Forum Klix.ba

Uh, zeznuto.
Kad pomenu hitnu, tri puta sam završila na hitnoj zbog gušenja. Meni ni dan danas nije jasno sta se desilo. Kako se mogu iz čista mira zatvoriti disajni organi?

Zejnep wrote:Uh, zeznuto.
Kad pomenu hitnu, tri puta sam završila na hitnoj zbog gušenja. Meni ni dan danas nije jasno sta se desilo. Kako se mogu iz čista mira zatvoriti disajni organi?

Grč od straha....kao što se dušnik automatski zatvara kad se pospeš vodom po licu.

SmokingMan wrote:

O'zone wrote:

SmokingMan wrote:Prekaljeni borci protiv anksioznosti.

Nemojte misliti da vas ismijavam,nisam ni ja ništa bolji.

Neba mi,sa vama bi volio sjesti na negdje kafu da se ispričamo kao ljudi.

Čuj sa nama sjediti?! Znaš kakvo bi to bilo sivo društvo

Iste smo boje,pratiš li me šta pišem.Siva boja je lijepa,meni jedna od najdražih.

It was a joke

heal wrote:

medvjed23 wrote:
znaš kako ja, i ne samo ja, gledam na to.. mali smo, beznačajni smo.. postojimo u trenu svjetla između dvije vječnosti tame.. ne predstavljamo ništa više od zrna prašine u svemiru, koji je ravnodušan.. svejedno mu je hoćemo li živjeti ili nestati u sudaru sa nekim asteroidom.. ništa oko nas nije bitno niti smisleno i sljedstveno, ništa nije razlog za sreću, ali ni za tugu, nervozu i druge negativne emocije.. dakle, nemaš razloga da budeš sretan ili tužan, ali između to dvoje imaš prostor ravnodušnosti u kojem možeš naći mir.. a mir nije za podcijeniti..

dakle, ako već ne možeš dokučiti sreću, možeš probati usvojiti jedan relaksiran pristup životu, naći utočište u miru i biti, koliko god to ezoterično zvučalo, u skladu sa indiferentnim kosmosom.. svejedno njemu, svejedno tebi i jebe vam se..

Bio sam slicnih razmisljanja, pokusavao usvojiti tu indiferentnost, ostati po strani, ali uzaludno jer jednostavno ne mogu da ubijem neke zelje u sebi. Shvatio sam da mi je to puno teze nego se hrvati sa zvjerima. Il da parafraziram Nietzschea da borba protiv monstruma nikoga nije napravila monstrumom ali ako pobjegnes od borbe da bi nasao mir, mozes pronaci ambis da buljis u njega dovoljno dugo dok on ne pocne buljiti u tebe. I to je tako mudro receno.

lakše je ako imaš na umu da je veći dio našeg svijeta samo u našim glavama.. ne postoji, bar koliko je nama poznato, u središtu svemira tabla na kojoj piše šta je dobro, šta je zlo, šta je pravda, šta je nepravda.. svi ti konstrukti - koji rađaju očekivanja koja, kad ostanu neispunjena, vode depresiji, anksioznosti i sl. - su subjektivni i kao takve ih je relativno lako odbaciti.. objektivnih, u fizičkoj stvarnosti utemeljenih razloga za nervozu i tugu je malo.. meni padaju na pamet, recimo, glad i fizička bol.. kad te to pogodi, moraš patiti, nema druge.. no, mimo toga, postoje načini da se stvari relativiziraju..

O'zone wrote:

Zejnep wrote:Uh, zeznuto.
Kad pomenu hitnu, tri puta sam završila na hitnoj zbog gušenja. Meni ni dan danas nije jasno sta se desilo. Kako se mogu iz čista mira zatvoriti disajni organi?

Grč od straha....kao što se dušnik automatski zatvara kad se pospeš vodom po licu.

Misliš? Jednom se desilo u sred svađe a dva puta iz čista mira. Tačnije bez vanjskog podrazaja, ali šta mi je tada u glavi bilo pojma nemam.

vazi wrote:


Medjutim, depresivna osoba ima potrebu da prica o svojim problemima, negativna je , od okoline zahtijeva jako puno paznje sto je za bliznje jako iscrpljujuce. ;

Ne mora to znaciti da je tako u svakom slucaju.

Društvene norme lome duh današnjeg čovjeka,i bolje je biti izvan ove kolotečine materijalizma kojom su svi zahvaćeni,kako se ne bi slomio pod teretom uslovljavanja,i živjeti nekim normalnim prihvatljivim životom,bez prevelikih očekivanja.

Jimmy McNulty wrote:Kod mene je napad panike baš malo specifičan Manifestuje se tako što osjećam kao da ne mogu doći do daha, bukvalno kao da se tušim i da se borim za mrvicu zraka, a u isto vrijeme imam neki nagon za povraćanjem i osjećam neku groznu kiselinu u grlu pa se u isto vrijeme borim za zrak, borim se da ne povratim i pljujem da ne kažem koliko se saserem od nekog straha koji me parališe. Prvih par puta mislio sam gotovo je, Azrail došao odradit svoj dio posla kasnije sam naučio prepoznat i sad kad se to desi govorim sam sebi "sve je uredu, proći će, dobro si" tako da su ti napadi ispočetka trajali po 10-15 minuta minimalno, a sad recimo nekih 5 minuta

To mi se uglavnom dešava u ranim jutarnjim satima i to iza sna, probudim se i odjednom se borim za vazduh, grozno iskustvo zaista. Jednom mi se dogodilo na biciklu, a bio sam podaleko od prve kuće kamoli od grada... mislio sam gotovo je i sjednem na cestu kad po belaju niotkud naiđe auto i ljudi su me htjeli vozit u hitnu ali nekako sam seizmigoljio, u cijeloj toj frci smaslo da me je sunce udarilo i odvukli me samo kući

@Jimmy,tvoji simptomi su tipicni za panicne napade

Veoma su slicni simptomima srcanog udara. PODSVJESNO, to je prva misao, shto josh vishe povecava paniku.
Vjerovatno vec znash ali nije loshe (opet) spomenuti tehniku disanja dijafragmom, disati “ u ruku” (kao u kesu) olakshava disanje, prva stvar na koju se fokusira prilikom napada.

Ankioznost nije jedna, treba razlikovati GAD (generalna), socijalnu, zdravstvenu (ono kad sebi umislish 100 i jednu bolest)...nisu opasne, lako se sa njima izlazi na kraj. Problem je shto su gotovo uvijek povezane sa depresijom,PTSD (post traumaticni sindrom) bi polrarnim...tako da ako je u pitanju anksioznost i panicni napad ,nije strashno

Zbog ne prepoznavanja (necu reci neznanja i nebrige) strucnog lica kome se obratite za pomoc, cesto se ne uzima sve u obzir, ne postavlja prava dijagnoza i naravno da ne pokazuje rezultate jer terapija (tablete) nisu adekvatne.
Ako ne vidite napredak, najbolje shto mozete, potrazite drugog psihijatra/psihologa ...

Bez namjere da Ti dajem dijagnoze ili ‘otkrivam’ razloge, neke male sugestije....

Poshto vec znash da Ti se napadi uglavnom deshavaju u ranim jutarnjim satima.
Pokushaj da razumijesh zashto u to doba?!
Kao posljedica ne prospavane noci (koshmari), ili vec u polu snu razmishljash o stvarima koe trebash da uradish u toku dana pa Ti stvara neki “pritisak”?

Radi se o “kontrolisanim” uslovima gdje mozesh na neke stvari uticati (za razliku od situacije gdje si u voznji). Pokushaj da se probudish prije tog vremena (navij sat malo ranije ,promijeni jutarnju rutinu, ruke pod hladnu vodu..ako volish muziku neku ‘veselu" pjesmu (nemoj tuzne, ostavio/la me i tako to ).

Probaj se sjetiti da li imash neko loshe iskustvo. Ne znam, da li imash ratna iskustva, (neke granate ili slicno)....mozda te neko/neshto dobro prepalo ne vezano za rat. Malo “procackaj” po proshlosti i ako neshto nadjesh...mnogo cesh se lakshe nositi u buducnosti.

HAVANA wrote:Pa jebo ga ti niko mu nista zlonamjerno ne govori.Uvijek sam i uvijek cu poslusati neciji dobronamjeran savjet.Pogotovo od ljudi koji su kroz slicno prosli.Nekome nesta pomogne,drugome ne.Svi smo razliciti.Sta onda treba reci,sta bi mu ti rekao? Meni je pomogla fizicka aktivnost,manijakalni rad i dostizanje nekog cilja,briga o bliznjim,porodici,dosla i djeca,u to se cijeli svijet okrenuo i dobio smisao i nadu...poslije horora ratnog i svega.Korak po korak dodje sve na svoje,danas je i sestra sposobna za samostalan zivot i dobro sa zdravljem.Nikada kao prije ali kako je bilo,sad je fantasticno.Majka se povratila,smirila,po stare dane dobra i sretna.Otac ziv i zdrav.Ja u svom ludilu,fizicki se oporavio,radim,treniram,sviram,pjevam,manijakalno radim,ne mogu da nista ne radim.Najgore je biti sam i nista ne raditi.Bar meni.Sa samim sobom je najteze.Moras upoznati sebe i pratiti sta te dize i sta ti prija.Inace,potonu,ode.Ja o ratu uopste ne razmisljam,nit me jebe krv, nit slike...Ali tu je sve to negdje,sve to ostavlja posljedice...

Naravno da nije zlonamjerno ali kažem da je površno . Meni recimo odgovara skroz drugačiji pristup, iako ja nemam problem
sa depresijom već sa nekim drugim stvarima, a imao sam problem i sa anksioznošću koja je onda uzrokovala depru.
Tad mi treba mir i tišina i inače sam tip kojem treba obavezno vrijeme da bude sam.
Vremenom sam se uspio izvještiti u jednoj tehnici posmatranja bilo kakve teške emocije u sebi, koja se onda od samog tog svjesnog
posmatranja razblaži i ode. To treba vremena da se nauči, sad to mogu dok hodam ili vozim auto.

haubica_i_to_teshka wrote: Poshto vec znash da Ti se napadi uglavnom deshavaju u ranim jutarnjim satima.
Pokushaj da razumijesh zashto u to doba?!
Kao posljedica ne prospavane noci (koshmari), ili vec u polu snu razmishljash o stvarima koe trebash da uradish u toku dana pa Ti stvara neki “pritisak”?

izvinjavam se na upadu u post
zašto se to dešava u jutarnjim satima? ehh.. sindrom pogleda u plafon nakon buđenja, gdje čuče i čekaju svi oni problemi i strahovi koje zaboravimo dok spavamo, a zatim se popale jedan po jedan i sjure nazad u glavu..
u pitanju je najobičniji strah od zamišljenog, očekivanog ishoda
treba malo razmisliti šta to uslovljava očekivanja i snove, i zbog čega svaki drugi oblik razrješenja doživljavamo kao smrtnu kaznu

ponekad je zanimljiva ona cika cercilova ''In the end death came as a friend''

E jbg plafon, kake on veze ima

iste kao i snijeg

kad snijeg postane problem za pospremanje, umjesto sredstvo za grudvanje i sankanje..njaa

Pozdrav. Prije par mjeseci prvi put sam dozivio iznenadnu neugodnost, dok sam sjedio osjetio sam nedostatak vazduha kroz prsa, kao da mi je krenulo iz stomaka, bilo je jako neugodno i trajalo je nekih dva puta po 5 - 10 minuta. Inace sam prosao prije toga kroz veliki stres u zivotu, nedaj boze nikom. Moram naglasiti da nisam prije imao nikakvih problema sa zdravljem. Kroz par dana ti napadi su mi ucestali, pa sam odlucio da odem da uradim nalaze privatno, posto sam kontao da imam odmah nekih problema sa srcem. Uradio sam nalaz krvi i urina, bilo je sve ekstra, pocev od krvne slike pa nadalje, malo mi je samo bio povisen holesterol 6.1, granica normalnog od 3.0 do 6.0 . Malo su me nalazi ohrabrili ali nisam mogao prestati da razmisljam o mogucem opet napadu da mi nestane zraka, najjadniji osjecaj koji sam dozivio. I stalno sam o tome razmisljao. Pa sam se ponovo obratio doktorima i uputili su me specijalisti neurologu, na cije sam insistiranje radio hormone stitnjace jer su posumnjali da mi stitnjaca nepravilno radi. Uradio sam i hormone i ultrazvuk i sve je bilo odlicno. Poslije toga neurolog mi je objasnio da imam ukorjenjen strah, nakon svih problema i propisao deprozel koji sam pio 3 mjeseca, po pola tablete od 20 miligrama. Pomogao mi je da ne razmisljam stalno o bolestima, mada je imao i negativan uticaj bio sam kao pijan, manjak seksualne zelje , odsutnost. Poslije tri mjeseca sam prestao, redovno treniram, ne pijem, ne pusim, ali mi cesto se zna vratiti taj neki osjecaj kratkotrajnog nedostatka zraka, kao da mi krene iz stomaka kroz prsa, jako neugodno, ili kad se naglo sagnem prilikom cucna. Fizicke sve aktivnosti normalno podnosim, ne umaram se nesto pretjerano, hrana normalno jedem , ali kad mi se to desi stalno o tome razmisljam, gdje god da sam na pameti mi je nikako da se opustim, nekad se uhvatim da sam stisnuo zube imam osjecaj polomicu ih sve. Pozz

jel zna neko zasto su tablete TRAZEM i Bosaurin 10 mg,sinoc sam se iznervir'o i popio ,manta mi se.

Anestezija wrote:jel zna neko zasto su tablete TRAZEM i Bosaurin 10 mg,sinoc sam se iznervir'o i popio ,manta mi se.

P za smirenje. Nisi valjda obje opio? A mantra ti se jer ti je pritisak pao.

Zejnep wrote:

Anestezija wrote:jel zna neko zasto su tablete TRAZEM i Bosaurin 10 mg,sinoc sam se iznervir'o i popio ,manta mi se.

P za smirenje. Nisi valjda obje opio? A mantra ti se jer ti je pritisak pao.

vidim ja 20 minuta mi treba do balkona jedna plava jedna bijela neas je sta vidit,sikiraju me svi moja zejno

Anestezija wrote:

Zejnep wrote:

Anestezija wrote:jel zna neko zasto su tablete TRAZEM i Bosaurin 10 mg,sinoc sam se iznervir'o i popio ,manta mi se.

P za smirenje. Nisi valjda obje opio? A mantra ti se jer ti je pritisak pao.

vidim ja 20 minuta mi treba do balkona jedna plava jedna bijela neas je sta vidit,sikiraju me svi moja zejno

Oni te sekiraju, a ti sebe uništavaš?
Trebo bi odspavati.
I kakve veze ima kolišna je tableta

Ako nekome treba imam nesto literature oko anksioznosti, "samopomoc" itd pa mogu poslati na mail...

Da li je moguće imati i fizičke simptome aniksioznosti.

Ne znam više kojem doktoru da idem, pretraga milion uradio.

Imam neko mravinjanje po glavi i nogama, u petama i palčevima kao neka obamrlost.

Bio kod 10 neurologa i većina ih kaže stres, aniksioznost.

Ono kada vide koje sam sve pretrage uradio i isključio mnoga stanja, kažu aniksioznost i stres.

emmir1 wrote:Da li je moguće imati i fizičke simptome aniksioznosti.

Ne znam više kojem doktoru da idem, pretraga milion uradio.

Imam neko mravinjanje po glavi i nogama, u petama i palčevima kao neka obamrlost.

Bio kod 10 neurologa i većina ih kaže stres, aniksioznost.

Ono kada vide koje sam sve pretrage uradio i isključio mnoga stanja, kažu aniksioznost i stres.

Nedostatak vitamina b skupine.
Liči na to. Jesi li to provjerio?

Zejnep wrote:

emmir1 wrote:Da li je moguće imati i fizičke simptome aniksioznosti.

Ne znam više kojem doktoru da idem, pretraga milion uradio.

Imam neko mravinjanje po glavi i nogama, u petama i palčevima kao neka obamrlost.

Bio kod 10 neurologa i većina ih kaže stres, aniksioznost.

Ono kada vide koje sam sve pretrage uradio i isključio mnoga stanja, kažu aniksioznost i stres.

Nedostatak vitamina b skupine.
Liči na to. Jesi li to provjerio?

To sam sumnjao nakon što mi je jedan neurolog rekao da sam žučkast te nalaz pokazao da imam povišen bilirubin.

Kao povećan bilirubin ide sa manjkom.b12.

Simptomi nedostatka b12 zujanje u ušima, bockanje, trnjenje, blijed žučkast ten...sve to imam

Onda sam.bio na dijeti gdje nisam jeo meso 18 mjeseci te ima logike da je manjak b12.

Grešku sam napravio što sam odmah poćeo sa većim dozama b12 i telećom jetrom bez da sam izvadio b12

Sada mi kažu da ne pijem 3 sedmice pa da dođem.

Ali mene sve ovo smori

emmir1 wrote:

Zejnep wrote:

emmir1 wrote:Da li je moguće imati i fizičke simptome aniksioznosti.

Ne znam više kojem doktoru da idem, pretraga milion uradio.

Imam neko mravinjanje po glavi i nogama, u petama i palčevima kao neka obamrlost.

Bio kod 10 neurologa i većina ih kaže stres, aniksioznost.

Ono kada vide koje sam sve pretrage uradio i isključio mnoga stanja, kažu aniksioznost i stres.

Nedostatak vitamina b skupine.
Liči na to. Jesi li to provjerio?

To sam sumnjao nakon što mi je jedan neurolog rekao da sam žučkast te nalaz pokazao da imam povišen bilirubin.

Kao povećan bilirubin ide sa manjkom.b12.

Simptomi nedostatka b12 zujanje u ušima, bockanje, trnjenje, blijed žučkast ten...sve to imam

Onda sam.bio na dijeti gdje nisam jeo meso 18 mjeseci te ima logike da je manjak b12.

Grešku sam napravio što sam odmah poćeo sa većim dozama b12 i telećom jetrom bez da sam izvadio b12

Sada mi kažu da ne pijem 3 sedmice pa da dođem.

Ali mene sve ovo smori

Moraš biti strpljiv, nemaš drugog izbora.
Uostalom bolje nedostatak b12 nego ansioznost.

Ne znam više kojem doktoru da idem, pretraga milion uradio.

Imam neko mravinjanje po glavi i nogama, u petama i palčevima kao neka obamrlost.

Bio kod 10 neurologa i većina ih kaže stres, aniksioznost.

Ono kada vide koje sam sve pretrage uradio i isključio mnoga stanja, kažu aniksioznost i stres.[/quote]

Nedostatak vitamina b skupine.
Liči na to. Jesi li to provjerio?[/quote]


To sam sumnjao nakon što mi je jedan neurolog rekao da sam žučkast te nalaz pokazao da imam povišen bilirubin.

Kao povećan bilirubin ide sa manjkom.b12.

Simptomi nedostatka b12 zujanje u ušima, bockanje, trnjenje, blijed žučkast ten...sve to imam

Onda sam.bio na dijeti gdje nisam jeo meso 18 mjeseci te ima logike da je manjak b12.

Grešku sam napravio što sam odmah poćeo sa većim dozama b12 i telećom jetrom bez da sam izvadio b12

Sada mi kažu da ne pijem 3 sedmice pa da dođem.

Ali mene sve ovo smori[/quote]

Moraš biti strpljiv, nemaš drugog izbora.
Uostalom bolje nedostatak b12 nego ansioznost. [/quote]


Poznaješ li neki slučaj sa manjkom b12.

A usljed ovoga svega vjerujem da sam postao i aniksiozan.

Sramota me više u labarotorije da vadim nalaze, idem u Sanasu i Altavil...stid me ući više tamo...garant kontaju sa sam lud

Poznajem sebe.
Imala sam užasne bolove u leđima, nogama, rukama. Probadajuće bolove. Sve su to doktori pripisivali ranije dijagnosticiranoj duskus herniji. Al svi snimci su bili uredni. Imala sam dh ali ona nije mogla biti razlog takvim bolovima. Naravno usput sam postala i anksiozna. Onda saznam da sam anemična. Uz preparate za anemiju počnem piti b12. Vrlo brzo mi je bilo puno bolje. Priznajem da sam sama sebi postavila dijagnozu i sama sam se izlječila.
Ne mogu objasniti zašto ali ja se nikad u životu nisam bolje osjećala nego onda kad sam imala viška b12 vitamina u sebi. Puna energije, raspoložena

Zejnep wrote:Poznajem sebe.
Imala sam užasne bolove u leđima, nogama, rukama. Probadajuće bolove. Sve su to doktori pripisivali ranije dijagnosticiranoj duskus herniji. Al svi snimci su bili uredni. Imala sam dh ali ona nije mogla biti razlog takvim bolovima. Naravno usput sam postala i anksiozna. Onda saznam da sam anemična. Uz preparate za anemiju počnem piti b12. Vrlo brzo mi je bilo puno bolje. Priznajem da sam sama sebi postavila dijagnozu i sama sam se izlječila.
Ne mogu objasniti zašto ali ja se nikad u životu nisam bolje osjećala nego onda kad sam imala viška b12 vitamina u sebi. Puna energije, raspoložena

Ma ja nemam bolova nikakvih.

Meni je magnet kičme pokazao protuziju diska i službeno je po njima diskus hernia na L5.

Ali i u nalazu piše klinička slika pacijenta ne odgovara snimci magnetne rezonance.

Jer ja nikakvih bolova nemam