Desavanja u Hrvatskoj

[Truba]

padaj silo i nepravdo

[Truba]

sinoć su ga baš pretjerali neki optuženi i osuđeni pokojni emigrant je dobio svoj spomenik u rodnom mjestu

što bi rekle kolege sa teme o siriji... nijet mu je bio dobar... zarobiti veleposlanika i zamijeniti ga za kolege u zatvorima
međutim plan se sjebo i ubijen velepolanik a on dobio doživotnu
kasnije pomilovan i otišao u hrvatku na ratište gdje je pod misterioznim okolnostima zaginuo ( klasična priča)

uglavnom predizborna je počela pa biće im oprošteno

iz srbije se odmah javljaju tu komediju neću ni komentirati...kod njih je draža mejnstrim

[Truba]

ona dvojica dobiše doživotnu
šta ti je njemačka
a štitio ih je milanović

http://www.vecernji.hr/hrvatska/sud-u-m ... cu-1103777

[jasko_ba]

O cemu se radi ovdje? Ovog sto su ubili je bio ustasa ili ?

[Drvosjeca iz Dejcica]

Stiglo prvih 5 (od 16) Kiowa Warriors OH-58 D helija u Zemunik.

U Hrvatsku stiže dugo najavljivani i vrijedan vojni teret – u prvom od dva leta vojnim transportnim zrakoplovom C-5 Galaxy iz SAD-a dolazi prvih pet od ukupno 16 borbenih helikoptera Kiowa Warriors OH-58 D.

Kapa dole Hrvatima za ovo i to još donacija. Kamo sreće da naši ublehaši mogu dobiti ovakve "igračke" donirane.
Hrvatska i Srbija se ubrzano naoružavaju, dobivaju ozbiljne napadačke sisteme, ne sluti ovo na dobro.

[Truba]

O cemu se radi ovdje? Ovog sto su ubili je bio ustasa ili ?

ako se ne varam neki emigrant špijun ko će im znati tu furku
zbog njega je lafo JNA izgubila 4 milijarde dolara

[julisiz es grant]

O cemu se radi ovdje? Ovog sto su ubili je bio ustasa ili ?

Emigrirao zbog ooptužbe za privredni kriminal (bio neki direktor u INI), ali se vani izgleda povezao sa ekstremnom hrvatskom emigracijom. UDBA organizovala njegovo ubistvo.

[julisiz es grant]

sinoć su ga baš pretjerali neki optuženi i osuđeni pokojni emigrant je dobio svoj spomenik u rodnom mjestu

što bi rekle kolege sa teme o siriji... nijet mu je bio dobar... zarobiti veleposlanika i zamijeniti ga za kolege u zatvorima
međutim plan se sjebo i ubijen velepolanik a on dobio doživotnu
kasnije pomilovan i otišao u hrvatku na ratište gdje je pod misterioznim okolnostima zaginuo ( klasična priča)

uglavnom predizborna je počela pa biće im oprošteno

iz srbije se odmah javljaju tu komediju neću ni komentirati...kod njih je draža mejnstrim

Plan im je odpočetka bio da ubiju ambasadora. Nije bilo nikakvih zahtjeva, ništa. Dok je okolina shvatila šta se dešava, čovjek je već bio mrtav u svom uredu, gdje su se zabarikadirala dvojica atentatora.

[Truba]

znači namjera nije bila plemenita
šteta

[julisiz es grant]

znači namjera nije bila plemenita
šteta

Kasnije su drugi oteli avion i tražili da oslobode atentatore, što im je pošlo za rukom.

[Truba]

vise sam za gandijeve metode

[breuer]

Krvatska je imala potencijal postati modernom evropskom nacijom, ali i pored silnog dupeuvlačenja Njemačkoj i podaničkog mentaliteta koji gaji prema istoj, uvijek u konačnici ispliva pravi balkanski mentalitet zaostalosti, primitivizma i mržnje.

[Toto]

Oderase svabe Perkovica i Mustaca dozivotnim zatvorima. SAd Vucic nece smjeti Srbiju uvesti u EU.. U njega ostade sva Udba.

[Truba]

[radostan dan]

Krvatska je imala potencijal postati modernom evropskom nacijom, ali i pored silnog dupeuvlačenja Njemačkoj i podaničkog mentaliteta koji gaji prema istoj, uvijek u konačnici ispliva pravi balkanski mentalitet zaostalosti, primitivizma i mržnje.

Ne serendaj, stvar se odlicno razvija...

[LARVA]

Kapa dole Hrvatima za ovo i to još donacija. Kamo sreće da naši ublehaši mogu dobiti ovakve "igračke" donirane.
Hrvatska i Srbija se ubrzano naoružavaju, dobivaju ozbiljne napadačke sisteme, ne sluti ovo na dobro.

Jbga nije Kolinda onako sjedila u NATOu.
Mene zanima šta će biti sa 16 M270 koji bi trebali doći ove godine.

[Drvosjeca iz Dejcica]

Kapa dole Hrvatima za ovo i to još donacija. Kamo sreće da naši ublehaši mogu dobiti ovakve "igračke" donirane.
Hrvatska i Srbija se ubrzano naoružavaju, dobivaju ozbiljne napadačke sisteme, ne sluti ovo na dobro.

Jbga nije Kolinda onako sjedila u NATOu.
Mene zanima šta će biti sa 16 M270 koji bi trebali doći ove godine.

Pa ništa, stići će.

[Truba]

http://direktno.hr/en/2014/direkt/56668 ... w.facebook

ne vadi hasan

[Drvosjeca iz Dejcica]

Stara ljubav zaborava nema...

Sukob u Hrvatskoj / Huligani uzvikivali 'Ubij Srbina' i 'Marš iz Hrvatske'

http://www.radiosarajevo.ba/vijesti/reg ... ske/234229

[Zokipfc]

Kako su nam ukrali pobjedu

Nenad Bunjac

KASNO ljeto 1991. u Rijeci. Vladale su izbezumljene životne prilike: Vukovar se borio za goli opstanak, slijevale su se povorke izmučenih izbjeglica, majka mi je skršenih ruku sve ušutkavala na svaki radijski izvještaj s bojišta, skladištile su se namirnice u smočnice, pušku nisi mogao nabaviti niti pod cijenu životne ušteđevine. Svađe su odjekivale na svakom koraku, svatko je posjedovao svoju istinu.

Cijela moja generacija, mlada i urbana, u širokoj društvenoj paleti pankera, heavy metalaca, šminkera sa špice, anarholiberala, maturanata, studenata, crtača stripova, skejtera, grafitera, zanatskih naučnika, bila je posve zbunjena. Svi smo u sebi nosili snažan osjećaj otpora prema ratu, za bivše Jugoslavije sav naš bijes bio je usmjeren prema rigidnom partijskom sustavu i nemilosrdnoj “narodnoj miliciji” po principu “fuck the system”. Bili su savršeni za zajebavat’.
A sad odjednom u djevičanskim dvadesetim, u dobi kad nismo znali gdje je zapravo Istok i tko je pravi neprijatelj, trebalo je ratovati.

Izvadio sam adresar i nazvao sve svoje prijatelje, znance i rođake da se posavjetujem. Svi su se spremali poći u rat ili su već otišli, rijedak je bio onaj koji je tvrdio da ga se događaji ne tiču. Netko tuče nemoćne, moraš uskočiti. Generacijski smo osjećali dubok osjećaj nepravde i odgovornost svog Zeitgeista, duha vremena.

Točno na svoj rođendan, nakon što smo razrezali tortu pod zračnom uzbunom, izvadio sam pripremljenu putnu torbu i rekao osupnutoj majci da idem u rat na ličku bojišnicu. Glupava situacija, ne možeš ništa pravilno objasniti. Nije riječ protivljenja prozborila, usplahireno me ispratila do vrata kao tisuće drugih majki svoje sinove.

Dobar dio prijatelja na početku mladog života više nikad nisam vidio, neki su se oporavili nakon demobilizacije, neki nisu, a pojedini su životnom inercijom ostali u HV-u kao profesionalni vojnici do oslobađanja Hrvatske i akcije “Oluja”.

Kako god, nitko se nije vratio kao isti čovjek,

Nismo mrzili Srbe, nismo marili za Tuđmanovu feudalnu viziju Hrvatske, nismo podlegli ratnohuškačkim medijima i drukali susjede zbog sumnjivog sufiksa u prezimenu, nismo željeli Hrvatsku do Zemuna.

Jedino smo željeli zaštititi naš način života i bližnje.

No, da smo tada znali ono što danas znamo, vjerojatno bi prepustili Ivanu Tepešu i Zlatanu Hasanbegoviću da s “nožem u zubima” riješe državotvorni problem, mirno ostali doma i pojeli tortu do kraja.

Trgovci domoljubljem

Danas se slavi obljetnica vojno redarstvene akcije “Oluja” u Kninu kojom se Hrvatska 1995. godine oslobodila terora paravojnih srpskih formacija i stalnog, napornog. smrtonosnog bombardiranja gradova i sela, neimaštine i lošeg života, prometne nepovezanosti, gospodarskog nazadovanja i svih zala koje ratna agresija donosi. Velik i pobjedonosan dan je to bio za hrvatski narod, svi su konačno odahnuli.

U Domovinskom ratu, prema službenim izvorima, poginulo je 14 tisuća hrvatskih vojnika, 37 tisuća ranjeno, u akciji “Oluja” poginulo je 200, a ranjeno 1400. Ne djeluje kao opaki rat? Vjerujte mi, puno, previše žrtava.

No, naše političke elite zamislile su obilježiti akciju “Oluja” kao svojevrsni Dan oslobođenja (Baranja i dio Slavonije će se priključiti matici zemlji mirnom reintegracijom par godina poslije) i trijumfalno pokazivanje srednjeg prsta svim državama u regiji. U razdrljenim košuljama cjelivati će podignutu hrvatsku zastavu na tvrđi u Kninu po uzoru na Tuđmana, zazivati hrvatsko jedinstvo kojeg će razbucati prvom prilikom čim im to zatreba, razgaljeno se grliti i raditi selfie s ljudima koje nemilice svakodnevno pljačkaju i nikome neće dati da im pokvari taj dan kad se i oni osjećaju kao da su goloruki oslobodili Hrvatsku.

No, neću riječi viška napisati o ljudima koji će uveličati “taj Dan”; koliko god novaca i vremena uložili u politički marketing, biti će to još jedan nacionalistički dernek kojeg je hrvatska desnica predvođena s HDZ-om odavno prisvojila. Marširati će trbušaste braniteljske udruge i urlati ustaške budnice, razjapljena janjetina će se vrtiti na ražnju, teći će potoci vina i “srpske krvi” u pjesmama, dječurlija će zavedeno zazivati Juru i Bobana, Thompson koji nervira čak i proslavljenog generala Petra Stipetića, pjevati će “Čavoglave” koje su spremne mrijeti za hrvatsku slobodu, iako su bezglavo pale tjedan dana poslije promocije pjesme na Radio Splitu. Policija će svo to kršenje zakona blagonaklono gledati, “ipak su to naši”, a trgovci domoljubljem će obilato zaraditi.

Bit će to još samo jedan dan u uredu hrvatske svakodnevice.

Sramotna druga strana medalje akcije "Oluja"

No, u tom nacionalnom veselju produženog vikenda i zgubidanskog politikanstva, zaboravili su staru rimsku poslovicu “u pobjedi se ne uzoholi, u porazu ne ponizi”.

Jer, kad su se borbene jedinice HV-a zaputile prema Glamoču i Drvaru predvođene generalom Antom Gotovinom, na osvojeno područje Krajine nahrupile su postrojbe rezervista koje su se iživljavale nad preostalim stanovništvom. Palili su sela, ubijali, pljačkali i osvećivali po starozavjetnom principu “oko za oko, zub za zub”. Nakon toga su organiziranim vlakovima iz Splita dolazile stotine ljudi iz Splita i okolice, skidali špine, pločice, prozore, odvozili sve vrijedno. Zatrli su sve živo.

Neposredan sam svjedok tog vremena, bio sam ratni reporter iz “Oluje” za “Novi list”. Gledao sam kako rezervisti odvoze kamione krajinskog novca u Mađarsku gdje su se mogli još dva dana pretvoriti u konvertabilnu valutu. Slušao staricu kako mi drhtavim prstom pokazuje mjesto gdje su joj iz čistog hira ubili invalidnog sina. Posjetio zarobljenički logor u Zadru gdje su dvije stotine pretučenih ljudi nagurali u prostoriju od pedeset kvadrata, čulo se samo “vode, vode” i cerek iz hodnika.

I ne mislim kvariti veselje, o tome ne pričam samo ja, nego i general Ante Gotovina na čuvenoj snimci kad urla prijekorno na svoj Zapovjedni stožer, a o mišljenju međunarodne zajednice i Suda u Haagu sve je već rečeno.

Riječ je o sramotnoj drugoj strani medalje pobjednosne akcije “Oluja” koju kolektivno pokušavamo dvadeset godina potisnuti u zaborav.

Zbog čega je važno, među ostalim, prisjetiti se da smo pljačkali, mučili i ponizili hrvatske državljane srpskog podrijetla kojima je predsjednik Tuđman slavodobitno poručio da “nisu uspjeli ponijeti niti gaće na štapu”? Jer su političke elite to isto učinile s nesmiljenom žestinom građanima hrvatskog podrijetla i što je najgore, upravo onima koji su im omogućili da imaju puna usta hrvatstva.

Rulja ovisna o benefitima

Prema trenutnom popisu Registra branitelja Hrvatska je raspolagala s ukupno 521 tisuću branitelja, od toga 300 tisuća u borbenom sektoru. Nikad ih nije bilo toliko jer, recimo, u akciji “Oluja” sudjelovalo je 137 tisuća vojnika u punom borbenom sastavu. Gospić je u jesen 1991. branilo 700 vojnika iz 118. brigade ZNG-a na 52 km bojišnice u obliku potkove. Da smo kojim slučajem raspolagali tolikom vojnom silom, zauzeli bi Vladivostok, a ne Beograd.

No, HDZ je neposredno pred Tuđmanovu smrt u saborsku proceduru progurao Nacrt Zakona o hrvatskim braniteljima koji je omogućavao status branitelja svima koji su na bilo koji način bili u kontaktu s ratnim zbivanjima. Ugurali su se tu pisari poput Karamarka, čistačice Kriznih stožera, rezervisti koji su prvi dan pobjegli kući i svi oni koji ne mogu pogoditi kamenom polje, a kamoli ustrijeliti neprijateljsku živu silu u napadu. Stvorili su moćno biračko tijelo ovisno o benefitima, publiku koja im danas aplaudira u Kninu i obezvrijedili žrtvu mladosti cijele jedne generacije koja je iznijela rat na svojim plećima.

Oni koji su bili u ratu o njemu ne pričaju

Svi su se oni potiho vratili i unatoč privatizacijskoj pljački, bogaćenju mudonja i potpuno poremećenom sustavu vrijednosti, potrudili izgraditi novi život. Ništa nisu pitali, malo toga su tražili. U njihovom društvu o ratu se ne priča, to su prošla vremena.

No, kad se ipak povede rasprava o ratu ili akciji “Oluja”, uvijek im ostane gorak okus prevare jer sav ovaj nacionalistički raspašoj u Kninu duboko ih vrijeđa, ukrali su nam pobjedu čovječnosti u ime svog političkog probitka. Riječ je o šutljivoj većini hrvatskih branitelja kojima je neugodno da ih se poistovjećuje s Đurom Glogoškim, Zoranom Ercegom ili Markom Crnojom.

Obilježavanje dana akcije “Oluja” trebalo bi izgledati kao osviješteni trenutak hrvatske pobjede nad agresorom, ali i mjesto pijeteta prema svim žrtvama rata. Na državnoj razini bez sumanutog likovanja, dostojanstveno i sa što manje vojnih parada. Narodu prepustiti svoje veselje, žrtvama svoj mir.

I upravo je prikladan trenutak da povedemo raspravu što se dogodilo s našim sugrađanima Srbima, mladim hrvatskim vojnicima koji su nakon demobilizacije potonuli u drogi, alkoholu, kriminalu, izmučenim civilima i zašto ne poštujemo žrtvu tih ljudi? Jer, našim političkim elitama akcija“Oluja” traje u glavi jedan dan, narodu produženi vikend, a desetcima tisuća otetih od života i ranjenih u stroju cijelu vječnost.

Na žalost, upravo oni koji danas razuzdano slave pobjedu na trošak hrvatskog proračuna su karika koja nedostaje. I tako će ostati sve dok ne shvate da onaj koji sije vjetar žanje oluju.

[Truba]

svaka država ima probleme koji se trebaju rješavati

npr sad čitam

Po izbijanju ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici 27. srpnja 1941. na udaru ustanika se našla i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bosanskog Petrovca.
Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću. Tačan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad se nije utvrđen.
Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 bestijalno ubijenih nedužniih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti.
Sličnu sudbinu posvemašnjeg uništenja tada su doživjele i katoličke župe u Bos. Petrovcu, Drvaru i Bos. Grahovu, te Borićevac, Srb, Donji Lapac i Udbina u susjednoj Lici.
Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti je uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja “Kod Križa” na kojem je vidljiv samo jedan nadgrobni spomenik.
Po svršetku II. svjetskog rata većini preživjelih stanovnika tih župa tadašnje komunističke vlasti nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, a njihova imovina je u međuvremenu dobila nove vlasnike.

tužno je to

[Truba]

tužno je to

ja sam učio da je ustanak bio protiv okupatora i domaćih izdajnika kao što vidimo domaći izdajnik je bilo ko mogao biti

narod je jedno učio u školi
a druge činjenice dobivao kući

dogodio se domovinski rat i poraće, privatizacija i tranzicija
činjenice nikako nisu bile iznesene na vidjelo, elementi prošlog sistema su nastavljali živjeti i djelovati na svim bitnim pozicijama
vrijeme je brzo prošlo a istina nije iznesena na vidjelo

zato danas imamo visoku i nezdravu polarizaciju na lijevo i desno

[julisiz es grant]

tužno je to

ja sam učio da je ustanak bio protiv okupatora i domaćih izdajnika kao što vidimo domaći izdajnik je bilo ko mogao biti

narod je jedno učio u školi
a druge činjenice dobivao kući

dogodio se domovinski rat i poraće, privatizacija i tranzicija
činjenice nikako nisu bile iznesene na vidjelo, elementi prošlog sistema su nastavljali živjeti i djelovati na svim bitnim pozicijama
vrijeme je brzo prošlo a istina nije iznesena na vidjelo

zato danas imamo visoku i nezdravu polarizaciju na lijevo i desno

Ustanak u BiH i Hrvatskoj 1941. je srpska seljačka masa shvatila kao borbu protiv "Turaka" i Hrvata, pa se u skladu s tim i ponašala. Komunistima je trebalo dugo da ustanak usmjere u borbu protiv okupatora, a ne nemilosrdno tamanjenje pripadnika drugih naroda...a nije da su se uvijek i svugdje previše trudili oko toga, naročito tamo gdje su u vođstvu bili lokalni ljudi.
Ali kad to kažem ovdje, svi se ospu. A ja im samo odgovaram: čitajte Ćopićev "Prolom", to je vama podoban pisac, da doživite atmosferu ustanka u Bosni. Onda počnu lagati da su čitali

[Truba]

jasna je meni situacija kad neka kabadahija koja ima 3 razreda osnovne škole dočepa se vođstva 10 bandita i krene žariti i paliti po drugim narodima... onda se pojavi neki partijski vojnik koji mu milom ili silom okači petokraku na kapu i dobijemo ovo što dobijemo danas
lažna povijest i frustracije siromašnih ljudi

a potomke te klike gledamo kao danas najveće demokrate
u sve spore društva su uvučeni dok su njihovi ideološki protivnici pobijeni i 45 godina rastjerivani po cijelom svijetu

iz one gore vijesti sam izbrisao četničko-partizansko da bi bila čitljivija... eto čak i ja vršim cenzuru pokušavajući da istina dođe do što više ljudi

[Pismonosa]

A vidim i Marko Perković ToNson se sve češće vrti na hrvatskoj državnoj televiziji? Malo smo si zarotirali oštro u desno I jutros naletjeh na njegov spot. On i ekipa u crnoj nebrendiranoj odjeći nariču, vole, kunu se.. Donedavno je bilo nezamislivo vidjeti ovog crnca na Hateveu, osim ako se nije radilo o nekom vidu crne kronike