POLITIKE FANTAZIJA
O krivotvorenju rata protiv BiH
Autor: Esad Zgodić
prof. dr. Biljane Plavšić:
«Muslimani su genetski kvaran materijal, prešao na Islam. I sad iz generacije u generaciju se jednostavno taj gen kondenzuje. Postaje sve gori i gori, izražava se jednostavno, diktira način razmišljanja i ponašanja. To je u genima već usađeno».
U kontekstu te fašističke nebuloze (koja nema ni logičkog ni biološkog uporišta na fonu moderne znanosti), Plavšićeva će, u za nju rasistički poraznoj činjenici postojanja velikog broja (predratnih) srpsko-muslimanskih mješovitih brakova, paternalističko-mesijanski prepoznati «opasnost» koja «dovodi do degeneracije srpske nacionalnosti», i koju, «opasnost», treba fizički eliminirati (genocid), a zatim, taj projektovani zločin genocida eufemistički svijetu prikazati kao «etničko čišćenje» prostora, što je, i kad bi se zaista «sàmo» o tome radilo (a ne o genocidu), sâmo po sebi civilizacijski krajnje porazno, ali je, za bornirani um nosilaca te bolesne, naci-čistunaške ideologije «imperijalističke bande Beograda» (Stevan Dedijer), očito, bilo sasvim prihvatljivo i dovoljno samoopravdavajuće za poduzimanje niza masovnih pokolja, silovanja, pljački i rastjerivanja miliona nesrba s njihovih vjekovnih ognjišta.
Naredna dva poglavlja (3. i 4.) intonirana su povijesno-perspektivistički, sa osnovnim naznakama onoga što nam je sutra činiti («Za politiku prevencije» str. 148-161), kako bi se konačno prekinuo ciklično opetovani lanac krvavog genocida namijenjen uništenju bošnjačkog ethnosa, s jedne, i kako bi se («S onu stranu fatalizma i racionalizma», str. 161-169), nužnom izmjenom emotivno i poetski sladunjavog untarbošnjačkog patetičkog i fatalističko-racionalističkog diskursa, s druge strane, izašlo na tvrdu ravan znanstveno logičke konzistentnosti koja će, i znati i moći da se, objektivno - in praxi, uspješno nosi ne samo sa potvrđenim neprijateljima Bosne, nego istovremeno i sa terminološki zavodljivim, milozvučnim i dobronamjernim, ali prividno-znanstvenim («van-znanstvenim», Zgodić), kategorijama nesvjesno-pogrešnog i poraznog interpretiranja stvarnosti bosanskohercegovačke povijesti u njenoj faktičkoj, nasilno-tragički i sustavno-planski događajućoj, a ne nekakvoj neumitnoj, i iracionalno-predestinirajućoj bilosti koja nas uvijek iznova (Prokletstvo, Sudbina, Čudo, Tajna) čeka, kako nam taj fatumsko-patetični vokabular bošnjačkih sveznalica/neznalica i patriot-voluntarista, implicite i eksplicite dirljivo sugerira.
), spremam se napokon pokusati procitati Ime ruze. Knjigu sam dobila prije par godina ali nikako da dodje na red. Podebela je a i na cirilici, nisam sigurno vec 2-3 godine procitala cirilicno izdanje. Dakle, dupli izazov 
