Gojeni H wrote:Bosanac sa dna kace wrote:
Pa naravno da su imali spiskove, Turska nacionalna obavještajna agencija je vrlo jaka. 20 000 uhapšenih na dva miliona sljedbenika nije puno velika, cifra. Ja sam očekiv'o da u vojsci imaju dosta više kadrova, da je policija kompletno njihova itd.... Među tih 2 miliona sljedbenika najviše je svakako učitelja, nastavnika i srednjoškolskih profesora....
Izvini, ako ti se ne gadi, mozes li samo ukratko o ideoloskoj (ili nekoj drugoj) razlici izmedju tog Gulena i Erdogana?
Hvala
Ideoloske i sve druge razlike su ogromne.
Razlika u vjeri/vjerskoj praksi odnosno doktrini:
Gülen je navodno sljedbenik Saida Nursija (1878-1960), Kurda sa istoka Turske. Navodno je Said Nursi bio jedan od najvecih islamskih ucenjaka svog vremena, sto je ipak uptino kada se citaju njegova djela. Knjige koje je on pisao pisane su na jednom teskom kasnom osmanskom jeziku, tako da dobar dio toga nije bas najbolje razumljiv nekom ko zna samo moderni jezik. Nursijeva djela su uglavnom prozeta legendama, bajkama i pricama koje se povezuju sa islamskom historijom i kulturuom, ili bolje receno sa historijom i kulturom abrhamaskih vjera. Uprkos tome sto su njegova djela pisana tim teskim osmanskim jezikom, taj jezik se cini super akadameski jednom obicnom anadolskom seljaku, za kojeg su i namijenje. Mnoge price koje se navode u mnogim njegovim djelima su zapravo prepisane iz nekih drugih islamskih djela i dosta uprostene. Sam Said Nursi je tek poceo uciti turski sa nekih 13-14 godina kada je otisao u vece gradove da se skoluje. Kroz zivot ce biti dosta proganjan, zalagao se za osnivanje skola na turskom, arapskom i kurdskom jeziku ( analogno tome jednom je Dzemaludin Latic na nekoj spomen konferenciji povodom Alijine smrt u Istanbulu, pred par desetina jako bogatih biznismena porijeklom sa Balkana koji su strogo kemalisticki orijentisani, rekao kako se Alija zalagao za otvaranje univerziteta na bosanskom, albanskom i turskom kao sto je to onomad Said trazio, sto je u sali izazvalo ogromno komesanje). Said Nursi je proveo i jedan dio vremena kao vojni zarobljenik u Rusiji tokom I svjetskog rata. Od pocetka se nije slagao sa idejama Mladoturskog pokreta koji ce kasnije osnovati Republiku Tursku. Nakon osnivanja Republike Said biva proganjan, dosta vremena provodi u isposnistvu. O njemu postoje mnoge price i legende. Navodno je predvidio u nekom svom djelu da ce njegovo tijelo nakon smrti biti kidnapovano, sto se i desilo. Nursi se nikada nije ozenio. Fethullah Gülen nikada uzivo nije sreo Saida Nursija, mada postoje price kako je Nursi poselamio Gülena, a ovaj je navodno od djetinjstva posjecivao kruzooke u kojima su se izucavala djela Saida Nursija.
Gülenov pokret kao masku jako dobro koristi djela Saida Nursija, i sam se Gülen poziva u svojim djelima na njega kao na jedan od izvora. Sav pokret je prozet Nursijevim izrekama, studenti po domovima i stanovima moraju da iscitavaju stalno djela Nursija i Gülena, koja su kao prozeta sufizmom, po mnogim domovima vise Nursijeve slike. Medjutim licno sam ''na prvu'' naisao u par djela samog Nursija stvari koje se ne slazu bas sa ucenjem islama ili su neke slabe šiitske predaje, koje mnogi šiijski ucenjaci ne uzimaju zaozbiljno.
Buduci da tvrdi da se njegov pokret zasniva na sufijskom ucenju, ili sto bi kod nas rekli da su ‘’sufijskog kova’’, sama licnost Gülena je prozeta legendama. Tako se cesto serviraju legende da on hoda u trojcu sa Poslanikom (a.s.) i Nursijem. Cesto kazu posjecuje svoje skole po Turskoj, Afganistanu, Filipinima i drugdje. Takodje, prema pricama nekad se potrudi da zajedno sa Poslanikom a.s. odvede za ruke neko dijete na takmicenje iz matematike gdje ih na vratima doceka Said Nursi.
U Gülenovom pokretu postoji indoktrinacija ili bolje receno ispiranje mozga. To se obavlja tako sto se od clanova trazi da stalno citaju i iscitavaju knjige Saida Nursija i Fethullaha Gülena. Licno ne znam kako je na nekim drugim nivoima
Hizmeta, ali recimo kada sam ja bio kao student u Hizmetu (prije vise od 10 godina) trazeno je da iscitavam djela Saida Nursija po vise puta, svako jutro je zaduzena osoba za to pitala koliko sam stranica procitao odredjene knjige i tako sve u krug. Citanje i iscitavanje Kur’ana na maternjem ili arapskom jeziku nije postojalo, jesu govorili o tome, ali niti su poticali ljude da to rade niti su tome pridavali vaznost kao ovim knjigama! Obrazlozenje je da su Nursijeve knjige ujedno i prevod i komentar/tefsir Kur’ana. Ukratko mogu reci da je djelima Nursija i Gülena pridavana/pridaje se veca paznja nego Kur’anu. O hadisima da ne govorim, mnogi hadisi su stavljani u usta Fethulllaha Gülena, a par puta sam uhvatio i par kur’anskih ajeta. Svi ucenjaci islama, sva predjasnja i sadasnja ulema ne postoje za Gülenov pokret. U
Hizmetu se strogo gleda da jedinka cita samo ono sto pise/proizvodi sam
Hizmet. Tako recimo imas da na jednoj adresi stanuje 5-6 studenata i svi su (bili) pretplaceni na dnevne
hizmetske novine Zaman, biti pretplacen na ili kupovati neke druge novine smatrano je smrtnim grijehom. Tako su recimo profesori sekularisti uvijek vise cijenili studente koji citaju dnevne novine Yeni Şafaka (danas bliske vladajucoj stranci) nego Zaman. Drugi nacin indoktrinacije/ispiranje mozga je gledanje/slusanje klipova Fethullaha Gülena, gdje mnogi, od spoznaje ili srece (ko ce ga znati) zajedno sa Gülenom placu (sto je prilicno ironicno s obzirom na znacenje njegovog prezimena: onaj koji se smije -Smjesko)! Gledanje ili slusanje snimaka Gülena za studente koji zive u tim kucama je bilo obavezno (barem u moje vrijeme).
S druge strane Erdoğan i vecina ljudi oko njega su nakšibendije i pripadajau grupi pod nazivom
Iskenderpaša (po dzamiji Iskender-paša u istanbulskoj cetvrti Fatih). Oni su uglavnom taj
mainstream ili bolje receno ortodoksni sunijski-hanefijski islam. Nema tu nekih nametanja uskogrudosti i svodjenja islama na neke dvije-tri knjige, ili samo Kur’an. Sam Erdoğan je svrsenik imamsko-hatipske skole (turska verzija medrese) gdje je obrazovanje nekada bilo jako dobro i obuhvatalo je dubinski dosta vise polja osim vjerskih nauka. Iako citaju i postuju djela Saida Nursija, grupa kojoj pripada Erdoğan –
Iskenderpaša nema neke knjige koje su im tako reci ‘’
kanon’’. U tom nekom smislu jedini im je ‘’
kanon’’ Kur’an. Tako recimo Iskenderpasa grupa cita jako puno raznoraznih djela iz oblasti islama, hadiske zbirke, djela iz knjizevnosti, modernu filozofiju itd. Alija im je recimo pojam
Ali ne postoji neka obaveza da se cita bilo sta. Kazu da dok je Erdoan ranije bio gradonacelnik stalno je trazio od uposelnika da citaju razne knjige bilo vjerske bilo klasicnu knjizevnost. Mozda bitna razlika proizilazi i iz toga da su ljudi u Iskenderpaša dzematu/grupi uglavnom iz gradskih sredina, dolaze iz porodica sa nekom gradskom tradicijom islama, nasuprot masa iz seoskih podrucja Anadolije na koje je Gülen usmjeren.
Obavljanje svih 5 dnevnih namaza za Eroğanovu grupu je jako bitno i to se podrazumjeva, nema tu nekih obaveznih zikorva kojima se pridaje vaznost kao recimo kod
Hizmeta. U
Hizmetu je
tespihat obavezan, sto traje dosta duze od samog namaza. Ako zivis zajedno sa njima, nije bitno jesi klanj’o ili ne, vec jesi proucio tespihat sa njima npr. probude studente na
tespihat ali ne i na sabah-namaz. Mislim da
tespihat nakon jacije traje najduze, ne mogu se vise sjetit. Sam
tespihat je skup raznih dova i salavata koji nemaju bas utemeljenja u hadisima i Kur'anu, izmedju ostalo dovi se ‘’
...zastiti nas... i od zla zena...’’. Ako nisi bio ranije dio te grupe ili ako dolazi odnekle gdje se ne praktikuje islam kao u Turskoj moras da klanjas onako kako oni klanjaju, dok Erdoğanova grupa zargonski receno priznaje sve mezhebe islama.
U Erdoğanovoj grupi 5 vaktova se podrazumijeva, nema tog
tespihata, post i sve ostalo svakako je neupitno.
Politicka razlika:
Gülen navodno nema neku politicku opciju za koju se zalaze. Tokom 1960-tih bio je clan Udruzenja za borbu protiv komunizma u kojem je bio zajedno sa kemalistima i Nedžmetinom Erbakanom- Erdoğanovim mentorom. Dakle glavna politicka opcija mu je anti-komunizam. Said Nursi je zestoko bio protiv kemalisticke Republikanske narodne partije i komunizma, i smatrao je da sa njima nema razgovora. Iz ovog perioda je sukob sa Erbakanom u cemu treba traziti korijen sukoba sa Erdoğanom.
Dok se Erdoğan jos od svojih djackih dana bavio politikom, Gülen se bavio organizovanjem svog kulta. Tokom 1970-tih Gülen i Erbakan su u potpunom sukobu. A tokom 1980tih Güen daje svu podrsku Turgutu Özalu. Medjutim, politicar sa kojim je imao najbolje odnose je Sulejman Demirel, za cije je vrijeme Hizmet dozivio nevjerovatan procvat.
Ukratko moze se reci da je Erdoğan taj tzv.
politicki islam, a Gülen oportunista, ili bolje receno prilivoda koja samo gleda dobrobit svog kulta. Treba reci to Erdoğanova vizija tzv. ‘’
politickog islama’’ nije vizija talibanske drzave ili ISIL-a. Vec vizija jedne jake, moderne, tehnoloski napredne muslimanske drzave gdje se poštuju i uvazavaju prava gradjana, sprovodi i postuje zakon, spoj savremenog i tradicionalnog, drzava cija je rijec visoko postovana kako u muslimanskim tako i u nemuslimanskim zemljama. Stoga, mnogi Erdoğanovu partiju usporedjuju sa njemackim konzervativcima. Tako sama AK Partija u svojim redovima ima jako puno clanova koji su sekularni i ne praktikuju bas vjeru, a neki od njih su i krscani (npr. Markar Esajan)
S druge strane pak, ne mogu bas najbolje da razaberem sta je vizija Gülenove drzave, ne znam da li kod njega postoji nesto tako!? Ima tu talasanja izmedju nekog konglomerata turkijskih drzava od Mediterana pa do Mongolije, neka jaka nacionalisticki pobozna Republika Turska, gülenisticka verzija Homeinijevog Irana, dakle tu nista nije jasno.
Na tom ekonomskom planu Erdoğan zastupa neku verziju muslimanskog pseudo socijalizma i etatizma, gdje drzava daje gradjanima dosta toga ali i gdje je trziste slobodno i gdje vladaju privatne firme. Dok je Gülen vise neoliberalac, za potpunu slobodu trzista na americki nacin.
Sav Gülenov pokret je piramidalno sacinjen, otprilike na dnu su studenti i neobrazovane narodne, radnicke (proleterske?) mase, pa onda idu sitni drzavni sluzbenici, pa sitni obrtnici, pa birokrate, pa osrednji biznismeni, pa ide intelektualci i akademici, pa krupni biznismeni.
Toliko sada za sada, nadam se da sam uspio rasvijetliti neke stvari.
