Imam i ja jednog pravo dobrog prijatelja iz djetinjstva.. roditelji muslimani.. a on se haman skoro deklarisao ko ateista

ko insan dobar mashaAllah, svakome hoce pomoci, odgojen, fin, nacitan svega i islamskog i 'onog drugog' i da ne nabrajam
zapoceo on neku temu (vjersku) i ja njemu par hadisa i ajeta i zavrsimo na njegovoj konstataciji otprilike : 'da mi je da mi Gospodar da neki veliki dokaz da on postoji'.. nesto kontam kako da mu kazem, kratko al jasno al kad god nesto krenem iz Kur'ana ili hadisa da napisem prekomplikovano

inace sam temeljita ali previse komplikovana i sve volim do u tancine ..
na kraju mu kazem onaj dio koji se ne moze spoznati razumom on se cistim i otvorenim srcem spozna i da treba ocitovati i ne traziti previse dokaza (kud ce mu vise nego sto ima al on ne zna,ne vidi) jer ko trazi dokaze uvijek ce traziti nove i sumnja ce ga drzati..
dal' neko ima iskustva sa slicnim, sta da mu kazem sto ce ga 'upecati' ili makar povuci da vise cita i razmislja o islamu

uz Allahovo odobrenje, mislim da mu samo islam fali da bi bio kompletan covjek
a jos mubarek Ramazan pa bas razmisljam da me jedan dan nazove i kaze da je zapostio inshaAllah
