basar wrote:Medijska borba. Dobro je mašaAllah sve dok je na riječima i u medijima. God ljudske vrste nakon verbalnog najčešće dođe i do fizičkog obračuna. On se izbjegne samo ako jedna strana ustukne.
Savo, nisam primjetio niti jednom da si išta napisao o pokolju nad šiijama u Siriji niti o samoj ideji odsjecanja Hezbollaha od Irana i Iraka na Siriji i stavljanje u okruženje. Nisi tako dosljedan kao što govoriš. A imaš informacije da gdje je god lično Hezbollah morao reagovati da je maksimalno gledao da bude što manje žrtava vojnih a o civilnim da ne pričamo, budi pošten.
Znam arape vrlo dobro, i znam ovu priču koju plasira Hezbollah. Ima onaj prvi povjerenik Hezbollaha Tufejl, nakon njega došao je Nasrallah, on je dobar, i objavio sam par njegovih izjava.
Inače, moj stav prema Palestincima i njihovim samoubilačkim akcijama je danas isti kao i prije 15 godina. Pisao sam tekstove 2005. o palestinskim zaista nije pretjerano kazati zabludama mislim prije svega na njihovo veličanje nasilja i terorizma, priče o mladićima koji su se digli u zrak u izraelskom autobusu, o šehidskoj akciji tj samoubilačkim napadima. Mislim da sam 2004. ili 2005. radio intervjuu sa jednim od najpoznatijih novinara na Bliskom istoku Jasir Zeatire. Prijetelj Sirijac koji danas vodi radio emisiju na jednom radiu u Jordanu, me nagovorio da odemo kod njega da me upozna sa njim. Kada smo se dotakli pitanja ''šehidskih akcija'' rekao sam kako smatram da to nije uredu, da sam bio u ratu u Bosni da smo prošli kroz strahote, ali nikada se niko nije digao u zrak, izvrijeđao me, nazvao me ružnim imenima, helem još tada sam imao stav po pitanju samoubilačkih akcija i pisao sam protiv toga, i nisam imao problem da to javno kažem pa makar to bilo i sjedište jordanskog ''Sebila'' novine koja je najviše šiljila Hamas, palestinski džihad, itd.
Završio sam fakultet na kojem su skoro svi profesori bili Palestinci. Imao sam raspravu sa profesorom koji je napisao knjigu o šehidskim akcijama, naravno koje je podržavao i hvalio, i sa njim sam se raspravljao i osuđivao iste. Za četiri godine boravka na fakultetu koji se od Kudsa nalazio par desetina kilometara, nagledao i naslušao sam se simpozija, predavanja, priredbi o Kudsu, Palestincima. Svako malo su organizovali. Još tada se vidjelo i to sam jednom na jednom simpozijumu i rekao, ta neprirodna borba za Kuds gdje stradaju civili, žene, djeca, gdje prikazivaju ženu sa bebom koja govori ''jedna kamen u Kudsu draži mi je od ove moje bebe''. Po meni to je strašno, toliko ljudski život učiniti bezvrijednim, i Kaba i Kuds su sveta mjesta, ali jedan ljudski život je svetiji od tih islamskih bogomolja.
Izvinjavam se ako sam ti oduljio, ali trebao mi je ovaj uvod. Hezbollah, kao i par likova u Iranu, Kasim i ekipa, cijelu vanjsku politiku manje-više temelje na Kudsu, Palestini, Izraelu, ali Kuds je tu temelj ili osovina oko kojeg im se sve vrti. Po meni je sve to daleko od islama. Ima tu i licemjerja i oni to znaju, samo valjda radi masa odgovara im da drže tu priču.
Meni se sviđa, i tako sam odgojen, da volim dobro od koga god došlo, da kritikujem nasilje od koga god došlo. Izrael nije takav kakav je zbog imena već zbog nasilja kojeg je činio. Ja sam zapanjen i izuzetno pozitivno gledam na izraelsku želju za naukom, za njihovu volju i želju da državu učine pravednom što se vidi po tome da im nema nedodirljivih da su im na sudovima bili četiri ili pet premijera, da su neki od njih još uvijek u zatvorima. Ljudi moji to su fantastične stvari, to iskrenog čovjeka, bilo kojeg vjernika, ostavlja bez teksta. Tu nema priče. Da nema nedodirljivih, da se svima sudi za korupciju, je to to. Kraj priče. Osuđujem nasilje, ali sam pozitivno zapanjen njihovim svim drugim pozitivnim stvarima i uvijek ih spomenem kada sam god u prilici.
Kod Hezbollaha, Kasima, i Irana, Izrael je zlo u suštini i samo po sebi. Ne mora izraelski vojnik ubiti niti jednog civila u narednih deset godina, njihova retorika prema Izraelu neće se promjeniti. I obratno, mogu njihovi činiti sve to što čine, oni su opet heroji i to rade jer to tako treba i ne može drugačije. Znači apsolutni poremečaj vrijednosti, prioriteta, to je meni nivo plemena od prije hiljadu godina, gdje imaju mi i oni, pleme protiv drugog plemena, nikakvog propitivanja, nikakve argumentacije. Postoje oni i oni su uvijek negativni, i postojimo mi i mi smo uvijek pozitivni. To nema veze sa islamom, to je džahilijet, ili zatucanost svojstvena zadrtim društvima, koji kao i mi u Bosni, svoju vlast crpe zbog dešavanja od prije 40 godina. I kod nas ljudi dobijaju izbore zbog junaštva u Armiji RBiH, i u Iranu i dan danas postaju predsjednici i glavne su face, likovi koji su učestvovali u napadu na američku ambasadu u Teheranu prije nekih četerdesetak godina. To nije dobro, i evo ovaj sirijski rat je pokazao na kojem su civilizacijskom nivou.
Ništa pamet, ništa koliko si pošten, koliko si protiv korupcije, bitno je da si prije 40 godina bio na krovu neke zgrade u Teheranu, i ti si faca. Oni su zarobljeni u nekoj svojoj revoluciji, i drže zarobljenim milione drugih Iranaca. Uvijek su tu neprijatelji, uvijek trebaš biti oprezan prema vanjskom neprijatelju, a svoje uzdizati i velićati makar bio gladan čitav život, ili makar ti bili najveći zločinci, oni ostaju heroji i moraju biti heroji.
