Forum Klix.ba

jeste vidjeli scenu gdje se pokazuje tabla koja pokazuje direkciju mulholand drivea?

opet hoce da ubace crnu atmosferu sa onim dimnjacima i rafinerija ili sta vec, kao sto su prikazivali i u prvoj sezoni, ali jednostavno cijelo okruzenje i atmosfera nisu isti gdje bi se los anhelis mogao porediti sa ruralnim zaostalim i incestoidnim jugom.

dezurni_ucenik wrote:True Detective 1 - vidi se Tvin Peaks glavna inspiracija.
True Detective 2 - baca na Mulholand Drive, ima tu Lynchovsku depresivno - morbidnu atmosferu onako da ti rastuzi Kaliforniju koja je uvijek bila sinonim zabave i provoda. Mracna strana koju niko ne zeli da vidi.

A za muziku polako, tek je krenulo. I ne zezajte, predobra muzika u prvoj epizodi. Leonard Cohen, Nick Cave, Lery Lynn.I u prvoj epizodi prve sezone nije bilo toliko muzike osim Black Angels - Young Men Die i Bob Dylana. Kasnije bas poderali, svega bilo od Wu Tanga do Bosnian Rainbows...

3 - mozda ce biti Lost Highway atmosfera

U prvoj sezoni takođe ima nešto od onog southern gothic noir štimunga braće Coen, posebno njihovih ranijih radova kao Blood
Simple i Miller's Crossing.

karanana wrote:jeste vidjeli scenu gdje se pokazuje tabla koja pokazuje direkciju mulholand drivea?

opet hoce da ubace crnu atmosferu sa onim dimnjacima i rafinerija ili sta vec, kao sto su prikazivali i u prvoj sezoni, ali jednostavno cijelo okruzenje i atmosfera nisu isti gdje bi se los anhelis mogao porediti sa ruralnim zaostalim i incestoidnim jugom.

Pa ako si ikada gledao Mulholand Drive, onda znaš da i LA itekako može biti mjesto mračnih i čudnih dešavanja.
Mislim da je zbog sve te showbiz industrije LA baš pravo mjesto za tajne i mračnu pozadinu svega toga.

dale cooper wrote:

ExNihilo wrote:Čuj, po tom principu i za Kubricka možeš reći da je fušerio sovjetske režisere, kojima je bio fasciniran. Svi posuđuju, svi imaju svoje uzore, sve su varijacije onog što je prethodilo, a pod suncem nema ništa radikalno novo. Caka i jeste znati smiksati. Mislim, to što Odiseja 2001 ne donosi tematski ništa što nije bilo X puta razrađeno i prije, ne znači da nije remek djelo.

Pa u vrijeme u koje je izašao, Odiseja je bio poprilično inovativan film. I tematski i snimateljski. I danas dan malo koji
film na realniji način pokazuje mogućnost putovanja u svemir a da je potkovan stvarnim naučnim faktima. Naravno, i Arthur
Clarke je zaslužan za taj dio. Ali sav današnji CGI spektakl je pičkin dim za minijature, modele i mate pozadine koje je Stanley
koristio u to vrijeme.

I postoji razlika kad si inspirisan i tu inspiraciju koristiš kao polaznu tačku da bi stvorio nešto novo i svježe i svojstveno
sebi. Ja se ni za jedan Kubrickov film od "Staza Slave" pa naovamo ne bi zajebao i rekao da je u pitanju bilo koji drugi režiser
osim njega. Za True Detective se tačno možeš reći od koje serije uzima koji sastojak. Opet ne kažem da je to nešto
nužno loše ili da nije odrađeno na jedan iznimno sjajan i zabavan način. Samo ne mislim da ga to čini bezvremenskim klasikom.

Ne moraš prebaciti Kubricka da bi ti se priznala veličina ili da bi bi bio klasik. TD definitivno spada među top 3 serije koje sam ikada gledao, a prebacuje i većinu filmova, uključujući neke Kubrickove. Što se mene tiče, to je dovoljno da nazovem TD klasikom (govorim o prvoj sezoni). Kubrick možda jeste svaki film tehnički dovodio do savršenstva, u tom pogledu bio najveći, ali globalno gledano i u njegovom repertoaru ima prosječnosti.

Po tvojoj definiciji, ni Pulp Fiction ne može biti klasik. A jeste, bezvremenski klasik je. Ne moraš izmisliti toplu vodu da bi ti se priznala veličina.

Nego, ako već TD kopira druge filmove/serije, preporuči mi nešto u čemu ću jednako uživati.

ExNihilo wrote:

dale cooper wrote:

ExNihilo wrote:Čuj, po tom principu i za Kubricka možeš reći da je fušerio sovjetske režisere, kojima je bio fasciniran. Svi posuđuju, svi imaju svoje uzore, sve su varijacije onog što je prethodilo, a pod suncem nema ništa radikalno novo. Caka i jeste znati smiksati. Mislim, to što Odiseja 2001 ne donosi tematski ništa što nije bilo X puta razrađeno i prije, ne znači da nije remek djelo.

Pa u vrijeme u koje je izašao, Odiseja je bio poprilično inovativan film. I tematski i snimateljski. I danas dan malo koji
film na realniji način pokazuje mogućnost putovanja u svemir a da je potkovan stvarnim naučnim faktima. Naravno, i Arthur
Clarke je zaslužan za taj dio. Ali sav današnji CGI spektakl je pičkin dim za minijature, modele i mate pozadine koje je Stanley
koristio u to vrijeme.

I postoji razlika kad si inspirisan i tu inspiraciju koristiš kao polaznu tačku da bi stvorio nešto novo i svježe i svojstveno
sebi. Ja se ni za jedan Kubrickov film od "Staza Slave" pa naovamo ne bi zajebao i rekao da je u pitanju bilo koji drugi režiser
osim njega. Za True Detective se tačno možeš reći od koje serije uzima koji sastojak. Opet ne kažem da je to nešto
nužno loše ili da nije odrađeno na jedan iznimno sjajan i zabavan način. Samo ne mislim da ga to čini bezvremenskim klasikom.

Ne moraš prebaciti Kubricka da bi ti se priznala veličina ili da bi bi bio klasik. TD definitivno spada među top 3 serije koje sam ikada gledao, a prebacuje i većinu filmova, uključujući neke Kubrickove. Što se mene tiče, to je dovoljno da nazovem TD klasikom (govorim o prvoj sezoni). Kubrick možda jeste svaki film tehnički dovodio do savršenstva, u tom pogledu bio najveći, ali globalno gledano i u njegovom repertoaru ima prosječnosti.

Po tvojoj definiciji, ni Pulp Fiction ne može biti klasik. A jeste, bezvremenski klasik je. Ne moraš izmisliti toplu vodu da bi ti se priznala veličina.

Nego, ako već TD kopira druge filmove/serije, preporuči mi nešto u čemu ću jednako uživati.

Kubrick je samo primjer. I Pulp Fiction jeste klasik. Tarantino jeste bio inspirisan gomilom raznih stvari, klasičnih trilera 70-tih,
špageti westerna, samurajskih filmova, blaxploitation filmova 70-tih itd. Ali je u isto vrijeme uspio da se izdigne iznad svih
tih uticaja i da stvori filmove koje su prepoznatljivi kao filmovi Quentina Tarantina. Iz svih tih različitih inspiracija i sastojaka
je uspjeo da izvuče nešto novo sa svojim jedinstvenim autorskim pečatom. True Detective ni u jednom momentu ne prevazilazi
stvari kojima je inspirisan. I opet kažem to ne znači da se ne radi o odličnoj seriji. Ali da bi nešto bilo all time klasik mora
posjedovati nešto jedinstveno, inovativno, svojstveno samo sebi. Twin Peaks ima to, The Wire ima to, Seinfeld (iako je riječ
o komediji) ima to.

dale cooper wrote:
Kubrick je samo primjer. I Pulp Fiction jeste klasik. Tarantino jeste bio inspirisan gomilom raznih stvari, klasičnih trilera 70-tih,
špageti westerna, samurajskih filmova, blaxploitation filmova 70-tih itd. Ali je u isto vrijeme uspio da se izdigne iznad svih
tih uticaja i da stvori filmove koje su prepoznatljivi kao filmovi Quentina Tarantina. Iz svih tih različitih inspiracija i sastojaka
je uspjeo da izvuče nešto novo sa svojim jedinstvenim autorskim pečatom. True Detective ni u jednom momentu ne prevazilazi
stvari kojima je inspirisan. I opet kažem to ne znači da se ne radi o odličnoj seriji. Ali da bi nešto bilo all time klasik mora
posjedovati nešto jedinstveno, inovativno, svojstveno samo sebi. Twin Peaks ima to, The Wire ima to, Seinfeld (iako je riječ
o komediji) ima to.

Mislim da vrijednost reduciraš na element inovativnosti. Inovativan je bio, primjerice, originalni Mad Max, ali je, sve u svemu, bezumna karina od filma. S druge strane, Godfather ni tehnički ni tematski nije donio ništa što već nismo vidjeli u poplavi gangsterskih filmova i prije i poslije, ali je njegova vrijednost ležala u maestralnoj glumi i razvoju likova. Zašto isto ne vrijedi u slučaju TD?

Klasična umjetnost ne mora, obavezno, biti inovativna. Niti inovativna umjetnost, obavezno, klasična.

ExNihilo wrote:

dale cooper wrote:
Kubrick je samo primjer. I Pulp Fiction jeste klasik. Tarantino jeste bio inspirisan gomilom raznih stvari, klasičnih trilera 70-tih,
špageti westerna, samurajskih filmova, blaxploitation filmova 70-tih itd. Ali je u isto vrijeme uspio da se izdigne iznad svih
tih uticaja i da stvori filmove koje su prepoznatljivi kao filmovi Quentina Tarantina. Iz svih tih različitih inspiracija i sastojaka
je uspjeo da izvuče nešto novo sa svojim jedinstvenim autorskim pečatom. True Detective ni u jednom momentu ne prevazilazi
stvari kojima je inspirisan. I opet kažem to ne znači da se ne radi o odličnoj seriji. Ali da bi nešto bilo all time klasik mora
posjedovati nešto jedinstveno, inovativno, svojstveno samo sebi. Twin Peaks ima to, The Wire ima to, Seinfeld (iako je riječ
o komediji) ima to.

Mislim da vrijednost reduciraš na element inovativnosti. Inovativan je bio, primjerice, originalni Mad Max, ali je, sve u svemu, bezumna karina od filma. S druge strane, Godfather ni tehnički ni tematski nije donio ništa što već nismo vidjeli u poplavi gangsterskih filmova i prije i poslije, ali je njegova vrijednost ležala u maestralnoj glumi i razvoju likova. Zašto isto ne vrijedi u slučaju TD?

Klasična umjetnost ne mora, obavezno, biti inovativna. Niti inovativna umjetnost, obavezno, klasična.

Inovativnost ne podrazumijeva samo tehničku stranu filma/serija. Koji je film prije Kuma na sličan način prikazao odnose i dinamiku
unutar jedne mafijaške porodice? Bilo ih je poslije ali ni jedan nije baš na isti način pristupio ovoj tematici. Scorcese je takođe
snimio all time klasik na ovu temu (Goodfellas), ali je to uradio opet na sebi svojstven, jedinstven način. Nije kopirao Copolu.

Pa u većini slučajeva klasična umjetnost podrazumijeva određenu dozu inovativnosti barem u nekom aspektu.
Beatlesi su recimo bili jedan sasvim dobar pop bend do otprilike 1966, a onda su postali bezvremenski bend,
kad su počeli spajati pop muziku sa drugim muzičkim stilovima, prije svega psihodelijom, ali i drugim stvarima.
I kada su počeli eksperimentirati u studiju stvorivši prvi konceptualan album, ostavivši za sobom praksu
albuma kao skupa singlova koja je bila standard tadašnje muzičke industrije. To su samo neke od njihovih
inovacija, ali pored svega toga nikada nisu zaboravili da napišu dobru pjesmu.

dale cooper wrote:

ExNihilo wrote:

dale cooper wrote:
Kubrick je samo primjer. I Pulp Fiction jeste klasik. Tarantino jeste bio inspirisan gomilom raznih stvari, klasičnih trilera 70-tih,
špageti westerna, samurajskih filmova, blaxploitation filmova 70-tih itd. Ali je u isto vrijeme uspio da se izdigne iznad svih
tih uticaja i da stvori filmove koje su prepoznatljivi kao filmovi Quentina Tarantina. Iz svih tih različitih inspiracija i sastojaka
je uspjeo da izvuče nešto novo sa svojim jedinstvenim autorskim pečatom. True Detective ni u jednom momentu ne prevazilazi
stvari kojima je inspirisan. I opet kažem to ne znači da se ne radi o odličnoj seriji. Ali da bi nešto bilo all time klasik mora
posjedovati nešto jedinstveno, inovativno, svojstveno samo sebi. Twin Peaks ima to, The Wire ima to, Seinfeld (iako je riječ
o komediji) ima to.

Mislim da vrijednost reduciraš na element inovativnosti. Inovativan je bio, primjerice, originalni Mad Max, ali je, sve u svemu, bezumna karina od filma. S druge strane, Godfather ni tehnički ni tematski nije donio ništa što već nismo vidjeli u poplavi gangsterskih filmova i prije i poslije, ali je njegova vrijednost ležala u maestralnoj glumi i razvoju likova. Zašto isto ne vrijedi u slučaju TD?

Klasična umjetnost ne mora, obavezno, biti inovativna. Niti inovativna umjetnost, obavezno, klasična.

Inovativnost ne podrazumijeva samo tehničku stranu filma/serija. Koji je film prije Kuma na sličan način prikazao odnose i dinamiku
unutar jedne mafijaške porodice? Bilo ih je poslije ali ni jedan nije baš na isti način pristupio ovoj tematici. Scorcese je takođe
snimio all time klasik na ovu temu (Goodfellas), ali je to uradio opet na sebi svojstven, jedinstven način. Nije kopirao Copolu.

Pa u većini slučajeva klasična umjetnost podrazumijeva određenu dozu inovativnosti barem u nekom aspektu.
Beatlesi su recimo bili jedan sasvim dobar pop bend do otprilike 1966, a onda su postali bezvremenski bend,
kad su počeli spajati pop muziku sa drugim muzičkim stilovima, prije svega psihodelijom, ali i drugim stvarima.
I kada su počeli eksperimentirati u studiju stvorivši prvi konceptualan album, ostavivši za sobom praksu
albuma kao skupa singlova koja je bila standard tadašnje muzičke industrije. To su samo neke od njihovih
inovacija, ali pored svega toga nikada nisu zaboravili da napišu dobru pjesmu.

Pa dobro, koja je serija prije TD pokazala na sličan način dinamiku među partnerima? Nije li se dosad mahom sve svodilo na "good cop, bad cop" fazone i glupiranja tipa Lethal Weapon, Rush Hour, Bad Boys? Koja je serija pokazala na sličan način, kroz medij partnerskog odnosa, sudar dvije životne filozofije, skepticizma i dogme? Sudar pojedinca oslobođenog iluzija sa konzervativnim okruženjem? Koja je serija na tako uspješan način povezala depresivni eksterijer američkog juga sa nihilizmom Rustovog uma? Možda to nisu radikalne inovacije, ali onda sigurno nije ni ta koju spominješ u Godfatheru. Pa ipak je Godfather, za većinu ljudi, prvi film kojeg se sjete kada spomeneš klasike.

ExNihilo wrote:
Pa dobro, koja je serija prije TD pokazala na sličan način dinamiku među partnerima? Nije li se dosad mahom sve svodilo na "good cop, bad cop" fazone i glupiranja tipa Lethal Weapon, Rush Hour, Bad Boys? Koja je serija pokazala na sličan način, kroz medij partnerskog odnosa, sudar dvije životne filozofije, skepticizma i dogme? Sudar pojedinca oslobođenog iluzija sa konzervativnim okruženjem? Koja je serija na tako uspješan način povezala depresivni eksterijer američkog juga sa nihilizmom Rustovog uma? Možda to nisu radikalne inovacije, ali onda sigurno nije ni ta koju spominješ u Godfatheru. Pa ipak je Godfather, za većinu ljudi, prvi film kojeg se sjete kada spomeneš klasike.

Pa ne nužno, ali jeste to dugo vremena bio trend u akcijskim filmovima. Ali recimo za primjer seriju NYPD Blue koja je
poprilično realno prikazala odnos i različite životne filozofije policajaca-partnera u likovima Andy Sipowicza i Bobby Simonea.
Pa recimo u Fincherovom Zodiacu odnos između policajca kojeg glumi Mark Ruffalo i crtača kojeg tumači Jake Gyllenhaal
je poprilično kompleksan i takođe prikazuje odnos dvije osobe koje su različite, ali dijele istu opsesiju.

Mislim da se uspjeh prve sezone TD-a u većem dijelu i može pripisati dvojici iznimno talentovanih glumaca i njihovoj
hemiji, a posebice liku Rusta Cohlea i njegovoj nihilističnoj životnoj filozofiji koja je očigledno odjeknula među tv
publikom. Jer činjenica je da se prva sezona najviše i identifikuje sa Cohleovim likom. Pitanje je da li bi serija
bila isto toliko efektivna da su likovi napisani kao "obični" policajci. Ovako Matthew McConaughey i Woody Harrelson
sa svojim odnosom i hemijom nose prvu sezonu. Bez njih, mislim da bi serija bila tek prosječna murder misterija
sa okultističkim primjesama, nešto što smo već mnogo puta vidjeli u Holivudskoj produkciji.
Isto tako mislim da je razočarenje publike sa prvom epizodom druge sezone upravo zato što ne postoji tako jasno
definiran lik kao Ruste Cohle koji sa svojom životnom filozofijom odudara od ostalih.

dale cooper wrote:

ExNihilo wrote:
Pa dobro, koja je serija prije TD pokazala na sličan način dinamiku među partnerima? Nije li se dosad mahom sve svodilo na "good cop, bad cop" fazone i glupiranja tipa Lethal Weapon, Rush Hour, Bad Boys? Koja je serija pokazala na sličan način, kroz medij partnerskog odnosa, sudar dvije životne filozofije, skepticizma i dogme? Sudar pojedinca oslobođenog iluzija sa konzervativnim okruženjem? Koja je serija na tako uspješan način povezala depresivni eksterijer američkog juga sa nihilizmom Rustovog uma? Možda to nisu radikalne inovacije, ali onda sigurno nije ni ta koju spominješ u Godfatheru. Pa ipak je Godfather, za većinu ljudi, prvi film kojeg se sjete kada spomeneš klasike.

Pa ne nužno, ali jeste to dugo vremena bio trend u akcijskim filmovima. Ali recimo za primjer seriju NYPD Blue koja je
poprilično realno prikazala odnos i različite životne filozofije policajaca-partnera u likovima Andy Sipowicza i Bobby Simonea.
Pa recimo u Fincherovom Zodiacu odnos između policajca kojeg glumi Mark Ruffalo i crtača kojeg tumači Jake Gyllenhaal
je poprilično kompleksan i takođe prikazuje odnos dvije osobe koje su različite, ali dijele istu opsesiju.

Mislim da se uspjeh prve sezone TD-a u većem dijelu i može pripisati dvojici iznimno talentovanih glumaca i njihovoj
hemiji, a posebice liku Rusta Cohlea i njegovoj nihilističnoj životnoj filozofiji koja je očigledno odjeknula među tv
publikom. Jer činjenica je da se prva sezona najviše i identifikuje sa Cohleovim likom. Pitanje je da li bi serija
bila isto toliko efektivna da su likovi napisani kao "obični" policajci. Ovako Matthew McConaughey i Woody Harrelson
sa svojim odnosom i hemijom nose prvu sezonu. Bez njih, mislim da bi serija bila tek prosječna murder misterija
sa okultističkim primjesama, nešto što smo već mnogo puta vidjeli u Holivudskoj produkciji.
Isto tako mislim da je razočarenje publike sa prvom epizodom druge sezone upravo zato što ne postoji tako jasno
definiran lik kao Ruste Cohle koji sa svojom životnom filozofijom odudara od ostalih.

Rekao bih da su ti partnerski odnosi, koje pominješ, išli u drugačijem pravcu. Nešto slično kao Training Day. Tu imaš ozbiljno prikazan partnerski odnos, ali ipak bez značajnijih dodirnih tačaka sa TD. Fokus je na drugačijim temama u sva tri primjera.

Slažem se s tvojom ocjenom uspjeha prve sezone, s tim da se vraćam na Godfathera i pitam: Da li bi Godfather bio tek još jedan gangsterski film da nije bilo izvanrednih Branda i Al Pacina, kao i sjajno napisanih likova za njih (što je više zasluga književnog predloška, ali dobro)?

Razočarenje publike je zbog toga što su očekivali isto što su vidjeli u prvoj sezoni. I zato što su se povezali sa likovima prve sezone, kojih više nema. Ja lično drugu sezonu gledao kao potpuno drugu seriju, što i jeste.

ExNihilo wrote:

dale cooper wrote:

ExNihilo wrote:
Pa dobro, koja je serija prije TD pokazala na sličan način dinamiku među partnerima? Nije li se dosad mahom sve svodilo na "good cop, bad cop" fazone i glupiranja tipa Lethal Weapon, Rush Hour, Bad Boys? Koja je serija pokazala na sličan način, kroz medij partnerskog odnosa, sudar dvije životne filozofije, skepticizma i dogme? Sudar pojedinca oslobođenog iluzija sa konzervativnim okruženjem? Koja je serija na tako uspješan način povezala depresivni eksterijer američkog juga sa nihilizmom Rustovog uma? Možda to nisu radikalne inovacije, ali onda sigurno nije ni ta koju spominješ u Godfatheru. Pa ipak je Godfather, za većinu ljudi, prvi film kojeg se sjete kada spomeneš klasike.

Pa ne nužno, ali jeste to dugo vremena bio trend u akcijskim filmovima. Ali recimo za primjer seriju NYPD Blue koja je
poprilično realno prikazala odnos i različite životne filozofije policajaca-partnera u likovima Andy Sipowicza i Bobby Simonea.
Pa recimo u Fincherovom Zodiacu odnos između policajca kojeg glumi Mark Ruffalo i crtača kojeg tumači Jake Gyllenhaal
je poprilično kompleksan i takođe prikazuje odnos dvije osobe koje su različite, ali dijele istu opsesiju.

Mislim da se uspjeh prve sezone TD-a u većem dijelu i može pripisati dvojici iznimno talentovanih glumaca i njihovoj
hemiji, a posebice liku Rusta Cohlea i njegovoj nihilističnoj životnoj filozofiji koja je očigledno odjeknula među tv
publikom. Jer činjenica je da se prva sezona najviše i identifikuje sa Cohleovim likom. Pitanje je da li bi serija
bila isto toliko efektivna da su likovi napisani kao "obični" policajci. Ovako Matthew McConaughey i Woody Harrelson
sa svojim odnosom i hemijom nose prvu sezonu. Bez njih, mislim da bi serija bila tek prosječna murder misterija
sa okultističkim primjesama, nešto što smo već mnogo puta vidjeli u Holivudskoj produkciji.
Isto tako mislim da je razočarenje publike sa prvom epizodom druge sezone upravo zato što ne postoji tako jasno
definiran lik kao Ruste Cohle koji sa svojom životnom filozofijom odudara od ostalih.

Rekao bih da su ti partnerski odnosi, koje pominješ, išli u drugačijem pravcu. Nešto slično kao Training Day. Tu imaš ozbiljno prikazan partnerski odnos, ali ipak bez značajnijih dodirnih tačaka sa TD. Fokus je na drugačijim temama u sva tri primjera.

Slažem se s tvojom ocjenom uspjeha prve sezone, s tim da se vraćam na Godfathera i pitam: Da li bi Godfather bio tek još jedan gangsterski film da nije bilo izvanrednih Branda i Al Pacina, kao i sjajno napisanih likova za njih (što je više zasluga književnog predloška, ali dobro)?

Razočarenje publike je zbog toga što su očekivali isto što su vidjeli u prvoj sezoni. I zato što su se povezali sa likovima prve sezone, kojih više nema. Ja lično drugu sezonu gledao kao potpuno drugu seriju, što i jeste.

Ja sam samo davao primjere partnerskih odnosa koji se ne uklapaju u kliše buddy cops filmova koje si spominjao.

Nedvojbeno je da uspjeh Kuma leži u velikoj mjeri i na Brandu i na Paćinu. Ali je i mnogo više od njih dvojice.
Kum je ono što bi se reklo full package. Priča, režija i gluma na vrhuncu i nivou koji i danas dan nastavlja
da impresionira.

U prvoj sezoni TD-a priča je solidna ali realno nije nešto spektakularna ili neviđena do sada. Ritualistička
ubistva i bjeda Američkog juga nije nešto što se već nije viđalo na filmu. Takođe imam velike zamjerke na
Pizzolattovo neujednačeno korištenje literalnih okultističnih i horor referenci. Mene je to većim dijelom
i privuklo na prvu, sve te naznake Lovecraftovskog užasa koji se činio kao da leži iza tih ubistava. Nažalost
Pizzolatto ili nije imao dovoljno hrabrosti ili vremena (ili oboje) da u ovu tematiku ulazi dublje, što je pomalo razočaravajuće.

Za ovo zadnje se slažem, sam format serije je antologijski, tako da svaka sezona jeste priča za sebe.

dale cooper wrote:
Ja sam samo davao primjere partnerskih odnosa koji se ne uklapaju u kliše buddy cops filmova koje si spominjao.

Nedvojbeno je da uspjeh Kuma leži u velikoj mjeri i na Brandu i na Paćinu. Ali je i mnogo više od njih dvojice.
Kum je ono što bi se reklo full package. Priča, režija i gluma na vrhuncu i nivou koji i danas dan nastavlja
da impresionira.

U prvoj sezoni TD-a priča je solidna ali realno nije nešto spektakularna ili neviđena do sada. Ritualistička
ubistva i bjeda Američkog juga nije nešto što se već nije viđalo na filmu. Takođe imam velike zamjerke na
Pizzolattovo neujednačeno korištenje literalnih okultističnih i horor referenci. Mene je to većim dijelom
i privuklo na prvu, sve te naznake Lovecraftovskog užasa koji se činio kao da leži iza tih ubistava. Nažalost
Pizzolatto ili nije imao dovoljno hrabrosti ili vremena (ili oboje) da u ovu tematiku ulazi dublje, što je pomalo razočaravajuće.

Za ovo zadnje se slažem, sam format serije je antologijski, tako da svaka sezona jeste priča za sebe.

Kum jeste paket, iako je priča zasluga književnog predloška i realno nije na nivou ostalih elemenata. Što pokazuje i činjenica da je film daleko popularniji od knjige. Za TD si i sam rekao da je režija i gluma sjajna. Priča, objektivno, jeste najslabija tačka, iako to ne znači da je loša. Jbg, TD je originalan scenario. I to ima svoju vrijednost.

Neki moj utisak je da priča i nije trebala biti u prvom planu, već samo okvir za razvoj likova i filozofski pornić. Naglasak je na dijalogu i dinamici između Rusta i Martija. To je, suštinski, tema serije, a ne okultizam ili krim. slučaj. Staviti ovdje priču u prvi plan nije mnogo drugačije nego spočitavati Sunset Limitedu što se priča svodi na dva lika koja sjede i pričaju dva sata.

ExNihilo wrote:

dale cooper wrote:
Ja sam samo davao primjere partnerskih odnosa koji se ne uklapaju u kliše buddy cops filmova koje si spominjao.

Nedvojbeno je da uspjeh Kuma leži u velikoj mjeri i na Brandu i na Paćinu. Ali je i mnogo više od njih dvojice.
Kum je ono što bi se reklo full package. Priča, režija i gluma na vrhuncu i nivou koji i danas dan nastavlja
da impresionira.

U prvoj sezoni TD-a priča je solidna ali realno nije nešto spektakularna ili neviđena do sada. Ritualistička
ubistva i bjeda Američkog juga nije nešto što se već nije viđalo na filmu. Takođe imam velike zamjerke na
Pizzolattovo neujednačeno korištenje literalnih okultističnih i horor referenci. Mene je to većim dijelom
i privuklo na prvu, sve te naznake Lovecraftovskog užasa koji se činio kao da leži iza tih ubistava. Nažalost
Pizzolatto ili nije imao dovoljno hrabrosti ili vremena (ili oboje) da u ovu tematiku ulazi dublje, što je pomalo razočaravajuće.

Za ovo zadnje se slažem, sam format serije je antologijski, tako da svaka sezona jeste priča za sebe.

Kum jeste paket, iako je priča zasluga književnog predloška i realno nije na nivou ostalih elemenata. Što pokazuje i činjenica da je film daleko popularniji od knjige. Za TD si i sam rekao da je režija i gluma sjajna. Priča, objektivno, jeste najslabija tačka, iako to ne znači da je loša. Jbg, TD je originalan scenario. I to ima svoju vrijednost.

Neki moj utisak je da priča i nije trebala biti u prvom planu, već samo okvir za razvoj likova i filozofski pornić. Naglasak je na dijalogu i dinamici između Rusta i Martija. To je, suštinski, tema serije, a ne okultizam ili krim. slučaj. Staviti ovdje priču u prvi plan nije mnogo drugačije nego spočitavati Sunset Limitedu što se priča svodi na dva lika koja sjede i pričaju dva sata.

Mislim da su Pizzolattu Mcconaughey i Harrelson svojim nastupom skroz sjebali koncepciju. Bukvalno su u svojim
scenama jeli scenografiju i time pretvorili prvu sezonu u Rust & Marty show. Što naravno otvara ostale aspekte
serije (posebice vezano za priču) za analizu. Gdje stvari nisu skroz bulletproof kao gluma ove dvojice majstora.

Elem da zaključim, odlična prva sezona, ali meni lično nije all-time klasik. Ali naravno dozvoljavam da nekom drugom jeste.
Ti si svoj stav poprilično dobro branio, i bilo je zadovoljstvo pročavrljati malo o ovome.

Zdravo!

Izvinite što se ovako "ubacujem" u temu , samo da kažem da je meni prva sezona PREDOBRA!
Nekako ta prva sezona mi je izgledala kao produžena verzija filma "Seven". A žao mi je što 2. sezona nema veze sa prethodnom, jer je nekako ostalo dosta neriješenih stvari vezan za onaj kult, žutog kralja...
Samo bih volio, da mi predložite sljedeću seriju koju bih mogao gledati, a da je slična ovoj. Nemojte mi predlagati The wire, Sopranos, Breaking Bad, Oz pošto sam ih sve pregledao.

_Arra wrote:Zdravo!

Izvinite što se ovako "ubacujem" u temu , samo da kažem da je meni prva sezona PREDOBRA!
Nekako ta prva sezona mi je izgledala kao produžena verzija filma "Seven". A žao mi je što 2. sezona nema veze sa prethodnom, jer je nekako ostalo dosta neriješenih stvari vezan za onaj kult, žutog kralja...
Samo bih volio, da mi predložite sljedeću seriju koju bih mogao gledati, a da je slična ovoj. Nemojte mi predlagati The wire, Sopranos, Breaking Bad, Oz pošto sam ih sve pregledao.

Pa pretpostavljam da si gledao Twin Peaks, ako nisi, onda obavezno. To je klasična serija.
Od ovih drugih, solidna je The Killing (i Danska i Američka verzija) kao i Australska Top Of The Lake.

dale cooper wrote:
Pa pretpostavljam da si gledao Twin Peaks, ako nisi, onda obavezno. To je klasična serija.
Od ovih drugih, solidna je The Killing (i Danska i Američka verzija) kao i Australska Top Of The Lake.

Ah, mogao sam ovu Twin Peaks početi, hvala ti!

_Arra wrote:

dale cooper wrote:
Pa pretpostavljam da si gledao Twin Peaks, ako nisi, onda obavezno. To je klasična serija.
Od ovih drugih, solidna je The Killing (i Danska i Američka verzija) kao i Australska Top Of The Lake.

Ah, mogao sam ovu Twin Peaks početi, hvala ti!

Ja bi radije Killing dansku verziju nego Americku. Top Of the Lake je isto odlicna. Takodjer Bridge Svedska/Danska produkcija.

Ako hoces solidan krimi film El Cuerpo iz Spanije.

Takodjer imas Argentinski film The Secret In Their Eyes cija radnja se isto vrti oko ubistva.

Ne znam je li ovo prije bilo postavljano, ali je dobra parodija.

Pogledao opet prvu sezonu...
Trebao sam odma nakon zadnje epizode..

U suštini je sve receno, Errol je Yellow King i porodica mu ima veliki uticaj u svemu tome...
On je preko Guvernera koji je rođak od Billya Tutlla sve sređivao u policiji..

Dobro bi bilo da se ispostavilo da je Guverner recimo Yellow King to bi dosta bolje bilo..

nema me tamo wrote:Pogledao opet prvu sezonu...
Trebao sam odma nakon zadnje epizode..

U suštini je sve receno, Errol je Yellow King i porodica mu ima veliki uticaj u svemu tome...
On je preko Guvernera koji je rođak od Billya Tutlla sve sređivao u policiji..

Dobro bi bilo da se ispostavilo da je Guverner recimo Yellow King to bi dosta bolje bilo..

Bilo je ovdje forumasa koji su tvrdili da je Rust Yellow King, primjetili u jednoj sceni da ga Martijeva kcerka cudno gleda.

dezurni_ucenik wrote:

nema me tamo wrote:Pogledao opet prvu sezonu...
Trebao sam odma nakon zadnje epizode..

U suštini je sve receno, Errol je Yellow King i porodica mu ima veliki uticaj u svemu tome...
On je preko Guvernera koji je rođak od Billya Tutlla sve sređivao u policiji..

Dobro bi bilo da se ispostavilo da je Guverner recimo Yellow King to bi dosta bolje bilo..

Bilo je ovdje forumasa koji su tvrdili da je Rust Yellow King, primjetili u jednoj sceni da ga Martijeva kcerka cudno gleda.

I tu je citav problem kada raja kaze nisu odgovorili na sva pitanja. Nisu oni postavljali nikakva pitanja niti su oni krivi sto smo mi imali 100 mogucih scenarija u nasim glavama.

Sve su odgovorili i pricu zatvorili. Sada sto smo mi kontali da Martijev punac ima svoje prste u tome i svemu ili da je njegova zena kao malena bila silovana od strane Yellow King je druga prica.

Yellow King je je božanstvo neko...

Je li čitao ko Čejmbersa?

dezurni_ucenik wrote:

nema me tamo wrote:Pogledao opet prvu sezonu...
Trebao sam odma nakon zadnje epizode..

U suštini je sve receno, Errol je Yellow King i porodica mu ima veliki uticaj u svemu tome...
On je preko Guvernera koji je rođak od Billya Tutlla sve sređivao u policiji..

Dobro bi bilo da se ispostavilo da je Guverner recimo Yellow King to bi dosta bolje bilo..

Bilo je ovdje forumasa koji su tvrdili da je Rust Yellow King, primjetili u jednoj sceni da ga Martijeva kcerka cudno gleda.

Sjecam se ja dobro svega, bio sam aktuelan..

Valjda raji nije bilo dovoljno sto je Guverner u svemu tome, pa im je u glavama bilo da to mora biti neko poput prvog covjeka Amerike.
Na kraju razocaralo mnoge to sto je ubica White - Trash lik.

Jedino nisu rijeseni pojedinci iz onog videa s curicom.