Drugi korpus Armije BiH

[Gojeni H]

Pa priča o momku sa fotografije koji je sa 16 godina dobio zlatnog ljiljana, to mi interesantno

Anes Kovacevic je unistio 2 tenka istog dana, jedan T-55 a drugi je bio T-84. Za ovo je dobio zlatnog ljiljana.
Koliko mi je poznato on je najmladji dobitnik zlatnog ljiljana u Armiji RBiH. Imao je 16 godina.

[SkyLimit]

Neki od poginulih boraca sa prostora Tuzle

[melac]

Ja mladosti puste sto je izginula od 21 do 25 godina. Onaj dio populacije koji je najveseliji, najotvoreniji, jos neokaljan, naivan da tako kazem. Tuga golema samo na njihovu mladost izgubljenu.

[SkyLimit]

Statistički podaci o poginulim pripadnicima Armije RBiH iz općine Gračanica(računajući i one koji nisu bili sa prostora te općine ali su poginuli kao pripadnici gračaničkih jedinica, kao i one koji su bili iz Gračanice a poginuli su kao pripadnici ne - gračaničkih jedinica):

Opći podaci

Ukupan broj poginulih vojnika : 325(tokom rata na prostoru općine Gračanica poginuo je i trocifreni broj civila, uglavnom od granatiranja sa Ozrena, no u naredne statističke podatke uzeti su u obzir samo vojnici).

9.2% poginulih vojnika su iz reda izbjeglica koji su našli utočište na prostoru općine Gračanica. Najviše ih je poginulo(13) iz mjesta Sjenina(Doboj).

Prema prostoru općine na kojoj su poginuli

Gračanica 48.7%(od dijela prostora prijeratne općine Gračanica formirana je ozrenska općina Petrovo u RS opa.)
Doboj 12.9%(računajući i Doboj u RS i Doboj - Istok u Federaciji opa.)
Gradačac 11.4%
Tuzla 6.3%
Brčko 5.8%
Lukavac 5.5%
Banovići 3.7%(vozućko ratište opa.)
Olovo 1.2%

Itd.

Prema naoružanju koje ih je usmrtilo

Razne vrste granata 41.5%
Pješadijsko naoružanje(puška, mitraljez...) 25.6%
Snajper 10.6%
Mine 8.6%

Itd.


Prema starosnoj strukturi poginulih

16 - 20 godina 6.2%
21 - 25 godina 33.5%
26 - 30 godina 24.9%
31 - 35 godina 16.3%
36 - 40 godina 11.7%
41 - 45 godina 6.2%
46 - 50 godina 0.9%
51 - 55 godina 0.3%

Najmlađi poginuli vojnik je bio Bešić Husejn, rođen 08.01. 1976. u mjesto Doborovci, Gračanica, a poginuo 07. 01. 1993. kao pripadnik 107. brigade Gradačac.

Najstariji poginuli vojnik je bio Jahić Husejn, rođen 13. 07. 1941. u mjesto Prijeko Brdo, Gračanica, a poginuo 17. 12. 1993. na gradačačkom ratištu kao pripadnik 111. brigade Gračanica.

Prema vojnoj formaciji u kojoj su poginuli

TO Gračanica 16.6%
111./221. bbr. Gračanica 50.8%
212./222. Oslobodilačka brigada 18.2%

Itd.












Najviše boraca u jednom danu je poginulo 20. marta 1995. godine. Pripadnici 212./212. Oslobodilačke brigade su se tog dana spremali da iz kasarne Husinska Buna u Tuzli krenu u operaciju zauzimanja releja Stolice na Majevici. Dok su se u krugu kasarne upravo spremali da krenu u borbu, a to je sve trajalo duže nego što je trebalo, odjeknula je granata s Majevice. Poginuo je ogroman broj boraca 2. Korpusa, a među njima čak 20 iz Gračanice(18 odmah, 2 od posljedica ranjavanja u bolnici Gradina u Tuzli)!


Ovo me podsjetilo na jedan drugi slučaj. 28. februara 1993. minibus sa ranjenicima i amputircima te medicinskim osobljem krenuo je iz Tuzle za Zenicu, gdje su neki trebali na rehibilitaciju a neki da dobiju proteze. Međutim tokom tog puta na prostoru Kladnja minibus je pogođen granatom ispaljenom iz neprijateljskog uporišta Pelemiši i bio je veliki broj poginulih, među njima i dobitnik Zlatnog ljiljana Bimo Adžajlić(pripadnik IDČ 5. OG "Panteri", a tad je poginuo i još jedan pripadnik te jedinice).

[SkyLimit]

Iako je vjerovatno već postavljeno na temi, ali hajde

212./222. Oslobodilačka brigada Gračanica - Lukavac - Doboj Istok, oslobađanje Vozuće 1995.

[SkyLimit]

TO NISU SAMO BROJEVI Iz tiska uskoro izlazi monografija 'Za vječno sjećanje'



U Gradačcu je danas održana konferencija za novinare u povodu izlaska iz tiska monografije „ZA VJEČNO SJEĆANJE – šehidi poginuli borci i civilne žrtve rata 1992-1995. na području općine Gradačac“.

Priređivač monografije Vahid Klopić kazao je monografija svojim sadržajem ima za cilj još jednom podsjetiti na značaj gradačačkog ratišta u obrambeno-oslobodilačkom ratu od 1992. do 1995. godine.

Podsjetio ja da je na gradačačkom ratištu poginulo 1006 boraca i civila iz Gradačca i devet općina koje su tijekom minulog rata bile u zoni odgovornosti 2. korpusa Armije Republike BiH.

- To nisu samo brojevi, to su ljudi s imenom i prezimenom i njihovim životnim sudbinama. Ova knjiga baca novo svjetlo na ono što se događalo tijekom agresije na Gradačac i državu BiH - kazao je Klopić.

Općinski načelnik Edis Dervišagić istaknuo je da je prošlo dovoljno vremena da se s povijesnog aspekta sagleda i rasvijetli sve ono što se događalo ratnih godina na području Gradačca.

- Ljudi iz ove knjige dali su najviše i najvrednije što su imali o mogli dati, svoje živote, i to nikada ne smijemo zaboraviti. Ovu knjigu u svojim domovima treba imati svaka gradačačka obitelj - smatra Dervišagić

Izdavač monografije je Općinska organizacija porodica šehida i poginulih boraca Gradačac uz financijsku potporu Općine Gradačac.

Promocija monografije najavljena je za 22. listopada, kada će biti obilježen Dan općine Gradačac i godišnjica boja za oklopni vlak.

http://informativa.ba/2016/09/28/to-nis ... o-sjecanje

[SkyLimit]

Nastaje monografija Drugog korpusa Armije RBiH: Knjiga o najvećem korpusu


Ova vojna formacija je odbranila najveću slobodnu teritoriju Bosne i Hercegovine i bila najbrojnija u Armiji BiH, a u jednom periodu je brojala i više od 75.000 boraca.

Vlada Tuzlanskog kantona je na posljednjoj sjednici, na prijedlog Ministarstva za boračka pitanja, usvojila odluku o izdvajanju 30.000 maraka za izradu monografije “Drugi korpus Armije Bosne i Hercegovine 1992-1995. godine”.

Autori projekta ove monografije su prof. dr. Sead Selimović i prof. dr. Izet Šabotić, profesori na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

U obrazloženju ovog projekta, navedeno je da je osnivanjem Drugog korpusa Armije BiH učinjen značajan iskorak ka zaustavljanju agresije na BiH i sprečavanju agresora da ostvari zacrtane velikodržavne ciljeve i pripajanje BiH velikodržavnom konceptu takozvane “Velike Srbije”.


-Od osnivanja, te u ratnim godinama, Drugi korpus će biti respektabilna vojna sila, spremna da odgovori zadatku i odbrani teritoriju i narod od agresorskih nasrtaja. Kroz sve godine ratovanja, Drugi korpus, kao najveći korpus Armije BiH bio je jedna od najvažnijih vojnih komponenti odbrane BiH – napisali su profesori Selimović i Šabotić.

Kako su naveli, Drugi korpus je odbranio je najveću slobodnu teritoriju BiH i bio najbrojniji u Armiji BiH, a u jednom periodu je brojao i više od 75.000 boraca.

-Oslobodio je više od 1.500 kilometara kvadratnih okupirane teritorije, slomio brojne neprijateljske ofanzive, koje su sudbonosno utjecale na konačan ishod rata, dao nekoliko viteških i slavnih brigada, dao tri heroja oslobodilačkog rata, a više od 300 boraca Drugog korupusa dobilo je ratno priznanje Zlatni ljiljan – napisali su profesori.

Zbog nemjerljivog doprinosa, istakli su Selimović i Šabotić, koji je dao Drugi korpus Armije BiH u odbrani od agresije, neophodna je veća naučna i svaka druga pažnja ovom važnom historijskom pitanju, kako bi se ukazalo na značaj i ulogu, ali i spasio od zaborava ovaj važan dio bh. prošlosti.

-Prošlosti u kojoj je Drugi korpus imao nemjerljivu ulogu. Stoga smatramo potpuno opravdanim ideju i realizaciju monografije – napisali su ovi univerzitetski profesori.

smrdim/vijest/nastaje-mon ... oto-181330

[SkyLimit]

.

[Heller]

Jel ima neko ko bi mogo više napisat o II Inžinjerskoj.

[Sokol31]

SkyLimit

Hvala puno za ove statističke podatke vezane za Gračanicu

[SkyLimit]

Na stranici http://zatebebih.ba/ stvarno ima sjajnog materijala o cjelokupnoj Armiji RBiH, pa i o 2. Korpusu. Recimo u ovom Zborniku o 1993. godini S. Delić o dejstvima 2. Korpusa između ostalog piše:

(Pokušaj presjecanja "Koridora" od strane tadašnjeg komadanta 2. Korpusa Željka Kneza ) :

Napad naših snaga trajao je od 15. novembra 1992. pa sve do 15. decembra 1992. godine kada se prešlo u odbranu u svim pravcima, sprječavajući prodor agresora. Zbog niza objektivnih i subjektivnih slabosti, razloga i okolnosti nijedan od zadataka nije uspješno izvršen.

Na presijecanju tzv. "Sjevernog koridora" kao glavnu udarnu snagu za napad korišćene su uglavnom iz J/I dijela Z/O 2. Korpusa(Sprečanski bataljon - 350 boraca, Odred Kalesija - 121 borac, Odred Lukavac - 110 boraca, bataljon Gračanica - 185 boraca, IDV - Živinice - 75 boraca, Č.V.P. Tuzla - 75 boraca, vod Dubrave - 35 boraca, P.O.V. Tuzla - 25 boraca, 1. Bataljon iz Srebrenika - 255 boraca, 3. OT i 1. H - 122. mm iz OpŠTO Tuzla - OG - 5) čime je donekle oslabljen istočni i zapadni dio fronta i dat prioritet sjevernom.

Ovakve aktivnosti komadanta 2. KARBiH, kao i širenje raznoraznih dezinformacija zbog velikih gubitaka(oko stotinu mrtvih i daleko više teže i lakše ranjenih) dodatno su kod vojnog i političkog rukovodstva RBiH podgrijavali nepovjerenje u komadanta, što je dovelo do "kulturnog eliminisanja" istog pod izgovorom da im treba vojni ataše u RH, što u praksi nikad nije realizovano. Smjena komadanta 2. KARBiH izvršena je 27. februara 1993. godine.

Ovaj podatak naveo sam kako bih napravio jedan kratak uvod u sve ono što se dešavalo na ovim prostorima krajem 1992. i ulazak u ratnu 1993. godinu.

(Pokušaj neprijatelja da u cilju proširenja "Koridora" ovlada rejonom Čardaklije napadom izvšenim 26. maja 1993.):

Odsudnom odbranom naše jedinice su odmah po otpočinjanju neprijateljskog napada iz RPG - 7 uništile jedan tenk T - 55. Zbog jačine neprijatelja uvedena je u borbu interventna jedinica Sprečanski odred - Živinice čime je napad neprijatelja slomljen, a slobodne teritorije očuvane. U tim borbama poginulo je i ranjeno više naših boraca.

Gubitci neprijatelja bili su veoma veliki. Na našu stranu izvučeno je osam mrtvih neprijateljskih vojnika, a naknadno je pronađeno još pet. Posebno su desetkovane "Crvene beretke" kapetana Dragana koji je i lično komandovao tom akcijom. Narednih dana, da bi se spriječilo širenje zaraze od raspadnutih četničkih leševa, dogovoren je prekid vatre kako bi neprijatelj pokupio svoje mrtve iz međuprostora.

(Još jedan pokušaj proširenja "Koridora", napad počeo 21. jula 1993.):

Napad je izvela 5. Kozaračka brigada(manevarska) ojačana tenkovima i artiljerijom. Snagama neprijateljskih jedinica komandovao je general Pero Čolić.

Pri napadu neprijatelj je koristio avijaciju i rakete "VOLHOV". Glavne snage neprijatelja bile su usmjerene u pravcu: Bojići - Željeznička stanica - s. Bukvik, a pomoćne snage na pravcu: K 101, 8 - K 09.

Nakon do tada neviđene žestoke artiljerijske pripreme otpočeo je napad pješadije i O.S. u 06 : 30. Koristeći opću nadmoćnost neprijateljske snage su uspjele doći 10 metara od našeg p/k gdje su hrabrošću i nadljudskim naporima branilaca zaustavljeni. Branioci uništavaju jedan tenk T - 55 i jedan onesposobljavaju. I pored toga neprijatelj se konsoliduje i ponovo napada kada su mu uništena još četiri tenka T - 55 i dva 0.T. Sa pješadijom borbena dejstva su u kontinuitetu trajala sedam dana. Agresor nije uspio da probije naše linije odbrane i ostvari planirane ciljeve. Nakon velikih gubitaka u ž/s i MTS, 5. Kozaračka brigada, bojeći se našeg protivnapada ojačala je linije posadnih snaga i prešla u odbranu.

Pri odbrani ovih prostora naše snage su imale pet poginulih i 40 što lakše, što teže ranjenih boraca. Zarobljen je i stavljen u funkciju oštećeni tenk T - 55, dok je drugi, koji je bio uništen, izvučen tek 1996. godine.

[SkyLimit]

(O neprijateljskoj ofanzivi na Teočak 1993. godine)

Uzevši u obzir značaj ovog prostora, kao i spoznaju da je negdje ovdje i granica Z/O ova dva neprijateljska korpusa, procijenili smo da će neprijatelj u napadu koristiti dio snaga iz 1. i 2. Majevičke brigade(IBK) i 1. Zvorničku brigadu(DK) ojačane sa specijalnim jedinicama i ozloglašenim četnicima jačine od čete do bataljona. Među njima računali smo i na dio gardijske brigade "Pantere", "Drinske vukove", "Mandine četnike", "Tobutske sokolove" i Specijalnu jedinicu MUP - a RS. Pored navedenih jedinica očekivali smo da bi iz rejona Bijeljine mogli angažovati dodatne snage iz korpusnih rezervi, kao i podršku korpusne artiljerije iz rejona Lipovice(6 haubica 155 mm) i rejona Crveno brdo(6 haubica 155 mm) i četa tenkova od kojih su uočena dva T - 84.

U sklopu priprema za ovaj boj neprijatelj 21. novembra 1993. bez većih borbi vrši pomjeranje p/k svojih linija odbrane bliže p/k 1. bbr. "HM". Zaposjeda do tada samo vatrom kontrolisane međuprostore u rejonu Lazje - Zečja kosa - Obršine - Skakavice. Istovremeno u cilju obmanjivanja naših snaga o svom glavnom pravcu napada, vrši napad podržan artiljerijom u rejonima Nikolići i Pošajtovac. U napadu koristi i modifikovane rakete tipa LUNA i VOLHOV(3 + 15 naknadno). U selu Laze uspjeva probiti l/o u rejonu tt 610 nakon čega brigada "HM" uvodi interventnu jedinicu i vraća neprijatelja na polazne položaje.

Osnovni cilj ofanzive, koja će nakon ovog napada uslijediti, bio je kao što smo i pretpostavili, okupacija slobodnih Teočanskih teritorija i Sapne, čime bi bitno skratili front prema ostatku jedinica 2. Korpusa, a jedinicama na spoju IB i DK omogućili posjedovanje novih položaja. Uspješnim završenjem ovog zadatka, agresor bi nesmetano mogao koristiti jezero Snježnicu kao i putnu komunikaciju Lopare - Priboj - Sapna - Zvornik. Jedinicama za izvršenje ovog zadatka neposredno je komandovao zločinac Mladić. Planu dejstva za ovaj boj dao je naziv "Seminar", valjda kako bi potčinjenima u praksi i na djelu pokazao kako i šta treba raditi na ovakvom zadatku.

Da bi realizovao ovaj zadatak neprijatelj g/s angažuje na pravcima Ugljevik - V. Greben - Bilalići; Lokanj - Mirkova kuća - Laze - Prazni Trbuh, i Priboj - Džemat - Obrčine, a p/s na pravcu Ugljevik - Peljave - Jasikova. Procjena je da je u napadu koji je trajao praktično 40 dana učestovalo oko 10. 000 neprijateljskih vojnika, podržanih svom raspoloživom artiljerijom i uz upotrebu kratkotrajnih Bot - a.

Herojskom borbom branilaca neprijateljska ofanziva je slomljena za što najviše zasluge pripadaju herojima iz Teočaka koji su angažovali sve što je moglo nositi pušku da odbrane svoje rodne pragove. Nesebičnu pomoć istima pružila je komanda 2. Korpusa i jedinice koje su kad je to bilo najpotrebnije pomagali braniocima. Vrijedno je spomenuti pomoć i učešće u borbama boraca 206. brigade, 210. brigade, dijelova četa - bataljona tuzlanskih brigada, MUP - a Teočak, "Crnih Vukova" i IDV iz 212. br.

[SkyLimit]

Predio Teslića, Tešnja, Maglaja, Doboj - Juga, Usore je također pripadao zoni odgovornosti 2. Korpusa, odnosno jedinice Armije BiH iz tog kraja su pripadale 2. Korpusu, ali mi se nekako čini da su i one živjele neki svoj zaseban život sa ne pretjerano jakim vezama sa komandom korpusa u Tuzli(jednako kao i 28. Divizija Srebrenica, na papiru dio 2.Korpusa, u stvarnosti baš i ne), baš i nisu česte situacije gdje se spominje da su jedinice iz tog regiona učestovale u borbama u onoj "glavnoj" zoni odgovornosti 2. Korpusa, niti da su jedinice iz tog "glavnog" predjela učestovale u borbama u navedenom regionu.

Možda bi bilo poželjno otvoriti zasebnu temu za dešavanja u vezi OG 7 - Jug kojoj su pripadale jedinice sa tog područja, koje su u prvoj fazi rata pripadale 2. Korpusu a u drugoj fazi rata reorganizacijom prešle u 3. Korpus(što je izazvalo početno nezadovoljstvo i otpor jer 3. Korpus imao reputaciju mudžehedinskog i vjersko - fanatičnog, a o tome je već bilo govora na ovoj temi).

Uglavnom u Zborniku o 1993. godini a koji se može preuzeti na http://zatebebih.ba/ S. Delić je pisao i o dešavanjima na tom ratištu tokom 1993. jer je tada još uvjek bilo u zoni odgovornosti 2. Korpusa, pa ko je zainteresovan može pročitati, posebno je zanimljiva bitka u kojoj je nastalo poznato "Groblje tenkova".

Meni je također posebnu pažnju privuklo to kako je zahvaljujući HVO Žepče koji je i direktno učestovalo u tome Maglaj doveden u stanje blokade zajedničkih srpskih i hrvatskih snaga.

[Gojeni H]

Na stranici http://zatebebih.ba/ stvarno ima sjajnog materijala o cjelokupnoj Armiji RBiH, pa i o 2. Korpusu. Recimo u ovom Zborniku o 1993. godini S. Delić o dejstvima 2. Korpusa između ostalog piše:

(Pokušaj presjecanja "Koridora" od strane tadašnjeg komadanta 2. Korpusa Željka Kneza ) :

Napad naših snaga trajao je od 15. novembra 1992. pa sve do 15. decembra 1992. godine kada se prešlo u odbranu u svim pravcima, sprječavajući prodor agresora. Zbog niza objektivnih i subjektivnih slabosti, razloga i okolnosti nijedan od zadataka nije uspješno izvršen.

Na presijecanju tzv. "Sjevernog koridora" kao glavnu udarnu snagu za napad korišćene su uglavnom iz J/I dijela Z/O 2. Korpusa(Sprečanski bataljon - 350 boraca, Odred Kalesija - 121 borac, Odred Lukavac - 110 boraca, bataljon Gračanica - 185 boraca, IDV - Živinice - 75 boraca, Č.V.P. Tuzla - 75 boraca, vod Dubrave - 35 boraca, P.O.V. Tuzla - 25 boraca, 1. Bataljon iz Srebrenika - 255 boraca, 3. OT i 1. H - 122. mm iz OpŠTO Tuzla - OG - 5) čime je donekle oslabljen istočni i zapadni dio fronta i dat prioritet sjevernom.

Ovakve aktivnosti komadanta 2. KARBiH, kao i širenje raznoraznih dezinformacija zbog velikih gubitaka(oko stotinu mrtvih i daleko više teže i lakše ranjenih) dodatno su kod vojnog i političkog rukovodstva RBiH podgrijavali nepovjerenje u komadanta, što je dovelo do "kulturnog eliminisanja" istog pod izgovorom da im treba vojni ataše u RH, što u praksi nikad nije realizovano. Smjena komadanta 2. KARBiH izvršena je 27. februara 1993. godine.

Ovaj podatak naveo sam kako bih napravio jedan kratak uvod u sve ono što se dešavalo na ovim prostorima krajem 1992. i ulazak u ratnu 1993. godinu.

Ne znamo o kakvom pokusaju presijecanja koridora prica general Delic?

Koridor jeste presjecen ali prije 15. novembra.
Skoro sve ove spomenute jedinice prepoznajem iz napada na Gorice kada je koridor i presjecen.
Zbog propusta (ili neceg drugog) od strane HVO Orasje, koridor je zadrzan samo 48 sati.

Evo snimaka akcije. Ne drugom snimku na 25:54 se vidi put od Brckog prema Loncarima, dakle koridor.

[SkyLimit]

Ja sam samo prepisao, ne pitajte glasnika A mislim da S. Delić aludira na žestoke borbe za naselja Marković Polje i Drenova, s time da nisam vidio da je to iko osim Delića okarakterisao kao "pokušaj presjecanja Koridora" niti naveo gubitke od "100 poginulih"(a tako veliki gubici ne bi mogli proći nezapaženo).

Navedeni gubici definitivno ni približno ne odgovaraju istini, jer imam dostupne podatke za sve poginule borce iz većina općina iz kojih su navedene jedinice i u tom periodu na brčanskom ratištu ih je poginulo daleko manje nego što je tu navedeno.

Čak se ne podudara ni to da "ni jedan zadatak nije obavljen" jer tad su jedinice Armije RBiH oslobađale pa u kontraudarima gubile, a po ovakvoj retorici bi se stekao drugačiji utisak.

Treba imati na umu da Delić u to vrijeme uopće nije bio komadant 2. Korpusa(Knez, Šadić pa on) tako da moguće da i on nema baš sve informacije.

[Gojeni H]

Ja sam samo prepisao, ne pitajte glasnika A mislim da S. Delić aludira na žestoke borbe za naselja Marković Polje i Drenova, s time da nisam vidio da je to iko osim Delića okarakterisao kao "pokušaj presjecanja Koridora" niti naveo gubitke od "100 poginulih"(a tako veliki gubici ne bi mogli proći nezapaženo).

Navedeni gubici definitivno ni približno ne odgovaraju istini, jer imam dostupne podatke za sve poginule borce iz većina općina iz kojih su navedene jedinice i u tom periodu na brčanskom ratištu ih je poginulo daleko manje nego što je tu navedeno.

Čak se ne podudara ni to da "ni jedan zadatak nije obavljen" jer tad su jedinice Armije RBiH oslobađale pa u kontraudarima gubile, a po ovakvoj retorici bi se stekao drugačiji utisak.

Treba imati na umu da Delić u to vrijeme uopće nije bio komadant 2. Korpusa(Knez, Šadić pa on) tako da moguće da i on nema baš sve informacije.

Nista se i ne prebacuje tebi.
Zacudilo me ovo "presijecanje koridora", to je sve ... rrekoh da nisam sta propustio.

Kao sto si i rekao, general Delic ce se pojaviti mnogo kasnije. Ne vjerujem ja da on zna kako su se vile parile te 92-93.

[salik79]

Ja sam samo prepisao, ne pitajte glasnika A mislim da S. Delić aludira na žestoke borbe za naselja Marković Polje i Drenova, s time da nisam vidio da je to iko osim Delića okarakterisao kao "pokušaj presjecanja Koridora" niti naveo gubitke od "100 poginulih"(a tako veliki gubici ne bi mogli proći nezapaženo).

Navedeni gubici definitivno ni približno ne odgovaraju istini, jer imam dostupne podatke za sve poginule borce iz većina općina iz kojih su navedene jedinice i u tom periodu na brčanskom ratištu ih je poginulo daleko manje nego što je tu navedeno.

Čak se ne podudara ni to da "ni jedan zadatak nije obavljen" jer tad su jedinice Armije RBiH oslobađale pa u kontraudarima gubile, a po ovakvoj retorici bi se stekao drugačiji utisak.

Treba imati na umu da Delić u to vrijeme uopće nije bio komadant 2. Korpusa(Knez, Šadić pa on) tako da moguće da i on nema baš sve informacije.

Nista se i ne prebacuje tebi.
Zacudilo me ovo "presijecanje koridora", to je sve ... rrekoh da nisam sta propustio.

Kao sto si i rekao, general Delic ce se pojaviti mnogo kasnije. Ne vjerujem ja da on zna kako su se vile parile te 92-93.

Nakon sto je "isp'o" iz tepiha

[Gojeni H]

Iako je vjerovatno već postavljeno na temi, ali hajde

212./222. Oslobodilačka brigada Gračanica - Lukavac - Doboj Istok, oslobađanje Vozuće 1995.

Zena na 44:00 - Muradija sanitetlija.

Spasi frajeru zivot na Brckom.

[Gojeni H]

Nakon sto je "isp'o" iz tepiha

Taj se covjek fakat niotkud pojavio.

[salik79]

Nakon sto je "isp'o" iz tepiha

Taj se covjek fakat niotkud pojavio.

Insan koji ga je "odmoto" je bio, blagoreceno, sokiran njegovom pojavom u svojstvu Komandanta 2. Korpusa

[SkyLimit]

Taj se covjek fakat niotkud pojavio.

Sead Delić rođen je 13. septembra 1954. godine u Goraždu.

U Tuzlu prvi put dolazi 1977. godine nakon diplomiranja na Vojnoj akademiji kopnene vojske u Beogradu, jer je postavljen na dužnost komandira prištapske izviđačke čete 17. divizije(kasnije korpusa) JNA u Tuzli.

U periodu 1985. - 1987. ispunio je sve potrebne uvjete i promovisan je u čin majora.

U periodu 1989. - 1991. doškoluje se u Beogradu(Komandno štapska akademija). Nakon toga uz njegovo nezadovoljstvo umjesto povratka u Tuzlu postavljen je na položaj pukovnika 32. korpusa JNA u Varaždinu. U taj grad stiže 9. juna 1991. godine. Prilikom napada hrvatskih snaga na kasarnu JNA u Varaždinu teško je ranjen u noći 16. septembra 1991. godina. Nakon predaje kasarne, završio je u varaždinskoj bolnici pod kontrolom Hrvata. Tu mu je mnogo pomogla porodica Majcen, roditelji vojnika koji je služio vojni rok pod njegovom komandom u Tuzli. Pušten je i završio je u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu gdje se liječio više od 30 dana. Vraća se u Tuzlu, gdje je od 1. decembra 1991. referent za obavještajne poslove 17. korpusa.

Kao pripadnik JNA odlikovan je sa nekoliko priznanja:

-"Orden za hrabrost"
- "Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima"
- "Medalja za vojne zasluge"

Iako je već do tada uviđao promjene oko sebe, jedan događaj je bio ključan da napusti JNA: 10. aprila 1992. zatekao je grupu oficira iznad karte sa planom napada na Živinice, Banoviće, Srebrenik, Maglaj...odnosno širu regiju. Odmah nakon toga je podnio zahtjev za odlazak iz JNA, a ne čekajući odgovor jednostavno je otišao.

Kontaktira svog poznanika Mehmeda Žilića(tada na čelu Sekretarijata za narodnu odbranu općine Tuzle) i stavlja se na raspologanje. Time je završila njegova karijera u JNA a počinje nova era u odbrambenim snagama BiH.

Bio je na raznim dužnostima: komadant OpŠTO Tuzla, komadant 5. Operativne Grupe Tuzla, komadant 2. Korpusa...


Kao pripadnik Armije RBiH dobio je priznanja i odlikovanja:

- "Zlatni ljiljan"
- Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima"

Poslije rata obnašao je dužnost komadanta 2. Korpusa Vojske Federacije BiH, a na vlastiti zahtjev penzionisan je 2000. godine u činu general - majora.

Od njegovog privatnog života možemo izdvojiti dvije stavke:

- Krajem maja 1992. njegovi roditelji Edhem i Raza Delić ubijeni su od strane srpskih formacija na području Goražda.

- Oženio se Tuzlankom Mirsadom i Tuzlu doživljava kao pored rodnog Goražda svoj drugi dom


Dovoljno?

[MikroBelaj]

Ja sam samo prepisao, ne pitajte glasnika A mislim da S. Delić aludira na žestoke borbe za naselja Marković Polje i Drenova, s time da nisam vidio da je to iko osim Delića okarakterisao kao "pokušaj presjecanja Koridora" niti naveo gubitke od "100 poginulih"(a tako veliki gubici ne bi mogli proći nezapaženo).

Navedeni gubici definitivno ni približno ne odgovaraju istini, jer imam dostupne podatke za sve poginule borce iz većina općina iz kojih su navedene jedinice i u tom periodu na brčanskom ratištu ih je poginulo daleko manje nego što je tu navedeno.

Čak se ne podudara ni to da "ni jedan zadatak nije obavljen" jer tad su jedinice Armije RBiH oslobađale pa u kontraudarima gubile, a po ovakvoj retorici bi se stekao drugačiji utisak.

Treba imati na umu da Delić u to vrijeme uopće nije bio komadant 2. Korpusa(Knez, Šadić pa on) tako da moguće da i on nema baš sve informacije.

Sead Delic je bio komandant 5 operativne grupe,i ne kontam kako pojedini nisu culi za njega,covjek je bio uvijek na zaristu,da ne pricam da je direktno ucestvovao na oslobadjanju Grede,ne kontam,jel ovdje neko pokusava da umanji njegovo ucesce u oslobodilackom ratu..licno sam ga vidjao na brckom,gradacu,majevici,vozucoj itd?! covjeka sam vise vidjao na prvoj liniji od komandanata bataljona koji su imali svoje zone odgovornosti..

[handžar88]

Iako je vjerovatno već postavljeno na temi, ali hajde

212./222. Oslobodilačka brigada Gračanica - Lukavac - Doboj Istok, oslobađanje Vozuće 1995.

Nije Vozuca nego Trepala, na kraju snimka gdje je kuca zapaljena mislim da je to Milino Selo.

[SkyLimit]

Nije Vozuca nego Trepala, na kraju snimka gdje je kuca zapaljena mislim da je to Milino Selo.

Onda je slučajno ili namjerno pogriješio taj koji je postavio snimak sa tim nazivom.

A napisao je neko u komentarima

Ovde niko nema pojma,ovo uopste nije Vozuca ,nego kota Trepala kod Milinog Sela.
Lukavac.

[handžar88]

Nije Vozuca nego Trepala, na kraju snimka gdje je kuca zapaljena mislim da je to Milino Selo.

Onda je slučajno ili namjerno pogriješio taj koji je postavio snimak sa tim nazivom.

A napisao je neko u komentarima

Ovde niko nema pojma,ovo uopste nije Vozuca ,nego kota Trepala kod Milinog Sela.
Lukavac.

I ja sam procitao u komentaru pa mi otac potvrdio da je to posto je bio tu
Inace vikendica mi tu u blizini pa hvala momcima sa snimka sto mogu slobodno setati prirodom po "srpskim" linijama
jos kad bi mine ocistili