Radiosarajevo.ba: Možete li objasniti povezanost Kvadranta B na Marijin-Dvoru sa Skenderijom?
Karajica: Slučaj Kvadranta B na Marijin-Dvoru je povezan sa Skenderijom u smislu namjere izvlačenje enorme finansijske korisiti pojedinaca koji su u ili blisko vezani za određenu stranku. Prije nego što pomislite da se radi o neetičnim namjerama vlasnika ili 'tajkuna' na Marijin-Dvoru, upravo je obrnuto.
Gradnja na Kvadrantu B je u potpunosti zaustavljena iz slijedećih razloga:
1. Niko od vlasnika tih parcela ima niti želi imati poslovnu saradnju sa gore pomenutim pojedincima;
2. Niko od njih ne želi angažovati banke, projektante, izvođače, nadzore, i tako dalje koji su usko vezani sa gore pomenutim;
3. Biznismeni koji jesu vezanu za tu stranku smatraju da bi novi sadržaji na Marijin Dvoru ugrozili njihov profit, te pokušavaju kroz tu stranku na svaki način da onemoguće gradnju nečeg što bi pariralo njihovim interesima ili u što sam siguran nadmašilo njihove sposobnosti i stručnost;
4. Planirani sadržaji na Kvadrantu B se direktno kose sa njihovim interesima i namjerama tih pojedinaca i stranke da se Skenderija sravni i umjesto nje naprave stanovi za prodaju i hoteli za njihovu dobit. Dakle, ugrožavaju se opet njihovi lični interesi.
A prema mojim saznanjima, a to znam jer sam između ostalog ja jedan od njih - odnosno firma koju vodim, isti ti investitori na Kvadrantu B su izloženi prijetnjama, uslovljavanju, reketiranjem, montiranim istragama, i tako dalje.
U nekim slučajevima je to rađeno kroz formiranje takozvanih savjeta, kojima se pokušavaju devalvirati i ignorisati zakonske institucije i službe, sa grupicama sastavljenim od pojedinaca i privatnika koji nemaju svoj interes u Kvadrantu B, a žele ga imati, a čije se mišljenje pokušava staviti iznad zakona i zvaničnih institucija.
Nažalost javnost uopšte nije svjesna koliko je izmanipulisana po tom pitanju od falsifikovanih peticija, lažnih udruženja, dogovorenih i insceniranih 'sukoba' na televiziji, pa i dalje, a sve zbog privatnih interesa jedne korumpirane halke. Iz tog razloga izmjena Regulacionog plana Kvadrant B za koju je odluka donesena u novembru 2015, a koja je trebala biti završena u decembru 2016. nikad nije završena.
Želim također da naglasim da po nekim procjenama, investicije od 600 miliona maraka, koje su bile planirane za taj prostor, su zaustavljene ponovno radi lični interesa pojedinaca. A da ne govorim o koristi u smislu renti i naknada Opštini (op. a. Općina Centar Sarajevo), koliko bi ljudi i dobavljača bilo angažovano na izgradnji tih projekata, koliko bi ljudi tu bilo zaposleno nakon izgradnje, a što automatski znači više prihoda i poreza državi, podizanje kupovne moći i potrošnje, novog prometa, što znači više PDV a, i tako dalje.
Po mom mišljenju je i Asocijacija arhitekata svjesno ili nesvjesno u jednom periodu bila pod direktnim uticajem gore navedenih pojedinaca, što se nadam da nije više slučaj.
Radiosarajevo.ba: Zbog svojih stavova o Skenderiji ste bili suočeni sa kritikama. Pojedini mediji su ranije istakli da Vam je poručeno da nikada više nećete projektovati u glavnom gradu. Da li je to istina? Ko Vam je to poručio? Kako gledate na to?
Karajica: Nažalost jeste, s obzirom na to da smo krenuli bili u projekat na Marijin Dvoru bez 'čašćenja' korumpiranih pojedinaca i privatnika povezanih sa tim istim korumpiranim pojedincima, te nakon što sam objavio informacije o namjeri istih da sravne Skenderiju, rečeno mi je preko posrednika da moram dati 300.000 eura (op. a. skoro 600.000 maraka) 'tom i tom' da se potpiše kao da je on projektovao na Marijin Dvoru ili mi taj pojedinac nikada neće dozvoliti na projektujem na Marijin- Dvoru, te da moj maksimalni domet može biti Ilidža, a nikako Centar. Pa su zatim probali sa tezom: "Ako ti dozvolimo na radiš na Marijin-Dvoru – bi li onda dozvolio da radimo kako smo planirali na Skenderiji !?". Zadnje su bile optužbe prenesene mom ocu da organizujem i potpisujem javne peticije protiv pojedinaca iz te stranke, i to u periodu kada sam već godinu radio u inostranstvu na jednom projektu ?!
Na njihovo veliko nezadovoljstvo, ne ovisim niti od njih, niti od ovog tržista za svoj posao i projekte. Ne bih se nikada na taj način prodao, ali mi je jedino žao drugih, koji su na isti način ucijenjeni i koji su podlegli tim pritiscima jer nemaju drugih opcija nego da šute, a zauzvrat dobiju projekte na primjer od općine, grada ili Islamske zajednice.
Teza da visoke zgrade stvaraju zagađenja je, po mom mišljenju i mišljenju profesora doktora mehanike fluida sa Univerziteta u Nirnbergu Armina Teskeredžića, glupost i nešto čime se javnost obmanjuje, a da je to istina valjda bi Visoko i Hrasnica trebali da liče na Manhattan zbog nivoa zagađenja.
Pravi razlozi su loženje čvrstog goriva u zimskim periodima, nedostatak 'čišćih' izvora toplotne energije, neadekvatna izolacija na objektima, koja proizvodi potrebu za dodatno grijanje, preopterećenost grada zbog nedovoljne infrastrukture javnog prevoza, i krntije od 30 i plus godina koje ilegalno prolaze na tehničkim pregledima i voze kroz grad.
Najlakše je svaliti odgovornost na visoke objekte jer se to trenutno kosi sa ličnim interesima vladajućih garnitura, a vjetrovi koji udare u visoke objekte se samo još više uskovitlaju i dobiju na brzini.
A druga strana medalje je da smo malo po mentalitetu kao Balkanci uvijek zavidni i stvaramo otpore na nešto novo ili nešto što bi komšiji išlo u prilog – kako kaže ona narodna: Nek' komšiji crkne krava.
Radiosarajevo.ba: Poslije rata su obećani mnogi veliki građevinski projekti u bosanskohercegovačkoj prijestolnici. Mnogi od njih nisu ostvareni. Neki veliki objekti jesu izgrađeni. S druge strane, infrastruktura u nekim dijelovima grada više nalikuje onoj iz 20, pa čak i 19. vijeka. Dovoljno je reći da ne postoji kanalizacija u nekim mjestima. Da li je to pokazatelj da se ne planira i ne gradi na pravi način?
Karajica: Pod broj jedan sam siguran da veliki građevinski projekti u smislu privatnih investitora nisu ostvareni zbog sistemske korupcije koja je metastazirala u svaku poru društva.
Drugo, za svaki novi objekat se naplaćaju opštinske rente i naknade za uređenje građevinskog zemljišta. Svako ko je ikada pravio novi objekat, zna da u 99 posto slučajeva, te pare nestanu u budžet i nikada nisu investirane u novu infrastrukturu za taj isti objekat za kojeg su naplaćene.
Investitori su onda prepušteni da sami plaćaju priključke na infrastrukturu i u mnogim slučajevima, ukoliko nije postojeća mreža zadovoljavajuća, prisiljeni su da plate kompletnu novu zamjensku mrežu, što je po meni apsurdno.
Mislim da treba ovo da bude zapisano.