#1076 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012
Posted: 29/01/2015 20:16
*Dozer
Citao sam i fakat se slazem sa tobom da je u Azicima bilo rokanje kao nikad. Prije toga sam bio na Zlatistu, Stelexu, Ljubljanskoj, Muzejima, Brekinom potoku, Mojmilu ali sve je to neka druga galaksija. I nas su na desnoj strani napadali tako uporno. Nisu posustajali nikako. PO 4-5 puta na dan napadaju i napadaju. Mene je ubijalo to gubljenje linije "preko noci". Sa tim se nikako nisam mogao pomiriti.
Noc prije pada Vidica kuca nas je 5 pozvano da provjerimo isturenu kucu prema Domu zdravlja i Carapari. Naime, tamosnji komandir nije smio stavljati vojsku u tu kucu od straha da im ne udju cetnici jer je isao direkt transe preko livade do te kuce. Mi provjerili nikog nije bilo tamo i rekli mu da uvede vojsku, ali on to nije uradio. Dan kasnije su usli cetnici i komandir je sa jos jednim vojnikom bio prva zrtva napada. Jedna grupa iz moje jedinice je bila na desnoj strani Vidica kuća prema betonskom hangaru. U sredini je bila jedinica iz tada jos 1. mtbr, a lijevo 1. brdska iz Doma Armije.
Bio je petak nikada nec zaboraviti taj dan. Nas 3 cekali transport u Lavu da idemo nazad u bazu i kuci. Odjednom strka dosli Alija, Sefer i Talijan u Lav. Alija sjeo sa nama. Rekao nam da smo preko piste dovukli crvene strijele i da se tenkovi nece moci vise setati ovuda. Oni odose a nas komandir utrca i povika da su pale Vidića kuce. Mi pokupili opremu i trk u Azice. Do Poste i onda u podrum pica. U Azicima panika nevidjena. Ljudi bjeze, bacaju oruzje i municiju. Vidio sam covjeka koji se skinuo gol do pasa i bjezi, a februar i debeo minus je bio. U transeji do Vidica kuca lezi mrtav nas vojnik, opalilo ga srce. Na izlazu iz transeje da je ceto bio strpljiviji mogao je mene i komandira presjeci rafalom popola iz sijaca. Mi promolili glave da istrcimo a tacno ispred nas rafal po zemlji opali.
Nasi su ljudi bjezali iz Vidica kuca nevidjeno. Nas 3 i komandir se vratili u podrum pica. Ljudi bjeze i odjednom jedan istrca iz transeje i rece nam da je zadnji i da nema vise nikog od nasih. Mi pucali iz podruma pica. Po kuci je rokao pat nemilice. Nas tenk bjezao iz betonskog hangara skrsio svu zastitu prema podvoznjaku.
Sat i nesto poslije tog sto je kao izasao zadnji vidimo mi grupu uskace u transe i trci prema podrumu pica. Momci iz 1. brdske se uspjeli tek tada izvuci. Umalo ih nisu opkolili.
Pred mrak dosao komandir i povukao nas do Poste sve bilo spremno da se napuste Azici. Ja pored nekog kokosinjca cekao cetnike da krenu iz Vidica kuca. Onda nam u pomoc dodje 2. ceta "Vikicevih" ako se dobro sjecam, pa ljudi Ede Omerovica sa Otoke mada od njih koristi nije bilo osim da se popuni broj.
Uglavnom smo kontali napasti Vidica kuce i vratiti ih. Prisli transejom ispod prve kuce i zolje zakazale. Od dvije nijedna da se aktivira. Vratili se, vijecali i onda skontali da je mozda bolje ne pokusavati vratiti to jer bi se previse uklinili.
U toku noci dodje jos guta razne vojske napravi se linija koja je ostala do kraja rata.
Dan, dva poslije rahmetli Talijan na tv govori kako su se odbranili Azici i spominje neke jedinice koje Azica nisu vidjele izuzev „Vikicevih“.
Dan kasnije, subota, nase prve crvene strijele su trebale da rade. Prva otisla negdje na Golo brdo cini mi se. Druga skrhala tenka, treca transporter ako se dobro sjecam. Napad na Azice stade poslije. A, bogami se ni tenkovi vise nisu setali kao nekad.
Za Trocadera:
Vidio sam da su u Azicima pogodjeni strijelom neki na tenku koje je snimala televizija. Vidio sam na Srni Bobara i ekipu na tenku kako pjevaju „nama zolja nista ne moze“ i da pitam da li je njih krhnula ta strijela.
Jos jedno. Znas li nesto o upadu nasih diverzanata na Spaića farmu (vi ste je zvali pilicarnik) u decembru 1993? O ovome mozes i na privat ako zelis.
Citao sam i fakat se slazem sa tobom da je u Azicima bilo rokanje kao nikad. Prije toga sam bio na Zlatistu, Stelexu, Ljubljanskoj, Muzejima, Brekinom potoku, Mojmilu ali sve je to neka druga galaksija. I nas su na desnoj strani napadali tako uporno. Nisu posustajali nikako. PO 4-5 puta na dan napadaju i napadaju. Mene je ubijalo to gubljenje linije "preko noci". Sa tim se nikako nisam mogao pomiriti.
Noc prije pada Vidica kuca nas je 5 pozvano da provjerimo isturenu kucu prema Domu zdravlja i Carapari. Naime, tamosnji komandir nije smio stavljati vojsku u tu kucu od straha da im ne udju cetnici jer je isao direkt transe preko livade do te kuce. Mi provjerili nikog nije bilo tamo i rekli mu da uvede vojsku, ali on to nije uradio. Dan kasnije su usli cetnici i komandir je sa jos jednim vojnikom bio prva zrtva napada. Jedna grupa iz moje jedinice je bila na desnoj strani Vidica kuća prema betonskom hangaru. U sredini je bila jedinica iz tada jos 1. mtbr, a lijevo 1. brdska iz Doma Armije.
Bio je petak nikada nec zaboraviti taj dan. Nas 3 cekali transport u Lavu da idemo nazad u bazu i kuci. Odjednom strka dosli Alija, Sefer i Talijan u Lav. Alija sjeo sa nama. Rekao nam da smo preko piste dovukli crvene strijele i da se tenkovi nece moci vise setati ovuda. Oni odose a nas komandir utrca i povika da su pale Vidića kuce. Mi pokupili opremu i trk u Azice. Do Poste i onda u podrum pica. U Azicima panika nevidjena. Ljudi bjeze, bacaju oruzje i municiju. Vidio sam covjeka koji se skinuo gol do pasa i bjezi, a februar i debeo minus je bio. U transeji do Vidica kuca lezi mrtav nas vojnik, opalilo ga srce. Na izlazu iz transeje da je ceto bio strpljiviji mogao je mene i komandira presjeci rafalom popola iz sijaca. Mi promolili glave da istrcimo a tacno ispred nas rafal po zemlji opali.
Nasi su ljudi bjezali iz Vidica kuca nevidjeno. Nas 3 i komandir se vratili u podrum pica. Ljudi bjeze i odjednom jedan istrca iz transeje i rece nam da je zadnji i da nema vise nikog od nasih. Mi pucali iz podruma pica. Po kuci je rokao pat nemilice. Nas tenk bjezao iz betonskog hangara skrsio svu zastitu prema podvoznjaku.
Sat i nesto poslije tog sto je kao izasao zadnji vidimo mi grupu uskace u transe i trci prema podrumu pica. Momci iz 1. brdske se uspjeli tek tada izvuci. Umalo ih nisu opkolili.
Pred mrak dosao komandir i povukao nas do Poste sve bilo spremno da se napuste Azici. Ja pored nekog kokosinjca cekao cetnike da krenu iz Vidica kuca. Onda nam u pomoc dodje 2. ceta "Vikicevih" ako se dobro sjecam, pa ljudi Ede Omerovica sa Otoke mada od njih koristi nije bilo osim da se popuni broj.
Uglavnom smo kontali napasti Vidica kuce i vratiti ih. Prisli transejom ispod prve kuce i zolje zakazale. Od dvije nijedna da se aktivira. Vratili se, vijecali i onda skontali da je mozda bolje ne pokusavati vratiti to jer bi se previse uklinili.
U toku noci dodje jos guta razne vojske napravi se linija koja je ostala do kraja rata.
Dan, dva poslije rahmetli Talijan na tv govori kako su se odbranili Azici i spominje neke jedinice koje Azica nisu vidjele izuzev „Vikicevih“.
Dan kasnije, subota, nase prve crvene strijele su trebale da rade. Prva otisla negdje na Golo brdo cini mi se. Druga skrhala tenka, treca transporter ako se dobro sjecam. Napad na Azice stade poslije. A, bogami se ni tenkovi vise nisu setali kao nekad.
Za Trocadera:
Vidio sam da su u Azicima pogodjeni strijelom neki na tenku koje je snimala televizija. Vidio sam na Srni Bobara i ekipu na tenku kako pjevaju „nama zolja nista ne moze“ i da pitam da li je njih krhnula ta strijela.
Jos jedno. Znas li nesto o upadu nasih diverzanata na Spaića farmu (vi ste je zvali pilicarnik) u decembru 1993? O ovome mozes i na privat ako zelis.
