KLJUČNI PODACI
Ljudi iz mnogi gradova u Hercegovini i u Bosni, došli su s osmijehom na licu i čokoladom u ruci posvjedočiti jednom jedinstvenom i prvom takve vrste događaju u postratnoj Bosni i Hercegovini
Piše: Martina Mlinarević Sopta
petak, 22.6.2012. 22:34
Tekst
«»
Foto: Matea Mlinarević, Index.hr
TKO ĆE drugi nego Mostar? Uvijek divlji, uvijek čudesan, uvijek drugačiji od prosjeka. Omeđen kamenom, iskidan burom, skriven u krilu Veleža, protkan Neretvom, polumrtav u tipičnoj mostarskoj vrućini posljednjih dana. Ono kad vam se čitav svijet vrti i propadate u asfalt kao u živo blato, ali uvijek se odnekud stvori gusta krošnja lipe da ponudi spas, uvijek se odnekud začuje glas nepoznatog prolaznika koji upita: "Hoće li to?"
Dosadilo je normalnoj raji nositi kolektivno obilježje šačice budala, zatrovanih bijesom i mržnjom prema svemu što Mostar istinski jeste. A on jeste i uvijek će biti, unikatni biser multikulturalnosti, jedne posebne ležernosti i ljudskosti. Dosadilo je normalnoj raji i dopizdilo. Pod vodstvom mladog entuzijasta, Ivana Rozića, formirala se Facebook akcija "Čokoladni neredi" kao uzvrat na primitivna i nacionalistička orgijanja po gradu u mnogim političkim prilikama, a posebice u vrijeme utakmica.
Posljednji događaj zbio se nakon nogometne utakmice Hrvatska-Španjolska kad su mangupi bez stida i obraza demolirali Španjolski trg, koji je baš nedavno otvoren u obnovljenom, sređenom i uglađenom ruhu za svoju djecu, umirovljenike, zaljubljene i slučajne prolaznike. Kreteni su opet grad doveli na udarne stranice svih medija. Još jednom učinili zadovoljnima sve one koji bdiju nad Mostarom godinama, krojeći mu luđačku košulju. Tisuće međunarodnih službenika koji su ucifrali svoje životopise radeći u "gradu slučaju", noseći u svoje zapadne svijetove strašne priče o zombijima s lijeve i desne obale koji izlaze po mraku, a po danu se mrze i dijele, regionalni uredi svake bitnije organizacije koja je bila u BIH, kreatori svih Statuta od Koschnikovog do Ashdownovog, svi NVO-ovci koji su se nasisali silnih novaca na priči o integraciji Mostara, političke oligarhije na čelu sa stalnim rasturivačima i vladarima mostarske svakodnevice HDZ-om i SDA-om. Svi oni idioti kojima je Mostar takav – nogometno šizofren, mrzilački, podijeljen zapravo jedina svrha postojanja. Oni koji će u slučaju nepostojanja tenzija, hokus-pokus provjerenim načinom umjetno stvoriti nove, samo da se zadrži klima vječnog kaosa.
A onda sasvim iznenada, bez organizacijske pompe i studioznih priprema, bez političkog i novčanog backgrounda, sa jedino srcem i pozitivom kao glavnim oružjem, sklopio je Ivan mozaik jedne čarobne akcije koja se večeras upriličila na Španjolskom trgu. Mostarci iz "zapadnog i istočnog" dijela grada, dobri ljudi iz mnogi gradova u Hercegovini i u Bosni, došli su s osmijehom na licu i čokoladom u ruci posvjedočiti jednom jedinstvenom i prvom takve vrste događaju u postratnoj Bosni i Hercegovini. Mnogi Hercegovci i Bosanci iz čitavog svijeta, rasuti ratom u mirne apoteke od njihovih današnjih života, pružili su svu svoju podršku putem interneta. Stotine i stotine lica i jedna ogromna, neopisiva zdrava energija. Ovo večeras je bio Mostar koji iscjeljuje. Bolji Mostar. Bolja budućnost ove zemlje koju su svi otpisali. Prvi korak iz kolektivnog bunila. Najjači smo kad nam gase svjetla i proglašavaju smrt. Ali ne i drugačiji Mostar, jer Mostar je uvijek ovakav, samo su budale najglasnije. Svim ovim ljudima na Španjolskom trgu nije trebalo puno da se nađu zajedno. Pokrenula ih je iskrena inicijativa koja je u svojoj srži bila toliko nenametljivo duboka da je porazila sve ono čemu smo svjedočili proteklih godina.
Da, mi imamo beskrupuloznu gamad kao lidere političkih stranaka. Da, imamo jednu zemlju od dva entiteta, tri konstitutivna naroda, plus ostali. Županije aka kantone, troglavo predsjedništvo, mali milijun ministarstava i ostalu nefunkcionirajuću rodbinu i prijatelje. Svi oni skupa jebu nas dvadeset godina u zdrav mozak uvjeravajući nas da zajedno ne možemo, dok oni kradu sve ono što su im naši očevi i djedovi zaradili i ostavili u nasljeđe, sve ono što mi danas krvavo zarađujemo da se sutra oni mogu vozati u skupocjenim bolidima i graditi grozomorne vile bahato se osmjehujući. Ali jedno nam nisu uspjeli ubiti – volju za životom. Ljubav za čovjeka. Pripadnost ovoj zemlji.
Večeras u Mostaru nonšalantno i sa puno čokolade, ponižen je svaki od tri nacionalizma, međuetnička mržnja, podjele za pare, alkoholizirani navijači koji ruše i pale. Ponižen je "grad slučaj, stolni hrvatski grad, zatrovani grad". Ponižen je Zapadni i Istočni Mostar. A pobijedio je Mostar. Sa svim svojim prijateljima iz drugih mjesta i gradova. Sa svim svojim dobrim i razumnim stanovnicima koji su svima održali lekciju života, ulažući svoj čokoladni krik za novo i bolje sutra. Nikad ponosnija i nikad sretnija, uživo iz Mostara,
Martina Mlinarević Sopta
