Jadi nas nezaposlenih

[manekenka u penziji]

Sva razlika između nas i dijasporaca u tome da smo mi odlučili da živimo tamo gdje je živjeti daleko teže. Dostojanstva kako našega tako i njihovoga nema.

Ti ocito ne zivis ovdje, jer bi inace znao da u državi kao sto je ova, možeš birati samo da li ćeš živjeti u federaciji ili rs-u, a nikako van granica.

[stakasa]

Sva razlika između nas i dijasporaca u tome da smo mi odlučili da živimo tamo gdje je živjeti daleko teže. Dostojanstva kako našega tako i njihovoga nema.

Nije dostojanstvo tema nikako

[frfi.]

joj sto ne mogu se*atora na daljine.

usput, ja sam misljenja da nas (nezaposlenih) ima bezobraznih sa nerealnim ocekivanjima. lijenih itd.
medjutim ogromna vecina to nije. lijeni su oni kojima se moze i koje starci sponzorisu. a isti ti starci su odgojili parazite i bla bla bla. ovi ostali se pojedose svaki dan gledajuci kud sunce hoda.

i upravo sto neko napisa, kako i zasto bi neko pristao raditi za 400 km kada mu je potrebno 500 na zivotne i ove i one troskove.

i onaj ko ne zivi ovdje nema nikakvo pravo pametovati sta treba uraditi. pokusati nesto uraditi i zapravo uspjeti je svugdje tesko. a kamoli u jednoj ovoliko crnoj, lopovlukom ispunjenom, pesimisticnoj, mahalskoj itd sredini koja te sistematski unistava otkako pocnes razmisljati glavom. ja znam koje sam rasprave vodila sa mladjim bratom kojem je vec sa njegovih 18 utuvljeno u glavu da nece moci naci posao bez bar 5000 km za stelu. kako ce on i zasto naci motivaciju da zavrsava faks?

ima i lijepih prica ali manje. ja ipak i dalje vjerujem da se moze. samo je mnogo mnogo mnogo tesko. mnogo.

[ilkbahar]

Evo da i ja dam svoj doprinos ovoj temi, pratim je odavno. Nije istina da smo svi Bosanci lijeni i da posla ima na sve strane samo mi ne želimo da radimo.
Moj primjer: Visoko smo obrazovani i moj suprug i ja. U toku studija, u vremenu kada se još moglo doći do nekih "bezveznih" honorarnih poslića, radili smo sve i svašta od anketiranja, honorarnog prevođenja, ovjeravanja zdravstvenih knjižica dedama i nanama po komšiluku za sitnu lovu, čuvanja djece, a moj suprug je u toku studiranja čak se i bavio molovanjem, kopanjem kanala, istovaranja kamiona i sličnih stvari. Znači nikad nismo sjedili ni on ni ja.
Nakon faksa par godina čekanja da se odradi pripravnički, u međuvremenu smo isto tako radili sve za šta nam se ukazala prilika, ali tih "bezveznih" poslića je bivalo sve manje i manje.
I evo nakon više od 5 godina nakon završetka školovanja, već na pragu tridesetih mi smo bez ikakvih primanja. Jedini ozbiljan posao koji sam našla je posao u jednoj privatnoj firmi gdje je radno vrijeme bilo u prosjeku po 12h dnevno, bez i jednog slobodnog dana u sedmici i to sve pod parolom "gazde": " dao sam ti posao,šta ti hoćeš još, zar hoćeš i platu?". Vazda moljakanje da se bijedna plata isplati, kao da prosiš svaki mjesec svoje pare. Al hajde, kontam, posao mi je približno u struci (mada je to u suštini bio posao za SSS), na toplom sam, steći ću neko iskustvo, u kontaktu sam sa ljudima, želim da radim, imam snage i volje da radim i ako treba i do 10 sati navečer. U nadi da ću nekada moći nešto postići zalaganjem, trudom i radom i da ću jednog dana biti prepoznata kao radnik kojeg vrijedi i dobro platiti. Ali nakon nepunu godinu dana, poslodavac počinje sa nesnosnim mobingom, tako da sam morala napustiti taj posao, a samo par dana nakon mog odlaska, naravno na moje mjesto dolazi rođaka koje netom što je završila fakultet.
Eto i time je moja karijera završena.

Suprug ne bira posao, radio bi bilo što, čak je jedno vrijeme i konobarisao, ali isto tako nakon dva mjeseca rada po dvije smjene u komadu, nije dobio ni jedne jedine marke. Još i dan danas "šefica" pogne glavu kada prođe pored nas u gradu, stid je, jer zna koliko je radio za džabe.
Neki dan se javio na oglas, traže muškarca za rad na recepciji u hotelu sa odličnim poznavanjem engleskog. Dobio je odgovor da je jednostavno prekvalifikovan i da ima i previše škole. Gazda ne želi nekog samo privremeno ko će mu otići čim mu se ukaže prilika za posao u struci.
I šta sad? Posla za VSS nema, posao koji je predviđen za manje kvalifikacija ne možeš dobiti jer si prekvalifikovan.
U međuvremenu se ne povlaćimo po kauču. Iz čiste dosade smo stekli jedan fin bunt raznih diploma i certifikata, stranih jezika, informatike, poslovnih vještina, seminara i svega što uspijemo da pronađemo a da je besplatno ili prilično jeftino. Ako znate gdje ima jeftinih kurseva slobodno mi javite.

Eto izvinjavam se ako sam vas ugnjavila sa dugim postom, ali me raspuca kad vidim kakve se gluposti pišu, a znam koliko se trudim i ja, kao i mnogi ljudi bez posla oko mene.

Lako je ovom dijasporcu bilo da počne od magacina pa da napreduje, ali kod nas ni u magacinu više ne možeš naći posao bez da si neko nečiji!

[expertx]

volio bi da je i kod nas lako posao naci, kao u Americi, pa da od srednje skole pocnes raditi po magacinima, marketima i slicnom, dok se ne iskolujes pa nadjes nesto ozbiljnije u struci, za finu platu.

neko mora da radi za 400 km, ozeni se cojk, pa jos dobije dijete, zena radi nesto za 400, on nesto za 400 i prezivljavaju, mora se jbg. ili roditelji nisu dobrostojeci, pa se mora. tuzno jeste sto se kod velikog broja privatnika radi po 10 sati dnevno i 6 dana u sedmicni, da bi na kraju dobio 5-6 stoja, satnica te dodje 2-2,5 km. tuga.

sto se tice nasih i dijaspori, ova prica da su sluge je tacna, ali i mi ovdje smo sluge, samo tamo je definitivno bolje biti sluga, nego ovdje. vise te cijene kao covjeka, cijene tvoj rad, adekvatno te placaju, imaju ZAKON.
lahko je tudjim kurcem gloginje mlatiti. dakle, dijasporci, svaka vama cast, al nemoj da drugima pristajete na muku.

[mali_balon]

Ako si iz Sarajeva imas u centru kralj fahd besplatne kurseve jezika, informatike i kaligrafije.

[lolol]

Evo da i ja dam svoj doprinos ovoj temi, pratim je odavno. Nije istina da smo svi Bosanci lijeni i da posla ima na sve strane samo mi ne želimo da radimo.
Moj primjer: Visoko smo obrazovani i moj suprug i ja. U toku studija, u vremenu kada se još moglo doći do nekih "bezveznih" honorarnih poslića, radili smo sve i svašta od anketiranja, honorarnog prevođenja, ovjeravanja zdravstvenih knjižica dedama i nanama po komšiluku za sitnu lovu, čuvanja djece, a moj suprug je u toku studiranja čak se i bavio molovanjem, kopanjem kanala, istovaranja kamiona i sličnih stvari. Znači nikad nismo sjedili ni on ni ja.
Nakon faksa par godina čekanja da se odradi pripravnički, u međuvremenu smo isto tako radili sve za šta nam se ukazala prilika, ali tih "bezveznih" poslića je bivalo sve manje i manje.
I evo nakon više od 5 godina nakon završetka školovanja, već na pragu tridesetih mi smo bez ikakvih primanja. Jedini ozbiljan posao koji sam našla je posao u jednoj privatnoj firmi gdje je radno vrijeme bilo u prosjeku po 12h dnevno, bez i jednog slobodnog dana u sedmici i to sve pod parolom "gazde": " dao sam ti posao,šta ti hoćeš još, zar hoćeš i platu?". Vazda moljakanje da se bijedna plata isplati, kao da prosiš svaki mjesec svoje pare. Al hajde, kontam, posao mi je približno u struci (mada je to u suštini bio posao za SSS), na toplom sam, steći ću neko iskustvo, u kontaktu sam sa ljudima, želim da radim, imam snage i volje da radim i ako treba i do 10 sati navečer. U nadi da ću nekada moći nešto postići zalaganjem, trudom i radom i da ću jednog dana biti prepoznata kao radnik kojeg vrijedi i dobro platiti. Ali nakon nepunu godinu dana, poslodavac počinje sa nesnosnim mobingom, tako da sam morala napustiti taj posao, a samo par dana nakon mog odlaska, naravno na moje mjesto dolazi rođaka koje netom što je završila fakultet.
Eto i time je moja karijera završena.

Suprug ne bira posao, radio bi bilo što, čak je jedno vrijeme i konobarisao, ali isto tako nakon dva mjeseca rada po dvije smjene u komadu, nije dobio ni jedne jedine marke. Još i dan danas "šefica" pogne glavu kada prođe pored nas u gradu, stid je, jer zna koliko je radio za džabe.
Neki dan se javio na oglas, traže muškarca za rad na recepciji u hotelu sa odličnim poznavanjem engleskog. Dobio je odgovor da je jednostavno prekvalifikovan i da ima i previše škole. Gazda ne želi nekog samo privremeno ko će mu otići čim mu se ukaže prilika za posao u struci.
I šta sad? Posla za VSS nema, posao koji je predviđen za manje kvalifikacija ne možeš dobiti jer si prekvalifikovan.
U međuvremenu se ne povlaćimo po kauču. Iz čiste dosade smo stekli jedan fin bunt raznih diploma i certifikata, stranih jezika, informatike, poslovnih vještina, seminara i svega što uspijemo da pronađemo a da je besplatno ili prilično jeftino. Ako znate gdje ima jeftinih kurseva slobodno mi javite.

Eto izvinjavam se ako sam vas ugnjavila sa dugim postom, ali me raspuca kad vidim kakve se gluposti pišu, a znam koliko se trudim i ja, kao i mnogi ljudi bez posla oko mene.

Lako je ovom dijasporcu bilo da počne od magacina pa da napreduje, ali kod nas ni u magacinu više ne možeš naći posao bez da si neko nečiji!

Ja bi ti samo rekla nesto vezano za tvom supruga i posao recepcionara... ja imam dva CV-a, jedan je moja struka, moji certifikati, i s tim trazim posao u struci, a drugi CV je samo skola (bez ikakvih priznanja, certifikata i sl) i s tim trazim neki posao van struke, tipa daj sta das.

[Natzi]

Nije stvar samo kuknjave. Mi i u stvarnosti od problema stvaramo još bar tri problema. Iskompleksirani ljudi.
No dobro. Što je tu je, ali ja bih da izjavim.
Ima ovdje ropskih kompleksa poput ovog Comančea. Sav sretan što je sluga u Američana i nemere se načuditi što mi ne bi malo USA dolara za jedan hard work. To je nama ostalo od robovanja Turcima, Austrijancima, beogradskoj eliti...
Dakle Comanče taj i takav, a drugi se gnušaju na Comančea. Gnušam se i ja, samo djeco draga ako mi već nećemo to što nam se nudi, il da smo robovi privatnicima i dijasporcima il da i sami idemo u dijasporu a šta smo mi to učinili da sebi stvorimo bolji ambijent? Trsimo se ovdje kao da mi o nećemu odlučujemo. Ako odlučujemo zašto onda nema nikakvog dostojanstva? Zašto je sve kako kažu privatnici i dijasporci?

A reci nam jesil ti dijasporac?

[Kosato]

Za ovo cujem prvi put..

nudi mi platu 550 KM s prijavom, ali jedna caka je tu; ja moram uplacivati dobrovoljno PIO kad se izracuna PIO ove godine je 216 KM znaci radim za 334 KM.. STvarno ne kontam sta oni misle time?

[jon_jovi]

To da on nema ekonomsku računicu da uradi drugačije

[Domaci izdajnik]

Mante se filozofije sto i kako mozemo mi mjesecima raspravljati sto i kako i trazti rijesenja, pa cak pisati radove na ovu temu iz svih drustvenih nauka, ali kad se nema hljeba, kad je nekog strah gladi, onda sva filozofija, matematika i ekonomija pada u vodu i ukljucije se instinkt opstanka.

Neko bi radio i za 400KM i uplatu dobpirnosa ali ne moze jer ce ga tih 400KM izaci 500KM, o tom slabo ko konta, i taj neko ce glatko morato odbiti taj posao. I naravno onda ispada da taj nece da radi.

Ali bitno je da smo mi kod kuce lijeni a u dijasopri radisni, poletni, kulturni.

Evo jedan savjet, ko god je zaposlen i dodje na ovu temu sa nekim nejasnocama, pitanjima, savjetima neko se drzi izreke "sit gladnom ne vjeruje" mozda ce onda malo drugacije pricati.

Sve tačno samo što ovo podebljano neki ne kotaju, radiš da bi bio u minusu kad ne radiš bar si na nuli. Vrlo prosto

[Kosato]

To da on nema ekonomsku računicu da uradi drugačije

sto posto...zahvalio sam mu se sa osmjehom i sa recenicom puno srece u nastavku nalazenja radnika...

[jahh]

Mante se filozofije sto i kako mozemo mi mjesecima raspravljati sto i kako i trazti rijesenja, pa cak pisati radove na ovu temu iz svih drustvenih nauka, ali kad se nema hljeba, kad je nekog strah gladi, onda sva filozofija, matematika i ekonomija pada u vodu i ukljucije se instinkt opstanka.

Neko bi radio i za 400KM i uplatu dobpirnosa ali ne moze jer ce ga tih 400KM izaci 500KM, o tom slabo ko konta, i taj neko ce glatko morato odbiti taj posao. I naravno onda ispada da taj nece da radi.

Ali bitno je da smo mi kod kuce lijeni a u dijasopri radisni, poletni, kulturni.

Evo jedan savjet, ko god je zaposlen i dodje na ovu temu sa nekim nejasnocama, pitanjima, savjetima neko se drzi izreke "sit gladnom ne vjeruje" mozda ce onda malo drugacije pricati.

Sve tačno samo što ovo podebljano neki ne kotaju, radiš da bi bio u minusu kad ne radiš bar si na nuli. Vrlo prosto

Kako? Jedino da autom ides na posao i placas gorivo, ili da placas za kartu koju inace ne kupujes. Ne vidim ostale minuse .

[mali_balon]

Mante se filozofije sto i kako mozemo mi mjesecima raspravljati sto i kako i trazti rijesenja, pa cak pisati radove na ovu temu iz svih drustvenih nauka, ali kad se nema hljeba, kad je nekog strah gladi, onda sva filozofija, matematika i ekonomija pada u vodu i ukljucije se instinkt opstanka.

Neko bi radio i za 400KM i uplatu dobpirnosa ali ne moze jer ce ga tih 400KM izaci 500KM, o tom slabo ko konta, i taj neko ce glatko morato odbiti taj posao. I naravno onda ispada da taj nece da radi.

Ali bitno je da smo mi kod kuce lijeni a u dijasopri radisni, poletni, kulturni.

Evo jedan savjet, ko god je zaposlen i dodje na ovu temu sa nekim nejasnocama, pitanjima, savjetima neko se drzi izreke "sit gladnom ne vjeruje" mozda ce onda malo drugacije pricati.

Sve tačno samo što ovo podebljano neki ne kotaju, radiš da bi bio u minusu kad ne radiš bar si na nuli. Vrlo prosto

Kako? Jedino da autom ides na posao i placas gorivo, ili da placas za kartu koju inace ne kupujes. Ne vidim ostale minuse .

Jest ces havu, a posto sad medzedi spavaju mozda ulovis jednog da ga ogulis i od te koze napravis kakav gunj da nosas, a mozda ti neko od familije da kakve trosne cizme nosas, i hajd i to, ali sta cemo sa rezijama.....
Mozda to i ne izgleda strasno za mladu osobu bez porodice. Ako bi sutra poceo raditi automatski stvaraju troskovi od najmanje 500KM.
Sad ce prica pa ne moras pojesti 10KM pojedi nesta za 3KM (I radi 12 sati kod privatnika).....

Mah i ja serem sve nesu da se javljam na glupe opaske ali eto poletim .....

[raoul duke]

nema hljeba bez motike

[jon_jovi]

To da on nema ekonomsku računicu da uradi drugačije

sto posto...zahvalio sam mu se sa osmjehom i sa recenicom puno srece u nastavku nalazenja radnika...

Njegova ekonomska računica je da ti danas zaradiš 15 KM za sebe i njemu 100 KM i ako je njemu manje od 100 KM, recimo - 99 KM on nema računicu ekonomsku dok tebi može biti i 15 KM a može i 3 KM dnevno. Baš njega briga koliko će tebi ostati.

[jahh]

@mali_balon: A kući ne jedeš? Ono što kući spremiš, poneseš na posao i to jedeš. Naravno bez djece je druga priča. Kad imaš dijete onda dolazi i vrtić, ili da neko pazi dijete.

A kad već spominjes rezije, to je jeftinije kad radis. Manje provedes vremena kući = manje režije.

[Alexander Abramovich]

Mante se filozofije sto i kako mozemo mi mjesecima raspravljati sto i kako i trazti rijesenja, pa cak pisati radove na ovu temu iz svih drustvenih nauka, ali kad se nema hljeba, kad je nekog strah gladi, onda sva filozofija, matematika i ekonomija pada u vodu i ukljucije se instinkt opstanka.

Neko bi radio i za 400KM i uplatu dobpirnosa ali ne moze jer ce ga tih 400KM izaci 500KM, o tom slabo ko konta, i taj neko ce glatko morato odbiti taj posao. I naravno onda ispada da taj nece da radi.

Ali bitno je da smo mi kod kuce lijeni a u dijasopri radisni, poletni, kulturni.

Evo jedan savjet, ko god je zaposlen i dodje na ovu temu sa nekim nejasnocama, pitanjima, savjetima neko se drzi izreke "sit gladnom ne vjeruje" mozda ce onda malo drugacije pricati.

Dok sam živio u Sarajevu, isto sam tako razmišljao, bolje džaba ležat nego džaba radit...

Ipak, promijenio sam tu filozofiju i u Australiji sam prihvatio prvi posao koji mi se ukazao, u malom hotelu, gdje sam radio po 14-15 sati dnevno, za nikakvu platu. Ipak, upravo u hotelu sam upoznao ljude koji će mi kasnije dati dobar posao, a ne bih upoznao da sam sjedio kući.

Jbg, 400 KM plate nije ništa, jasno je to meni, ali ja bih probao, možda je atmosfera okej, kolege super, možda se i ne radi tako mnogo (nisu sve firme iste, ima ljudi koji ti ne mogu dati više od 400 KM, i svjesni su toga, pa nisu đon obraz), a možda dođeš i do neke druge pozicije.

Treba ići na posao Grasovim vozilima, ne plaćati im kartu jer je svakako plaćaš preko budžeta, nositi 2-3 sendviča od kuće i onda nisi u minusu.

[Domaci izdajnik]

@mali_balon: A kući ne jedeš? Ono što kući spremiš, poneseš na posao i to jedeš. Naravno bez djece je druga priča. Kad imaš dijete onda dolazi i vrtić, ili da neko pazi dijete.

A kad već spominjes rezije, to je jeftinije kad radis. Manje provedes vremena kući = manje režije.

Jel ti živiš u nekom paralelnom univerzumu ili si upao u rupu trčeći za zecom što nosi sat
Ajmo ovako redom:
Spremiš i nosiš da jedeš na posao - to što kuhaš ne dijele džabe, moraš kupiti za keš
Režije - neke komunalije plaćaš bio ti ne bio svaki dan kući: stubišno, odvoz smeća, grijanje....
Dijete - ako nemaš ko da ga pazi od roditelja, moraš da platiš nakoga da ga čuva...i otkad je vrtić džabe ovo je 2014
Prevoz na posao ako si malo dalje košta te mjesečne, ne živiš u Kaliforniji gdje je non stop 25 stepeni napolju pa da možeš tabanati ili bicikl voziti
Pušenje i kafenisanje su luksuz i to ne računam ali šta ćeš obući i obuti tokom godine? Jel sad nekom jasnije

[Domaci izdajnik]

Ipak, promijenio sam tu filozofiju i u Australiji

Aha sad je jasnije....

[mali_balon]

@jahhh mogli bi do ujutru daviti sa sitnicama i detaljima ali eto, djelimicnio si u pravu ali nije sve ni tako jednostavno, evo krelac je to malo u detalje objasnio, evo samo obdaniste je od 140KM u drzavnom (ako ima mjesta) pa do 240KM, malo djete moras autom zbog sjedalice osim ako je vrtic blizu, itd itd. Mozda bi se moglo sa manjom cifrom ali to je vec rizik, pocnes raditi vidis da te nema nigdje, zejebao sebe, neodgovoran prema toj firmi. Nije problem rizikovati kada si sam kad je tu dijete onda su moras ici na sigurno.

@Abramovicu nije problem raditi za 400KM sve dok si na nuli, znaci ne zaradjujes ali radsi da ti ide socijalno ako nista, pa mozda kasnije sta i bude kako ti kazes.
Ali ako je tebi plata 400KM a ti trosis 420KM mjesecno da bi zaradio tih 400KM onda se ne isplati raditi jel tako, odakle ti ih 20KM.
OK, neko moze mozda nekoliko mjeseci da radi tako, ima ustedjevinu, guraju ga zena ili roditelji, pa se malo strpi jer zna da ce za 2 mjeseca dobit bolje mjesto sa boljom platom. Ali to mora biti 1000000% sigurno.

Dakle da podvucemo nije nas strah posla negao neas je "strah" da ne budemo u minusu da bi zaradili platu.

[Domaci izdajnik]

Ta njegova opaska i savjet o uštedi je ravna tome da se upucaš u nogu i pokušavaš da trčiš 4x100....

[jahh]

@mali_balon: A kući ne jedeš? Ono što kući spremiš, poneseš na posao i to jedeš. Naravno bez djece je druga priča. Kad imaš dijete onda dolazi i vrtić, ili da neko pazi dijete.

A kad već spominjes rezije, to je jeftinije kad radis. Manje provedes vremena kući = manje režije.

Jel ti živiš u nekom paralelnom univerzumu ili si upao u rupu trčeći za zecom što nosi sat
Ajmo ovako redom:
Spremiš i nosiš da jedeš na posao - to što kuhaš ne dijele džabe, moraš kupiti za keš
Režije - neke komunalije plaćaš bio ti ne bio svaki dan kući: stubišno, odvoz smeća, grijanje....
Dijete - ako nemaš ko da ga pazi od roditelja, moraš da platiš nakoga da ga čuva...i otkad je vrtić džabe ovo je 2014
Prevoz na posao ako si malo dalje košta te mjesečne, ne živiš u Kaliforniji gdje je non stop 25 stepeni napolju pa da možeš tabanati ili bicikl voziti
Pušenje i kafenisanje su luksuz i to ne računam ali šta ćeš obući i obuti tokom godine? Jel sad nekom jasnije

A kuci sebi ne spremas? Kakva je to logika, cuj moram jesti na poslu. Jedina razlika je doduse sto kuci mozes lezati i trositi manje energije nego na poslu tako da teoretski moras vise unositi hrane.

Zavisi, ali opet ako vec idete bukvalno dodje manje. Struja, voda i onima na centralnom plin.

To sam i ja rekao, da ako imas dijete racunica je drugacija i tesko da bi se isplatilo raditi za te pare, mozda bi 50-100KM zaradio ali za to ... ne vrijedi sigurno.

Odjeca i obuca ... ne znam, podrazumjevam da to vecina ima. Ako nema, onda moras i to kupiti naravno. I stoji da treba i karta ako ne zivis blizu. To sam odmah i spomenuo kao jedini minus ako nemas djece.

[Alexander Abramovich]

Ipak, promijenio sam tu filozofiju i u Australiji

Aha sad je jasnije....

U Australiji i Bosni je filozofija ista, samo što naša raja misle da na zapadu (ili istoku, svejedno) pare rastu na grani.

[JThomas]

Ta njegova opaska i savjet o uštedi je ravna tome da se upucaš u nogu i pokušavaš da trčiš 4x100....

sa preponama...