Na Zapad se ide da se radi, u Bosni se novac trosi i gradi se imidz uspjeha.

Sve je stalo u jednu recenicu. Dijaspora i njihovi potomci nikad ne mogu biti svoji na svojom, osim mozda njihove trece generacije koja ce imati dodira sa Bosnom utoliko ako je posjete samo u prolasku na dalmatinsko primorje.
Najgori su dijasporci koji su se zabili u neboder na 16. spratu u Njemackoj, i sad nit su Nijemci , nit se mogu pomirit i asimilirat i otarasit se Bosne. Njihova djeca, mozda, dok njih svaki dan tuce i maltretira nostalgija.
Eto, slucajno znam za stariji bracni par iz Podrinja koji je obnovio kucu u rodnom kraju. Vuce ih nesto nazad, na svoje i naravno da oni nikad ne mogu biti domaci u Svedskoj, bez obzira koliko se trudili da to postanu.
E sad, najgora je generacija 92-95, oni su tamo ostali jer su morali, protjerani su iz svojih mjesta, vratit se nisu mogli posebno u tim svjezim poratnim godinama, nije se imalo kud.
Mnogi su imali i malu djecu, pa se ipak moralo mislit i na ta mala usta. Ali, bez obzira na svu ljetopu zapadnih velegradova, ipak covjeka vuce nesto na svoje. I oni usljed svoje dijasporske depresivnosti, onda pocnu pisati ovdje po forumu i pljuvati i po Zapadu, i po Bosni jer se sva akumulirana frustracija koja se godinama nakupila u njima mora negdje istresti.
Ja sam takvog misljenja da novac pokrece svijet. A novac je lakse zaraditi na zapadu , nego u Bosni, i to je glavni razlog koji tjera ekonomske imigrante iz Bosne ka granicnom prelazu Izacic.
