Mislim da je glavni kamen spoticanja tzv. treci val feminizma. Posto je feminizam kao disciplina potekao i najvise razvijen u SAD, logicno je analizu stvari poceti odatle. Dok je drugi val feminizma bio posvecen stvaranju ravnopravnosti izmedju muskaraca i zena, treci val se vise bavi pitanjima roda, identiteta (equity feminism vs gender feminism), pretezno postmodernisticko supljiranje.
Jos u drugom valu se javlja grupa 'militantnih' lezbo-feministica koji u potpunosti odbacuju muski
rod kao nesto vrijedno postojanja. Nemojte se zavaravati da su u manjini jer je upravo njihov nastup formirao dobar dio danasnjeg feministickog diskursa, a samim tim i otpor kod mase ljudi (muskaraca, ali i zena).
Feministice drugog vala su se borile izmedju ostalog protiv pornografije i prostitucije, kao djelatnosti koje su ponizavajuce za zenu dok treci val podrzava zenin odabir, makar on u ocima javnosti bio ponizavajuci. Tu dolazi do paradoksa, jer se na jednoj strani bori protiv "patrijarhata" a istovremeno se podrzava zenin odabir. Medjutim, ako zena odabere tradicionalnu rodnu ulogu domacice, majke, primarne odgajateljice djece (ne zove se jezik dzaba "maternji", a zemlja "otadzbina" s obzirom da jezik i drustvene vjestine djeca vijekovima dobijaju od majke, a politicki odgoj od oceva), onda je to problem, bez obzira na to sto je to njen odabir. Rasprava ide u tom smijeru da to nije ona odabrala, nego su odabrali muskarci za nju, da je prinudjena drustvenim normama, itd.
Treci val se bavi veoma nebitnim stvarima, poput tzv. "slut shaming"-a tj. kada neko za zensku osobu kaze da je "kurva" bez obzira bilo to osnovano ili ne. Ono protiv cega se bore nije puko izrazavanje misljenja, nego sama mogucnost postojanja takvog misljenja, tj. ne postoje "kurve". Prosto nisu u stanju shvatiti da razlicite kulture imaju razlicite kulturoloske vrijednosti, te da jedna stvar u jednom drustvu moze imati skroz drugaciju vrijednost i znacenje u nekom drugom.
U cemu je razlika onda medju ovim pristupima? U tome sto se ideje placenog trudnickog i porodiljskog odsustva pozitivno odrazavaju na citavo drustvo, dok ideja nepostojanja "kurvi" kao pojma ne daje neki ogroman doprinos opcoj dobrobiti drustva.
Cesto se desi u slucaju silovanja da cujemo komentare sama je trazila, sta ce tako obucena u ta doba s tim i tim, itd. Iako sam ne podrzavam takve stavove, u stanju sam da razumijem analogiju. Ako si fizicki slaba osoba i u opasnoj cetvrti hodas ulicom drzeci u rukama najnoviji iPad, nemoj se cuditi kad ti neko opali samar i uzme ti ga. Nravno da to nije ispravno niti pravedno, ali jeste logicno prepoznati da postoji veci rizik u takvoj situaciji nego u nekoj drugoj. U savrsenom drustvu ne bi bilo prijetnje po pojedinca ni u kojoj situaciji, ali savrsena drustva ne postoje. Ono protiv cega se treba boriti (i za sta postoje sistemski mehanizmi) je opravdavanje silovanja okolnostima u kojim je izazvan, ali opravdavanje u samom sistemu (policija, sudstvo, vjestacenje), a ne u umovima ljudi. 99% muskaraca nece pociniti silovanje bez obzira na okolnosti, ali onih 1% ipak hoce, opet bez obzira na okolnosti.
Ovo je samo jedno od bitnih pitanja, te pitanja po kojem se moze stvoriti drustveni konsenzus, ali se paznja javnosti stalno skrece na trivijalne stvari, opet ponavljam, na ideje razvijene na kampusima americkih univerziteta koje slabo imaju dodir sa stvarnoscu.
raspitajte se koliko je puta sud B&H dodijelio zeni imovinu u slucaju razvoda u zadnjih dvadeset godina.
Isto onoliko puta koliko otac dobije starateljstvo nad djecom.