sad kad spomenuh vinyl, moj pokusaj razigravanja razgovora iliti da pitam ja nesto, vjerojatno u prazno, ali nema veze.
jesam li jedina koja se bori sa gledanjem serija ovih zadnjih par godina? ne volim baratati tim glomaznim i prenapuhanim terminima tipa zlatnog doba, revolucije i smrti , ali je cinjenica da je televizija, sto zbog samih proizvoda sto zbog posljedica tehnoloske revolucije u delivery modelu imala vrlo uspjesan i progresivan period, od oza pa naovamo. dok je filmska industrija startala ovu stripovsko-sikvel-minimalnirizikmaksimalniprofit proizvodnu kampanju, televizija se krenula baviti ozbiljnijim, ne-proceduralnim, ne-stereotipnim, narativima i produkcijama. nizanje primjera mi nije poenta, znamo svi sta se sve napravilo i snimilo u zadnjih petnaestak godina i kakav efekt je imalo. ja sam, recimo, kao ljubitelj filma strasno prorijedila svoje filmske izlete, svedeno na minimum, a paznju i vrijeme posvetila tv serijama jer mi je to bilo bolje i kvalitetnije, po mojim mjerilima, vrijednije paznje.
elem, zadnjih par godina mi je sve teze naci dostatnog materijala za pratiti. dok mi se prije cinilo da se kanali/kuce/web hibridi natjecu u pravljenju originalnih, ozbiljnih (moram opet tu rijec upotrijebiti, ne samo tematski nego i u pristupu, u produkciji, u atmosferi) dramskih serija, sada mi se cine kao isprani network sabloni. network televizija je, pored obaveznog svodjenja na najmanji zajednicki sadrzilac, uvijek bila poznata po cijedjenju i duse i tijela bilo kakvoj iole zanimljivoj ideji i replikaciji iste dok se ne zgadi i bogu i narodu i ovozemaljskom i onozemaljskom svijetu. natuknice principa danas vidim u svijetu “prestiznih” serija u, ironicno, eri post-network produkcije .
period drame, kostimografija, anti-heroji kako ih amerikanci vole zvati, jebacina, vizualno napucana produkcija, imena da zvone, kobajagi obiteljske drame. sklepavanjem i nabacivanjem tih elemenata na random ne cine seriju automatski kvalitetnom/dobrom. niti vidim kako se to moze prevesti u gledanost i popularnost, to jest pare. ili moze? ili vise ni to ne postoji zbog diversifikacije mehanizama produkcije i gledanja? ako je trziste razvodnjeno do te mjere da postoje 2-3 krupne ribe a ostalo su ti niche market dileri, kako ce se opstati? cisto financijski gledano. iako me vise brine kvaliteta umjetnickih djela i gledam na serije kao umjetnicki izraz ne proizvod, nisam glupa, svjesna sam da bez financijski odrzivih modela nema produkcije. ova hiperprodukcija mi pari neodrziva. eno, netflix izbacuje serije k'o dobar dan, a ja od druge sezone hoc ne znam da sam im ista pratila. imali su onu kvazi-obiteljsku na floridi, mrtvi prosjek. mozda je bilo jos nesto sto sam zaboravila, ali tesko.
meni je danas, recimo, rectify najbolja i najkvalitetnija serija na tv-u a sigurno ima smijesne i pateticne brojke gledanosti. sundance ih je drzao tri i, evo, dao im je zadnju cetvrtu sezonu, sto je za onakvu seriju puna saka brade, ali jel’ se to njima isplatilo toliko da necemu drugom daju takvu sansu? ili ce se vise fokusirati na britanski tip serija od manje epizoda?
moze se cumurati o ovome fino, ko voli i zeli.
i, cisto, osobno da primjetim
, pobjegla sam od filma zbog te stripovske invazije i silovanja, a evo sad su mi se i u serijama poceli tovarit na grbacu. pa jebemti zivot, sta da radim vise? da sad krenem slusati radio drame ili sta
Doduše, s druge strane Arrow je prva ozbiljna CW-ova serija, koja nije previše 'safunjasta' i ostvaren je veliki napredak. Mada i DD ima tih safunjara momenata. Karen/Elektra/Matt 
Ne znam koliko ludje moze biti od ove prve sezone.
, ako on završi neslavno upast ću u kliničku depresiju onda 
pravi američki inspektor!
