Evo članak iz jednog časopisa koji objašnjava budistički koncept devet nivoa svijesti, članak je poduži
ali ga možete pročitati i iz više puta (naravno koga zanima,

), namjerno sam ga razdvojio na manje "porcije" radi veće čitljivosti.
Ugodno čitanje,
Devet slojeva svijesti
Budističko učenje definisano kao “princip Devet slojeva svijesti” nudi nam dobru osnovu za potpuno razumijevanje našeg realnog identiteta. Ono nam također pomaže da shvatimo kako budizam gleda na vječni kontinuitet života koji se nastavlja kroz cikluse rađenja i umiranja.
Ovakvo razumijevanje prirode ljudskog bića je rezultat 2500 godina posmatranja i intenzivnog introspektivnog istraživanja same prirode svijesti. Povijesno se temelji na pokušajima da se objasni suština, srž prosvjetljenja koje je dostigao Buda Šakjamuni prije otprilike 2500 godina u Indiji.
Devet slojeva ili nivoa svijesti se mogu posmatrati kao različiti nivoi svijesti koji zajedno djeluju, u konstantnoj interakciji. Sanskritska riječ “vijnana” koja se prevodi kao "svijest", obuhvaća zapravo široki spektar mentalih aktivnosti, kao što su osjećaji, percepcije, spoznaja, svjesna misao itd.
Prvih pet nivoa svijesti se odnose na naše čulo vida, sluha, mirisa, okusa i dodira. Šesti nivo je ona funkcija koja identifikuje i objedinjuje sve ono što naša čula percipiraju.
Taj nivo objedinjuje i obrađuje sve podatke dobijene od naših čula i na osnovu tih podataka stvara takoreći “generalnu sliku” i misaoni zaključak, spoznaju o primljenim podacima, definira zapravo čulima primljene utiske.
.
Za razliku od prvih šest nivoa sviesti koji su uglavnom “okrenuti” prema vanjskom svijetu, sedmi nivo svijesti je usmjeren prema unutra, prema “unutrašnjem dešavanju” i on je relativno nezavisan u odnosu na naše senzorialne, čulne podražaje.
On je mjesto, sjedište naše “apstraktne misli” on je također temelj našeg osjećaja za vlastiti, individualni identitet, naše”ja”,ali isto tako i temelj privrženosti sebi kao osobi, koja se kao takva jasno diferencira od drugih, koja je odvojena od drugih.
Na ovom nivou svijesti je znači utemeljena percepcija sebe kao individue, pojedinca, ali također i naša percepcija onoga što smatramo za ispravno ili pogrešno.
Na osmom nivou svijesti – (koji je poznat kao tzv. "depozit, ili magazin", prema jednoj kineskoj budističkoj definiciji) – je pohranjena sva energija (obratiti pažnju na riječ energija) naše karme. Moderna psihologija ovaj nivo zove nesvjesnim, podsviješću: sva iskustva iz sadašnjih i prošlih života - ono što obično zovemo karmom – pohranjena su na ovom nivou.
Ovaj nivo svijesti (osmi) “upija”, prihvata sjeme dobrih ili loših djela, radnji, akcija pohranjujući ih u sebe kao karmički potencijal.(opet obratiti pažnju na riječ potencijal)
Dok prvih sedam slojeva svijesti nestaju kao posljedica prestanka života, osmi sloj svijesti je uvijek aktivan bilo za vrijeme života, bilo u periodu “latencije” tj. smrti.
Prema budističkom razumijevanju, na sedmom nivou svijesti, duboko su ukorijenjene određene iluzije vezane za percepciju vlastite prirode, vlastitog “ja”. To opet zavisi od interakcije, odnosa između sedmog i osmog sloja svijesti i obično se manifestuje kao instinktivna tendencija ka sebičnosti, egoizmu
.
Sedmi stupanj svijesti se opisuje kao izranjajući iz osmog: on se temelji na osmom nivou svijesti pojedinca, i on(osmi) obično biva percipiran kao nešto fiksno, jedinstveno i neovisno od drugih nivoa.
U stvari, osmi nivo svijest teče u jednom kontinuiranom toku. Na ovoj razini, naši životi su u stalnoj interakciji sa životima svih drugih, vršeći konstantni uticaj jedni na druge.
Zbog ovoga i postoji lažna, iluzorna percepcija jednog iluzornog, fiksnog ,” tvrdokornog” “ja” kojeg zapravo i formira, stvara i uporno održava naš sedmi sloj svijesti.
Na sedmom nivou svijesti se nalazi,tu živi naš strah od smrti: Nemogućnost da percipiramo prirodu osmog sloja svijesti kao jedan kontinuirani, neprestalni protok vitalne energije stvara opet utisak, iluziju da i on sam nestaje sa smrću..
Iluziju da je osma svijest naše istinsko “ja” kao i ne-osjećanje stvarne povezanost sa svim drugim živim bićima je definiran u budizmu kao "temeljno neznanje, mrak." – Avidya.Baš takav osjećaj odvojenosti, izoliranosti od drugih ljudi i bića postaje izvor koji rađa diskriminaciju, destruktivnu aroganciju ili neobuzdanu pohlepu.
Kao teška posljedica takvog neznanja javlja se nepoštovanje i uništavanje prirodnog i ljudskog ambijenta i resursa.
Budizam polazi od toga da naše misli, riječi i djela uvijek ostavljaju trag, uzrok, sjeme u osmom sloju svijesti: to je ono što budisti zovu karmom ( sama riječ karma znači “svršena, izvršena akcija).
Zbog toga se osmi sloj svijesti i naziva "depozit, magazin" karme, mjesto gdje se karmičko "sjeme" akumulira. Ovo sjeme latentne energije može biti pozitivno ili negativno, a osmi nivo svijest je sam po sebi neutralan i spreman za primanje bilo kakvih karmičkih “otisaka”.
Karmička energija se manifestuje samo onda kada uslovi za to potpuno sazriju. Pozitivni latentni uzroci pojavljuju se kao pozitivni učinci u životu npr. kao pozitivne psihološki funkcije kao što su povjerenje, nenasilje, samokontrola, suosjećanje i mudrost. Negativni latentni uzroci mogu se pojaviti u raznim oblicima kao razne forme iluzije i destruktivnog ponašanja uzrokujući pritom patnju i sebi i drugima.
Iako je poređenje s magazinom dosta slikovito, još je bolje poređenje sa moćnim tokom, bujicom karmičke energije.
Kvalitet, kakvoća karmičkog toka je ono što nas razlikuje od svih drugih osoba, ono što svakog od nas čini posebnim, jedinstvenim kao jedinku.. Tok te energije se stalno mijenja, ali , kao rijeka, održava svoj poseban identitet i dosljednost kroz sve naredne cikluse života i smrti. Upravo ta fluidnost, takav nedostatak stabilnosti, je to što otvara mogućnost za transformaciju sadržaja osmog sloja svijesti ili vlastite karme. Upravo to je ono što koncept karme, ispravno shvaćen, razlikuje od one nepromjenjive ili neizbježne sudbine, fatosa.
Problem je dakle "kako" možemo poboljšati pozitivan karmički bilans? Upravo to predstavlja temelj različitih oblika budističke prakse koja nastoji proizvesti pozitivne uzroke u našim životima. Kad se jednom “upadne” u negativni ciklus uzroka i posljedice, vrlo je lako nastaviti “sijati” (kao u nekoj vrsti vrteške, tzv. “vrzinog kola”) negativne uzroke koji će opet neminovno prozvesti daljnje loše posljedice etc. etc. ……
Upravo ovdje je gdje “stupa na scenu” ona osnovna, bazična svijest, deveta.
Nju možemo smatrati kao sam život u Univezumu. Također je definisana kao čista svijest u osnovi. Na nju karma nema nikakav uticaj .
Velika moć devetog nivoa svijesti ili naše Buda prirode je ta da ima moć da proizvede pozitivne promjene čak i u duboko ukorijenjenoj karmi u osmom sloju svijesti. . S obzirom da osmi nivo svijesti prevazilazi granice pojedinca, stapajući se sa latentnom energijom vlastite porodice,etničke grupe, npr. i na društvenom nivou,svaka pozitivna promjena u ovoj karmičkoj energiji postaje mehanizam da se konkretno djeluje na pozitivan način na život drugih osoba, kao i društva u cjelini.
"Kada se aktivira ta svijest koja je apsolutno čista, sva energija naše dobre i loše karme se usmjeri prema stvaranju vrijednosti, a ljudski um ili svijest bude prožeta vitalnom strujom suosjećanja i mudrosti ".
Kada se iluzije koje su ukorijenjene u sedmom sloju svijesti transformiraju, pojedinac postaje sposoban za prevladavanje i samog straha od smrti,a isto tako i agresivnosti i nasilja koje se zapravo iz tog našeg atavističkog straha i rađaju.Tad počinje da izvire iz bića mudrost koja istinski razumije temeljnu jednakost svih živih bića i koja osjeća empatiju i jednako poštovanje za svako živo biće.
(prevod Google translator, adaptacija fatamorgana,

)