piupiu wrote:
Aaaa. Ovo nešto na moj račun, čini mi se. Hm. Rekla bih da se malo više čita, da bi neke kulturološke reference vjerovatno bile razumljivije i ne bi izazivale ovako površna čitanja. Na primjer, to o Indexima, kao neka izolovana ideja o nekakvoj 'urbanosti'.
'Urbanost' je, btw, izraz koji su izmislili papci. Vidjeti pod Rambo Amadeus, album "Hipishizik Metafizik". A možeš i pod nekom lokalnom antropološkom studijom.
Evo, GeeTnT kaže da je i on, vjerovatno, išao na svirke Indexa s mojim roditeljima, pa kontam možda je i on šezdesetosmaš, i možda ti objasni šta je sve to zajedno (roditelji sezdesetomaši, buntovnici, hipici, hodaju po koncertima, slušaju progresivni rok iz sopstvene avlije gdje ih sistem ne tlači da mijenjaju imena) značilo. Kako se bunila i na sve moguće načine kontrirala i eksperimentisala jedna generacija koja se nije dala ukalupiti društvenim očekivanjima, i zašto njihovo davanje netradicionalnih imena djeci nije imalo nikakve veze s komunističkom prisilom, odnosno s potlačenošću u komunističkom sistemu, kao što je na dotičnoj temi u dotičnom nizu postova na koji sam ja tada replicirala, tvrdio Sveti hAZNADAR. To što jedno takvo pominjanje kod nezainteresovaniih za činjenice izaziva kulturološke konvulzije pripiši neznanju i predrasudama.
Laž je, dakle, da su Bošnjaci od 1878. stalno bili prisiljeni sjediti u zapećku društva, gdje su tužno iščekivali vjerske i ine slobode čitajući Kur'an, da ti i tu metaforu ponovim, kad si se i nje sjetio; ljudi su živjeli svoje tekuće živote, a generaciji mojih roditelja jugoslovensko društvo je bilo prirodno i njihovo, a ne 'strano, nametnuto stanje' u kojem su djeci morali mijenjati imena da bi napredovali. Laži treba raskinkavati. A i spinove o tome kako taj kontrast iz mog posta predstavlja pisanje o 'zaostalim bliskoistočnim kulturama'.
Treba čitati ozbiljne, a ne forumske istoričare, sociologe, hroničare; treba uzeti Filandru u ruke, i Kamberovića, možeš i Mahmutćehajića, pa iz njih iščitati neke stvari koje se ne uklapaju u svakodnevne mitomanske narative, da ti forumski postovi ne bi izazivali svekoliku zbunjenost i da ne bi bez veze hinjio razumijevanje, kad zapravo ne razumiješ. Treba pročitati nekada nešto otvorenog uma, bez da si unaprijed okvalifikovao sagovornikovu namjeru. Možeš nekada i pitati šta je neko mislio reći postom, ako ti se ne gadi. Naše se društvo i raspada zbog uvjerenosti u svoju nepogrješivost i svekoliku pamet, dok nam se najobičniji asfalt diže pod nogama nakon prve kiše.
Možda ti neki amidža, daidža, GeeTnT, neko... ispriča kako su mladi Bošnjaci tada demonstrirali iz solidarnosti prema Vijetnamu; za demokratizaciju; za slobodnije i autentičnije društvo; pa čak i za veće religijske slobode u jugoslovenskom društvu, i kako je njihovo buntovništvo prodiralo u sve pore njihovog života. Možda ti tada neke paralele postanu jasnije, možda i ova kvazi-historija, koja se velikodušno i nekritički prosipa po forumu, a u kojoj Bošnjaci sve vrijeme sjede u zapećku jugoslovenskog društva i pate u tišini tlapeći za slobodom, dok im drugi mijenjaju imena i odlučuju o njihovim životima, postane manje atraktivna. A možda i ne. Ko zna.
Ali, eto, hvala ti što si me sjetio ovim dubokosmislenim moralnim zgražavanjem nad mojom malogradjanštinom, i nadasve informativnim osvrtom o Hendrixu, Morrisonu [sa dva rr, ne sa dva s] i Zeppelinima. Živio!
