Doktori ,sestre.... banda nezainteresovana i bahata....

[Brus Lee]

Cuj "gospodje dr", pita Mimu sme li hodati klinikom...
Samo napred Mimo!
Novinari su pokrenuli mnoge procese koje je cak i pravosudje zataskavalo!
A culi smo vec (pisali "Dani" 16.03.) da je Gavrankapetanovic "kaznio" doktore za smrt mlade Marijane Puketa umanjenjem JEDNE PLATE za 20%...FUJ!
Koji jad i cemer i od klinika i tuzilastava (ne samo u Sarajevu)...

VOX POPULI 280312

Na osnovu cega gđo Nevenka vi tvrdite da su doktori krivi za smrt M. Puketa? To sto nesto (dijagnostika) ne radi subotom i nedeljom NISU krivi doktori, vec menadjment, politika, ministarstvo... Ne prave doktori sebi raspored dezurstava, ako nesto ne radi subotom i nedeljom, onda, valjda, nema ko da radi na tom aparatu i u toj laboratoriji i sl.
Ili vi imate mozda neke druge informacije koje mi nemamo? Prije nekoliko dana je bila informacija na TV-u da samo u kantonu Sa, fali 43 tima porodicne medicine. FALI. Koliko fali medicinskog osoblja u KCUS? Ko je kriv za to? Doktori? Vama je kriv onaj koga vidite (u ovom slucaju), a doktori su samo 1 karika u lancu zdravstvene zastite. U normalnim drzavama bi za slucaj Puketa posljedice trebao da snosi menadjment KCUS-a i Ministar zdravlja ( u ovom slucaju kantonalni), a ne neko ko nema veze s tim. Druga stvar, pogledajte u strucnoj literaturi kolika je stopa prezivljavanja prsnuca abdominalne aorte.

„S kim si takav si“ kazu...
Da menadzment nije takav kakav jeste, sigurno da bi i doktori cesce imali na umu Hipokratovu zakletvu (umesto drugih "vaznijih" stvari). Doktori su (ipak) prva karika u lancu (koja je zakazala). Cudno je, u najmanju ruku, da su ONI „...neko ko NEMA VEZE s tim“. Ovde je ocito da „ruka ruku mije“ DOKTORE!
Menadzment i ministar svakako (u tom lancu) snose deo krivice...zaboga, pa nije Marijana Puketa Goran Bregovic...zar ne?
Osim toga, poznata mi je selekcija pacijenata...nakon smrti mog sina Denisa, tadasnji medicinski direktor UKC-a Tuzla je izjavio „ne saljemo mi SVAKOGA na ultrazvuk“!!? SVAKOGA? Mladica sa skolskim simptomima aneurizme? Da, moj sin je „svako“ jer je „obicni“ gradjanin Tuzle i „obicni“ pacijent, a ne „specijalni“, neko iz Kasimove privatne prakse, ili neko sa kovertom?
Sto se tice statistike, poznato mi je da se za njom poseze kad nema drugih argumenata...statistika im uvek dobro dodje za skrivanje gresaka. I to cu dokumentovati (iz licnog iskustva) kad se zavrsi sudjenje po mojoj privatnoj tuzbi pred Opstinskim sudom u Tuzli.

Malo podsecanje :


Kompletan tekst - "Dnevni avaz", 15.12.2011. :
http://imageshack.us/photo/my-images/71 ... kapon.jpg/

"ruka ruku mije...". Pokusavate mi odgovoriti na vase optuzbe da su u slucaju Puketa krivi ljekari tj. "banda nezainteresovana" sa narodnim poslovicama??? Dajte, molim vas, gdje su konkretni argumenti. Nije bitno sta sam ja po zanimanju i koga ja "mijem", vec konkretna odgovornost nekoga. Zasto je tim "banditima" odbijeno 20% od place? Ako su krivi, po procijeni, generalnog direktora ( vjerovatno je sprovedena nekakva interna istraga), onda je to za, u najmanju ruku, otkaz s posla. A ne za kaznu od mizernih 20% na placu. Generalni direktor ima pravo da odbije od place do 30%. Koja je to olaksavajuca okolnost za "bandite", pa im je oprostio 10%? To je poenta mog posta. Da, nastavim u vasem stilu, sa narodnim poslovicama, riba smrdi od glave. BTW, ko je imenom i prezimenom trebao da uradi tu dijagnostiku od 15'? Ko je kriv za tehnicki neispravan (nepouzdan) UZ aparat na KUM-u? Doktor? Tehnicka sluzba? Menadjment? Ministarstvo zdravlja? Ko treba da brine o nabavci nove opreme, edukaciji kadra, zaposljavanju i sl? Doktor koji je taj dan u smjeni? Menadjment? Ministarstvo zdravlja? Sta je ucinilo Ministarstvo zdravlja ( u konkretnom slucaju i vasem) da se takvi propusti vise ne desavaju? "Neka visi Pedro" i slucaj rjesen. Dokle god budemo tako razmisljali, ovakve stvari ce se desavati. Sistem ne valja (nema veze Bregovic sa ovim), zdravstvo zahtjeva ogromna ulaganja u opremu i kadar. U Hrvatskoj je ministar zdravlja podnio ostavku samo zato sto je izjavio da je lijecenje jednog neizlijecivog pacijenta skupo i nije ekonomski i medicinski opravdano. Da ne idemo dalje, u ispravnost i eticnost te izjave. Covjek je dao ostavku na osnovu jedne nesmotrene izjave. Podsjetite me, sta su nasi vrli ministri (kantonalni i federalni) izjavili povodom slucaja o kojem polemisemo? Sta su ucinili? Koja je NJIHOVA odogovornost? Imaju li je? Nemaju. Tu je razlika izmedju BiH i ostatka svijeta. Nije u "doktorima i sestrama i bandi nezainteresovanoj"

[Lounge Act]

.

[harač]

Moja Majka (nena/baka), inače za svoje godine jako zdrava i pokretna žena, nedavno je imala upalu pluća i jedva smo je natjerali da ode doktoru (ne znam da je ikad i bila). Prva stvar koju joj je kazala doktorica kad je ova ušla na pregled bio je: "Šta si došla, k'o da misliš da ćeš zauvijek živjeti".

[Maestro_Splinter]

Ah...u ovoj zemlji nista ne funkcionise pa ni zdravstvo.

Ja sam sam osjetio na svojoj kozi kad sam kod nas u dom zdravlja dosao. Imao sam zdravstvene probleme da ne tusim sad kakve, uglavnom tu sam ja u cekaonici, sam sjedim, dok dezurni doktor sjedi u sobici pored, sestra izlazi kaze sta je bilo momak, reko to i to, nije mi dobro, zovi doktora da vidi sta je sa mene. Evo kaze sad ce on, gleda utakmicu, eto ga sacekaj sekundu. Ja gledam u nju onako blijedo, kaze doktor gleda utakmicu. I sjedim 5 minuta, 6, 7, 8 cujem ih kako se klebere iz ove sobice, pije se kafica gricka se cips i gleda liga sampiona.

Ja lagano ustanem pa pokucam na ona vrata i proderem se, hocel mene ko pregledat ovdje il nece, il trebam direktora da zovem da me on pregleda ? Poskakase odma, frka trka, primio bocu i kaze dodji sutra kod svog ljekara na dalju diagnostiku.


Sjecam se isto i kad sam bio manji pa zianio glavom, dobio laksi potres mozga, mene stara odvela kod doktorice, ove lafo porodicne. I stara joj sve opisala kako se desilo, sta se desilo, sta se desava sad, doktorica gleda u mene i kaze njoj, ja i ? Stara gleda u nju i kaze sta i ? Pa sta da radim sad s njim ? Stara se sjebala totala, podigla vrisku, ja poceo povracat po podu, ludilo opste.


A usput i stara mi se jedva izvukla prije par godina na Gradini kad joj se inficirala rana poslje operacije. Sekunda falila sepsu da fasuje, i hvala Bogu izvukla se. Spasio je djecko nekakav na praksi sto je bio, on primjetio simptome i zvao dezurne, bukvalno su je sekunde dijelile od sigurne smrti. Ccc lezis u bolnici i inficira ti se rana, kakvo je to previjanje ?


U posljednje vrijeme se bas izdesavalo dosta slucajeva da ljudi umiru od sepse i to bas sa Gradine. Sve je to rasulo totalno.

[Lounge Act]

.

[Lounge Act]

.

[Maestro_Splinter]

U posljednje vrijeme se bas izdesavalo dosta slucajeva da ljudi umiru od sepse i to bas sa Gradine. Sve je to rasulo totalno.

Ma pola njih sto radi vjerovatno ne znaju ni kako se treba pravilno previti. Evo ja sam zavrsila srednju medicinsku skolu, nisam imala para za medicinski fakultet pa sam zavrsila drugi koji mi je bio blize i trajao je krace. Na praksi u medicinskoj skoli (a i na ostalim predmetima) vecina njih gotovo nista nije naucila osim motati tufere za previjanje i sva sreca da se niko od njih danas ne bavi tim poslom. Moja sreca je bila sto mi je djed s kojim sam odrasla bio (penzionisan) zdravstveni radnik pa sam gotovo sve od njeg i naucila. I opet kad pogledam mi smo vise ucili i tjerali su nas profesori da vise ucimo nego sto je to danas, kad sta spomenem vezano za medicinu sto mislim da i laik zna i sto smo mi morali imati u malom prstu ovi koji su sad izasli iz medicinske skole nemaju pojma o tome. neki dan isto prica o plodnim danima zene, cura koja ima medicinsku skolu zinula, kaze a kako se to racuna a sad da ne pricam o neznanju iz urgentne i interne medicine i o tome kako se i gdje daju injekcije, kad ih vidim kako daju zlo mi dodje

Prije par mjeseci vadim krv za nalaze, gospodje neke starije, roknu mi iglu da me fakat zabolio, i vadi jednu epruvetu, drugu, trecu, cetvrtu, reko ja njoj gospodjo nisam ja doso ovdje na dobrovoljno darivanje krvi nego za nalaze, kaze on suti momak 'taka je procedura, ev sam jos jednu izvadim i moRes ic'. I fakat izvadi 5 epruveta krvi, iscupa onu iglu i veli haj sretno, evo ti malo gaze i flaster zalijepi sebi. Ujutro se probudio fleka je ruci, plava ko sljiva. Nemogu ruke savit.

[harač]

Moja Majka (nena/baka), inače za svoje godine jako zdrava i pokretna žena, nedavno je imala upalu pluća i jedva smo je natjerali da ode doktoru (ne znam da je ikad i bila). Prva stvar koju joj je kazala doktorica kad je ova ušla na pregled bio je: "Šta si došla, k'o da misliš da ćeš zauvijek živjeti".

pa toj treba do kraja zivota zabraniti da radi
sta ste vi na to? to treba prijaviti i direktoru i ministarstvu i medijima, ma nevjerovatno
daj reci njeno ime, losa reklama ce joj dobro doc

Ma Majka je to prešutila, rekla tek dosta kasnije... sva sreća te niko od nas nije bio prisutan

[nevenkagaragic]

Sokantne ispovesti...ima li im kraja???
Kada ce se ista promeniti u ovim zdravstvenim CRNIM RUPAMA?
Znam, nazalost, vrlo dobro znam, kako je ovim nesrecnim roditeljima...STRASNO!
Moje iskreno saucesce.



Šokantna ispovijest Tuzlanke: Mrtvog sina donijeli su mi u kartonskoj kutiji! - Naša bolna priča počinje 22.3.2012 godine, kada smo našeg malenog sinčića starog 3 mjeseca i 15 dana odveli u Dom Zdravlja na redovnu vakcinu: - Prilikom pregleda naglasila sam doktorici da beba već 7 dana ima zelenu stolicu, međutim ona je prema svom jako površnom pregledu rekla da je beba zdrava i da nema potrebe da mu se odgađa vakcina, tako da je i primio DTP, IPV i HiB. Dva dana poslije primljene vakcine 25.03 ujutru naše pile dobija jako visoku temperaturu, počinje odbijati hranu i povraćati, odvedimo ga u Dom Zdravlja odakle nas nakon pregleda upute na Kliniku za infektivne bolesti...

[nevenkagaragic]

Strasno, strasno, strasno!

Drama u Zagrebu: Otac nosio bebu od bolnice do bolnice dok se nije ugušila!
ZAGREB - Je li doktorska nonšalantnost u duetu s predprazničnom euforijom zaustavila 6. aprila u popodnevnim satima život vesele Mije Antunović, stare točno 18 mjeseci, pitanje je koje intenzivno nastoje razriješiti zagrebački kriminalisti, piše Slobodna Dalmacija .
Ako je suditi prema šokantnoj ispovijesti Ivana Antunovića (24) čija je kćerkica tog kobnog petka u igri u hodniku porodične kuće na zagrebačkom Kozari putu progutala dva kamenčića promjera 3 milimetra, medicinsko se osoblje, tvrdi Antunović, “zbog svoje neorganiziranosti i indiferentnosti šutiralo s djetetom koje se gušilo”.
Gdje god su došli, čekali su, kaže Antunović, kao da se nikome nije žurilo, osim na “Rebru” gdje su tri tima liječnika odmah zasukala rukave, ali tada je već bilo prekasno!...

[Agnese]

Strasno, strasno, strasno!

Drama u Zagrebu: Otac nosio bebu od bolnice do bolnice dok se nije ugušila!
ZAGREB - Je li doktorska nonšalantnost u duetu s predprazničnom euforijom zaustavila 6. aprila u popodnevnim satima život vesele Mije Antunović, stare točno 18 mjeseci, pitanje je koje intenzivno nastoje razriješiti zagrebački kriminalisti, piše Slobodna Dalmacija .
Ako je suditi prema šokantnoj ispovijesti Ivana Antunovića (24) čija je kćerkica tog kobnog petka u igri u hodniku porodične kuće na zagrebačkom Kozari putu progutala dva kamenčića promjera 3 milimetra, medicinsko se osoblje, tvrdi Antunović, “zbog svoje neorganiziranosti i indiferentnosti šutiralo s djetetom koje se gušilo”.
Gdje god su došli, čekali su, kaže Antunović, kao da se nikome nije žurilo, osim na “Rebru” gdje su tri tima liječnika odmah zasukala rukave, ali tada je već bilo prekasno!...

Tragicno

[nevenkagaragic]

Strasno, strasno, strasno!

Drama u Zagrebu: Otac nosio bebu od bolnice do bolnice dok se nije ugušila!
ZAGREB - Je li doktorska nonšalantnost u duetu s predprazničnom euforijom zaustavila 6. aprila u popodnevnim satima život vesele Mije Antunović, stare točno 18 mjeseci, pitanje je koje intenzivno nastoje razriješiti zagrebački kriminalisti, piše Slobodna Dalmacija .
Ako je suditi prema šokantnoj ispovijesti Ivana Antunovića (24) čija je kćerkica tog kobnog petka u igri u hodniku porodične kuće na zagrebačkom Kozari putu progutala dva kamenčića promjera 3 milimetra, medicinsko se osoblje, tvrdi Antunović, “zbog svoje neorganiziranosti i indiferentnosti šutiralo s djetetom koje se gušilo”.
Gdje god su došli, čekali su, kaže Antunović, kao da se nikome nije žurilo, osim na “Rebru” gdje su tri tima liječnika odmah zasukala rukave, ali tada je već bilo prekasno!...

Tragicno

Da itekako tragicno! Izgleda da je Hipokrat i odavde "iselio"?

RODITELJI: AKO SU JE MOGLI SPASITI; ŽELIMO DA ODGOVARAJU
...Istražuju se još dvije sumnjive smrti u Merkuru
Osim smrti male Mije Antunović, policija na Merkuru istražuje i smrt 23-godišnje trudnice te nerođene bebe. Dokaže li se liječnička pogreška, to bi značilo da je riječ o zataškavanju liječničkog nemara. U toj se bolnici istražuju i ilegalni pobačaji, a istraga ide u dva smjera. Čini se da su osim pobačaja unutar 12 tjedana, koje bi liječnici zaveli kao spontane, a onda novac stavljali u džep, liječnici obavljali i one koji su izvan tog zakonskog roka krivotvoreći dokumentaciju o tjednu trudnoće...

[nevenkagaragic]

Sokantne ispovesti...ima li im kraja???
Kada ce se ista promeniti u ovim zdravstvenim CRNIM RUPAMA?
Znam, nazalost, vrlo dobro znam, kako je ovim nesrecnim roditeljima...STRASNO!
Moje iskreno saucesce.



Šokantna ispovijest Tuzlanke: Mrtvog sina donijeli su mi u kartonskoj kutiji! - Naša bolna priča počinje 22.3.2012 godine, kada smo našeg malenog sinčića starog 3 mjeseca i 15 dana odveli u Dom Zdravlja na redovnu vakcinu: - Prilikom pregleda naglasila sam doktorici da beba već 7 dana ima zelenu stolicu, međutim ona je prema svom jako površnom pregledu rekla da je beba zdrava i da nema potrebe da mu se odgađa vakcina, tako da je i primio DTP, IPV i HiB. Dva dana poslije primljene vakcine 25.03 ujutru naše pile dobija jako visoku temperaturu, počinje odbijati hranu i povraćati, odvedimo ga u Dom Zdravlja odakle nas nakon pregleda upute na Kliniku za infektivne bolesti...

Jos i to...

Drama porodice Omerović nije završena sa Arianovom smrću
“Sonja je katolkinja, a ja ateista. Otišli smo do Samostana svetog Petra i Pavla i pitali da li se Arian može sahraniti po katoličkim običajima. Svećenik nam je rekao da to nije moguće, jer nije kršten. Rekli smo mu da je riječ o bebi od tri mjeseca, a on nam je rekao da može obaviti misu, ali da se pri tom ne pominje ime i prezime. Bili smo razočarani”, kaže Adnan...

[nevenkagaragic]

UKC Tuzla je "poznat po vrlo sposobnim i predusretljivim ljekarima"???
Mozda nekada, daaaavnooo!
UKC Tuzla je vec godinama jedna crna rupa, pogotovo Interna klinika.
Hipkrat odavno vise ne "stanuje" tamo...
Dzaba im sve, njihov "kvalitet" dobro znaju pacijenti (oni sto su ostali zivi) !

Pacijenta sa naprsnućem pršljena kičme doktor UKC-a Tuzla nije htio da pregleda.



Ljekari polažu Hipokratovu zakletvu, koja podrazumijeva visoka etička načela medicinskog osoblja u liječenju pacijenata. Tako bi trebalo biti, ali u praksi nekad i gaze Hipokratovu etiku. Ovom prilikom želimo ukazati na jedan primjer.

Zbog ogromnih bolova u predjelu kičme, pacijent star 70 godina iz Tuzle upućen je na Ortopedsku kliniku. Tamo ga je „primio“ dr Alen Kamerić, ali samo primio. Bez pregleda „ustvrdio“ je da pacijent „nije slučaj za ortopediju“, već ga je uputio neurohirurgiji. Neurohirurg je nakon snimanja CT-a ustvrdio da je pacijent koji je tražio pomoć, upravo slučaj za ortopeda, jer mu je utvrdio da je naprsnuo pršljen kičme. Bolesnik, koji je trpio ogromne bolove, ponovo se uputio na Ortopediju.

Međutim, bez obzira na činjenicu da je neurolog utvrdio dijagnozu i uputio ga na Ortopediju, dr.Alen Kamerića opet nije „smilovao“, niti je poštovao Hipokratovu etiku i nije htjeo da pregleda pacijenta, koja ga obavezuje da pruži pomoć pacijentu.Pacijent sa slomljenom kičmom i velikim bolovima, (tolikim bolovima da je plakao) je dva sta ležao na nosilima pred oridinacijom ortopedije UKC-Tuzla. Bez obzira na molbe i preklinjanje, pacijent je upućen kući, da tamo trpi nepodnošljive bolove. Napominjemo da je pacijent socijalno osiguran i imao je uputnicu za ortopeda.

Univerzitetsko-klinički centar Tuzla je poznat po vrlo sposobnim i predusretljivim ljekarima. Hoće li neko od nadležnih zatražiti i od dr Alen Kamerića da poštuje Hipokratovu zakletvu ili da li on zaslužuje da „liječi“ nas pacijente! ?

MojaTuzla.ba

[sokkia]

ovo sam vecc pisao ali ccu ponovit .
doveo sam sina od osam godina u hitnu u Travniku jer je djete povraccalo i imalo povissenu temperaturu.
kada sam ussao kod doktora (nazzalost ime mu ne znam) samo me je pitao ssta je djetetu i possto sam mu rekao o ccemu se radi i dao knjizzicu on je pocceo nessto upisivat a da NIJE NITI POGLEDAO DJETE, ALI BASS BUKVALNO NIJE GA NI POGLEDA, samo nas je uputi u neku drugu ordinaciju gdje su djetetu dali infuziju .
ja sam ostao toliko zaprepassten i izgubljen da se nisam sjetio ni ime da mu zapissem .
za ovo se kunem i pred Bogom i pred ljudima da ga nije ama bass doslovno NI POGLEDAO.

[Redd]

Moje dijete (2010. godište) je na KCUS-u , prilikom poroda zaraženo MRSA-om. To sam saznala 15 dana poslije poroda kad je mo djetetu iskočio prvi apsces, na nozi. Bebi od 15 dana su na dječijoj hirurgiji, bez ikakve anestezije, nožem iskružili tkivo na nozi, bris je potvrdio MRSA-u a djetetu su propisali Esbesul, nakon što je već 7 dana pila Amoxibos. Dakle dijete od 15 dana je narednih 15 dana svog života pilo antibitike, koji, kako će se kasnije ispostaviti nisu bili djelotvorni, a ni potrebni jer dijete nije imalo temperaturu i nije postojao upalni proces u organizmu. Također nas nisu htjeli ni hospitalizirati, pa da adekvatnim antibitoicima izliječimo bakteriju (vankomicin, amikacin i sl.)
Kada je moja kćerka napunila tri mjeseca priča se ponovila, ovaj put na palcu. Opet rezanje, opet MRSA i opet esbesul. Ovaj put sam odbila dati djetetu antibiotik od kojeg nema koristi. Sa devet mjeseci opet (na genitalijama) sa godinom dana još jednom, na guzi. Nraravno, nikada se nije pojavila temeratura niti upalni proces, ali isto tako nikada nam niko nije predložio hospitalizaciju i liječenje vankomicinom. (Jedna ampula vankomicina košta 36KM, a potrebne su tri za dveno liječenje i treapija od najmanje 7 dana).
A onda se desilo nešto neočekivano i grozno! Kada je moja kćer imala 17 mjeseci (za Novu godinu 2012.) suprug i ja smo otputovali na odmor, a dijete ostavili njegovoj majci na čuvanje. Putovanje smo morali prekinuti i hitno se vratiti u Sarajevo jer je naša mala kćer dobila apsces na guzi koji je u roku od 3 sata opd apscesa veličine klikera narastao na apsces veličine narandže, crvenilo se krenulo širiti niz nogu i uz leđa, a dijete je imalo temepraturu 40. Za samo tri sata dijete je dovedeno u životnu opasnost. Kada su urađeni nalazi potvđena je sepsa, CRP 100 sedimentacija veća od 50. Moje dijete je umiralo! Naša kćer je imala komplikacije od MRSA-e opasne po život. TADA su je odlučili hospitalizovati i naravno rezati i sjeći taj užas na guzi opet bez anestezije. Ionako je već imala ožiljke po cijelom tijelu kao da je preživjela rat, a ne MRSA-u. Kada sam stigla u Sarajevo, zatekla sam svoje dijete na dječijoj hirurgiji, u stanju kakvom nikada nikome ne bih poželjela. Ali, moja se kćer, hval aBogu izvukla. Konačno su joj uključili i vankomicin i amikacin, terapiju je primala 10 dana i ozdravila je.
A komentar doktorice koja je bila nadležna i koja je nikad nije za tih 10 dani ni pogledala i na kraju je zamijenila sa drugim djetetom, kad je postavljala dijagnozu, je bio: Nije ovo ništa kakvih smo se mi MRSA nagledali!
Na klinici sam upoznala roditelje čiju su djecu, već po pojavljivanju prvog apseca liječili vankomicinom, i koja nisu imala ni temerpatutru niti bilo kakve druge upalne parametre.

[nevenkagaragic]

"Smrt sutkinje Nadje Arifovic i dalje pod velom tajne"?
Zasto, ako je "ustanovljeno" da nije bilo elemenata nesavesnog lecenja?
Cudno...



VECI FORMAT:
http://imageshack.us/photo/my-images/71 ... tkinj.jpg/
"Dnevni avaz", 18.04.2012.

NAVODNO :

http://imageshack.us/photo/my-images/221/1avaz210611nadjaarifofi.jpg/
"Dnevni avaz", 21.06.2011.

[nevenkagaragic]

S uzasom sam procitala ovaj tekst, jedan od mnogobrojnih i sve cescih, o stanju u BH zdravstvu...
Svaka cast gospodinu Begovic Dzavidu sto je u svom bolu tuzi i stresu smogao snage upoznati siru javnost i IMENOVATI "humaniste" i njihovu naknadnu "humanost" vrednu 100 KM.
Ovo pismo - "dug" prema supruzi Nijazi, samo je potvrdio gorku istinu da u BH zdravstvu imamo jos samo par casnih izuzetaka koji potvrdjuju pravilo. Da, u celoj BiH, ne samo u Sarajevu. Tuzla je "rame uz rame", ako ne i gora. UKC Tuzla "prezivljava" samohvalisanjem, ali su truli do "kosti". Istina je nazalost i ova njegova recenica :"Kuhari svoje greške prekrivaju majonezom, zidari malterom a ljekari zemljom".

Sadisti među ljekarima i birokracija koja ubija

Klinički centar Univerziteta u Sarajevu: Savršeno organizirani haos



Nijaza Begović, supruga Sarajlije Džavida Begovića, izgubila je nedavno bitku s neizlječivom bolesti. No teže od same borbe s karcinomom porodici Begović pala je sumanuta borba sa okoštalom, sporom i neefiksanom birokracijom u sarajevskom kliničkom centru i korumpiranim ljekarima koji tek nakon koverte u džepu, pokažu malo obzira i savjesti prema pacijentima kojima nema pomoći.

Potresno pismo Džavida Begovića dokaz je nakaradnosti dehumaniziranog sistema u kojem živimo, sistema u kojem su bolesnici unaprijed osuđeni na poraz.

Nijaza Begović, moja supruga, nije izdržala. Nije ni imala šansu. Takva je bolest bila. Ali, imala je i pravo i šansu da se liječi u skladu sa svjetskim dostignućima, pravo na pravovremenu dijagnostiku, na jednostavnu administraciju, na odgovarajući bolnički smještaj, na ishranu primjerenu njenoj bolesti, na njegu, te pravo da bude okružena svojom najbližim u poslednjim danima njenog života. Sve je to trebala i mogla imati, ali nije sve. I to ne zato što nije bilo mogućnosti ili volje osoblja, već samo zato što se neko postarao da besmislenim i komplikovanim propisima oteža bolest ionako teškim, umirućim bolesnicima.

Imala je Nijaza profesionalan medicinski tretman u skladu sa protokolima koji se primjenjuju u Evropi i Americi. Imala je uredan i čist bolnički smještaj, zasebnu sobu sa svim potrebnim sadržajima. Fascinantno je bilo uočiti da su, osim ordinirajućeg specijaliste Dr. Maje Banjin, i mladi ljekari i šef odjenjenja bili, do u detalje, upoznati sa medicinskim parametrima i stanjem svih bolesnika, te da su kontiniirano pratili i korigovali terapiju. Ne znam da li je bilo moguće bolje, ali su činili ono što najbolje znaju.

Spremačice u žutim, servis u roze, sestre u plavim i doktori u bijelim mantilima. Sve je to čisto i lijepo za vidjeti. Posteljina i podovi čisti, kateteri se mijenjaju uredno a terapija ide po protokolu. Osoblje, od ljekara do sestara ljubazno i profesionalno.

Kod ambulantno vođene kemoterapije, ni teški zlobnici ne bi mogli naći zamjerku uslovima u kojima se terapija odvija, ljubaznosti i brzini kojom osoblje, na čelu sa sestrom Dinom, obavljaju posao.

Na prijemnom odjeljenju, uprkos strahovitim gužvama teških bolesnika, sestra Fuada i njena pomoćnica uspijevaju otaljavati silnu papirologiju, a da pri tome ne pokaže ni znake umora ni namršteno lice.

Zaista bi bilo lijepo nastaviti ovu priču koja, da nije smrti, izgleda kao bajka. I moglo bi, da se nije umiješala ljubav prema papirologiji, ljubav prema propisima bez smisla i neshvatljiva neosjetljivost "mudrih" menadžera koji uredno zagorčavaju život pacijentima. Nažalost, ovu priču na najgori mogući način dopunjavava i poneki sadista među ljekarima.

SADISTI MEĐU LJEKARIMA

Biopsija napadnutog organa je teška invazivna dijagnostička metoda, ali i neminovnost. To se može i mora prihvatiti. Ali, zašto odnos prema takvom pacijentu mora biti sadistički? Dr. Herceglija na radiologiji KCUS-a, baš tako, sadistički, je tri puta izbušio rupe kroz stomak na jetri moje supruge, bez anestezije i bez riječi ohrabrenja. Iščupao je nekoliko uzoraka jetre, kao da buši leš na obdukciji. Usput je probušio i plućnu maramicu. Supruga je od bolova i grčeva jedva ostajala pri svijesti. NIje mogla doći do zraka niti je mogtla sjediti.

Doktor je tražio da odmah izađe u hodnik, jer čekaju drugi pacijenti. Nikakve molbe za tabletu ili injekciju protiv bolova nisu pomogle. Sestre su stajale skrštenih ruka i mirno posmatrale "zanimljivu" borbu za zrak. U panici smo tražili kolica po hodnicima i mjesto gdje supruga može leći i povratiti se od brutalne intervencije dr. Herceglije. Supruga je, od napora, dobila herniju. Iako nije bila na klinici, dr. Banjin je obezbijedila mjesto na odjelu Medicinske onkologije. Vječno je trajalo probijanje kroz katakombe Radiologije do 13-tog sprata Onkologije. Tu su joj odmah uključili infuziju i dali sredstvo protiv bolova.

Nakon sat oporavka, ponovo smo morali na radiologiju, na odjel strave i užasa, kako bi dr. Herceglija provjerio štetu koju je napravio. Sve je u redu, rekao je mirno.

U bijesu sam razmišljao, da li da ga svežem za CT i uključim zračenje na maksimum ili mu razbijem glavo o zid. Odlučio sam da ga častim sa 100 KM i provjerim njegovu savjest do kraja. I za "čudo", to je iznenada uključilo prekidač njegove savjesti. Odmah je nazvao torakalnu hirurgiju i zamolio koleginicu da hitno primi pacijenta na kontrolu. Postojalo je curenje zraka u trbušnu šupljinu i to je trebalo pratiti. U slučaju većeg curenja, nužna bi bila hitna operacija!

Supruga je imala tri dodatna, nepotrebna snimak, tri puta morala odlaziti na kliniku, maltretirati se po hodnicima u i onako teškom stanju. Srećom, operacija nije nije trebala. Supruga je postala samo brojka u statistici od 6% probušenih plućnih maramica prilikom biopsije jetre, to je, kažu, normalno. Ovaj statistički podatak me je izbezumio. Zamislite da je normalno, da se u 6% letova dogodi da pilot greškom promaši pistu.

Da skratimo priču, Dr. Herceglija je promašio svih sedam uzoraka biopsije jetre. Biopsiju se morala ponoviti. Nove traume, nova maltretiranja i izgubljeno dragocjeno vrijeme kod bolesti koja je u progresu.

Za sve navedeno posjedujemo pisane dokumente ili čvrste dokaze. Ovim se nismo imali vremena baviti ranije, jer je bila u toku borba za život.

Ponovna biopsija kod dr. Srđana na Endokrinologiji. Riječi ohrabrenja dr. Srđana su umirile već istraumatirziranu suprugu. Blagim riječima joj je objasnio postupak. Lokalna anestezija i lagani ubod sonde za biopsiju nisu bili strašniji od uboda komarca. I, nećete vjerovati, nije joj morao probuštiti plućnu maramicu. Vrećica sa pijeskom, koju joj je postavio na stomak, sprječavala je razvoj hernije. Premještena je, ležeći na istom krevetu, u susjednu prostoriju gdje je odmah dobila infuziju i lijekove protiv bolova. Ljubazni doktor joj je čak donio zaboravljene sandale.

U slobodnim trenucima, između dvije intervencije, navraćao je i provjeravao njeno stanje. Dr. Srđan je uzeo kvalitetan uzorak na osnovu čega je utvrđena konačna dijagnoza. Pokušao sam častiti sestru koja je asistirala, jer nisam imao kod sebe ni kahve ni čokolade. Užasnuto je odbila, iako smo bili sami. To je Srđan i njegov odjel.

Može li čitalac vjerovati da se ovakva dva odnosa prema pacijentu događaju na istom kontinentu, a pogotovu u istoj bolnici, pod upravom istog generalnog direktora?

PRIMJER UREĐENOG HAOSA

Ponovna biopsija jetre je sama po sebi traumatična. No, zašto bi bila samo traumatična? Zašto ne bi bila i komplikovana? Ako ne medicinski, ono bar administracijski.

Već je prošlo 12 dana nakon nesumnjive potvrde da je u pitanju karcinom sa metastazama. U međuvremenu, karcinom je neometano bujao i širio se organizmom. Supruga, koja je na prvi pregled došla našminkana i uredna, sada je već u teškom stanju, u kolicima.

Dugi red na prijemnom šalteru je bio beskonačno dug. Konačno je sestra dala papir da se može izvršiti biopsija, ali prvo treba ovjera na blagajni u prizemlju DIP-a. Tamo neki ćata udari pečat poslije dugog čekanja u redu. Vratite se nazad kod iste sestre a tamo opet red. Tek kada još nešto napiše, možete kod doktora. Nakon čekanja u redu, doktoru, naravno, trebaju taze hematološki nalazi. Napisao je svoju uputnicu, ali ona ovdje ne važi, već je samo osnov za dobijanje uputnice od ambulantnog ljekara. Ponovo je trebalo čekati u red na šalteru da bi to saznali tu sitnicu. Srećom, ambulanta je blizu, na Dobrinji, na drugom kraju grada. Za druge nije. Nekima je u Jajcu a nekima u Bihaću.

Odete u ambulantu, a tamo niste zakazali termin. Osim toga, vaš doktor je slučajno u drugoj smjeni. Čitavo to vrijeme se, teški bolesnik u kolicima sa drugim pratiocem, previja u bolovima i muči po hodnicima u nadi da će sad doći na red. Nakon čekanja u redu, nekako dobijete uputnicu i mislite da je sve gotovo, ali nije. Ponovo morate u red kod sestre da dobijete papir za drugi red na blagajni. Ovog puta za hematološki nalaz. Posle blagajne ponovo u red za vađenje krvi. Stanete u red i sačekate nalaze na trećem spratu. Ponovo u red kod iste sestre, kod koje ste već bili po ko zna koji put, da vas uputi doktoru i tek sada dođete na čekanje zadnjeg reda, na red za biopsiju.

No, dok obavite ove sitnice, već je isteklo vrijeme i zakazani termin. Morate ponovo doći narednog dana ako nije subota, i stati ponovo u red.

Ako ipak mislite da je jednostavno, prebrojite boldirane riječi "red".

Nije ovo jedino mjesto gdje je sve organizovano tako da se generiraju redovi, ovo je tipičan primjer. Za kemoterapiju koja je u toku, za svaki ciklus, a njih je nakada na desetine, mora se ponoviti ista administrativna procedura i prilagati ista dokumentacija. Morate po uputnicu kod ambulantnog ljekara i to dvije. Čekate u red u ambulanti, na vađenje krvi u drugoj ambulanti, za tumor markere na Mikrobiologiji, čekanje kod prve sestre na onkologiji, pa onda ponovo na prijemnom, na blagajni , na ljekarski pregled, ponovo na prijemnom i konačno na kemoterapiju.

Kada jedan pacijent čeka devet puta to je jednako kao kada devet pacijenata čeka po jedanput. Na taj načine se vještački generiraju gužve. Oni koji ne vjeruju, neka dođu na prijemni odjel Onkologije KCUS-a. Stotinjak nesretnih ljudi , uništenog imuniteta sjede ili stoje na skučenom prostoru nemoćni ni da umru ni da žive.

Potrebno je zaista puno mudrosti i "savjesnog" rada da se organizuje ovako savršen haos. Kada pitate "Zašto?", odgovor je "Takvi su propisi". Na pitanje "Zašto su takvi propisi?", ne postoji razumno biće na ovoj planeti koje bi dalo razuman odgovor. Odgovorni u KCUS-u će sigurno dati neko obrazloženje, ali ne tražimo obrazloženje već razuman odgovor.

Kako je moguće, da se privatno sve može završiti za napun sat? Zašto je nemoguće ući u KCUS sa ovjerenom knjižicom i sve završavati na nivou unutrašnje komunikacije? Svakako ima odgovora, ali ne i razumnih.

UBISTVA SA PREDUMIŠLJAJEM

Kuhari svoje greške prekrivaju majonezom, zidari malterom a ljekari zemljom. A pod zemljom ih je 400 od nove godine do 15 marta, i to samo na groblju u Vlakovu. Mislio sam da su svi kojima sam do sada bio na dženazi i sahrani morali umrijeti i to baš tada kada su umrli. No sada sam shvatio da mnogi od njih nisu morali umrijeti sa datumom na nišanu i da su možda mogli imati šansu da čitaju ovaj tekst.

Neki neće moći čitati ovaj članak zbog nestručnosti i greške ljekara, i to je poznata priča. Međutim, ovdje ne govorim o smrti zbog greške ljekara. Ovdje govorim o smrti zbog prekasne terapije. Bolesniku sa poodmaklim tumorom zakazuje se magnetna rezonanca ili CT za nekoliko sedmica ili nekoliko mjeseci. Dovoljno vremena da na njega ne moraju trošiti resurce, jer je karcinom, često, daleko brži. Zato ljudi umiru, ako ne prije same dijagnoze, onda zbog prekasne terapije zbog prekasne dijagnoze.

Navodno, KCUS nema kapaciteta. Ali, zanimljivo je, rokovi su uvijek isti , nekoliko mjeseci. Prosta logika kaže da se uvođenjem više smjena može eliminirati višemjesečni red i zaostatak, a onda se svi rokovi mogu svesti na dan ili dva. No to niko ne čini. Ovako je jeftinije. Jako bolesni umru, prije nego što dođu na red. Osim toga, otvara se prostor za prekoredne, pod uslovom da stimuliraju nadležne. Šta je sa lakšim bolesnicima? U međuvremenu postaju teški ili neizlječivi. Umiru, umjesto da žive.

Supruzi je dijagnosticiran karcinom na privatnoj klinici u roku od 40 min. I pored brze intervencije ordinirajućeg onkologa, zakazivanje biopsije, čekanje nalaza, ponovno zakaziavanje druge biopsije, čekanje nalaza, čekanje pregleda, čekanje termina za kemoterapiju i čekanje lijekova odnijelo je ravno 40 dana. Dovoljno da karcinom metastazira i postane neizlječiv. Kod supruge je bio neizlječiv od samog početka, ali se terapijom mogao tretirati daleko niži stadij razvoja bolesti, daleko uspješnije, sa većim šansama da se dobije duže vrijeme mirovanja i vrijeme oporavka. Mogla je živjeti znatno duže, ali nije. Šta je sa onima kojima je karcinom izlječiv. U toku toliko izgubljenog vremena, karcinom prelazi iz jednog stadija u drugi. Postaje neizlječiv i slijedi smrt.

Nema kapaciteta, kažu. Neshvatljivo. Ima drugih i trećih smjena. Zamislite da prijavite požar u zgradi, a vatrogasci vam hladno zakažu termin za narednu sedmicu. To je ono što čine na klinici sa bolesnicima čija je bolest progresivna.

Kada radnik na građevini, svojom nepažnjom, sklizne sa skele i pogine, policija odmah hapsi i vlasnika i sve odgovorne direktore u roku od jednog sata, ma gdje da su se zadesili. Ljekaru može da isklizne ko god hoće, niko ih ne hapsi. Uradili su sve što su mogli. Da, ali ne na vrijeme. Urade i direktori građevinske firme sve što mogu, ali njih hapse.

Zato je spora dijagnostika i zakašnjela terapija ubistvo sa predumišljajem, jer se ne može pretpostaviti da doktori nisu svjesni da kašnjenje ubija.

PROPIS ZA MUČENJE

Razumijemo propise. Oni su tu da bi se poštovali i provodili, bez izuzetka. ALi postoje propisi, koji su nerazumni ne zato što se ne mogu razumjeti već zato što su izvan zdravog razuma. Naizgled imaju opravdanje ali samo u okviru neke izdvojene okoklnosti. Međutim, ako se sagleda kompleks svih okolnosti takav propis postaje zapanjujuće besmislen, neljudski i surov gotovo do zločina protiv čovječnosti. Toliko surov, da ga moraju kršiti čak i najrevnosniji birokrati koji svoj manjak autoriteta kompenziraju viškom propisa.

Na polu-intenzivnoj njezi Medicinske onkologije KCUS-a u Sarajevu leže bolesnici u zadnjem stadiju razvoja tumora. Oni su tu kako bi se humanizirala njihova terminacija. Medicinski tretman je u skladu sa savremenim dostignućima medicine. Prate se svi vitalni parametri i uključuje odgovarajuća terapaija. I tu nema ničega što bi se moglo dati kao primjedba.

Međutim, tu je propis. Propis, da su na poluintenzivnoj njezi zabranjene sve posjete. Nema izuzetka. Tako piše. Obrazloženje je: da se ne bi prenijela neka infekcija na bolesnika.

Zvuči razumno da se radi o bolesnicima koji će biti tu neko vrijeme, dok ne ozdrave. Zvuči razumno ako je obezbijeđeno dovoljno osoblja koje će teško pokretnim ili nepokretnim bolesnicima biti stalno pri ruci za čašu vode, pomoć pri jelu ili promjenu položaja. Zvuči razumno ako će ovi bolesnici izaći živi, nakon nekog vremena. Međutim, ovaj propis nije napisan da bi bio razuman. Ovdje je postojanje propisa važnije od njegove svrhe.

Zamislite da bolesnik, kojemu je ostalo još nekoliko dana života, nema pravo vidjeti ni razgovarati sa majkom, kćerkom, bratom, mužem - sve do svoje smrti. Takav je propis. Teški bolesnik na samrti je lišen dodira i pomoći najbližih, onih koji ga vole. Takav je propis. Na poluintenzivnoj mu nema ko dodati čašu vode, podići uzglavlje, promijeniti položaj. Takav je propis. Servisno osoblje, u čistoj uniformi sa osmjehom na licu, donese uredno doručak, ručak i večeru. Spusti tacnu daleko od domašaja bolesnika i nakon pola sata pokupi to netaknuto. Nema ko da ispravi bolesnika i nahrani ga onoliko i ono što može pojesti. Takav je propis. Nema nikog ko će otškrinuti prozor, ispraviti nabore na čaršafu. Takav je propis. Dvadeset četiri sata niko ne razgovara sa čovjekom. Takav je propis. Čuvaju ga od prehlade. Takav je propis. Kao da je čovjeku, u ovakvoj situaciji, najvažnija stvar u životu da se ne prehladi, da ne umre od prehlade. Važno ga je sačuvati, da bi umro od raka. Da ne mijenja uzrok smrti u svom dosijeu. Čovjek, koji innače trpi užasne muke, mora trpjeti suha usta, silne bolove zbog lošeg položaja, željeti sok koji ne može dohvatiti i to sve zbog propisa.

Osoblje čini sve što može, profesionalno uz odmjerenu ljubaznost. Ali ne može učiniti mnogo. Ovdje rade samo dvije sestre u toku smjene i samo jedna dežurna naveče. I to za cijeli sprat, za više od 30 bolesnika, uključujući one najteže na poluintenzivnoj. One jedva uspijevaju da daju terapiju bolesnicima, a da ne govorimo o promjeni posteljine ili katetera. Kažu da nisu u mogućnosti obezbijediti dovoljno sestara. Pa i nisu, jer su obezbijedili dovoljno birokratskih šaltera i činovnika koji sve to treba da prepisuju, ovjeravaju, potpisuju i kopiraju. S druge strane, PROPIS ne dozvoljava da ni najbliža rodbina asistira i njeguje bolesnika na najbolji mogući način. Tako je bolesnik ostavljen i stavljen na teške muke zbog PROPISA.

Zašto je u civiliziranom svijetu (npr. u Australiji i Novom Zelandu) omogućena ne samo 24 satna posjeta i asistencija, već i zasebna soba sa svim sadržajima, caffe aparatom i krevetom za pratioce. I tamo postoji opasnost od infekcije ali i razum koji procjenjuje realnost kada su u pitanju najteži bolesnici.

Ako se nadležni već brinu o infekciji bolesnika, zašto ne prilagode propis. Može se zahtjevati od pratioca upotreba maske, mantila, zaštite za noge i kosu. Ne, jednostavnije je zabraniti ulazak. Da li je neko pomislio da ljekari i osoblje, koji neprestano prelaze iz svojih ordinacija do soba kroz hodnike, pune pacijenata i pratilaca sa kojima se usput rukuju, takođe mogu prenijeti infekciju na bolesnike ili virusi možda znaju ko je ljekar a ko nije.

Istina je, nakon žestokih reakcija, supruzi je povremeno prećutno dozvoljavanana asistencija porodice, i to zbog humanosti osoblja koji su rizikovali umanjenje plaće. Ali se time krši propis. Vidjeli smo da, u susjednoj sobi, jednu mladu, nepokretnu djevojku pazi porodica. Ona je izuzeta od propisa. Ostali nisu nikako mogli imati pomoć porodice. Propis je isti, ali ne za sve.

Sada možemo pogađati svrhu selektivnog propisa.

Dakle, radi se o propisu koji je napisan bez odgovornosti, analize i savjesti. Zato mora biti promijenjen. Ne zbog moje supruge, za nju je prekasno, već zbog drugih, nepokretnih bolesnika, da ne preživljavaju neljudske patnje: zbog PROPISA.

Ako tražimo krivca, to nije osoblje već onaj čovjek koji je potpisao ovakav, sadistički PROPIS.

ŠTA JE TO DIJETALNA HRANA?

Za doručak kutijica mermelade ili meda, obavezni čaj i obaveznih pola litra mlijeka u tertarapaku. Uz to maslac, pašteta ili komadić salame. Za ručak pasulj sa mesom, boranija ili neko drugo ukusno jelo te salata iz tegle sa konzervansom. Ne, nije ovo meny iz nekog hotela "C" kategorije ili kasarne u Butilama. Ovo je meny koji je neko propisao za umiruće pacijente od karcinoma jetre, pluća ili probavnih organa, za pacijente čiji su organy teško oštećeni.

Ne treba završiti medicinu da bi shvatili kako pašteta i kiseli krastavci djeluju na insuficijentnu jetru, debelo crijevo ili želudac zahvaćen karcinomom. Nikom ne pada na pamet da je kvalitet hrane važniji od forme. Niko nije uzeo u obzir činjenicu da pacijent, poslije kemoterapije ne može podnijeti nikakve mirise, da čak ni jak ZOFRAN teško potiskuje nagon za povraćanje. Samo bolesnici sa šećernom bolešću imaju nešto drugačiju hranu: istu, ali bez šečera.

Na svaki prigovor o hrani, kuharice sa osmjehom sliježu ramena: "Takvi su propisi".

Niko ne traži da hrana bude bogatija i skuplja, već prilagođena potrebama i stanju bolesnika. Ovdje je to za svakoga isto, pa uzmi ili ostavi. Ako ne može-može, ako ne, ima infuzija.

ZAKLJUČAK

Ovaj članak je moj dug prema Nijazi. Obećao sam da ću progovoriti u trenucima kada sam je, krijući se od sestara, nalazio u uplakanu u bolnom grču zbog neugodnog položaja, kojeg nije mogla ni da trpi ni da promijeni. Naravno da sam upozoravao na ovaj problem i ljekare i ostalo osoblje. Slijegali su nemoćno ramenima. Takvi su propisi. Želim da ohrabrim i druge pacijente i njihove porodice: da progovore. Samo tako imamo šansu humanizirati i bolnicu i birokratiju u njoj.

Slobodna Bosna

[nevenkagaragic]

Svaka cast novinarima (Jasna Fetahovic) koji imaju petlju pisati bez pardona.
Porucujem Puketa Darku : samo hrabro i uporno, uporno do kraja!
Marijana je to zasluzila!
Istina i pravda nema alternativu!
Darko treba biti spreman na duge godine borbe i cekanja…
Pravosudje ce (verujem kao i tuzlansko) pokusati ZATASKATI krivicu lekara.
Znam to iz iskustva…
Kantonalno tuzilastvo TK je pokusalo zataskati krivicu UKC-a uz svesrdnu pomoc stalnog im pomagaca tzv.sudskog vestaka Cihlarza, no nece im uspeti, bez obzira sto je proslo gotovo 7 godina, NECE!
Takodje, ni nakon gotovo 7 godina niti jedan lekar Interne klinike UKC-a Tuzla NIJE kaznjen, niti smo ikada dobili njihov (pismeno) obecani odgovor i nalaze komisija (a istrazivale su 2 komisije, to znamo).
Moj Denis i Marijana Puketa su vrsnjaci…mladi ljudi pred kojim je bio zivot. Oboje su preminuli od pucanja aorte zbog visokog pritiska… jer su tako hteli samozvani "bogovi" zivota i smrti u belim mantijama
Otisli su od nas zauvek, a nije trebalo…
JA im to nikada necu oprostiti, niti zaboraviti, nikada…
Svoj zivot sam posvetila obecanju dato mrtvom sinu i obecanje cu ispuniti.
Zelim Darku dobro zdravlje i puno snage da izdrzi u svojoj borbi za ISTINU i PRAVDU!

"DANI", 20.04.2012.
1.

VECI FORMAT:
http://imageshack.us/photo/my-images/85 ... napuk.jpg/

2.

VECI FORMAT:
http://imageshack.us/photo/my-images/44 ... napuk.jpg/

[winnie]

http://www.klix.ba/vijesti/bih/tuzla-pe ... /120422018
dječak je primljen u subotu oko 12 i konstatovali su da je negativan na meningitis. dali su mu inekciju za skidanje temperature i poslali ga kući. poslije par sati dobio je osip i stanje mu se pogoršalo sa nesnosnim bolovima. u 5 popodne je primljen u bolnicu, poslije 7 je preselio/preminuo.

dva su zaključka. ako je meningitis, ljekari su odgovorni što to nisu odmah utvrdili i dali mu odgovarajuću brigu, već su ga poslali kući.
drugo, ako nije meningitis, onda je umro zbog pogrešnog tretmana za skidanje temperature i za to takođe treba tražiti odgovornost.

dečko više nije s nama, ali zbog svih ostalih čiji je život ugrožen ljekarskom nebrigom, ovo treba ispitati i utvrditi tačno šta se desilo

[Janjicar]

http://www.klix.ba/vijesti/bih/tuzla-pe ... /120422018
dječak je primljen u subotu oko 12 i konstatovali su da je negativan na meningitis. dali su mu inekciju za skidanje temperature i poslali ga kući. poslije par sati dobio je osip i stanje mu se pogoršalo sa nesnosnim bolovima. u 5 popodne je primljen u bolnicu, poslije 7 je preselio/preminuo.

dva su zaključka. ako je meningitis, ljekari su odgovorni što to nisu odmah utvrdili i dali mu odgovarajuću brigu, već su ga poslali kući.
drugo, ako nije meningitis, onda je umro zbog pogrešnog tretmana za skidanje temperature i za to takođe treba tražiti odgovornost.

dečko više nije s nama, ali zbog svih ostalih čiji je život ugrožen ljekarskom nebrigom, ovo treba ispitati i utvrditi tačno šta se desilo

Kakva mafija je u bolnici u Tz mislim da ce se i ovo zataškat
sve ovo je zalosno

[nevenkagaragic]

http://www.klix.ba/vijesti/bih/tuzla-pe ... /120422018
dječak je primljen u subotu oko 12 i konstatovali su da je negativan na meningitis. dali su mu inekciju za skidanje temperature i poslali ga kući. poslije par sati dobio je osip i stanje mu se pogoršalo sa nesnosnim bolovima. u 5 popodne je primljen u bolnicu, poslije 7 je preselio/preminuo.

dva su zaključka. ako je meningitis, ljekari su odgovorni što to nisu odmah utvrdili i dali mu odgovarajuću brigu, već su ga poslali kući.
drugo, ako nije meningitis, onda je umro zbog pogrešnog tretmana za skidanje temperature i za to takođe treba tražiti odgovornost.

dečko više nije s nama, ali zbog svih ostalih čiji je život ugrožen ljekarskom nebrigom, ovo treba ispitati i utvrditi tačno šta se desilo

Kakva mafija je u bolnici u Tz mislim da ce se i ovo zataškat
sve ovo je zalosno

Ne bi im bilo PRVI put...imaju iskustva u zataskavanju, a i pomagace (sudskog vestaka i tuzioce).

Šta je istina?

A i KCUS se trudi biti "rame uz rame" sa UKC Tuzla :


Published on Apr 23, 2012 by sakica74
Zločin i "kazna" na KCUS u režiji nedodirljivih bogova sa istog

[The Realist]

Kakva supervizija? Onda može i taj neko raditi, a ne ona. Kakva je to odluka da se ljudski resursi tako troše, a poznato je da anesteziologa nema i ako već radi, nema tu šta biti supervizor.

Ili neka radi "normalno", ili nikako, jer sve ostalo je nelogično i idiotsko rješenje.

[nevenkagaragic]

Iako "nije bila komplikovana operacija" ovo je stvarno NEMAR i BEZOBRAZLUK!

Zadar: Operisao ženi dojku i pričao mobilnim telefonom!
..."Rekla sam da me boli da priča mobilnim telefonom, a on je odgovorio da ovo nije bila komplikovana operacija. Možda je to njemu jednostavno, ali mene neko po prvi put u životu siječe. Doktor me je na kraju pitao da li će da završi na internetu. Neću da kažem njegovo ime, jer je možda dobar hirurg, ali ne bih htjela da još neko doživini mobilni telefon-operaciju", izjavila je Zadranka.

[nevenkagaragic]

CUDO ili POGRESNA PROCENA?

Čuda su moguća: Tinejdžer kojeg su četiri doktora proglasila klinički mrtvim uspješno se oporavio
..."Stevenove povrede bile su izuzetno kritične i nekoliko puta ponovljena tomografija pokazala je neizlječivo oštećenje mozga", stajalo je u bolničkom izvještaju.
Njegovo stanje bilo je tako loše da su ljekari, koji su ga uveli u hemijski indukovanu komu, rekli njegovim roditeljima da razmisle o doniranju Stevenovih organa.
Međutim, njegov otac nije želio da odustane i preklinjao je ljekare da spase njegovog sina.
...Steven, koji danas ima 21 godinu, studira na koledžu u Koventriju, prenosi Blic. Imao je četiri rekonstruktivne operacije lica, a lijeva ruka mu je još uvijek u zavoju.
- Nadam se da je moj primjer pokazao ljudima da nikad ne treba da odustaju . Moj otac je vjerovao da sam živ - i bio je u pravu - kaže Steven.