dingosp0 wrote:
slazem se sa 50% tvog komentara i sa ostali 50 ne slazem, istina jeste da je nas narod isao u njemacku da bi tamo radio po razoraznih baustelama , itd....zivio sam u njemackoj 5 godina tokom rata u BiH, tih 5 godina je mozda najljepsi trenuci u mom zivotu, bio sam u zapadnoj njemackoj..bilo nam je super... otac i majka su radili te neke mizerne poslove ali bilo je dovoljno da su kupili stan odmah nakon rata ..
nasi ljudi koji su ostali u njemackoj nakon rata i koji danas tamo zive, bar one sto ja poznajem vrlo dobro se snasli.. vecina ih ima svoje privatne firme, ostali rade za dobre njemacke firme... ja sam imao 6 godina kad sam dosao u njemacku, svi moji vrsnjaci koji su ostali tamo sad imaju dobre poslove, zavrsene fakultete i rade u struci.. znaci ne ciste nikakva govna niti rade na baustelama...
jedno je otici u njemacku kao neskolovani insan kao sto su 95% nasih ljudi bili koji su isli tokom rata, drugo je doci u jednu zemlju kao dijete, tu se skolovati, savrsiti fax i zapoceti normalan zivot... od sve moje rodbine koja zivi u njemackoj mogu reci da 98% ih zivi zivot kao i prosjecni njemac, zive u dobrim kvartovima, imaju dobre poslove, dobre prihode i uzivaju.... ti uporno mijesas kad je nas narod isao u njemacku 90tih godina i sada....
Sad vecinom ide skolovana omladina u njemacku, omladina sa zavrsenim skolama vezano za medecinu, jeste mozda ce raditi poslove u tim bolnicama koje njemci nece raditi, ali to te ne sprecava da sutra napredujes u poslu... znam 2-3 momaka koji su otisli u njemacku kao med. tehnicari... zive solidan zivot, solidne plate imaju, niko im ne lomi kicmu na bausteli... sasvim super za jedan solidan normalan zivot na zapadu....
Ljudi koji su otisli u SAd poslje njemacke, kao sto sam ja bio... 99% ih se vrlo dobro snaslo, i zato danas u SAD imamo nase ljude koji imaju svoje firme, restorane, koji su se dobro progurali u firmama, a omladinu nasu u SAD necu ni da spominjem jer vecina te omladine je dobro se asimulirala u amercki zivot pa nije strano kad vidis nasu omladinu u americkoj policiji, menedzeri u firmama, vojsci, itd... iz licnog iskustva mislim da je amerika dosta bolja sto se tice prilika za nase ljude, bukvalno niko te ne pita odakle si jer je 70% populacije u jednom gradu mjesavina razoraznih ljudi... dok u njemackoj postoji i osjeti se i dalje taj rasizam iz hitleovog doba prema strancima... ali mislim da ce i to vremenom da nestane
Gdje god čovjek išao dođe mu na isto.
Ja imam mnogo prijatelja koji su u zadnjih 4-5 godina otišli na Zapad. Isto tako, imam mnogo prijatelja koji su u zadnjih 4-5 godina otišli na Bliski istok. Neki koji su otišli na Zapad, a pod Zapadom mislim pretežno u zemlje njemačkog govornog područja, imaju fenomenalne poslove kao inžinjeri, arhitekte, ljekari, IT specijalisti, dok neki rade u penzionerskim domovima, kao medincinske sestre, terenski radnici za kablovske kompanije isl.
Jedan prijatelj mi je otišao za Beč, završio njemački jezik i književnost kod nas, zaposlio se za kablovskog operatera i razvozi kablovska kučišta po Beču. Klasični terenski radnik. Živi u nekom bezveznom kvartu zajedno sa još 5-6 naših likova mahom papaka iz Krajine. Cuga po parkovima, nešto uspije uštediti. S druge strane, jedna jaranica je završila kod nas arhitekturu, pa magistrirala u Briselu i zaposlila se u Beču. Živi k'o bubreg u loju, zabavlja se sa nekim bankarom, sad zajedno kupuju stan.
Isti slučaj kao i sa prijateljima koji su otišli na bliski istok. Imam recimo dva jarana koji su negdje u rasponu od 6 mjeseci završili u Emiratima. Jedan ima samo srednju školu, zaposlio se u nekom hotelu u Fudžeri kao recepcioner, nema izlazaka, živi u malom apartmanu u sklopu hotela zajedno s još tri lika s ovih prostora, ne kuka, uspijeva uštediti, tu i tamo nešto sebi kupi, ode na plažu, skokne jednom u dva mjeseca do Dubajia na kafu ali nije to neki život. Nije oženjen, tako da nekako gura.
Drugi jaran je završio programiranje kod nas, pa izganjao milion stipendija i magistrirao u Londonu uporedo stažirajući u nekoliko IT kompanija, dobio posao u Dubajiu, ubrzo postavljen za nekog šefa, živi u penthousu od 160 kvadrata koji gleda na marinu, vozi Lexusa koju mu je firma dala na korištenje i preserava se. Dobijem knedlu u grlu čim mu uđem na Facebook profil - te žene, te jahte, te hotelske sobe, te ljetovanja po Tajlandu.
Takav ti je život - konkurencija diktira. Ne možeš očekivati da završiš neki ultra mainstream fakultet na sarajevskom univerzitetu koji je karina u svjetskim okvirima i da te dočekaju negdje vani kao cara. Ako imaš para, ili sreće, ili inteligencije i umijeća u laktanju, te ako na vrijeme još u srednjoj školi kreneš šurovati sa Nevladinim organizacijama, raznoraznim Erasmusima, odabereš pravi fakultet, štrebaš k' nenormalan, izganjaš nekako da školovanje nastaviš vani, napucaš do 25. godine CV s raznoraznim stažiranjima, projektima, pičkama materinama, snaćeš se gdje god hoćeš i svugdje ćeš imati otvorena vrata.
Ako ćeš, s druge strane, hodati po tekmama, kafama i kafanama, upisati 'nako faks, završiti ga bez naročitog uspjeha, ne biti uvezan sa raznoranim studentskim organizacijama, kulturnim centrima, nevladinim organizacijama, kontati da se uhljebiš dok životariš, nemoj očekivati da ćeš moći mahati tom nekom, u svjetskim okvirima, irelevantnom diplomom misleći da te čekaju u Njemačkoj raširenih ruku sa platom od 5 milja eura.
Naravno, postoje i oni rijetki ljudi koji nisu završili neke škole, nemaju neki akademski i poslovni pedigre, ali koji su bili inovativni, razmišljali van kutije i sami započeli neke biznise - mahom u informatici, pa su danas možda i najveće guzonje. Iznad sam opisao svog komšiju. Momak studirao na jednom faksu pa napustio; zatim studirao na drugom faksu pa napustio, skontao neku biznis ideju, završio u Danskoj kod sestre i njenog muža na par mjeseci, izganjao papire preko njih, zaposlio se kao šaltersi službenik, jurio svoju ideju, uspio u startapu i sad ne zna šta će od love.
To ti je moderan svijet:
1) od 12. godini juri, školuj se, usavršavaj se, ganjaj lovu, veze, školuj se i vani, radi besplatno, stažiraj, pucaj C.V. i imaćeš tu platu od 5 milja.
2) budi inovativan, hrabrar, inteligentan, neformalno se obrazuj, upijaj iskustva, stavljaj sve na kocku i možda postaneš entrapreneur koji ima više od 5 milja mjesečno.
3) Mediokritetski maši nekakvom sarajevskom diplomom misleći da ti svijet nešto duguje pa ćeš završiti mediokritetski.
Ja sam to nažalost prekasno shvatio.