Tabhana wrote:
Mah, kakva historija, nemaš ništa od nje osim biroa
Guglaj tu godinu, možda shvatiš što sam je napisao.
Tvoja greška je da samo površno gledaš na svijet i sve svodiš na borbu "dobra protiv zla".
Ne treba guglanje za tu godinu, ta podjela na istočne i zapadne hrišćane je samo jedan dio razloga sukoba u vremenu do današnjeg dana.
Uvijek je na prvom mjestu lični interes, nekad se to objašnjavalo sa vjerom, danas sa demokratijom, suština ista.
Rusija je dosta vremena bila u dobrim odnosima sa zapadnim monarhijama, naravno bilo je i sukoba, ali i u samim danas zapadnim državama su buktili raznorazni ratovi poput 30-godišnjeg rata, napoleonski ratovi, ratovi za kolonije van Evrope, itd.
Sve se to dešavalo dok Amerika nije takorekuć ni postojala kao država, opet naravno treba priznati uspjeh kao države i svjetske sile u relativno kratkom periodu od nepunih 100 godina od završetka stvaranja države (nakon građanskog rata), to nikome drugome nije pošlo za rukom.
Današnji sukobi se isto svode na materijalni interes odnosno onemogućavanje suprotne strane da postane prejaka, u vrijeme hladnog rata bila je jasna podjela na blokove te ostale države koje su nebitne na svjetskoj sceni svojom vojnom i ekonomskom snagom, danas je to dosta komplikovanije.
USA pokušava održati status super sile koji je dobila nakon pada Sovjetskog Saveza, Rusija pokušava dostići staru slavu, Kina pokušava postati svjetska sila, da ne spominjem arapski svijet, itd.
Na ekonomskom planu svi sarađuju, nikad nije bio obim razmjene roba i usluga na nivou kao danas, savezništva i ciljevi se mjenjaju prema situaciji i koristi. Korištenje definicija "sukob civilizacija", "istok-zapad" ni djelimično ne opisuje razloge i uzroke dešavanja koje imamo u svijetu.
Naš problem u tome svemu je što dosta ljudi misli ako dođe do zaoštravanja odnosa istok-zapad da ćemo od toga izvući neku korist, a zaboravili da nakon kraja hladnog rata balkansko područje nema pretjeran značaj u svjetskim tokovima.
Puno zanimljivije je posmatrati dešavanja na dalekom istoku, pokušaj Kine da zauzme što veći udio u tom djelu svijeta i USA koja pokušava to spriječiti zbog svog interesa odnosno bojazni gubljenja moći i uticaja.
Mi smo malo zakasnili sa geopolitičkim igrama, jer su preostale države van EU/NATO okružene članicama te dvije organizacije, nema teoretske šanse da neko može napraviti nešto što bi ugrozilo američki uticaj u toj mjeri da oni reaguju, jednostavno prirodna prepreka.
Koliko je ekonomski interes pored sve ideologije koja se servira najbitniji, vidi se na primjeru Irana, bez ikakve promjene odjednom postadoše od najgore države saradnik zapada i smješi im se ko zna koliko milijardi $ raznoraznih poslova, a do prije koju godinu odbrojavani mjeseci kad će biti napadnuti od strane Izraela/USA ("preventivni napad") zbog "opasnosti njihovog nuklearnog programa".
Ili recimo odnos prema Siriji, pobunjenici postadoše teroristi, ne bih u detalje jer dok nabrojim sve strane u tom sukobu ispašće da svako protiv sebe ratuje.
Američka genijalnost u sukobima novijeg vremena jeste da oni ne učestvuju baš kao za vrijeme Busha stotinama hiljada vojnika, nego sa minimalnim ulogom, ako uspije dobro je ako ne uspije nije puno izgubljeno i opet se može biti na "pravoj strani".