arzuhal wrote:Dr Rešid Hafizović je, pretpostavljam, među posljednjim ljudima koji će "napadati" i kritikovati zapadnu civilizaciju samo zato što je "zapadna" i "materijalstička". Koliko vidim, on kritikuje tendenciju zapadne civilizacije (koja je globalna i globalizirajuća, "gdje je Bog umro", Nietzsche, i koju na njenoj nihilističkoj putanji "može spasiti samo jedan bog", Heidegger) po pitanju pomjeranja ili poništavanja granica i ne/poznavanja mjere. Poznavati granice i time se držati mjere stvari jedno je od temeljnih obilježja vjere u objavljenog Boga koji Sam Sobom mjeru propisuje i granice utvrđuje. Zapadna, obezbožena civilizacija, ima suprotnu tendenciju, da stalno ide dalje, preko svih granica, bez obzira na sve nje pozitivne proklamovane ili vjerujuće motive: radoznalost, plemeniti ciljevi, spoznaja, proširivanje znanja, itd. Ustvari, sama postaje bog koji sobom određuje granice i pravila. Raznorazna naučna otkrića na tom putu sasvim su legitimni plodovi truda koji, na koncu, vodi u Jedan Ireverzibilni Proces i Kraj. Jer da nema tih naučnih otkrića i njihovih opravdanih privlačnosti, ne bi bilo želje za daljnim pomjeranjem granica.
Boldano, bar za mene, čist je primjer kolektiven zablude, koja je naveliko prisutno na samo na ovim prostorima, već daleko šire, o Zapadu kao izvoru svih "nihilističkih" zala i bauka, od samog multukulturalizma do pitanja ljudskih prava - odnosa prema, recimo, LGBT zajednici.
Zapad je, iz te uske perspektive, ovdašnji teologa i sličnih "filozofa" neka vrsta babaroge koja prijeti da proguta sve ovdašnje "tradicionalne vrijednosti" tipa porodice, zajedništva i samog identiteta u njegovoj punoći.
Ono što je najapsurdnije kod takvih tvrdnji jeste da tendencije iseljavanja iz ove zemlje vode samo na Zapad, nigdje drugdje.
Neki dan sam pročitao FB status jednog takvog "moraliste", efendije Muhammeda Velića, koji za depresiju, odnosno velik postotak samobistava upravo okrivljuje taj "zapadnjački stil života", odnosno materijalizam u vidu lagodnog života, umjesto da se forsira neka vrsta, najmanje, skromnosti budističkih monaha. Ovo zadnje je moj neki zaključak.
Nigdje ni spomena koliko je među samoubicama oni koji boluju od PTSP-a, koliko je onih sa dna socijalne ljestvice, nezaposlenih koji nisu u stanju kupiti djeci knjige, recimo, nigdje nikakve analize o razlozima i zbog čega su depresivni, koliko na to utiču ekonomske, socijalne i društvene prilike?
Nigdje ništa, osim komentara: "Elhamdulillah , efendija, nek' si poteg'o i to pitanje".
U tom se ogleda sav naš nihilizam, kao društva. Isto tako i nihilizam svih ovakvih teologa koji nam žele isporučiti neke vlastite moralne pouke koje bi trebalo sljediti.
Zapad je dekadentan, ali Istok to nije sa svim šeicima koji se razbacuju skupim automobilima, poznatim po razuzdanom životu i skandalima koji ih prate? Zapad je nihilistička crna rupa, ali to nije kompletan Bliski Istok, konkretna pokušaj stvaranja tzv. Islamske države čiji je nihilizam zapravo sve ono najgore što nam je predskazao Nietzsche kroz svoju filozofiju.
Bog kao ništavilo na zemlji.