Sarajevo City Center

[Entropio]

Plot twist: Fahro je zapravo vlasnik SCC-a. Kompletno maskiranje je odradio vrhunski... Al Shiddi je zapravo Fahrina fantomska firma. Naravno, kao vrhunski biznismen i tajkun, na tender za lokaciju javio se i Avaz i, ko fol, "izgubio". Ali dok svi misle da je izgubio, on zna da je pobjedio. Sad stalno forsira da je Bakir vlasnik da bi ga ocrnio jer se ne podnose, a sve vrijeme je SCC još jedna u nizu FahrOVIH građevina.

Tajkun par excellance!

[DaysleepeR]

Plot twist: Fahro je zapravo vlasnik SCC-a. Kompletno maskiranje je odradio vrhunski... Al Shiddi je zapravo Fahrina fantomska firma. Naravno, kao vrhunski biznismen i tajkun, na tender za lokaciju javio se i Avaz i, ko fol, "izgubio". Ali dok svi misle da je izgubio, on zna da je pobjedio. Sad stalno forsira da je Bakir vlasnik da bi ga ocrnio jer se ne podnose, a sve vrijeme je SCC još jedna u nizu FahrOVIH građevina.

Tajkun par excellance!

Nije ni to isključeno, samo previše je Bakira i bakirovih relacija u SCC-u da bi bio isključen iz priče. Jedino da su skupa u talu. Što je apsolutno moguće.

[BadCopy]

Opra Bakir na ruke pola milijarde u sred Sehera.
Bakire jebem ti pola plemena i sve tvoje glasace nabijem na kurac.

Od zla oca od gore matere

[VjecitiStudent]

Plot twist: Fahro je zapravo vlasnik SCC-a. Kompletno maskiranje je odradio vrhunski... Al Shiddi je zapravo Fahrina fantomska firma. Naravno, kao vrhunski biznismen i tajkun, na tender za lokaciju javio se i Avaz i, ko fol, "izgubio". Ali dok svi misle da je izgubio, on zna da je pobjedio. Sad stalno forsira da je Bakir vlasnik da bi ga ocrnio jer se ne podnose, a sve vrijeme je SCC još jedna u nizu FahrOVIH građevina.

Tajkun par excellance!

Bakirove suze zbog Zare su djelovale vrlo iskreno.

[DaffyDuck]

Opra Bakir na ruke pola milijarde u sred Sehera.
Bakire jebem ti pola plemena i sve tvoje glasace nabijem na kurac.

Od zla oca od gore matere

Neeeemoj tako, ulozio nam coek u grad, otvorio vidike, doveo Zaru!! Sad mozemo da gledamo svijet ruzicastim ocima :roza:

[Alkos]

BBI banka, BBI centar, Bristol, sad ovaj SCC. Sve je to Bake legenda. Ima tu i Bosmal, Hotel Evropa, ali to je vjerovatno druga struja. Nek' neko baci računicu koliko milijardi opraše.

[BadCopy]

Ovo sa otvorenja SCC

[BadCopy]

a ovo sa aftera

[DaysleepeR]

radi ovih videa ljudi kod nas kontaju kad arap negdje ulaže da će pare vrećama dijeliti, a ne znaju da kod arapa vrijedi robovlasnički kodeks u zapošljavanju

[dezurni_ucenik]

Arapska macka,arapski pas,arapski trzni centar,arapsko brdo,arapski break dance.

[OldMayor]

Naravno da je suhveli sve ovo.

I onda narod pita gdje su fabrike. Hah. Pa kakve crne fabrike, ko jos na taj nacin pere pare. Pare su se prale, peru i prace se preko nekretnina.

Zato imamo Bristol, zato imamo BBI, zato imamo SCC. I sta im je sve zajednicko i ko se vrti konstatno oko njih?

[DaysleepeR]

priča sa fabrikama je apsurd. šta bi proizvodila fabrika? od kojih sirovina? gdje bi plasirala proizvod? ko bi finansirao troškove proizvodnje, sirovina, radnika, mašina, istraživanja i razvoja...

niko više ne gradi fabrike u evropi, posebno ne onako iz vedra neba bez brenda i proizvoda

nije problem u shopping centrima, ali zašto ne možemo imati normalnu čistu i transparentnu investiciju odrađenu po propisima od početka do kraja to ja pitam...

ovo je sve nešta zakukuljeno, šuti ne pitaj, neka ba dobro je to i sl...

[Banksy]

BBI banka, BBI centar, Bristol, sad ovaj SCC. Sve je to Bake legenda.
Ima tu i Bosmal, Hotel Evropa, ali to je vjerovatno druga struja.

Sve je to ista struja.

Saudijska kompanija “Al-Shiddi Trading Est” s ortakom iz BiH bankovnu garanciju za privatizaciju kultnog sarajevskog hotela “Bristol” dobila je od “Bosna Bank Internationala” (BBI) Sarajevo 2008. godine založivši “zalihe robe” u vlasništvu “Magros Veletrgovine”, firme koju su nešto ranije privatizirali ne ispunivši sve ugovorne obaveze.

Krunski dokaz o prljavoj privatizaciji partnera i operativaca Bakira Izetbegovića
Piše: Krajina.ba

Objavljeno: 16.12.2011


Saudijska kompanija “Al-Shiddi Trading Est” s ortakom iz BiH bankovnu garanciju za privatizaciju kultnog sarajevskog hotela “Bristol” dobila je od “Bosna Bank Internationala” (BBI) Sarajevo 2008. godine založivši “zalihe robe” u vlasništvu “Magros Veletrgovine”, firme koju su nešto ranije privatizirali ne ispunivši sve ugovorne obaveze.

Dokument, tačnije ugovor o zalogu zaliha trgovačke robe, do kojeg je došao istraživački tim “Dnevnog avaza”, predstavlja krunski dokaz da su privatizacijske transakcije u kojima je saudijska firma postala vlasnik atraktivnih nekretnina u centru Sarajeva, utemeljene na protivzakonitim aktivnostima!

“Al-Shiddi” je, naime, bankovnu garanciju vrijednu 2.637.500 KM dobio, navodno, založivši robu iz “Magrosovih” magacina. Time je jasno potvrdio da, osim vrijednosti iz već privatiziranih državnih kompanija, zapravo ne ulaže nikakav novi kapital u BiH kojim bi, ujedno, garantirao i ispunjenje obaveza iz privatizacije hotela “Bristol”.

Umjesto toga, “Al-Shiddi” zalaže ono što je dobio iz privatizacije druge državne kompanije koju je, također, uposjedovao, a da nije ispunio uvjete iz privatizacije niti uložio sredstva na koja se obavezao!?

Ovakav aranžman ukazuje na to da je, najvjerovatnije, riječ o fiktivnim vrijednostima i investicijama kojima se obično pokriva pranje novca!

Ako se radi o bogatim saudijskim investitorima, za šta se “Al-Shiddi” predstavlja, zašto su onda morali založiti nekakvu “Magrosovu” robu za, u ovim razmjerama, mizernu bankovnu garanciju za kupovinu hotela?

Zar “bogati Saudijac” nije mogao naći neku snažniju međunarodnu banku da mu izda bankovnu garanciju? Očito da nije. No, ovaj dokument otkriva i drugu stranu priče.

Znakovito je da bankovnu garanciju u ovom slučaju izdaje “Bosnia Bank International”, finansijska sehara sa, navodno, saudijskim osnivačkim kapitalom koja se pojavljuje u svim transakcijama poput ovih, a koje su pod pokroviteljstvom člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i njegovih partnera, a zapravo operativaca na terenu Nisveta Zambakovića, piljara iz Zavidovića, i Sulejmana el-Šidija.

Tajni plan

Ovaj dokument, istovremeno, povezuje Izetbegovića s oba projekta, a “Al-Shiddi” i BBI banku uzajamno, čime se isprepliće mreža pod čijom su kontrolom od države oduzete najatraktivnije lokacije i nekretnine u glavnom gradu, a da faktički nikakav novi kapital još nije završio u državnoj kasi.

Bakir Izetbegović, kao bivši direktor Kantonalnog zavoda za izgradnju, koji je, treba napomenuti, prije privatizacije uložio velika sredstva u hotel “Bristol” u Sarajevu, ključni je pokrovitelj ovih transakcija, koji je u skladu sa svojom pozicijom u Zavodu, bez sumnje, imao sve informacije o najboljim lokacijama u Sarajevu te kontrolu nad njihovom privatizacijom.

Uvođenje fantomskih saudijskih biznismena u posao te osnivanje banke kao finansijskog partnera u ovim projektima, otkriva da je riječ o dobro planiranim aktivnostima, i to iz BiH, a ne o nasumičnoj, velikodušnoj investiciji nekog dobrodušnog saudijskog bogataša koji je odlučio uložiti stotine miliona maraka u BiH, kako se to želi predstaviti u bh. javnosti.

Sve to potvrđuju i informacije koje je ranije objavljivao naš list da je “Al-Shiddi” kao investitor potpuno nepoznat u saudijskoj poslovnoj zajednici te da nije ni član njihove poslove komore.

Preuzeta lista vrijednih nekretnina

Treba podsjetiti i da je uz pomoć Agencije za privatizaciju u KS te lobija i političkog utjecaja Bakira Izetbegovića, “Al-Shiddi” dobio i lokaciju na Marindvoru prihvativši obavezu da investira 117.360.000 KM za tri godine i osigura posao za 227 radnika.

Do danas, skoro šest godina kasnije, Saudijci nisu ispoštovali ni trećinu preuzetih obaveza. Ali, zato su svoju vlasničku i partnersku mrežu proširili i na hotel “Bristol”, BBI centar te još neutvrđenu listu vrijednih nekretnina, uključujući i vile u sarajevskom naselju Poljine.

Agencija za privatizaciju u KS još je ranije potvrdila da je aneksima ugovora o privatizaciji omogućila “Al-Shiddiju” da pomjeri rok za završetak radova na 2013. godinu. Za to vrijeme, Saudijcima je odobrena gradnja objekta s više od 80.000 kvadrata, iako je prvim ugovorom dobivena dozvola za samo 32.000 metara kvadratnih

Nekada su o ovome pisali svi mediji. Danas, kad su SDP, SDA i SBiH u koaliciji, niko više i ne piše o tome jer su skoro svi mediji, osim Avaza, pod njihovom kontrolom.
Čak su s neta uklonjeni i tekstovi koje su Bosna, Dani, Oslobođenje, objavljivali kad je ovo bilo aktuelno, na početku gradnje.

[Alkos]

BBI banka, BBI centar, Bristol, sad ovaj SCC. Sve je to Bake legenda.
Ima tu i Bosmal, Hotel Evropa, ali to je vjerovatno druga struja.

Sve je to ista struja.

Znakovito je da bankovnu garanciju u ovom slučaju izdaje “Bosnia Bank International”, finansijska sehara sa, navodno, saudijskim osnivačkim kapitalom koja se pojavljuje u svim transakcijama poput ovih, a koje su pod pokroviteljstvom člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i njegovih partnera, a zapravo operativaca na terenu Nisveta Zambakovića, piljara iz Zavidovića, i Sulejmana el-Šidija.

I tu dolazimo do imena "suvlasnika" SCC koji se spominjao u par postova ranije.

[emmir1]

Nemoj da povezujete bbi centar sa SCC centrom.

U bbi se jasno zna ko je vlasnik , Dubai islamic bank , islamic development Bank Džeda , Abu Dhabi bank

Takođe u vlasničkoj strukturi je arapski fond koji je opet u vlasništvu više država , Turska je vlasnik 10% tog fonda recimo.



Dok se kod SCC ne zna ništa , došao čovjek iz Saudijske Arabije sam i donio kofer para , kada je zafalilo dozirali sa kajmanskih ostrva još 30-40 miliona

Čovjek ima lažnu stranicu koja ne još i ne funkcioniše .

Mislim da je prilično jasno da se tu radi o pranju para .

[Banksy]

Berlinska nostalgija, sarajevski horor

Walter je umro i neće se nikad vratiti iz mrtvih

Piše: Faruk Šehić


Ne znam šta je gore, putovati ili stalno čamiti u sarajevskoj kotlini. Ako puno putuješ uvijek ti je loše kada se vraćaš u našu prijestolnicu u kojoj trebaš živjeti život iz druge ruke. Ako stalno ovdje čamiš onda si još mizerniji, samo ti to nije niko rekao. Jer nema ti to niko ni reći, kada je većina mizerna kao i ti. Kao što ni luđak ne može sebi priznati da je lud, tako ni mi nećemo priznati sebi bijedu naših života

Čim sam sletio na sarajevski aerodrom dočekalo me zelenilo, behar i sunce posvuda. Nakon dva kišna i siva dana u Berlinu, mislio sam da će mi povratak kući itekako goditi. Ali sudar sa realnošću mi je brzo vratio misao o nostalgiji za Berlinom, bez obzira na berlinski hladni vjetar s Baltika.

Kod kuće je najbolje, zamrzio sam tu frazu čim sam vidio taksiste koji kao ajkule čekaju naivne putnike da ih oderu za duplu cijenu do centra grada. Ono što na taksimetru izađe 11–12 maraka, taksisti koji u nazivu baštine ime glavnog bh. grada naplate ponekad i do 30–40 maraka.

Zavisno kakvim vas levatom ocijeni iskusna ajkulina čeljust bezdušnog taksiste. Sarajevo je jedini grad na svijetu u kojem sam bio, a koji nema nikakav javni prevoz na relaciji aerodrom – centar grada. Tako da kad vas taksisti zguze onda vam je jasno da je to legalno, jer previše izbora nemate, osim ako ne zovnete taksi iz drugih konkurentskih kompanija.

Zato radije volim vući stvari na sebi nego sjesti u auto gdje će mi naplatiti trostruku cijenu kao da će me cijeli dan vozati na ovoj pljačkaškoj relaciji. Sumnjam da će ikad uvesti bus do aerodroma, jer to neće dozvoliti taksisti koji su navikli pljačkati i strance i dobre Bošnjake koje brzo opije miris dobro-bošnjačkog zraka i zelenila, pa su spremni da istovare novčanik zbog zova rodne grude.

Zato se ufuravam u nostalgične misli o gradu kojeg sam napustio. O tome kakve jadne i nekvalitetne živote vodimo mi ovdje, za razliku od kvaliteta života u Berlinu. Najlakše je to utvrditi prema licu slučajnih prolaznika. Naša lica su siva, smrknuta, zgrčena, kao da ih je neko loše oprao pa su ostali vidljivi tragovi lošeg života kao fleke velikih boginja.

Lica ljudu u Berlinu su drukčija: sunčana, vedra i nasmijana, premda ni izbliza nemaju sunčanih dana u godini koliko ih mi imamo, niti im zvijezda prži kao ova naša. Ni trava ni drveće nemaju ni približnu snagu zelene boje kakvu ovdje možete vidjeti posvuda, ali ih grije unutrašnje sunce bezbrižnosti, i lagodnog života.

U Berlinu čovjek koji živi od socijalne pomoći ima kvalitetniji život nego većina ljudi u Sarajevu. Ovdje se ne pikaju dobri Bošnjaci, jer oni poštuju izreku: “Ako vam je dobro, onda ništa”. Zato je njima ništa sve, jer ih zaboli dobro-bošnjačka ćuna ili klitoris. Mada bih više volio biti u Berlinu na socijalnoj pomoći, nego što bih želio biti dobri Bošnjak u Sarajevu.

Okus mozzarelle, koju sam jeo u italijanskom restoranu u Berlinu, dovoljan je da poništi svu laž svih okusa koje može osjetiti naše ili dobro-bošnjačko grlo. Jer, nemojte zaboraviti, ona podjela i dalje postoji: mi vs. dobri Bošnjaci. Jedino zajedničko nam je što slučajno pripadamo istoj životinjskoj vrsti unutar velikog Regnum Animale.

Hrana i piće u Berlinu nisu ništa skuplji nego ove pomije koje mi krvavo plaćamo svaki dan. Samo što je tamošnje iće i piće takvo da čovjek zaista pomisli kako je konačno pronašao raj na zemlji. A pravi raj na zemlji glede & unatoč ića i pića nalazi se zapravo na jugu Francuske.

Ko to nije doživio onda mu naše splačine još uvijek mogu imati neki okus na jeziku. Ne znam šta je gore, putovati ili stalno čamiti u sarajevskoj kotlini. Ako puno putuješ uvijek ti je loše kada se vraćaš u našu prijestolnicu u kojoj trebaš živjeti život iz druge ruke.

Ako stalno ovdje čamiš onda si još mizerniji, samo ti to nije niko rekao. Jer nema ti to niko ni reći, kada je većina mizerna kao i ti.

Kao što ni luđak ne može sebi priznati da je lud, tako ni mi nećemo priznati sebi bijedu naših života.

Zato je u Berlinu lako biti nasmijan iznutra, u Sarajevu se možeš smijati samo isforsiranim smijehom od kojeg ti se ukoče mišići glave i vrata. Što naravno većina građana Sarajeva nikad neće saznati, jer su avionske karte za bijeg iz Sarajeva među najskupljim na svijetu u odnosu na naš životni jad i standard. Zato je Sarajevo pretis lonac, u kojem će se kuhati ljudski materijal prepun bijesa i uništenih snova. Zato će pretis lonac opet kad-tad ekplodirati kao što je prsnuo prvog petka u februaru 2014.

I tako sam prokleo vlastito oduševljenje čim sletih na sarajevski aerodrom. Čekao dvadesetak minuta na izlazu iz aerodroma da naleti neki taksi kojem pošteno radi taksimetar. Došao u stan. Prljavi veš ubacio u mašinu. Zalio biljke na simsu na terasi. Gledao panoramu grada ispod svoje zgrade i razmišljao da opsujem rečenice: Sehen Sie diese Stadt? Das ist Walter! Ali nisam, jer Walter je umro i neće se nikad vratiti iz mrtvih.


20/03/2014, BH Dani

[gustaVege]

Opra Bakir na ruke pola milijarde u sred Sehera.
Bakire jebem ti pola plemena i sve tvoje glasace nabijem na kurac.

Od zla oca od gore matere

[gustaVege]

Naravno da je suhveli sve ovo.

I onda narod pita gdje su fabrike. Hah. Pa kakve crne fabrike, ko jos na taj nacin pere pare. Pare su se prale, peru i prace se preko nekretnina.

Zato imamo Bristol, zato imamo BBI, zato imamo SCC. I sta im je sve zajednicko i ko se vrti konstatno oko njih?

[vryzas]

Berlinska nostalgija, sarajevski horor

Walter je umro i neće se nikad vratiti iz mrtvih

Piše: Faruk Šehić


Ne znam šta je gore, putovati ili stalno čamiti u sarajevskoj kotlini. Ako puno putuješ uvijek ti je loše kada se vraćaš u našu prijestolnicu u kojoj trebaš živjeti život iz druge ruke. Ako stalno ovdje čamiš onda si još mizerniji, samo ti to nije niko rekao. Jer nema ti to niko ni reći, kada je većina mizerna kao i ti. Kao što ni luđak ne može sebi priznati da je lud, tako ni mi nećemo priznati sebi bijedu naših života

Čim sam sletio na sarajevski aerodrom dočekalo me zelenilo, behar i sunce posvuda. Nakon dva kišna i siva dana u Berlinu, mislio sam da će mi povratak kući itekako goditi. Ali sudar sa realnošću mi je brzo vratio misao o nostalgiji za Berlinom, bez obzira na berlinski hladni vjetar s Baltika.

Kod kuće je najbolje, zamrzio sam tu frazu čim sam vidio taksiste koji kao ajkule čekaju naivne putnike da ih oderu za duplu cijenu do centra grada. Ono što na taksimetru izađe 11–12 maraka, taksisti koji u nazivu baštine ime glavnog bh. grada naplate ponekad i do 30–40 maraka.

Zavisno kakvim vas levatom ocijeni iskusna ajkulina čeljust bezdušnog taksiste. Sarajevo je jedini grad na svijetu u kojem sam bio, a koji nema nikakav javni prevoz na relaciji aerodrom – centar grada. Tako da kad vas taksisti zguze onda vam je jasno da je to legalno, jer previše izbora nemate, osim ako ne zovnete taksi iz drugih konkurentskih kompanija.

Zato radije volim vući stvari na sebi nego sjesti u auto gdje će mi naplatiti trostruku cijenu kao da će me cijeli dan vozati na ovoj pljačkaškoj relaciji. Sumnjam da će ikad uvesti bus do aerodroma, jer to neće dozvoliti taksisti koji su navikli pljačkati i strance i dobre Bošnjake koje brzo opije miris dobro-bošnjačkog zraka i zelenila, pa su spremni da istovare novčanik zbog zova rodne grude.

Zato se ufuravam u nostalgične misli o gradu kojeg sam napustio. O tome kakve jadne i nekvalitetne živote vodimo mi ovdje, za razliku od kvaliteta života u Berlinu. Najlakše je to utvrditi prema licu slučajnih prolaznika. Naša lica su siva, smrknuta, zgrčena, kao da ih je neko loše oprao pa su ostali vidljivi tragovi lošeg života kao fleke velikih boginja.

Lica ljudu u Berlinu su drukčija: sunčana, vedra i nasmijana, premda ni izbliza nemaju sunčanih dana u godini koliko ih mi imamo, niti im zvijezda prži kao ova naša. Ni trava ni drveće nemaju ni približnu snagu zelene boje kakvu ovdje možete vidjeti posvuda, ali ih grije unutrašnje sunce bezbrižnosti, i lagodnog života.

U Berlinu čovjek koji živi od socijalne pomoći ima kvalitetniji život nego većina ljudi u Sarajevu. Ovdje se ne pikaju dobri Bošnjaci, jer oni poštuju izreku: “Ako vam je dobro, onda ništa”. Zato je njima ništa sve, jer ih zaboli dobro-bošnjačka ćuna ili klitoris. Mada bih više volio biti u Berlinu na socijalnoj pomoći, nego što bih želio biti dobri Bošnjak u Sarajevu.

Okus mozzarelle, koju sam jeo u italijanskom restoranu u Berlinu, dovoljan je da poništi svu laž svih okusa koje može osjetiti naše ili dobro-bošnjačko grlo. Jer, nemojte zaboraviti, ona podjela i dalje postoji: mi vs. dobri Bošnjaci. Jedino zajedničko nam je što slučajno pripadamo istoj životinjskoj vrsti unutar velikog Regnum Animale.

Hrana i piće u Berlinu nisu ništa skuplji nego ove pomije koje mi krvavo plaćamo svaki dan. Samo što je tamošnje iće i piće takvo da čovjek zaista pomisli kako je konačno pronašao raj na zemlji. A pravi raj na zemlji glede & unatoč ića i pića nalazi se zapravo na jugu Francuske.

Ko to nije doživio onda mu naše splačine još uvijek mogu imati neki okus na jeziku. Ne znam šta je gore, putovati ili stalno čamiti u sarajevskoj kotlini. Ako puno putuješ uvijek ti je loše kada se vraćaš u našu prijestolnicu u kojoj trebaš živjeti život iz druge ruke.

Ako stalno ovdje čamiš onda si još mizerniji, samo ti to nije niko rekao. Jer nema ti to niko ni reći, kada je većina mizerna kao i ti.

Kao što ni luđak ne može sebi priznati da je lud, tako ni mi nećemo priznati sebi bijedu naših života.

Zato je u Berlinu lako biti nasmijan iznutra, u Sarajevu se možeš smijati samo isforsiranim smijehom od kojeg ti se ukoče mišići glave i vrata. Što naravno većina građana Sarajeva nikad neće saznati, jer su avionske karte za bijeg iz Sarajeva među najskupljim na svijetu u odnosu na naš životni jad i standard. Zato je Sarajevo pretis lonac, u kojem će se kuhati ljudski materijal prepun bijesa i uništenih snova. Zato će pretis lonac opet kad-tad ekplodirati kao što je prsnuo prvog petka u februaru 2014.

I tako sam prokleo vlastito oduševljenje čim sletih na sarajevski aerodrom. Čekao dvadesetak minuta na izlazu iz aerodroma da naleti neki taksi kojem pošteno radi taksimetar. Došao u stan. Prljavi veš ubacio u mašinu. Zalio biljke na simsu na terasi. Gledao panoramu grada ispod svoje zgrade i razmišljao da opsujem rečenice: Sehen Sie diese Stadt? Das ist Walter! Ali nisam, jer Walter je umro i neće se nikad vratiti iz mrtvih.


20/03/2014, BH Dani

[madner]

Haj sve, ali da je hrana losa

Jug Francuske cijenom ipak malo odskace i od Berlina.

[Hajvan]

Sere taj gore ko foka…
ako ti se ne sviđa:
1. kofer u ruke i nazad rodna gruda;
2. kofer u ruke i pravac Berlin, Pariz, Štokholm, Johanesburg, Zagreb, Kanadahar- gdje god misliš da ce ti biti bolje
ili
3. bori sa da bude bolje gdje jesi, ne samo tebi već i malo altruizma ubaciti u tu borbu!

Napomena: defetistički, rasistički, šovinstički novinarski uradci ne spadaju pod tačku 3!!!

[DaffyDuck]

Sto ste bukvalisti, mozda covjek misli na proizvode koje velike kompanije nama serviraju kao svoj brand proizvode a u stvari su smece koje se proizvode samo za trecerazredne zemlje.

U pravu je u svemu!

[zubi]

Sto ste bukvalisti, mozda covjek misli na proizvode koje velike kompanije nama serviraju kao svoj brand proizvode a u stvari su smece koje se proizvode samo za trecerazredne zemlje.

U pravu je u svemu!

Da.

[titinho]

SCC je misterija u rangu Malezijskog aviona
Neka tamo al shidi grupa koja obrce milijarde u agrikulturi a nema svoje web stranice, pa je onda napravi al je laznjak teski jer samo vidis Home stranice i nista drugo. Onda taj al shidi dolazi u Sarajevo i kupuje redom magros,bristol,scc i plus probija rokove gradnje scc.
onda tamo na drugoj stranici pise da je al shidi firma za izgradnju a ne agrikulturu.

Pa jedno vrijeme stala gradnja, avaz ih napade odmah sutra krenu opet. Lafo dosle pare. Onda otvore nezavrsen centar.
Onda ta relacija Bakir brani SCC i Al Shidi a Avaz ga kad god moze napadne.

Kruzi prica da su otvorili centar su morali placati penale onoj spanskoj firmi sto je vlasnik Zare, Massimo Duttija itd.

Centar je kao projekat dobar al je mnogo cudnoga oko njega.

[sarajlija_11]

SCC je misterija u rangu Malezijskog aviona
Neka tamo al shidi grupa koja obrce milijarde u agrikulturi a nema svoje web stranice, pa je onda napravi al je laznjak teski jer samo vidis Home stranice i nista drugo. Onda taj al shidi dolazi u Sarajevo i kupuje redom magros,bristol,scc i plus probija rokove gradnje scc.
onda tamo na drugoj stranici pise da je al shidi firma za izgradnju a ne agrikulturu.

Pa jedno vrijeme stala gradnja, avaz ih napade odmah sutra krenu opet. Lafo dosle pare. Onda otvore nezavrsen centar.
Onda ta relacija Bakir brani SCC i Al Shidi a Avaz ga kad god moze napadne.

Kruzi prica da su otvorili centar su morali placati penale onoj spanskoj firmi sto je vlasnik Zare, Massimo Duttija itd.

Centar je kao projekat dobar al je mnogo cudnoga oko njega.

+1

Ja od sutra idem na sljedece:
Evo me u Bakirovom centru, a ne evo u u shidiju