletnih ostataka civila Srebrenice ubijenih jula 95.-te godine. O broju novootkrivenih nalaza još uvijek je nezahvalno govoriti ali postoji mogućnost da ih ima i na većim dubinama. Među posmrtnim ostacima, uz ostatke odjevnih predmeta i ličnih dokumenata i ovoga puta pronađena su puščana zrna i čahure.

[fukara_tz]

Jos jedan novi snimak

Lopare 23.3.95: Karadzic prijeti napadom na Tuzlu

[fukara_tz]

Novi zivot se radja Tuzla 1992-1995

Novi zivot se radja naziv je videa koji prikazuje uslove radjanja tuzlanske djece tokom agresije na BiH i Tuzlu. Ratno vrijeme i svaka sirena na videu prikazuju izmjestanje djece na hodnike i podrum. Autor filma je Danko a pjesmu pred kraj videa izvodi tuzlanski pjevac Željko Lešić.

U periodu od 25.05.1992 do 1995 u Tuzli je rodjeno 16.288 beba. Uprkos agresoru i svim zlim namjerama dušice male su se radjale u tuzlanskoj klinici

Novi zivot se radja Tuzla 1992-1995

[fukara_tz]

20.09.2008

Godišnjica otvaranja Memorijalnog centra Potočari

Na današnji dan prije pet godina, bivši američki predsjednik Bill Clinton zvanično je otvorio Memorijalni centar Potočari.
Poslije toga, svakog 11. jula, ovdje se obavljaju zajedničke dženaze i ukop identifikovanih Srebreničana, žrtava genocida počinjenog nad Bošnjacima Srebrenice u julu 1995. godine, u to vrijeme zaštićene zone Ujedninjenih naroda.



Na spomen zidu u Memorijalnom centru uklesana su imena 8.372 žrtve, od kojih je njih 3.215 identifikovano i sahranjeno na ovom mjestu. U Komemorativnom centru Tuzla na identifikaciju čeka još nekoliko hiljada posmrtnih ostataka, a još uvijek, na nekoliko lokacija u Podrinju i okolini Srebrenice, otkrivaju se nove masovne grobnice sa tijelima Srebreničana.

U proteklih pet godina, prema riječima direktora Merseda Smajlovića, Memorijalni centar Potočari, posjetilo je oko 350.000 građana. Ovih dana raspisan je tender za idejno rješenje druge faze ovog kompleksa.

(FENA)

Srebrenica 11.07.2008

[nedim01]

samo sto mi suze nisu krenule...sta su nam uradili zlikovci cetnicki...stici ce ih pravda sigurno ili na ovom ili na Onom svijetu !!!

[fukara_tz]

Jos jedan novi snimak

Karta za Hag naziv je videa na kojem je prikazano majevicko ratiste i linija razgranicenja gdje su se docekivale protjeranje grupe Bosnjaka iz Bijeljine. Zatim njihov dolazak u Tuzlu i smjestaj u Univerzitetsku dvoranu (jedan od kolektivnih prihvatnih centara)

[fukara_tz]

21.09.2008

Sarajevo

Rikard Larma: Ne dam zaboravu rat u Sarajevu

Piše: Asim Bešlija

Proslavljeni bh. fotograf Rikard Larma danas je Amerikanac. Rat je proveo pod opsadom u Sarajevu bilježeći život Sarajlija svojim fotoaparatom, i to toliko dobro i vispreno da se čini da to niko bolje od njega nije radio. U ratu ga upošljava američki Associated Press zahvaljujući kojem je svijet i putem fotografije upoznao užase Sarajeva. Izložba njegovih ratnih fotografija otvorena je početkom septembra u Zagrebu.



Drugog septembra u Zagrebu je otvorena Vaša izložba fotografija pod nazivom 'Opsada u 40 slika'. Otkud baš o opsadi Sarajeva u Zagrebu, i jesu li to radovi koje je bh. publika već imala priliku vidjeti?

Nevjerovatno, ali istinito. Vinko Sebrek je aktivista Foto organizacije 'Foto' , dugogodišnji predsjednik Fotokluba Zagreb, fotokluba sa najvećom tradicijom u regiji. Istinito je da me zatekao s pozivom i nekako dobro iznenadio. Iznenadio u smislu da nisam vjerovao da neko više pridaje pažnju našoj bliskoj istoriji. 'Koga više interesuje to'. Taj me gospodin u penziji pozvao da pravimo izložbu. Ja nisam razmišljao dugo. Kako odbiti.

Snimanje istorije Sarajeva me održalo u životu tih godina pa sam spreman obnoviti uspomene. Ispalo je da smo obnovili uspomene hiljadama ili tisućama onih koji su imali prilike vidjeti na neki način ili čuti, ili pročitati nešto o izložbi koja suze povlači.

Kakve nam utiske možete prenijeti o reakcijama same publike i javnosti općenito na otvaranje i sadržaj same izložbe, i činjenicu da se radi o Sarajevu?

Činjenica da se radi o opstanku. Reakcije su pojedinačne i u svakom slučaju emotivno jake. Putem interneta u, po broju, malo manjem izdanju od 40, sam plasirao na moje web stranice a bilo preneseno na mnoge druge web stranice. Tako ih je i dan danas moguće vidjeti za kompjuterom uz internet.



Fotografije mogu vidjeti i oni koji ih nisu proživljavali. Imali su priliku vidjeti i imaju priliku vidjeti na svome kompjuteru svi oni koji su mozda čak i rođeni poslije potpisivanja čuvenoga Daytona 1995. godine.

Imaju priliku vidjeti radove, slike ili fotografske dokumente, koje je u jednom momentu u privremenom smještaju u centru Sarajeva žirirao Abdulah Sidran 1994.godine. To je u stvari iz iste žute fascikle sa fotografijama iz koje sam 1994 godine u Kamernom teatru imao izložbu povodom godišnjice Novinarske organizacije Bosne i Hercegovne pošto sam bio proglašen za fotoreportera godine. To su fotografije koje sam izradio za vrijeme rata i koje su sada u žutoj fascikli. Bile su u Italiji na tri mjesta. Vicenzi, Padovi i Milanu. Za izložbu u Milanu nemam čak nikakvu uspomenu i detalj za album.

Pa, u Sarajevu, u Splitu. Pa, opet u Sarajevu u aprilu 2002.godine, malo dopunjena u Collegium Artisticumu. Baš sam prenio fasciklu u Ameriku sa namjerom da nekom prilikom ovdje organizujem svoju promociju kad me zateče poziv iz Zagreba. Evo sam baš dobio vijest da je izložba produžena još sedam dana zbog interesovanja.

Vi ste cijeli rat proveli u Sarajevu, u okruženju, ali ste odlučili tek iz njega otići dvije godine poslije rata. Zbog čega ne prije?

Pa, prije sam bio zauzet rizikujući život i radeći. Zar to nije bio novinarski izazov? Gledam sada mlade sarajevske kolege Damira Šagolja i Ziju Gafića kako žurno idu i traže belaja na tuđem ratištu. A, i nisu to više mlade kolege. Najmanje deset godina u poslu, šta govorim. Ispada da sam prolupani stari škljocko.



Nisam otišao iz Sarajeva u ratu i nisam ni pomišljao. Kada me je brat panično zvao i spominjao Vukovar, ja sam se ljutnuo riječima, 'Pa, Sarajevo je olimpijski grad. Valjda će se neko trznuti da to zaustavi'. Bogami bilo je teško i 1995. godine, nisam mogao vjerovati da će se bombardovanje i intervencija desiti.

Kada su prve tomahavke poletile u zrak mi smo to u redakciji Associated Pressa u Sarajevu saznali prvi od lokalnih novinara. Trebali smo profesionalno da potvrdimo vijest. Ma, rakete su jos kružile u zraku. To je bilo najdužih pola sata u našem životu. Potvrdilo se i intervenciji nije bilo kraja.

Ko je mogao zamisliti i naći načina da se front između zgrada i između spratova istih zgrada neutrališe bez totalnog uništavanja objekata. Desilo se i to. Zgrade na Vrbanji su na neki način sačuvane.

Ja sam u ratu postao stranac u svome gradu. Toliko sam bio s druge strane objektiva i objektivno bilježio šta se događa, da sam postao stranac. Pitali su me čak i pitanje: 'A, gdje ste naučili naš jezik?'

Na stranu filozofiranje. Život je jednostavniji. Ima rezova u životu. Ja sam otišao tragajući za dobrim i iskonskim. I to je sva priča. 1999. u februaru ja u Jerusalemu chatajući u nekom našem chat roomu sa našima po svijetu, prijavim: 'Napokon se u mome životu pojavila ženska koja će mi promijeniti život'.

Jeste, i našlo se odmah upozorenja od nekoliko ženskih osoba da se ne zaletim, da se pazim, ali sam šutnju nametnuo dopunom rečenice: 'Dobio sam ćerku!'...

I drugu... I jeste Julia, danas devet godinica, i Lillian, moj danas sedmogodišnji zlatni ljiljan, su mi promijenile život. Nabolje. I evo me u Americi.



Vaše fotografije Sarajeva pod opsadom posebno su svjedočanstvo o onome šta su doživljavali grad i ljudi u njemu. Imate li uopšte podatak koliko ste fotografija ratnog Sarajeva napravili i kolika je Vaša lična arhiva?

Moja arhiva je velika ali i nije arhiva. Ja imam kofer negativa što se i ne bi moglo nazvati arhivom u današnje vrijeme. U toku i kroz rad sam arhivirao mali broj negativa i skenirao i imam ih u današnjem digitalnom obliku. Zahtjevno je to i dugotrajan proces. To skeniranje.

Kada je Oslobođenje izgorilo ja sam se pomirio s činjenicom da sam izgubio predratnu arhivu negativa. Otišlo u plamenu. Tješila me pomisao da se u stvari sada snima nova istorija.

No, u ovim godinama sada imam tužnu činjenicu na pameti. Ma, koga to još interesuje. Prošlo vrijeme.

U propratnom tekstu za katalog izložbe u Zagrebu, napisano je da su Vaše fotografije takve da ističu samo ono najbitnije iz datog momenta stvarnog života koji ste pratili. Kako ih Vi lično tumačite?

Ja nisam teoretičar. Prepuštam vama da tumačite. Vama čitaocu, kritičaru, literati. Hvala stvarnom gospodinu Vinku Sebreku koji je moje fotografije poredio sa umjetnošću tih riječi:'...proze Meše Selimovića, Ivana Lovrenovića, Mile Stojića, Nedžada Ibrišimovića, Ive Andrića, Branka Ćopića, Josipa Mlakića, Igora Štiksa... Svaki, pa i najokrutniji fotografirani trenutak ističe lirsku profinjenost Larmine duše. Larmine fotografije prizivaju stihove Kamenog spavača Mehmedalije Maka Dizdara (Ima jedna zemlja, Bosna da oprostiš), zatim škrte poetske forme Antuna Branka Šimića, mudre i duhovne poruke Nikole Šopa, Marka Vešovića, Abdulaha Sidrana, Izeta Sarajlića, Anđelka Vuletića...'

Je li rat kao tema za Vas prošlost, i recite nam šta danas radite u Americi, i koliko Vam je normalan život i okruženje u kojem živite profesionalni izazov?

Neznam šta da kažem. Ne želim da zaboravim. Rat kao tema je moja istorija. I istorija Sarajeva. I ne dam da se zaboravi. Ali živim novi život...

Jeste, imam preokupaciju u fotografiji koju sam počeo krajem prošle godine, i evo baš nekako promovirao izložbom ovaj vikend u Filadelfiji. Nadnaslov 'Slikanje svjetlošću'. Što je fotografija, zar ne.

Nisam jedini, ali rijetki su fotografi koji su se ostvarili u tolikoj mjeri i u toj tehnici. Otišao sam svjesno daleko. Želja mi je da moji radovi mogu biti okačeni na zid kao umjetničko djelo. Na zid nečijeg prostora za ugođaj i da taj neko ima inspiraciju da ga gleda ponovo i ponovo.

Printam moje nove radove na platnu i zatežem na ram, i ima se utisak prave slike u ulju ili akriliku. Oduševljene su reakcije. Naravno, na mojoj web stranici http://www.rikardlarma.com je pristupačno vidjeti.

Da li bi se iz Vašeg opusa mogli izdvojiti neku fotografiju koja bi po vama bila najbolja? I zašto?

Ima raznih kriterija za tu karakteristiku najbolje. Fotografije iz Sarajeva pod opsadom su jedno a umjetnost fotografije drugo. Iako sam i dalje u objašnjenju da je life umjetnost najzahtjevnija i na prvom mjestu, dao sam se na nešto modernije. Kao što je u life fotografiji slučaj, fotograf snimkom zaustavlja vrijeme i mjesto, lokaciju, događaj, komponuje u fotografiju u jednom djeliću sekunde i to se nikada ne može ponoviti. Slučaj je i sa mojim novim radovima. Eksperimentišem sa dugom ekspozicijom, prirodnim okruženjem, bojama. Vrlo često i na događaju, i na isti način. Svaka fotografija ima pokret koji se ne može ponoviti. Za razliku od prethodnog slučaja sadržaj fotografije je miroljubiv, privlačan, neagresivan sklad boja i pokreta... Vrijeme će pokazati.

U Sarajevu ste izlagali i tokom rata. Kada Vas možemo ovdje očekivati sa sličnim projektom? Sarajlije bi to vjerovatno mnogo cijenile.

Drago mi je da najavim saradnju sa sarajevskim kulturnim aktivistima okupljenim oko MESS-a. U planu je izložba, i za promjenu pripremam nove radove ili bar u novom obliku. Modul memorije je naziv ciklusa izložbi i programa. April je mjesec, godišnjica.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080916002

[fukara_tz]

22.09.2008

Zvornik / Kamenica

Ekshumacije iz masovne grobnice Kamenica 10

More Srebrenica genocide victims exumed from notorious death valley grave

PHOTO: Forensic archaeologist Matthew Vennemeyer of Ohio, U.S., of the International Commission for Missing Persons, ICMP, inspects body remains in a mass-grave site in a remote mountain area near the village of Kamenica, Bosnia, Tuesday, Sept. 9, 2008.



More remains of the Srebrenica genocide victims have been exhumed from a mass grave in eastern Bosnia - some 30 kilometers from Srebrenica. Kamenica valley.

Kamenica mass grave is the tenth secondary grave found in the village of Kamenica, where Bosnian Serbs brought bodies to cover up the Srebrenica massacre - Europe's worst atrocity since World War II. Around 4,000 complete and incomplete bodies of Srebrenica victims have so far been exhumed from 10 mass graves in the Kamenica valley alone.



"So far we have exhumed 97 complete and 180 incomplete skeletons," Murat Hurtic of Bosnia's Missing Persons Commission is quoted as saying to FENA (Bosnia's Federal News Agency). The exhumation of Kamenica mass grave, near the eastern town of Zvornik, began in mid-August and is expected to continue for at least another week, Hurtic said.

The previously exhumed sites contained over 2,000 bodies from the July 1995 massacre. Serb forces overran the then U.N.-protected Bosniak enclave of Srebrenica in the final phase of Bosnia's 1992-1995 war, summarily killing more than 8,000 Muslim men and children, and forcibly deporting roughly 20,000 women in a U.N.-assisted ethnic cleansing of the enclave.

The victims were initially buried in a dozen mass graves. But after the release of satellite pictures showing large portions of freshly disturbed ground, Serbs moved them to other locations in order to cover up the crimes. The body parts were separated during reburial using bulldozers, and forensic experts sometimes found parts of a single person buried in three different so-called secondary graves.

PHOTO: British forensic archaeologist Esma Alicehajic, front and Matthew Vennemeyer of Ohio, U.S., rear, members of International Commission for Missing Persons, ICMP, inspect body remains in a mass-grave site in a remote mountain area near the village of Kamenica, Bosnia, Tuesday, Sept. 9, 2008.




PHOTO: Forensic experts from the International Commission for Missing Persons, ICMP, inspect body remains in a mass-grave site in a remote mountain area near the village of Kamenica, Bosnia, Tuesday, Sept. 9, 2008.




vise ovdje http://srebrenica-genocide.blogspot.com/


Tuzla - Obrada eksumiranih tijela iz masovnih grobnica

Slijedeći video sadrži uznemiravajuće prizore.
Nastavite na vlastitu odgovornost.