Radovan Karadžić u Haagu!

[rodjohoho]

Kako je samo jadan ovaj Dabic. Samo se sluzi ad hominem argumentima i laze. Ma vidi se da je neki psihopat.

[AliceInChains]

Kako je samo jadan ovaj Dabic. Samo se sluzi ad hominem argumentima i laze. Ma vidi se da je neki psihopat.

Dobro ga je argumentovano razvalio gospodin Davidovic. Cestitam

[AliceInChains]

Suđenje Karadžiću: Postojao plan za podjelu MUP-a SRBiH


Nielsen je u izvještaju analizirao strukturu MUP-a Republike Srpske, uključujući razloge zbog kojih je rukovodstvo bosanskih Srba odlučilo da ga formira.

06.07.2011. u 22:47
Vještak Haškog tužilaštva na suđenju Radovanu Karadžiću izjavio je da je u oktobru 1991. godine srpska strana imala plan koji je sadržavao mogućnosti za decentralizaciju Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) tadašnje Socijalističke Republike BiH.
Iznoseći nalaz i mišljenje, Christian Nielsen u srijedu je rekao da su u planu navedena četiri načina za decentralizaciju, među kojima su i razdvajanje srpskog dijela i podjela u zasebne jedinice.

Nielsen je u izvještaju analizirao strukturu MUP-a Republike Srpske, uključujući razloge zbog kojih je rukovodstvo bosanskih Srba odlučilo da ga formira.

- Srbi su bili sve više i više nezadovoljni zbog toga što su smatrali da pregovori o podjeli pozicija idu na njihovu štetu. Počeli su razmišljati o rješavanju tog problema, prvenstveno decentralizacijom policije, rekao je vještak.

On je citirao optuženog da će bosanski Srbi, ako pregovori ne budu funkcionisali, formirati paralelnu državu i paralelne policijske snage.

Vještak je naveo da su nacionalne stranke nakon izbora 1990. godine postigle dogovor o podjeli funkcija u MUP-u, te da su pregovori o tome ponekad bili vrlo komplikovani i s dosta neslaganja.

- Vitomir Žepinić je bio zamjenik ministra unutrašnjih poslova i vodio je te pregovore, ali Karadžić je sve manje i manje bio zadovoljan kako on vodi pregovore i sve ga je više mijenjao Momčilo Mandić, koji je bio jedan od pomoćnika ministra, rekao je Nielsen.

U februaru prošle godine Apelaciono vijeće Suda BiH oslobodilo je Mandića odgovornosti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i zločine protiv čovječnosti.

Vještak se osvrnuo na nekoliko presretnutnih razgovora, ističući da je Karadžić spominjao “dramatičnu varijantu” ukoliko “muslimani i Hrvati nastave opstruisati imenovanja srpskih predstavnika”.

- Ovo je primjer mikromenadžmenta SDS-a (Srpska demokratska stranka) u vezi s imenovanjem Srba na položaje. Karadžić je pokazao zavidnu pažnju u odnosu na detalje... U razgovoru je istaknuto da će se partijska volja provoditi, rekao je Nielsen.

Suđenje će se nastaviti ispitivanjem vještaka Nielsena u četvrtak, 7. jula, javio je BIRN-Justice Report.

Karadžić se optužnicom tereti za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja počinjene u BiH 1992-1995. godine.

Avaz/LJILJAN.BA

[pici]

daBiČka iz mlaĐijeH dana ...kad ga je Čika GeĐŽa vadiJo iz prdekanu.....

[PipiDugaDevetka]

daBiČka iz mlaĐijeH dana ...kad ga je Čika GeĐŽa vadiJo iz prdekanu.....

SUP-GRADA SARAJEVA ga slikao nakon što je uhvaćen da krade elemente iz radionice na otvorenom gdje su se proizvodili ovi elementi. Nemrem biliviti da je obični lopov, kokošar, kradljivac građ. elemenata za svoju vikendicu postao lider srpskog naroda u BiH.

Neko ga je ''pogurao''!

[pici]

daBiČka iz mlaĐijeH dana ...kad ga je Čika GeĐŽa vadiJo iz prdekanu.....

SUP-GRADA SARAJEVA ga slikao nakon što je uhvaćen da krade elemente iz radionice na otvorenom gdje su se proizvodili ovi elementi. Nemrem biliviti da je obični lopov, kokošar, kradljivac građ. elemenata za svoju vikendicu postao lider srpskog naroda u BiH.

Neko ga je ''pogurao''!

a Čika GeĐŽa i TaTa Ljubo su urgirali i došli po njeg jer je imao "dobar psHiloški profil" za stvaranje nacionalistiČke srBske stranke u BiH...inaĆe kao student je 1968 podržavao TaTa Ljubine govorancije (demostracije ) s Filozofkog fakulteta u Sarajevu...Bota je tada bio mali

inaĆe sve se uklapa ...PaPak od Durmitora, Kompleksaš, Lopov, Lažov itd itd itd.....

[Idun2]

daBiČka iz mlaĐijeH dana ...kad ga je Čika GeĐŽa vadiJo iz prdekanu.....

SUP-GRADA SARAJEVA ga slikao nakon što je uhvaćen da krade elemente iz radionice na otvorenom gdje su se proizvodili ovi elementi. Nemrem biliviti da je obični lopov, kokošar, kradljivac građ. elemenata za svoju vikendicu postao lider srpskog naroda u BiH.

Neko ga je ''pogurao''!

inaĆe sve se uklapa ...PaPak od Durmitora, Kompleksaš, Lopov, Lažov itd itd itd.....

[mO k3]

Sjeca te se mene??

[megaron]

Ma glupi i umobolni psihijatar, seljace koje se popanilo. Simbol zla i ludila. genocid izvrsitelj. Nemajmo milosti prema njemu zbog nas dobrih Srba iz BiH. Tupe terorije papanske logike , klanja, silovanja i ubijanja. Dodik je presonifikacija Rase samo na drugi nacin. Ali takva Srbija pada ma ne sa Tadicem, jos ne, ali ce pasti. Ustani druga Srbijo, gdje su ti posteni srpski lekari?

[PipiDugaDevetka]

SUP-GRADA SARAJEVA ga slikao nakon što je uhvaćen da krade elemente iz radionice na otvorenom gdje su se proizvodili ovi elementi. Nemrem biliviti da je obični lopov, kokošar, kradljivac građ. elemenata za svoju vikendicu postao lider srpskog naroda u BiH.

Neko ga je ''pogurao''!

a Čika GeĐŽa i TaTa Ljubo su urgirali i došli po njeg jer je imao "dobar psHiloški profil" za stvaranje nacionalistiČke srBske stranke u BiH...inaĆe kao student je 1968 podržavao TaTa Ljubine govorancije (demostracije ) s Filozofkog fakulteta u Sarajevu...Bota je tada bio mali

inaĆe sve se uklapa ...PaPak od Durmitora, Kompleksaš, Lopov, Lažov itd itd itd.....

Upoznao sam jednog taksistu koji je uselio u Karadžićev stan. Regularno uz pomoć svoje jedinice ARBiH dobio ono prevarantsko rješenje, od kojeg nema ništa ako se samo ovaj zločinac putem advokata obrati za povrat stana.
Nadam se da je ''iscurio'' rok do kada je morao da se obrati vlastima za povrat stana, a penziju će dobiti, to sam siguran samo ako pošalje svog advokata.

LM, taj taksista što je dobio Karadžićev stan je razgovarao sa teritorijalcima koji su prvi ušli u Karadžićev brlog dodijeljen mu od našeg Grada-bolnice Koševo.

Kažu, zatekli u frižideru pokvareni svinjski sušeni but (nije bilo struje), ali načet,...očigledno zubima načet,...kao da nije koristio pribor za jelo i rezanje, nego onako, u ruke svinjeći sušeni but, pa zubima,...

[pici]

Upoznao sam jednog taksistu koji je uselio u Karadžićev stan. Regularno uz pomoć svoje jedinice ARBiH dobio ono prevarantsko rješenje, od kojeg nema ništa ako se samo ovaj zločinac putem advokata obrati za povrat stana.
Nadam se da je ''iscurio'' rok do kada je morao da se obrati vlastima za povrat stana, a penziju će dobiti, to sam siguran samo ako pošalje svog advokata.

LM, taj taksista što je dobio Karadžićev stan je razgovarao sa teritorijalcima koji su prvi ušli u Karadžićev brlog dodijeljen mu od našeg Grada-bolnice Koševo.

Kažu, zatekli u frižideru pokvareni svinjski sušeni but (nije bilo struje), ali načet,...očigledno zubima načet,...kao da nije koristio pribor za jelo i rezanje, nego onako, u ruke svinjeći sušeni but, pa zubima,...

ma šHa moreŠ oČekivati od bijesna kera...evo šta kaže njegov bivši šef...

http://www.slobodnaevropa.org/content/a ... 87925.html
Intervju
Karadžiću istekla garancija

01.08.2008
Gordana Knežević

"Vjerujem da mu je jednostavno istekla garancija - kao što svakome istekne garancija nakon izvjesnog roka. Njemu je nažalost istekla garancija poslije dugo, dugo vremena," kaže u intervjuu dr. Ismet Cerić, čuveni sarajevski psihijatar, nekadašnji šef i kolega Radovana Karadžića.

Pored svoje dvije uloge - ratnog komandanta vojske koja je odgovorna za genocid, za opsadu Sarajeva, za smrt i nesreću destina, stotina hiljada ljudi, i uloge “iscjeljitelja” i “stručnjaka za alternativnu medicinu”, Radovan Karadžić je dugo godina radio u Dnevnoj bolnici Psihijatrijske klinike „Dr. Nedo Zec“ u Sarajevu. Njegov šef i kolega, dr. Ismet Cerić, čuveni sarajevski psihijatar, nerado govori o Karadžiću jer on poznaje treću osobu - Karadžića bez vojne uniforme.



RSE: Kako se vi sjećate, koje su vam slike Karadžića bile pred očima na vijest o njegovom hapšenju?



Cerić: Ja se već godinama ne sjećam Radovana Karadžića - iako sam ja bio s njim preko 15 godina, 17 godina sam bio s njim svakodnevno u kontaktu. Nakon prve godine rata, ja sam, u stvari, prestao da mislim na njega u onim najgorim vremenima. Kada se na CNN-u pojavila vijest da je on uhapšen u Beogradu, bio sam iznenađen kao da sam potpuno smetnuo s uma čovjeka s kojim sam bio godinama u bliskom kontaktu. I to je ono što me iznenadilo.



RSE: Može li se reći da je Srbija, u stvari, otkazala gostoprimstvo Karadžiću? I vjerovatno ne prvi put? On se već jednom vratio iz Beograda i tada je tvrdio da je bio prevaren?



Cerić: On se tada osjećao prevarenim, ali mislim da tada nije imao pravo da se osjeti prevarenim. On je tada želio da ode iz Sarajeva i ja sam očekivao da će on nekim svojim vezama da uspije da taj prelaz bude bezbolan. Mi smo u principu imali takav stav da su svakom doktoru na klinici koji želi da ode – vrata otvorena. I njemu su vrata uvijek bila otvorena. To je bila tradicija na toj klinici. Uprkos tome, ja sam nastojao da ga ohrabrim da ostane. On je meni objašnjavao da su razlozi zbog čega on ide u Beograd taj prvi put (u ranim '80-im) bili, u stvari, to što ne može da štampa svoju obimnu literarnu produkciju, jer je, navodno, u to vrijeme imao pripremljene tri knjige pjesama koje mu niko u Sarajevu nije htio da objavi.

Ja sam poslije toga, kad mi je on to rekao, u želji da ga odvratim od tog odlaska u Beograd, zvao svoga školskog druga Velju Miloševića, koji je bio urednik u jednom značajnom izdavačkom preduzeću, i rekao: „Veljo, molim te, Radovan Karadžić ima tri knjige poezije pripremljene, niko neće to da objavi. Šta se to dešava?“ Na to mi je Veljo rekao: „Znaš šta, ti si naivan za pisce i pjesnike. Ti to ne razumiješ. Radovan sutra može donijeti sve tri te knjige, ja ću ih objaviti.“ Ja sam to prenio Radovanu. On je i dalje ostao pri tome da ide u Beograd. I tad je on otišao u Beograd. Vratio se zbog toga što se nije mogao adaptirati na Beograd smatrajući da je tamo surova konkurencija, da su u pitanju ljudi koji su mnogo netolerantniji i agresivniji nego što je sredina u Sarajevu. I to je bio jedan od razloga njegovog brzog povratka u Sarajevo.

A sva ta atmosfera oko njegovog hapšenja – to je zaista bila jedna farsa. Mi ne znamo da li je bilo dogovora ili ne, vjerujem da mu je jednostavno istekla garancija - kao što svakome istekne garancija nakon izvjesnog roka. Njemu je istekla garancija poslije dugo, dugo godina i jednostavno on je sada uhapšen i isporučen Hagu zato što su interesi Srbije takvi u ovom datom momentu.



RSE: Sjećam se jednog momenta u ratu, u prvoj godini, kada do Sarajeva stiže vijest da je Karadžić ne samo predsjednik nego i komandant oružanih snaga Republike Srpske. Vi ste tada rekli da će oni sigurno izgubiti rat.

Cerić: Jeste. Svaki veliki projekat koji je Radovan uspostavio, ja sam bio i saučesnik u tim njegovim velikim projektima - od izgradnje kuće na Palama, ja sam mu bio prvi žirant, od izgradnje neke farme na Palama, ja sam mu bio prvi žirant, od doktorske dizeratcije za koju je napravio plan i program - svaki veliki projekat koji je Radovan započeo je propao. I ja sam tada - znajući da on nije bio u vojsci, dok smo mi svi oko njega bili u vojsci, završili neku obuku i škole rezervnih oficira - kad sam njega vidio da je postao komandant, da sa brda gleda u kartu koju ne zna čitati, znate, postoji poseban predmet u armiji koji se zove čitanje karata, on to ništa nije znao i ja sam tada rekao vama: “I ovaj rat će izgubiti svakako.“ I to se i desilo.



RSE: Vi ste sigurno u životu vidjeli dosta lažnih doktora. Ima sigurno isto toliko i lažnih novinara. Ono što je u ovom slučaju neobično imamo pravog doktora koji je zaista završio medicinu, sa važećom diplomom i koji je doskora bio prerušen u lažnog doktora alternativne medicine. Kako vi to objašnjavate?

Cerić: To govori o strukturi ličnosti tog čovjeka. Ja ne vjerujem da su njemu trebali novci da živi u Beogradu, da plaća stan, da plaća hranu, da plaća režijske troškove itd. On je morao da naplaćuje od tih svojih klijenata neku sumu novaca da bi se na neki način kamuflirao u toj lažnoj situaciji. Sve ove komšije koje govore kako se on ponašao, apsolutno su ga opisale onako kako ga mi znamo - on je bio krajnje ljubazan, preljubazan, vrlo komunikativan, spreman da svakoga sasluša itd. Tako se ponašao i tu. A očito je našao taj prostor za sebe u toj alternativnoj medicini. To je, na kraju-krajeva, bilo i dosta mudro jer je bio sigurno dominantan u toj sredini u kojoj ima jako mnogo šarlatana, ljudi koji zloupotrebljavaju ljudsku nevolju i bijedu, ljudsku bolest i teške životne situacije. I on je očito to dobro pronašao - ili su mu to neki ljudi koji su mu pomagali sami pronašli i napravili scenario jer to on sam nije mogao da uradi.



RSE: Šta se dogodi u društvu, u jednoj zemlji, pa da sasvim marginalne ličnosti, neki sitni manipulanti, prevaranti, neki trećerazredni doktori izbiju na čelo i postaju vlasnici tuđih života i smrti?



Cerić: Vjerovatno je to moguće kada se dramatično promijene društvene prilike. Ima u Bosni jedna izreka. Kad se te situacije dešavaju, onda neki stari Bosanci kažu: „Ja plaha vakta za pogana insana“ - ja dobroga vremena za pokvarenog čovjeka. Radovan je bio kao i stotine drugih ljekara u Kliničkom centru na Koševu. On je bio jedan od prosječnih ljekara, bio je jedan od prosječnih ljudi, bio je čovjek koji nije bio nacionalistički orijentisan jer to bi se osjetilo. On nikoga nije razdvajao, u principu nije razdvajao pacijente ni po naciji, ni po vjeri, ni po čemu. Pokazivao je potpuno iste karakteristike, u istim situacijama se ponašao na jedan potpuno normalan način.

Ne može se reći, kao što se pokušalo u toku ovih svih godina tokom rata i poslije rata da se kaže, da se Radovan godinama spremao za tu funkciju, da su njega spremali itd. Jednostavno, u tim okolnostima osobe kakav je on - mitomanske osobe, osobe koji imaju tu dinarsku omnipotenciju mogu biti sve. Mogu biti „najbolji spski pjesnik“, „najbolji psihijatar“, „najbogatiji čovjek“ itd. I on je polako upadao u tu zamku iz koje je kasnije jednostavno došao do jedne linije kad više nije mogao nazad. Niti je on bio predviđen da bude predsjednik te Srpske demokratske stranke - ja znam, on je meni govorio da će on to napustiti jer su neki drugi ljudi trebali da dođu na tu poziciju. Navodno su ta druga dvojica koji su bili kandidati koji su bili mnogo jači od njega napustili tu ideju da se toga prihvate.

On je išao sve dublje i dublje, dok nije konačno shvatio da je on veliki političar, da je on vojni strateg, da je on historijska ličnost, sve dok se nije počeo konkrentski postavljati prema Slobodanu Miloševiću, pa su čak neke ankete u Srbiji i u tzv. srpskim zemljama govorile da u nekim predjelima ima više simpatija nego što ih je imao Slobodan Milošević, što nije bila mala stvar. I odjedanput je on počeo da igra ulogu. Nestalo je onoga Radovana, sa svim onim starim manirima. Odjedanput se pojavio jedan arogantan čovjek, koji kaže: „Ovo je naša zemlja, ovo smo mi osvojili, ovo će biti naša zemlja, ovi ovdje trebaju da nestanu“, itd. Odjedanput se taj čovjek pretvorio u svoju pravu karikaturu. I to se vidjelo iz mjeseca u mjesec kako on tone sve dublje i dublje i nestaje onaj čovjek u njemu koji je bio.

Pojavljuje se sasvim jedna apolsutno druga ličnost koja ima ogroman broj dimenzija. Pa šta vi mislite šta znači da Radovan sjedne pa razgovara u Ženevi sa vrhunskim svjetskim političarima koji ga uvažavaju, uzimaju svaku njegovu riječ, važu je, ocjenjuju je? Šta znači za tu megalomansku strukturu ličnosti, kakva je to hrana? Nisu ga samo stvorile okolnosti u našoj zemlji, koje su vladale u toj bivšoj Jugoslaviji. Stvorile su ga i okolnosti unutar tzv. međunarodne zajednice. Važne političke ličnosti koje su s njim pregovarale, dolazile Radovanu na noge, prihvataju njegove prijedloge.



RSE: Sve što vi s pravom govorite o Karadžiću predstavlja jedno neugodno podsjećanje javnosti o tome koliko je obična i beznačajna ličnost on bio u prijeratnom periodu, i nameće se paralela sa biografijama brojnih nacista iz Drugog svjetskog rata od kojih su mnogi bili dobri susjedi, nježni prema svom psu, pazili svoju djecu, a pritom su držali koncentracione logore. Da li je banalnost zla to što nam promiče?



Cerić: Zlo je takvo. Ništa ne uspijeva tako brzo, tako burno kao što uspijeva zlo. Dobro se jako teško probija. Dobro je uvijek u defanzivi, zlo je uvijek u ofanzivi. I onaj ko sjedne na tu bijesnu kobilu zla, on s nje ne može da sjaše, on sve dalje i dalje jaše. Njega treba s te kobile zbaciti. Naravno, njega ni ’96. godine, kad je rat stao konačno u BiH, nisu zbacili nego su s njim godinu dana pregovarali razni olbrajti, razni holbruci itd. Kad vi vidite sada kad ti ljudi izjave nešto u vezi sa tim događanjima, vi vidite da oni aposlutno nisu ništa shvatali. Oni nisu ništa shvatali, oni su se prema njemu odnosili kao sebi ravnom, što je bila najveća greška. I njega su na taj način gurali u tu njegovu kulu od slonovače u kojoj je on obitavao – doskora kao dobri doktor Dragan David koji pomaže liječenju, a priroda, kaže, iscjeljuje.



RSE: Imajući u vidu sklonost, posebno u srpskom društvu, ka mitovima i mitologizaciji stvarnosti, mislim da će sada biti dosta konfuzije. Da li će sada u legendu otići doktor Dabić ili doktor Karadžić?

Cerić: Pa najvjerovatnije da bi trebao da to bude doktor Dabić jer taj doktor je prava suportnost onome ratnome Radovanu Karadžiću kakvog ga mi znamo. Doktor Dabić je očito pomagao ljudima bez obzira koji su to bili motivi. Prema tome, najvjerovatnije bi trebao doktor Dabić da ode u legendu, da ode u historiju. Narod koji ima strahovite potencijale troši svoju energiju na ljude koji to nisu zaslužili. Radovan Karadžić nije zadužio srpski narod. Radovan Karadžić je jedna tragična figura u srpskom narodu koji je nanio veliko, veliko zlo prvenstveno srpskom narodu. I kad-tad, mada ga mogu proglasiti i svecem - i to se dešavalo – to će se demistificirati. Kad ove tenzije nestanu, kad nestanu ljudi koji su učestvovali u ovome svemu što se dešavalo na tlu bivše Jugoslavije stvari će dobiti svoju pravu dimenziju.



RSE: Ako Karadžiću zatreba pomoć psihijatra da li je moguće da on zatraži vašu pomoć?



Cerić: Ja mislim da to više nije moguće jer sve ovo kako se desilo, kako se on ponovo pojavio u mom životu, to sam doživio kao sekundarnu traumatizaciju. Sve ono što sam preživio ovdje u toku rata, ne samo od fizičke ugroženosti, granatiranja, snajperske vatre nego i teškoća koje sam imao vodeći tu instituciju, a noseći hipoteku prijatelja i mentora Radovana Karadžića - to sam doživio kao sekundarnu traumatizaciju. Svi oni događaji u toku tih četiri, pet godina ponovo su mi se javili u svijesti. Ja ne bih bio u stanju, bez obzira šta bi njemu naum palo, a njemu bi moglo svašta da padne naum, ali mislim da to ne bih bio u stanju.



RSE: Šta je vama lično bili najteže u ratu pod opsadom?



Cerić: Meni je najteži u ratu bio taj osjećaj bespomoćnosti, to je jedna stvar. I druga stvar, nemogućnost projekcije sebe samog, svoje ličnosti u budućnost, nemogućnost projekcije svoje porodice u budućnost, niti ljudi koji su u Sarajevu tada živjeli u takvim uslovima. Ja sam doživljavao cijeli grad kao svoju veliku porodicu i ko god je bio u toku rata u Sarajevu on je na neki način u to vrijeme bio moj blizak rod. Najveća i najteža i najneljudskija dimenzija svega toga je bila apsolutna nemogućnost da bilo šta projicirate - izgubili ste prošlost, prošlosti nema, početkom rata ništa više što je bilo ne važi, živite samo za danas, a budućnosti apsolutno nema - niti ko vam pokazuje, čak i ti neki naši rukovodici, funkcioneri ne pokazuju neko svjetlo na kraju tunela nego govore ove godine nam je loše, iduće godine će biti još gore. To je bila ta nemogućnost. A valjda je u ljudskoj prirodi da gleda u budućnost. Ako ne možete gledati u budućnost, onda gubite jako mnogo od svoje ljudske dimenzije.



RSE: Da li se se slažete s tim da je ovaj rasplet oko Karadžića na izvjestan način još jedan kraj rata?



Cerić: Ja se nadam da jeste kraj rata. Naravno, istrošili su se svi ti potencijali zla na teritoriji bivše Jugoslavije. Ne možete vi, bez obzira na sve nesporazume, tenzije koje danas postoje, više naći ljude koji bi bili spremni da ponovo krenu u tu krvavu pustolovinu kakva je bio ovaj rat. Mislim da su prosto kapaciteti zla, ali u onome biblijskom poimanju zla, istrošeni, da se oni vremenom ponovo u svakom narodu, u svakom čovjeku skupljaju i da će trebati - sad je trebalo 50 godina - nekih narednih 100 godina da se to zlo ponovo materijalizuje u formi u kakvoj se materijalizovalo. Ali računati je da će u narednih 100 godina čovječanstvo naći odgovore, da se izbjegnu ovakve besmislene avanture mnogih ljudi i stradanja.

[megaron]

Ma Raso ko Raso, komad budale dzaba mu skola. Papak ostaje papcina!!!

[Bosnolog]

Karadžić priznao zločine nad Bošnjacima i Hrvatima u Sanskom Mostu, ali ih je pripisao "paravojskama koje su se otele kontroli"
Autor Fena 2011-09-14 18:04:00


Svjedok Mirza Karabeg natjerao je zločinca da prizna zlodjela koja su počinjena u Sanskom Mostu

Ratni zločinac Radovan Karadžić na nastavku suđenja pred Tribunalom u Haagu kazao je da su u proljeće i ljeto 1992. godine počinjeni zločini nad Bošnjacima i Hrvatima u Sanskom Mostu, ali ih je pripisao “paravojskama koje su se otele kontroli”.

Tokom unakrsnog ispitivanja svjedoka Mirze Karabega, Karadžić je citirao dokument Centra javne bezbjednosti (CJB) Banja Luka, koji je sačinjen 14. augusta 1992., u kojem se navodi da “paravojske, koje su se otele kontroli, izazivaju eksplozije u nesrpskim objektima, te napadaju, pljačkaju i ubijaju Bošnjake i Hrvate kako bi ih natjerali da odu iz Sanskog Mosta”.

"Divljanje paravojski"

Karadžić je sugerirao svjedoku da dokument pokazuje da srpske vlasti “nisu mogle kontrolirati paravojske”.

“Vi sada iznosite da je svega toga bilo, a šta su oni sve uradili od maja 1992. godine... Pa, vi ste to do sada negirali”, odgovorio je Karabeg, koji je do hapšenja u maju 1992. bio predsjednik općinske vlade u Sanskom Mostu, kao predstavnik Stranke demokratske akcije (SDA).

Karadžić je kazao da dokument ukazuje na to da “srpske vlasti potvrđuju da dva mjeseca divljaju paravojske i traže njihovo ukidanje”. Optuženi Karadžić je tvrdio da su Srpske odbrambene snage (SOS), za koje je svjedok kazao da su stajale iza serije bombaških napada na objekte Bošnjaka i Hrvata, krajem maja 1992. napustile grad pošto ih je “vlast stisnula i prinudila da odu”.

Međutim, Karabeg je ostao pri iskazu da je na čelu SOS-a bio zvaničnik Srpske demokratske stranke (SDS) Tomo Delić, koji je u razgovorima “obmanjivao” predstavnike SDA da će ekstremisti biti suzbijeni.

Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS), optužen je za progon Bošnjaka i Hrvata iz Sanskog Mosta i još 19 općina širom BiH, koji je uključivao prisilno premještanje, nezakonito pritvaranje, maltretiranje i ubistva. Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici i još osam općina u BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima, te uzimanje osoblja UN-a za taoce.

Karabeg je sa svjedočenjem započeo 13. septembra, kada je kazao da su srpske snage protjerivale bošnjačko i hrvatsko stanovništvo iz Sanskog Mosta i okolnih sela. Svjedok je opisao i nezakonito pritvaranje i zlostavljanje nesrba u policijskoj stanici u Sanskom Mostu i zatočeničkim centrima Betonirka i Manjača, gdje je bio od juna do oktobra 1992. godine.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Karadžić je ponavljao tvrdnju da su "zvaničnici SDA u Sanskom Mostu od septembra 1991. radili na tajnom naoružavanju Bošnjaka i formiranju Zelenih beretki".

Karabeg je potvrdio da je Zelenih beretki bilo u selima Vrhpolje i Hrusto, uz napomenu da je to bila Teritorijalna odbrana (TO) u koju su se Bošnjaci “samoorganizovali”.

Na Karadžićevu sugestiju da su Zelene beretke “išle u ofanzivu na srpska sela”, svjedok je odgovorio: “Pa vi ste napali čitav Sanski Most, ispresijecali ga i proglasili srpskim Sanskim Mostom”.

Karabeg je pozvao optuženog da mu navede ime “jednog Srbina ubijenog u Sanskom Mostu”, a on će njemu “navesti desetine i desetine Bošnjaka koji su ubijeni”. U jednom trenutku, svjedok je kazao da je u gradu ubijeno 758 građana nesrpske nacionalnosti.

Kada mu je Karadžić pročitao spisak stradalih srpskih vojnika, svjedok je odgovorio: “To su vaši dokumenti i vaša naklapanja”.

"Srpski" Sanski Most

Nakon što mu je Karadžić predočio da su, po srpskim saznanjima, na lijevoj obali Sane “muslimanske snage” imale minobacače, snajpere, artiljerijske i pješadijske jedinice, Karabeg je izjavio da to nije istina. Tvrdeći da su Srbi bili većinsko stanovništvo u većini naselja u općini Sanski Most, Karadžić je ponavljao da je formiranje srpske općine podrazumijevalo da svoju općinu imaju i Bošnjaci i Hrvati, te da je o tome postojao dogovor njihovih stranaka.

Karabeg je to negirao riječima da je početkom aprila 1992. bila proglašena Srpska opština Sanski Most, koja je odmah priključena “Autonomnoj regiji Bosanska krajina”.

“Podijeljena je milicija, istaknuta srpska zastava, sve je bilo srpsko, sve... Zašto srpska milicija kad je postojala i radila legalna milicija BiH?”, upitao je svjedok. Nastavak suđenja zakazan je za 15. septembar ove godine, javio je BIRN.

[Bosnolog]

Svjedok na suđenju Karadžiću: Preživio sam masovno ubistvo
Autor Onasa 2011-09-16 20:19:00



Svjedok KDZ-075 je u izjavi opisao masovna ubistva u selu Biljani

Na suđenju zločincu Radovanu Karadžiću, Haško tužilaštvo počelo je izvođenje dokaza o zločinima nad Bošnjacima u opštini Ključ iskazom zaštićenog svjedoka KDZ-075, koji je u ljeto 1992. preživio masovno ubistvo u selu Biljani, prenosi BIRN.

Svjedok KDZ-075 je u izjavi, koju je optužba u spis uvela u pisanom obliku, opisao kako su 10. jula 1992. lokalni srpski vojnici došli u Biljane i sproveli sve bošnjačke muškarce do seoske škole.

Osim vojnika, tamo su bili i specijalni i vojni policajci, a KDZ-075 prepoznao je Mileta Tomića, komandira policijske stanice iz koje su krajem maja bili otpušteni Bošnjaci.

Oko 50 muškaraca iz Biljana zatvoreno je u jednu učionicu, nakon čega je napravljen spisak s njihovim imenima. Desetak Bošnjaka zatim je prozvano, a kada su izašli, začuli su se pucnji.

“Isto se ponovilo nekoliko puta, a u učionici je zavladala panika. Kada je na mene došao red, izveden sam kroz kordon policajaca koji su nas tukli nogama, palicama, lancima do autobusa. Kad je autobus bio pun, čuo sam da neko pita: ‘Šta ćemo s preostalima?’ i glas koji odgovara: ‘Jedan autobus je dosta, pobijte ih sve’”, izjavio je svjedok.

Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS), na teret se stavlja progon i genocid u opštini Ključ, kao i ubistva 144 Bošnjaka 10. jula 1992. godine. Karadžić je optužen i za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

U toku vožnje ka Ključu, autobus su zaustavili vojni policajci i izveli prvo četiri, a nedugo zatim još četiri muškarca iz Biljana, među kojima je bio i svjedok KDZ-075.

“Poveli su nas ka jednoj kući u kojoj je bio kafić. Vidjeli smo leševe četvorice koju su izveli prije nas, a onda su zapucali. Pao sam i pravio se da sam mrtav. Čuo sam kako ubijaju druge. Autobus je otišao, a rafali su se čuli po cijelom selu”, kazao je KDZ-075, dodajući da su kasnije tog dana “došli kamioni i mašine, a kupljenje leševa je trajalo cijelu noć”.

Tužiteljka Ann Sutherland pokazala je svjedoku spisak od 122 muškarca iz Biljana, a on je potvrdio da su “svi ubijeni 1992. godine”.

KDZ-075 je naglasio da iz sela “ni metak nije bio ispaljen” zato što su Bošnjaci tokom proljeća i ljeta 1992. godine predali srpskim vojnicima oružje koje su imali, pod prijetnjom da će selo u suprotnom biti granatirano.

U prvom dijelu današnjeg ročišta, Karadžić je završio unakrsno ispitivanje svjedoka KDZ-239, koji je govorio o progonu, nezakonitom pritvaranju i ubistvima Bošnjaka u Foči.

Karadžić je kazao da “nije znao” šta se u Foči događalo u proljeće 1992., te da je on “optužen za ono što su tamošnji Srbi i muslimani jedni drugima vijekovima radili”.

Svjedok je, međutim, ostao pri iskazu da je progon Bošnjaka iz Foče sproveden pod nadzorom kriznog štaba Srpske demokratske stranke (SDS), čiji je predsjednik bio Karadžić.

Na Karadžićevu tvrdnju da su Bošnjaci bili oslobađani iz Kazneno-popravnog doma (KPD) Foča, KDZ-239 je uzvratio da to nije istina i da su zatvorenici bili izvođeni i ubijani.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u ponedjeljak, 19. septembra.

[argyle]

[Bosnolog]

Svjedok plakao na suđenju Karadžiću: Silovali su mi cijelu porodicu, mene, kćerku i sina, suprugu ne smijem ni pitati jer nemam snage
Autor Birn 2011-09-22 19:18:00

Svjedok je kazao da su tokom tri i po mjeseca “to sve radile komšije”, ljudi koje je znao

Na suđenju ratnom zločincu Radovanu Karadžiću u Haagu, Bošnjak koji je u ljeto 1992. godine bio zatočen u srednjoj školi u Rogatici opisao je kako su mu srpski vojnici i “četnici iz Srbije silovali kompletnu porodicu”.

“Moja kćerka sa sedam i po godina je nekoliko puta silovana. Moj sin od 13 i po godina silovan je mjesecima. Silovali su i mene, ali to sam progutao, za djecu najviše boli... Još nisam pitao suprugu da li je ona silovana jer nemam snage, a ni prava vjerovatno. I nju su odvodili ali nikada nismo pričali o tome”, posvjedočio je zaštićeni svjedok KDZ-051, plačući u sudnici Haškog tribunala.

Svjedok je kazao da su tokom tri i po mjeseca “to sve radile komšije”, ljudi koje je znao, zajedno sa “četnicima iz Pančeva”.

“Za to je znala kompletna srpska komanda, i policijska i vojna i četnička, zato što su to činili maltene svi”, naglasio je svedok.

Radovan Karadžić, bivši predsjednik RS, optužen je, između ostalog, za progon Bošnjaka i Hrvata iz Rogatice i još 19 opština širom BiH.

Stotine Bošnjaka, zatočenih u nehumanim uslovima u srednjoj školi “Veljko Vlahović”, prema iskazu svjedoka KDZ-051, svakodnevno su prebijani, mučeni, seksualno zlostavljani, izvođeni na prinudi rad. Mnogi, koje su srpske snage odvele, naglasio je svjedok, nikada više nisu nađeni živi.

U logoru u školi, prema iskazu svjedoka, više puta je bio Rajko Kušić, komandant Rogatičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), koji je insitirao da ga zatočenici zovu “vojvoda”. Svjedok je potvrdio da je sa Kušićem prije rata bio “veliki prijatelj”, ali i da “nije imao priliku” da mu kaže šta je učinjeno njegovoj porodici jer ga je Kušić “izbjegavao”.

Kušić je, kako je kazao svjedok, pred zarobljenicima govorio da “kasni sa čišćenjem Rogatice” i da “mora podnijeti izvještaj Palama i Karadžiću”. Bošnjacima je, istaknuo je svjedok, prijetio “Bijelim Orlovima i Arkanovim ljudima koji su bili na Borikama”.

Svjedok je izjavio da su Kušićeve snage od 22. maja 1992. tri mjeseca “bespomoćno granatirale” Rogaticu, iako iz grada “apsolutno nije bilo pucano” jer su u njemu bili nenaoružani bošnjački civili.

Karadžić je tokom unakrsnog ispitivanja govorio da je svjedok imao “privilegovan položaj” među zatočenicima u srednjoj školi.

“Morate pitati onoga ko vam je to rekao da li je privilegija kad je kompletna porodica silovana tri i po mjeseca, maltretirana i tučena… Nisam imao privilegije, nego su me tako premlaćivali da nisam mogao ići na prinudni rad. Umjesto mene morao je da ide moj sin od 13,5 godina da kopa snajperska gnijezda i ukopava leševe oko Rogatice. Tog dana je, na kraju, bio seksualno zlostavljan”, odgovorio je KDZ-051.

Na Karadžićevu sugestiju da tužioci podučavaju većinu svjedoka da ponavljaju iste rečenice o nestanku Bošnjaka u rukama srpskih snaga, KDZ-051 je pozvao optuženog da ga “ne vrijeđa”.

“Nikada me u životu niko nije učio šta ću govoriti. Ja vas ne mrzim, a ovde sam da pričam o svom bolu i onome što sam doživio – o tri i po mjeseca granatiranja i 17 mjeseci zlostavljanja od strane srpskih vojnika, srpske policije i četničkih jedinica iz Srbije”, kazao je svjedok Karadžiću.

Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskohercegovačkih opština, terorisanje civila u Sarajevu granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje talaca.

Nastavak suđenja zakazan je za utorak, 27. septembar ove godine.

[argyle]

Golgota u Rogatici

[Bosnolog]

Suđenje Karadžiću: Logor na Manjači bio pakao za zatvorenike


Logor na Manjači

Zatočeni Bošnjaci držani pod nehumanim uvjetima, s malo hrane i redovno su premlaćivani

Otpuštanje s posla, nezakonito zatočenje i progon Bošnjaka iz Ključa u ljeto 1992. godine, opisao je svjedok optužbe Atif Džafić na suđenju Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu.

Prema optužnici protiv Karadžića, Ključ je jedna od sedam općina u BiH u kojima je progon koji su sprovele srpske vlasti dosegao razmjere genocida nad Bošnjacima i Hrvatima, javlja BIRN.

Džafić je, preko video veze, izjavio da je krajem maja 1992. godine otpušten s dužnosti zamjenika komandira policijske stanice u Ključu, nakon što je odbio da potpiše "izjavu lojalnosti" vlastima Republike Srpske (RS). I svi drugi policajci Bošnjaci koji su odbili potpisati izjavu, dobili su otkaze. Otpušteni su i svi Bošnjaci na rukovodećim položajima u državnim i javnim preduzećima.

Tužiteljica Ann Sutherland u dokaze je uvela naredbu tadašnjeg načelnika Centra službi javne bezbjednosti u Banjoj Luci Stojana Župljanina, da se otpuste svi policajci koji se ne obavežu na lojalnost srpskim vlastima.

Svjedok je kazao da je prethodno "Srpska demokratska stranka (SDS) preuzela kontrolu nad gradom i podijelila policiju". Džafić je rekao da je početkom juna uhapšen i zatočen, sa stotinama drugih Bošnjaka, u zgradi škole u Ključu, a potom u logoru na Manjači.

Zatočeni Bošnjaci, prema kazivanju svjedoka, bili su držani pod nehumanim uvjetima, s malo hrane i redovno su bili premlaćivani i upućivani na prisilni rad, a na Manjači su mnogi i ubijeni.

U decembru 1992., Džafić je bio oslobođen i s drugim Bošnjacima upućen u Hrvatsku, a u Ključ je mogao da se vrati tek "poslije oslobođenja" 1995. godine.

Kazao je da je 1996. na Laništu prisustvovao ekshumacijama tijela 189 bošnjačkih civila iz ključkog sela Biljani, uključujući i "djevojčicu od tri mjeseca", ubijenih u julu 1992.

U unakrsnom ispitivanju, Karadžić je tvrdio da je Džafić bio uhapšen pod sumnjom da je "obučavao muslimanske ekstremiste" i da je "učestvovao u ubistvu svog pomoćnika Dušana Stojanovića" krajem maja 1992.

"Nemojte me vrijeđati, Stojanović je bio moj kolega i prijatelj. A, da su imali i najmanji dokaz o tome, ja živ ne bih stigao ni do Manjače, a kamoli izašao s Manjače. To je samo bio izgovor za ispitivanje", odgovorio je Džafić.

Isti odgovor dao je i na Karadžićevo pitanje da li je bio na sastanku Stranke demokratske akcije (SDA) o formiranju "muslimanske općine Ključ" na kojem je "bio predviđen za komandira muslimanske policije".

Džafić je podvukao da je "jedini komandir policije koji se živ vratio s Manjače". Dodao je da je jednog od učesnika na tom sastanku, Esada Bendera, "prvi put u životu vidio na dan kad je bio ubijen na Manjači, u štali broj jedan".

Džafić je precizirao da su kroz Manjaču prošla 1.163 Bošnjaka iz Ključa, "ne računajući maloljetne i starije od 60 godina". Karadžić je na to uzvratio da je u Ključu bilo "17.000 muslimana".

U prvom dijelu današnjeg zasjedanja, Karadžić je dovršio unakrsno ispitivanje prethodnog svjedoka optužbe Nusreta Sivca o zlodjelima u Prijedoru.

Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu sistematskim artiljerijskim i snajperskim napadima, i uzimanje pripadnika snaga Ujedinjenih nacija (UN) za taoce.

[Hemel]

Suđenje Karadžiću: Tijela visila sa grana na Korićanskim stijenama

U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, nekadašnji predsjednik skupštine općine Skender-Vakuf kazao je da su ubistva oko 200 Bošnjaka u augustu 1992. na Korićanskim stijenama počinili srpski policajci iz Prijedora.
Radovan KaradžićMilan Komljenović, svjedok Haškog tužilaštva, opisao je da je 22. augusta 1992. godine, dan nakon ubistava na planini Vlašić, na Korićanskim stijenama vidio “stravičnu sliku”.

“Tijela ljudi visila su sa grana i stijena ili su pala jedna preko drugih u dubokom kanjonu”, prisjetio se svjedok.

Prema optužnici protiv Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS), policajci, koji su iz Prijedora sprovodili konvoj zarobljenika ka Travniku, strijeljali su na Korićanskim stijenama oko 200 Bošnjaka, koji su zatim pali u nepristupačnu provaliju.

Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih općina, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje “plavih šljemova” za taoce od 1992. do 1995. godine.

Komljenović je tokom svjedočenja kazao da je dan nakon ubistava otputovao u Prijedor, kako bi zatražio da tamošnje vlasti omoguće izvlačenje tijela, “s obzirom da su žrtve bile prijedorski Bošnjaci, a počinioci policajci iz tog grada”.
Prema iskazu svjedoka Komljenovića, optuženi Karadžić je također tražio da se omogući izvlačenje tijela i istraga o zločinu. “Prijedorčani su izbjegavali da pomognu da se ta tijela izvuku radi kriminalističke obrade”, kazao je Komljenović.

U unakrsnom ispitivanju, Karadžić je sugerisao da je motiv “gnusnog zločina” na Korićanskim stijenama bila “pljačka” i da taj zločin niko nije naredio.
“Pljačka je svakako bila jedan od motiva. Počinioci su u kafani Kod Zeke u Kneževu (Skender-Vakuf) pokazivali plijen, zlato, nakit i novac”, odgovorio je Komljenović, primjećujući da je takav zločin mogao da počini samo “pomahnitali um”.

Komljenović je potvrdio da su vlasti odlučile da se o zločinu provede zakonski postupak i da “ništa ne bude zataškano”. “Svi s kojima sam ja kontaktirao bili su šokirani tim zločinom”, rekao je svjedok.

Komljenović je kazao i da je mu je tadašnji predsjednik gradske vlade u Skender-Vakufu rekao da je dobio ljutit telefonski poziv od Karadžića, koji je želio da zna “ko je pobio te ljude”.
“Mi smo bili povrijeđeni što ste nas tada stavili u istu korpu s Prijedorčanima”, dodao je svjedok.

Poslije iskaza Komljenovića, svjedočenje na sjednici zatvorenoj za javnost započeo je zaštićeni svjedok Optužbe.
Nastavak suđenja Karadžiću zakazan je za srijedu, 9. novembra ove godine, javio je BIRN.

Ovaj postupak kako odmice sve vise lici na farsu. Tuzilastvo izvodi svjedoke koji su promijenili iskaze (sada lazu)tako da sada vise pomazu optuzenom nego Tuzilastvu. Krivica se pokusava svaliti na one kojih nema medju zivima, neke pijanice, neke neuracunljive osobe, neku paravojsku koju niko nije mogao kontrolisati. Svi su krivi samo Dabic nije. Ne znam samo kako ce biti kada optuzeni pocne izvoditi svoje svjedoke?

[Bosnolog]

......

[Bosnolog]

Izgleda da su Hindusi u Indiji ukrali Dabicev recept alternativne urinomedicine,....

[Hemel]

Suđenje karadžiću: Svjedočenje eksperta Ewana Browna


Vodstvo bosanskih Srba, na čelu s Radovanom Karadžićem, definisalo je početkom juna 1992. godine razdvajanje Srba od Bošnjaka i Hrvata kao glavni strateški cilj i naložilo njegovo postizanje vojnim putem, posvjedočio je Ewan Brown na suđenju Radovanu Karadžiću.
Radovan KaradžićTaj zaključak Brown je izveo analizom brojnih dokumenata Vojske Republike Srpske (VRS), ali i opširnih bilješki njenog komandanta Ratka Mladića s radnih sastanaka održanih s drugim srpskim liderima.

Ekspert Brown je, pozivajući se na Mladićeve bilješke, precizirao da je Karadžić na sastanku 6. juna 1992. godine kao strateške ciljeve, pored razdvajanja od druga dva naroda, naveo i uspostavljanje koridora između Bosanske krajine i istočne Bosne, odnosno Srbije, uklanjanje Drine kao granice, te podjela Sarajeva.

- Prema Mladićevim bilješkama, Karadžić je kazao i da su Srbi na pragu stvaranja svoje države, bez mnogo unutrašnjih neprijatelja, izjavio je Brown, dodavši da su u raspravi učestvovali, pored Karadžića i Mladića, Momčilo Krajišnik i drugi. Oni su, prema iskazu svjedoka, sutradan utvrdili i strukturu VRS-a, koja je ciljeve trebala da ostvari.

Brown je rekao da je šest strateških ciljeva 12. maja 1992. usvojila skupština bosanskih Srba, istovremeno zvanično formirajući VRS i postavljajući generala Mladića za njenog komandanta.

- To zasjedanje kristalizovalo je cilj vodstva da uspostavi sopstvenu državu. Šest ciljeva označilo je teritoriju za koju su oni smatrali da je njihova, a na toj teritoriji nije trebalo da bude previše ljudi koje su oni vidjeli kao neprijateljski raspoložene, kazao je Brown.

U to vrijeme, u maju 1992. godine, JNA se, prema iskazu svjedoka, “formalno povukla iz BiH, ali se u realnosti transformisala” u VRS.

Citirajući Mladićeve bilješke sa sastanka srpskog vodstva od 6. juna 1992. godine, Brown je naveo da je Karadžić rekao: “moramo vojno štiti naše teritorije” jer se “rođenje države i uspostavljanje granica ne događa bez rata”.

Istog dana, vrhovna komanda objavila je direktivu broj jedan, kojom je naložila korpusima da počnu operacije za postizanje strateških ciljeva.

- Sarajevsko-romanijski korpus trebao je da održi blokadu Sarajeva, a Prvi krajiški korpus da uspostavi koridor ka istočnoj Bosni koji bi, kako je Karadžić rekao na skupštini 12. maja, trebalo da objedini srpske zemlje u BiH i Hrvatskoj i spoji ih sa Srbijom, kazao je Brown.

Više puta tokom Brownovog svjedočenja, Karadžić i njegov pravni savjetnik Peter Robinson ulagali su prigovore, tvrdeći da vojni ekspert izlazi iz polja svoje ekspertize.

Pretresno vijeće je te prigovore odbacilo.

Nastavak suđenja zakazan je za petak, 18. novembar, javio je BIRN - Justice Report.
(FENA)

[Hemel]

Vojska RS-a iz Bos. krajine prisilno premjestila hiljade nesrba


Drugog dana izlaganja nalaza i mišljenja na suđenju Radovanu Karadžiću, vojni vještak Optužbe Ewan Brown u petak je rekao da je Vojska Republike Srpske (VRS) 1992. godine iz Bosanske krajine prisilno premjestila hiljade nesrba.
Radovan KaradžićPrema Brownovom iskazu, do prisilnog premještanja Hrvata i Bošnjaka došlo je ispunjavanjem prvog strateškog cilja rata, odnosno vojnim razdvajanjem Srba od Bošnjaka i Hrvata. Brown je rekao da je rukovodstvo bosanskih Srba, na čelu s Radovanom Karadžićem, proklamovalo strateške ciljeve u maju 1992. godine.

Citirajući brojne dokumente Prvog krajiškog korpusa VRS-a i kriznog štaba Autonomne regije Krajine (ARK), Brown je izjavio da su sprske snage u ljeto 1992. preduzele seriju operacija protiv “muslimanskih ekstremista”, koji su navodno odbili da se razoružaju.

"U tim akcijama zarobljen je veliki broj ljudi, koji su bili smješteni u logore, a zatim premješteni van srpskih teritorija", rekao je Brown.

Kao dokaz za ovo, Brown se pozvao na borbeni izvještaj Prvog krajiškog korpusa, sačinjen početkom juna 1992. godine, u kojem stoji da je u logore Omarska i Trnopolje bilo upućeno oko 7.000 zarobljenih nesrba.

"'Dobrovoljno' premještanje nesrpskog stanovništva bilo je dozvoljeno prethodnom odlukom kriznog štaba ARK-a, uz napomenu da 'oni koji odu neće moći da se vrate'", naznačio je svjedok. "U odluci je pisalo da formiranje teritorije podrazumijeva pokrete stanovništva", rekao je Brown.

On je izjavio da više borbenih izvještaja Prvog krajiškog korpusa VRS-a potvrđuje da je u operacijama premješten veliki broj građana nesrpke nacionalnosti, pretežno Bošnjaka. Iz Bosanskog Novog, prema dokumentima VRS-a koje je citirao Brown, u "stočnim vagonima" ka Doboju i dalje van RS-a prebačeno je oko 4.000 Bošnjaka.

Karadžić, koji se brani sam, na početku unakrsnog ispitivanja je Brownove zaključke nazvao "potpuno pogrešnim i obratnim". Optuženi je istakao da je vještak pristrasan i da je izvještaj radio na osnovu optužnice. Brown je to negirao, tvrdeći da je zaključke izvodio iz dokumenata VRS-a sačinjenih u vrijeme događaja. Suđenje će biti nastavljeno u utorak, 22. novembra, javio je BIRN-Justice Report.
(FENA)

[Hemel]

Svjedočio preživjeli iz Srebrenice: Dali su nam po šolju vode pa nas cijelu noć strijeljali

Beta - 24.11.2011 20:31

HAG - U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom, izvođenje dokaza o optužbama za genocid u Srebrenici počelo je danas iskazom zaštićenog svjedoka.

KDZ-039 koji je u julu 1995. godine preživio strijeljanje u selu Orahovac kod Zvornika.

Karadžić, koji je tada bio vrhovni komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za genocid nad oko 7.000 srebreničkih Bošnjaka. U selu Orahovac, po optužnici, VRS je 14. i 15. jula 1995. godine ubila više od 1.000 muslimanskih muškaraca iz Srebrenice.

KDZ-039 - koji uprkos pseudonimu nije tražio da mu lik bude skriven -

tvrdio je da je komandanta VRS Ratka Mladića vidio na poprištu zločina.

Da bi postupak bio brži, tužioci su među dokaze protiv Karadžića uveli ranije svjedočenje koje je svjedok dao na suđenju sedmorici oficira VRS.

Prema sažetku tog svjedočenja, koji je tužilac Džulijan Nikols pročitao u sudnici, svjedok je dan pošto je VRS zauzela Srebrenicu 11. jula 1995. godine bio prisilno razdvojen od porodice u Potočarima i pritvoren sa drugim starijim Bošnjacima.

Svjedok je izjavio da se tada pojavio general Mladić koji je Bošnjake pitao zašto ne podržavaju Fikreta Abdića umjesto Alije Izetbegovića i rekao im da će biti razmijenjeni za Srbe iz Tuzle.

Po iskazu KDZ-039, oni su, međutim, prebačeni u Bratunac i zatvoreni u skladište, odakle su srpski vojnici neke izvodili i potom ih ubijali. Svjedok je procijenio da je oko 80 zarobljenika ubijeno, a kazao je da je jedno ubistvo i sam vidio.

Svjedok je tvrdio da je general Mladić i u Bratuncu obišao zarobljene i ponovio da će ići u razmjenu.

Oko 300 bošnjačkih zarobljenika prebačeno je rano ujutro 14. jula 1995. godine u Orahovac kod Zvornika, gdje su ih, zajedno sa mnogim drugim, pripadnici VRS zatvorili u sportsku salu koja je bila prepuna.

Bošnjaci nisu dobili ni vodu, ni hranu, a srpski vojnici prijetili su da će ubiti svakog ko se pobuni, posvjedočio je KDZ-039.

On je, po pročitanom sažetku, tvrdio da se general Mladić pojavio i u sali u Orahovcu i zarobljenicima rekao da će "ići kod Abdića".

Mladićevi vojnici su, međutim, nedugo zatim počeli da zarobljene Bošnjake izvode iz sale, povezuju im oči i ukrcavaju na kamion. Po svjedokovom iskazu, prije nego što bi im stavili povez oko očiju, zarobljenicima bi davali po šolju vode.

KDZ-039 izjavio je da je, kad je na njega došao red, kamionom transportovan do obližnjeg pašnjaka, na kojem je vidio gomile mrtvih tijela. Posvjedočio je da je general Mladić pratio kamion do mjesta zločina u crvenom automobilu.

Čim su sišli s kamiona, zarobljenicima su srpski vojnici naredili da se postroje, a onda su na njih pucali rafalima iz automatskog oružja, izjavio je svjedok.

On je ispričao da nije bio pogođen, ali je pao, a da su preko njega popadala tijela pogođenih Bošnjaka.

Svjedok je zatim posmatrao dovođenje i strijeljanje novih grupa zarobljenika, koje je trajalo i po mraku, pod svjetlima rovokopača koji su iskopavali grobnice.

Kada je ujutro 15. jula strijeljanje prestalo, a vojnici napustili poprište ubistava, KDZ-039 je pronašao još jednog preživjelog i zajedno su pobjegli u šumu. Četiri dana kasnije, kako je precizirao, stigli su na muslimansku teritoriju.

Unakrsno ispitivanje svjedoka, koje je danas započeo, Karadžić će nastaviti u ponedjeljak, 28. novembra.

[Hemel]

"Vojska RS iz Potočara odvela veliki broj srebreničkih Bošnjaka"


Vojska Republike Srpske (VRS) u julu 1995. je iz Potočara odvela veliki broj srebreničkih Bošnjaka, od kojih je prethodno oduzela lične dokumente, a holandske “plave šljemove” spriječila je, uz upotrebu oružja, da prate autobuse sa zarobljenicima. Ovo je kazao Johannes Rutten, bivši poručnik u holandskom bataljonu UNPROFOR-a na nastavku suđenja Radovanu Karadžiću u Haagu.
Radovan KaradžićTadašnji poručnik Rutten je izjavio da je 13. jula 1995. u blizini baze holandskog bataljona u Potočarima pronašao “devet tijela” ubijenih muškaraca, “starih imeđu 45-50 godina”. Kada je sa drugim “plavim šljemovima” pokušao da uzme lične karte ubijenih, tvrdi da su ih spriječili srpski vojnici. Svjedok je kazao i da je tijela fotografisao, a film, po povratku u Holandiju, predao vojnim organima. Naknadno je, prema njegovim riječima bio obavješten da slike nije bilo moguće izraditi “zbog greške u procesu razvijanja”.

Opisujući situaciju u Potočarima, Rutten je precizirao da je 11. jula 1995.u holandsku bazu primljeno “između 4.000 i 5.000 izbjeglica” iz Srebrenice, dok ih je u okolini ostalo “mnogo više”.

Holandski oficir je opisao i kako je 12. jula 1995. u Potočare došao komandant VRS Ratko Mladić, praćen televizijskim kamerama.

Mladić, koji je optužen pred Haškim tribunalom i njegovi ljudi, kako kaže Rutten pred kamerama su dijelili djeci i ženama bombone i hljeb, ali su to prestali da čine čim su kamere bile isključene.

"Bila je to čista propaganda, jer je ponašanje srpskih vojnika prema izbjeglicama bilo potpuno drugačije bez kamera", kazao je Ruten.

Bošnjačke muškarce koje su odvojili od porodica, pripadnici VRS su zatvarali u “bijelu kuću”, ispred koje je svjedok, kako je izjavio, vidio “velike gomile” njihovih ličnih predmeta i dokumenata, koje su zatim bili spaljeni. Uprkos protivljenju srpskih vojnika, Rutten kaže da je uspio da na kratko uđe u “bijelu kuću” u kojoj je vidio veliki broj Bošnjaka koji su “bukvalno visili na stepenicama”.

Te muškarce, VRS je odvodila iz Potočara autobusima, a holandski “plavi šljemovi” koji su pokušali da prate konvoj 13. jula su bili “oteti", izjavio je svjedok.

Zbog utiska da holandski vojnici “pomažu deportaciju”, Rutten se tog dana sukobio sa jednim kolegom, poručnikom. Po rječima svjedoka, VRS je od Holanđana u Potočarima otela opremu, uniforme i jedan oklopni transporter. Protestujući zbog toga, Ruten je, kako je rekao, bio zarobljen na nekoliko sati.

On je izjavio da je u Srebrenici razgovarao sa srpskim policajcima koji su mu rekli da su pripadnici “specijalne jedinice iz Beograda” i da su “imali specijalan zadatak”.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju tvrdio da je u Srebrenici bila 28. divizija Armije BiH koja je do demilitarizacije imala “12.000”, a u julu 1995. “6.000 boraca”. Kazao je i da su oni “spalili desetine sela” i ubili “4.000 Srba”.

Rutten je odgovorio da u Srebrenici nije bilo “vojne strukture”, a da su bošnjački borci bili “slabo naoružani i vrlo nedisciplinovani”. Tvrdnje VRS o napadima iz enklave, UNPROFOR nije mogao da provjeri zbog ograničene slobode kretanja i malog broja ljudi. Optuženi je sugerisao da su Bošnjaci sami napustili Srebrenicu po naređenju svojih vlasti, na šta je svjedok uzvratio da ih je VRS primorala na to.

"To je bila veoma razumna odluka, imajući u vidu šta se desilo na drugim mestima. VRS nije bila nimalo nježna prema muslimanima", rekao je Rutten.

Karadžić je svjedoku predočio dokument “vojno-obaveštajne službe” VRS po kojem je u Srebrenici 12. jula 1995. bilo “387 ratnih zločinaca iz 28. divizije”.

Svjedok je odgovorio da o tom spisku ne zna ništa. Na sugestiju optuženog da su se Bošnjaci, “sami oslobađali dokumenata i novca” - kako ne bi bili identifikovani - Rutten je ponovio da su zarobljenici bili primorani da odbace dokumenta koji su zatim bili zapaljeni.

"Duž autobusa sam video totalni strah izbeglica. U "bijeloj kući" sam vidio totalni strah kako starih tako i veoma mladih muškaraca, od kojih su neki bili stari “između 12 i 15 godina”, naglasio je svjedok.

Nastavak suđenja zakazan je za utorak, 29. novembar, javio je BIRN Justice Report.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS), optužen je za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice. Prema optužnici, VRS je u danima nakon zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995. sistematski streljala više od 7.000 bošnjačkih muškaraca na više lokacija u okolini Zvornika. Optužnicom Haškog tribunala, Karadžić je optužen i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje međunarodnih pripadnika za taoce.
(FENA)