Ridjobrki wrote:Ajoj moram ja vami opričati jedan dešljaj...
Ja fakat volim Cazinjane i Cazin, to je meni narod samo takav! Ne samo njihov govor nego i ponašanje i ona brutalna otvorenost i direktnost - to niđe nema ko tamo! Poš'šaj priču...
Bio ja prije par mjeseci gore, imali neku šikuciju, i sjediće ti neko društvo - sve ovako stariji ljudi nisu sad to sabije nikakve bile... Bilo je tu njekih i gazda i cazinske čaršijske raje i priča na priču tako o svemu... Sve ljudi štojesjes prošli i viđali svita, prošlo je to, viđalo, jelo, pilo, jeblo da prostiš - bom ljudi sa kojima vajik imaš o čemu progovorti i nešto čuti ha pamatno ha budalasto.
I sad, ko bom za hastalom, nekako se najviše pričalo o hrani, ko je đe bio i šta je jio i dođe priča tako na morsku hranu. Te brancin, te tuna, te jel rekoše šampjer, te školjka ova školjka ona, te prstaci, te morski ćuko te ovaj jio ovo ovdi te ovaj jio ono ondi... Ne umim ja to ni reći šta se sve tu spominjalo, pola ja toga nisam ni čuo a kamoli jio... A jes bio šampjer, sad se sjećam da je baš šampjer reklo. Jesjes, šampjer...
A jedan bio tudi Ekrem što je hodo puno doli po moru a voli on svašta znati a umi i pripoviditi, morebit da vi znate Ekrema... Haj nebitno sade, uglavnom pričaće taj Ekrem - morate vi njega znati, sav njega Cazin zna - kako je njemu jedan čojk tamo u Dalmaciji - Dalmatinac neki čiča, oni to reknu barba - pokazivo kako se sve hobotanca sprema. Poče on tu priču a taman dođe konobar da uzme narudžbu pa ga prikide u toj priči o hobotancama, slušo je malo dok je stajo kraj stola pa se onda izvini da pita ćemo popiti od Muhameda, Muhamedova reda bila da zove pa dozvo otog konobara. A slušo bi i konobar šta mi pričamo a ne mare od posla, bilo još njekvih ljudi u lokalu.
Helem, nastavi Ekrem o toj hobotanci i te vako te nako, zanimljivo to i ja sad ne znam jel to Ekrem laže il pravo govori ko kad se ja u ote morske stvari ne razumim, ja bolje volim jenom špinjetku neg punom fergusonu ote ribe i otih stvari, ja i kad odem na more ne volim to ni viđati, to se meni lipo gadi. Jenom gledo kako njeki Švabo srknu njekvu školjku jebo on sliku svoju ja ono vilen pojo ne bi! Meni ono lipo ko da je njeko hrakno, jebo sve svoje ako nije. A i ja sujem ko da nije lipi Ramazan, izvinćete vi meni.
E, i ja ko Nure kad se raspriča pa ne zna đe veže a đe driši... Vajik se vraćam na Ekrema pa nikad pripoviditi. Uglavnom vazi Ekrem ko rejzulema, vazi o tom hobotancama, u međuvremenu je ovaj konobar - a stariji čojk vako more biti baš neđe Ekremov parnjak - i pokupijo druge narudžbe i ošo po piće i poslužijo ove druge i naplatijo đe je šta imo i došo do nas a Ekrem vajik drvi o tim hobotancama, posto viš i dosadan jebo ga i hobotanca i otaj barba.
Gleda njega onaj konobar, gleda, sluša šta ovaj priča pa veli: "Ljudi moji, slušajte vi njega. Što se Ekrem razumi u hobotance to se niko u Krajini ne razumi, on je odrasto kraj Čajinog potoka a niđe hobotnica nejma ko u Čajinom potoku! Da vi znate kolke su hobotance u Čajinom potoku... Mrš Ekreme upičku maternu i ti i hobotance."
A jesmo se ismijali to je cirkuz bio!!! Ekrem se na njega ko fol naljuti, ko fol da će ovoga ošinti, ovaj se ko fol brani, mi ko fol da ne damo da se pobiju, tako je to kod nas u kafani vajik. Samo nek je cirkuza i hajke...
