Osmanlije su ............

[Woody]

Ha, jebemu miša... Mi se ovdje našli da kritikujemo DOKTORATE: Fra Andrije Zirduma, Lovrenovića, Džaje, Klaićke i Solovjeva Pa Bog vas u pamet okrenuo, drugovi... Ličimo na one polupismene spodobe koje kritičko-semantički ocjenuju životno djelo Nielsa Bohra o "Atomskoj strukturi i kvantnoj teoriji" na lokaciji "Berbernica kod Munira, na ćošku pored pijace"...

Hajte, drugovi... molim vas...

Ali, hajde kad ste toliko pametni (pametniji od mene, to je sigurno) a naročito ti @Janko_007 (e, sad si me definitivno razočarao, stvarno sam ti htio dati dvicu da ne ponavljaš ali... ode i ti u nacionalnu/nacionalističku percepciju istorije, usra i stanicu i šefa stanice ) kada govorite o dualizmu Crkve Bosanske, molim tumačenje o uvodnom pasusu povelje Kulina Bana (koji je, samo uzgred, bio pripadnik te iste Crkve Bosanske - a namjerno neću da kažem Bogumil, da se ne bi sebi posr'o u usta). Ko ne zna o čemu govorim, ima dole sliku i kabinu, pa nek' proba:

Daklem, Povelja počinje sa "U ime Otca i Sina i svetago Duha...", a ja koliko se razumijem u ginekologiju on se poziva na Sveto Trojstvo. E, jebi ga sada... Zamisli da Reis na Bajrmaskoj Hutbi počinje vaz sa ovim istim... Ne bi više NIKADA bio Reis, garant. pa tako ni Kulin ne bi NIKADA više bio dualist samim pominjanjem Svetoga Trojstva... Nešto mi ovdje tukne

[zagok]

[quote="Woody"]
A da li si znao da su Hrvati 1800-ih u Slavoniji porušili preko 100 džamija. Samo u Osijeku je bilo 17 džamija, a nakon odlaska Oamanlija iz Osijeka, katolici su razrušili grad i promijenili mu izgled, jer je bio izgrađen u turskom stillu.
Slična situacija je bila i u ostalim slavonskim gradovima.
Pa više dzamija i muslimanskih grobalja je ostalo u Južnoj Mađarskoj, nego u "prijateljskoj" Hrvatskoj.

[VjecitiStudent]

Nije Problem ko je Solovjev. Ukucaj u Google, pa onda pisi. Lovrenovici su i sam kazes pisali za vrijeme Tudjmana sa pozicije bosanskih katolika, a onda su, poslije njegove smrti, naglo evoluirali pa su postali veci katolici od pape. I to nije samo moje misljenje. Nemoj mi njihovu biografiju kititi, ko su i sta su , jer ja to sigurno znam bolje od tebe. Glavna teza klana Lovrenovic i Srecka Dzaje je da se Bosanska crkva iznjedrila iz katolicke crkve. I tu se oni ni malo ne razlikuju od tumacenja katolicke crkve, od Vatikana, od onog fratra i njegovog pamfleta sa pocetka price. Svejedno ko su oni za tebe oni su na liniji laziranja bosanske povjesti. Znam ja prve radove od Lovrenovica u kojima on nije bio na toj liniji i dobro znam kako je i sta je pisao. Sta se sa njim dogodilo , sam Bog zna. Vjerovatno je na njega , poslije ovog rata, veliki uticaj imao Srecko Dzaja. Naveo sam pomenuti njihov tekst o Crkvi bosanskoj objavljen u zapadnom Mostaru. Iz svega navedenog se vidi da je tekst narucen i da ga je neko dobro platio, a ti vidi tko. U tekstu se potpuno negiraju sva ranija istrazivanja o porijeklu Crkve bosanske i o njenom dualistickom ucenju, o Bogumilima i o korjenima njenog ucenja. Znaci sve se okrece naglavacke, tisuce i tisuce napisanih stranica o manihejstvu, da bi se eto dokazalo da je Crkva bosanska jedan ogranak katolicke crkve, jedva i da je hereticka. Te svoje tvrdnje ne argumentuju nikakvim materijalnim dokazima, nego ceprkaju po Vatikanskom arhivu pa izvlace zakljucke i iz falsifikovane (dokazano)Trpimirove darovnice.Mogli bi ja i ti ovdje do sutra raspravljati o tome, ali pocinjes pomalo bezobrazno da mene optuzujes , jer branim onu tezu, da je ucenje Crkve bosanske bilo dualisticko i da nisu marili za grandiozne crkve i katedrale da sam nacionalno opterecen, a to je kao sto sam rekao bezobrazno .Sima Cirkovic jeste bio nacionalno obojen i jeste pristrasno i neobjektivno napisao" Istoriju srednjovjekovne Bosne". Klaicku ovdje ni ne spominjes jer nisi nista od nje procitao. I kao sto rekoh nije u tvojoj literaturi. Kad kazes da je Dubravko clan ANU BiH znaj da je to i Enko Imamovic i Tunjo Filipovic, koji su tu i sa duzim stazom od Lovrenovica. Ako ti je to neko mjerilo

Šta je o bosanskoj crkvi na kraju zaključio John Fine?
Mislim da je njegova knjiga "The Bosnian Church" stavila tačku na mnoge ovdje prisutne dileme i sukobe.

[VjecitiStudent]

A da li si znao da su Hrvati 1800-ih u Slavoniji porušili preko 1000 džamija. Samo u Osijeku je bilo 17 džamija, a nakon odlaska Oamanlija iz Osijeka, katolici su razrušili grad i promijenili mu izgled, jer je bio izgrađen u turskom stillu.
Slična situacija je bila i u ostalim slavonskim gradovima.
Pa više dzamija i muslimanskih grobalja je ostalo u Južnoj Mađarskoj, nego u "prijateljskoj" Hrvatskoj.

1000, ni manje, ni više Pa toliko ih u Bosni tada nije bilo.
Ko tebe sa 400, ti njega sa 1000, ko djeca mala.

[seln]

Pijaca..."ko rusi vise"
Zrelo za katanca.

[zagok]

A da li si znao da su Hrvati 1800-ih u Slavoniji porušili preko 1000 džamija. Samo u Osijeku je bilo 17 džamija, a nakon odlaska Oamanlija iz Osijeka, katolici su razrušili grad i promijenili mu izgled, jer je bio izgrađen u turskom stillu.
Slična situacija je bila i u ostalim slavonskim gradovima.
Pa više dzamija i muslimanskih grobalja je ostalo u Južnoj Mađarskoj, nego u "prijateljskoj" Hrvatskoj.

1000, ni manje, ni više Pa toliko ih u Bosni tada nije bilo.
Ko tebe sa 400, ti njega sa 1000, ko djeca mala.

U pitanju je cifra preko 100. Greška u kucanju jer kucam sa mobitela

[zagok]

Nakon izgradnje mosta Osijek se ubrzano razvijao i postao najznačajniji grad turske Slavonije. Za sve vrijeme osmanske vladavine gradsko stanovništvo činili su uglavnom doseljeni Turci te manji broj ovdašnjih stanovnika koji su prešli na islam. Izgledom je i načinom života imao obilježja pravog orijentalnog grada s nekoliko džamija. Najviše su se spominjale Kasim-pašina, na mjestu današnje župne crkve sv. Mihaela arkanđela, i Sulejman-hanova na mjestu današnjeg franjevačkog samostana. Osijek je imao tada dvije cjeline: grad opasan zidinama i utvrđen kulama te palanku zaštićenu zemljanim nasipom i palisadama.
“Šaptom pade” u kršćanske ruke
Poraz osmanske vojske pod Bečom 1683. najavio je skoru propast osmanske vlasti i na ovim prostorima. Osijek je oslobođen od Osmanlija 26. rujna 1687., nakon 161 godine osmanske vladavine. Kada su Osmanlije čule da im se približava kršćanska carska vojska na čelu s generalom Hansom Dünnewaldom i Ivanom grofom Draškovićem, zahvatila ih je panika i veliki strah. Počeli su bježati iz Osijeka prema Đakovu i Vukovaru. Da ih u tome spriječi, turski zapovjednik Džafer-beg naredio je zatvaranje gradskih kapija. Ali, kada je pala noć, počeše Osmanlije sa ženama i djecom bježati preko gradskih zidina. Čim je svanulo jutro, uhvatio je strah i samog Džafer-bega, pa i on pobježe. Carska vojska ušla je u prazan grad u kojem je našla džamije, javne zgrade, nekoliko desetaka kuća pogodnih za stanovanje, 52 topa, mnogo oružja i municije te izobilje hrane.

IZVOR: http://www.osijek.hr/index.php/cro/Osijek/Povijest

[salvatore paradise]

Imamo 400, da vidimo daje li ko 500 porusenih vjerskih objekata... Prvi put, drugi put...

[salvatore paradise]

Nista, prodato covjeku u cosku, sa sesirom i tamnim naocalama za 400 srusenih vjerskih objekata...

[janko_007]

Woody,
ko osporava doktorate, šta trabunjaš. Jedini doktorat koji ja iako ne osporavam, smatram da nije dovoljno relevantan, je od tog tvog fratra dr hobi kvazihistoričara fra Andrije Zidruma. , I pomenuti je, po meni veoma pristrasan da se uopće bavi povjesti Bosne , a doktorirao (zamisli)na franjevačkom provincialu Filipu Lastriću. Dali si ikad čuo ko je taj Filip Lastrić. Doktorat mu objavila “Kršćanska sadašnjost” Zagreb,1982. Pitam te tako pametnog, a tako skromnog I tako neostrašćenog, sa koliko povjesne istine I kritičnosti , pa i objektivnosti će jedan franjevac, odgojen u duhu katoličke crkve pisati objektivno o povjesti Bosne, kao I heretičkoj crkvi uopće. I kako ga uopće uzimati zaozbiljno. O ostalim doktoratima ja nisam ni progovorio. Govorio sam samo, da samo članstvo u ANUBiH ne znači samo po sebi ništa I da se u BiH to (kao I mnoge druge stvari)davale po ključu, a ne po zaslugama. I nije ANUBiH jedina u tom. Pogledaj SANU, sve doktor do doktora, a vidi šta pišu. Pa ANURS, pa ona Bonjačka akademija u Novom Pazaru. Nemoj mi vjerovati, a što se tiče tih doktorata, sam načuo da se u zapadnom Mostaru može , uz prigodnu nadoknadu, “lijepo” doktorirati, pa čak I kupiti doktorska titula. Nemoj mi kažem vjerovati, jer je rekla kazala.Kažu da je fakultetska diploma sprdačina, samo platiš. Pominju i neke visoke funkcionere, da su tako stekli diplome. A sad malo da se vratimo povjesti , jer je ona tema. O tome, kad je dualističko heretičko učenje došlo u Bosnu se bavio Sima Ćirković u svom djelu „Bosanska crkva u bosanskoj državi“ objavljeno u Prilozima za istoriju BIH, ANUBiH, Sarajevo ,1987(Str.195-253), (prenosim sažeto)
Kada govori o počecima bosanske crkve, Ćirković navodi kako Crkva bosanska, onako
kako je poznajemo iz izvora XIV i XV st., nije spadala u tajne zajednice, kakve su crkve tada bile,
i nije bila aktivna samo na dijelu područja čije ime nosi i koje pokriva organizacija vladajuće
crkve. Ćirković piše da je «Crkva bosanska» − »Ecclesia Bosnensis» katolička episkopija Bosne,
navođena među sufraganima splitske i dubrovačke nadbiskupije, ali i među njima ima razlika.
Dokaze o počecima pojave dualističkih jeretika u Bosni Ćirković navodi sljedeće: papska prepiska
sa prelatima i vladarima Ugarske i južnoslavenskih zemalja (za vrijeme bana Kulina) i «Splitska
historija» arhiđakona Tome. Ćirkovićev iskaz se odnosi na to da se heretici kao novi elemenat
pojavljuju u XII st. i na početku XIII st. Ostala je zegonetna priča da li su ili ne heretici bili
prisutni na Bilinom polju 1203.,(analogno tome je I tvoj citat “Povelje Dubrovčanima iz 1189) ili su to ipak bili sljedbenici rimske crkve. Iz izvora Ćirković saznaje da je Bosna i nakon nepune dvije decenije, opet bila optužena za pružanje podrške
hereticima, nakon čega su vođene oštrije borbe od onih u doba Kulina bana.Borba protiv heretika
u Bosni naglo će se pojačati,nakon što ista bude dosegla vrhunac na Zapadu, a za to će poslužiti
red dominikanaca i inkvizicija.
Izvan granica vlasti bosanskoga bana nije bilo mjesta za opstanak dualističkih krstjana.
Bosanska crkva bila je ograničena na skroman prostor, ali je sebi pripisivala univerzalnu misiju.
Za bosansku crkvu, sve ostale crkve bile su raskolničke. Vjera bosanske crkve bila je «prava vjera apostolska», bosanska crkva je Hristova crkva, a krstjani su sljedbenici apostola. Isto tako, među sobom imaju i jednog sljedbenika koji se
izdaje za namjesnika Isusa Krista i nasljednika svetog Petra. Bosanski «krstjani» su (prema
nezavisnim tekstovima iz različitih vremena) učili da su pape sve do vremena Silvestra bile
njihove vjere, a taj papa Silvestre je bio prvi koji se otpadio. Bosanski krstjani rimsku crkvu su
smatrali idolopokloničkom, za njih je ona bila prokleta, crkva idola.

[janko_007]

Nije Problem ko je Solovjev. Ukucaj u Google, pa onda pisi. Lovrenovici su i sam kazes pisali za vrijeme Tudjmana sa pozicije bosanskih katolika, a onda su, poslije njegove smrti, naglo evoluirali pa su postali veci katolici od pape. I to nije samo moje misljenje. Nemoj mi njihovu biografiju kititi, ko su i sta su , jer ja to sigurno znam bolje od tebe. Glavna teza klana Lovrenovic i Srecka Dzaje je da se Bosanska crkva iznjedrila iz katolicke crkve. I tu se oni ni malo ne razlikuju od tumacenja katolicke crkve, od Vatikana, od onog fratra i njegovog pamfleta sa pocetka price. Svejedno ko su oni za tebe oni su na liniji laziranja bosanske povjesti. Znam ja prve radove od Lovrenovica u kojima on nije bio na toj liniji i dobro znam kako je i sta je pisao. Sta se sa njim dogodilo , sam Bog zna. Vjerovatno je na njega , poslije ovog rata, veliki uticaj imao Srecko Dzaja. Naveo sam pomenuti njihov tekst o Crkvi bosanskoj objavljen u zapadnom Mostaru. Iz svega navedenog se vidi da je tekst narucen i da ga je neko dobro platio, a ti vidi tko. U tekstu se potpuno negiraju sva ranija istrazivanja o porijeklu Crkve bosanske i o njenom dualistickom ucenju, o Bogumilima i o korjenima njenog ucenja. Znaci sve se okrece naglavacke, tisuce i tisuce napisanih stranica o manihejstvu, da bi se eto dokazalo da je Crkva bosanska jedan ogranak katolicke crkve, jedva i da je hereticka. Te svoje tvrdnje ne argumentuju nikakvim materijalnim dokazima, nego ceprkaju po Vatikanskom arhivu pa izvlace zakljucke i iz falsifikovane (dokazano)Trpimirove darovnice.Mogli bi ja i ti ovdje do sutra raspravljati o tome, ali pocinjes pomalo bezobrazno da mene optuzujes , jer branim onu tezu, da je ucenje Crkve bosanske bilo dualisticko i da nisu marili za grandiozne crkve i katedrale da sam nacionalno opterecen, a to je kao sto sam rekao bezobrazno .Sima Cirkovic jeste bio nacionalno obojen i jeste pristrasno i neobjektivno napisao" Istoriju srednjovjekovne Bosne". Klaicku ovdje ni ne spominjes jer nisi nista od nje procitao. I kao sto rekoh nije u tvojoj literaturi. Kad kazes da je Dubravko clan ANU BiH znaj da je to i Enko Imamovic i Tunjo Filipovic, koji su tu i sa duzim stazom od Lovrenovica. Ako ti je to neko mjerilo

Šta je o bosanskoj crkvi na kraju zaključio John Fine?
Mislim da je njegova knjiga "The Bosnian Church" stavila tačku na mnoge ovdje prisutne dileme i sukobe.

Šta je zaključio John Fine. On kaže, na str. 117 svog djela da ne postoje provjereni i vjerodostojni podaci u kom pravcu su otišli Bogumili, pošto ih je Stefan Nemanja 1170 protjerao iz Srbije. Kaže da su mnogi prebjegli u Bugarsku i Makedoniju ali postoji mogućnost da su prebjegli i u Bosnu(They may well have fled to Macedonia or Bulgaria; however, ist also possible that some fled into Hum and Bosnia).On dalje kaze, "kad se pominje heresa u Bosni da jedini povjesni izvor a koji nije dolazio sa Zapada(citaj papske kurije)je Anselm of Alexandria.U jednom dokumentu pod nazivom "Tractatus de Heretics" iz 1270. Anselmo se u ovom tekstu vise bavi Lombardijskim katarima i genezom njihovog učenja , ali tu daje i dragocjene podatke o pojavi hereze u Bosni. Da se u Bosni pojavilo heretičko učenje je Anselmo dobio iz druge ruke i da mu je to navodno ispričao neki samozvani Bishop of the Latins, kasnije se pominje kao Bishop of Sclavonia. Taj Bishop koji je zbog trgovine dosao u Kostantinopol mu je prenio da se u Sclavoninii i zemlji zvanoj Bossona pojavilo heretičko učenje. Anselmo izjednačava Sclavoniu sa Bossonom. U daljem tekstu Fine ne uzima ozbiljno taj izvor iz druge ruke kao vjerodostojan povjesni izvor.U suštini se Fine ne bavi nikakvim špekulacijama, ako za to nema provjeren izvor, bilo materijalni ili pisani dokument. A i to uzima sa velikom rezervom. On na jednom mjestu kaže da je dualističko učenje bilo prekomplikovano za bosanskog čovjeka tog vremena, te da je to učenje vremenom modifikovano i prilagodjeno na izvjesnu mjeru.

[Woody]

E, moj @janko_007, ne daš se ti, vidim...

OK. Upotpunosti se slažem sa ovom tvojom tvrdnjom o dobivanju "doktorskih" zvanja ispod banka. Svi smo svjedoci toga, samo se osvrni na broj "privatnih" fakulteta od Jajca do Foče - možeš ih nabrojati par stotina

Ali, jebi ga, ne mogu se složiti da su Fra Andrija Zirdum a kamoli Fra Filip Lastrić ista liga kao Nermin Nikšić i braća Lijanovići. Pa ne bi se FP "Bosna Srebrena" i Vrhbosanska Nadbiskupija izlagali takvom blamu da kupuju doktorate svojim svećenicima. Pa neće izlaziti na izbore, jebo ga ti... Ipak Katolička Crkva ima svog šefa, za razliku od Države Bosne i Hercegovine... Ako imaš argumente, a ti lijepo napiši anti-tezu radu Fra Andrije Zirduma, pa ga lijepo pokopaj svojim doktoratom, onako da Uzoritom Vinku Puljiću padnu gaće sa guzice

Svašta ti meni ovdje napisa, a ja kakav sam (naopak) izrežem fino iz tvog odgovora ono što mi odgovara pa prilijepim u svoj crni rokovnik. A šta sam izrezao? Pa evo teza:

sa koliko povjesne istine I kritičnosti , pa i objektivnosti će jedan franjevac, odgojen u duhu katoličke crkve pisati objektivno o povjesti Bosne, kao I heretičkoj crkvi uopće

Znači, pišem: @janko_007, tvrdi da katolički svećenici NE SMIJU pisati o povijeti Bosne. Zaključak: Za to certifikat imaju samo Islamski teolozi (a sve se potajno nadam da ne misliš tako, ili nauzubillah da misliš da na to pravo ima pravoslavno sveštenstvo)

Pogledaj SANU, sve doktor do doktora

Znači: @janko_007 tvrdi da su svi akademici od 1841 hohštapleri, ublehaši i lafonteni (e jebi ga sad... upade ovdje i Sima Ćirković. E, jebi ga, šefe...)

Ali, može se nešto i dobro ovdje probiskati:

...Crkva bosanska, onako kako je poznajemo iz izvora XIV i XV st., nije spadala u tajne zajednice... da je «Crkva bosanska» − »Ecclesia Bosnensis» katolička episkopija Bosne, navođena među sufraganima splitske i dubrovačke nadbiskupije... Borba protiv heretika u Bosni naglo će se pojačati,nakon što ista bude dosegla vrhunac na Zapadu, a za to će poslužiti red dominikanaca i inkvizicija (znači, Franjevci u ta doba još nisu bili aktuelni)...

I, ono što je meni najvažnije:

Vjera bosanske crkve bila je «prava vjera apostolska», bosanska crkva je Hristova crkva, a krstjani su sljedbenici apostola. Isto tako, među sobom imaju i jednog sljedbenika koji se izdaje za namjesnika Isusa Krista i nasljednika svetog Petra. Bosanski «krstjani» su (prema nezavisnim tekstovima iz različitih vremena) učili da su pape sve do vremena Silvestra bile njihove vjere, a taj papa Silvestre je bio prvi koji se otpadio

Toliko o vezi Crkve Bosanske i Islama, odnosno proto-islamskom fundamentu Crkve Bosanske koju ovi naši "stručnjaci" uporno nazivaju Bogumilskom Od sada, pa nadalje i ubuduće!

U svakom slučaju, hvala @janko_007

Ma, opet mi sve smrdi na autokefalnost Crkve Bosanske naspram Katoličke doktrine, što je dovoljna polazna teza za proglašenje iste heretičkom.

Auuuu, tek sad vidim da odoh ja daleko... A tema je bila Osmanlije i rušenje katoličkih crkava... E, jebo me svak...

[elma89_]

http://srednjovjekovnabosna.wordpress.c ... by-bosnjo/

[sv12]

Ha, jebemu miša... Mi se ovdje našli da kritikujemo DOKTORATE: Fra Andrije Zirduma, Lovrenovića, Džaje, Klaićke i Solovjeva Pa Bog vas u pamet okrenuo, drugovi... Ličimo na one polupismene spodobe koje kritičko-semantički ocjenuju životno djelo Nielsa Bohra o "Atomskoj strukturi i kvantnoj teoriji" na lokaciji "Berbernica kod Munira, na ćošku pored pijace"...

Haha, Dubarvko Lovrenovic, taj historijski salabajzer? Pa zar tu budalu jos bilo ko shvata ozbiljno? Koliko je platio doktorat?


"Doktor" Dubravko Lovrenovic je katolicka verzija magistra Fatmira Alispahica. Ali kad bolje razmislim, to je uvreda za Alispahica. On je barem "krvavo" stekao svoj magistrat i sigurno ga nije dobio na lijepe naocale.

[nosara]

Ha, jebemu miša... Mi se ovdje našli da kritikujemo DOKTORATE: Fra Andrije Zirduma, Lovrenovića, Džaje, Klaićke i Solovjeva Pa Bog vas u pamet okrenuo, drugovi... Ličimo na one polupismene spodobe koje kritičko-semantički ocjenuju životno djelo Nielsa Bohra o "Atomskoj strukturi i kvantnoj teoriji" na lokaciji "Berbernica kod Munira, na ćošku pored pijace"...

Haha, Dubarvko Lovrenovic, taj historijski salabajzer? Pa zar tu budalu jos bilo ko shvata ozbiljno? Koliko je platio doktorat?


"Doktor" Dubravko Lovrenovic je katolicka verzija magistra Fatmira Alispahica. Ali kad bolje razmislim, to je uvreda za Alispahica. On je barem "krvavo" stekao svoj magistrat i sigurno ga nije dobio na lijepe naocale.

Sajekao si ga relevantnim argumentima...

[asurbanipal]

A posebna prica je Katarina kraljica, ta zadnja kraljica slavne srednjevjekovne Bosne, koja ne samo da je ostavila svoju malu djecu i pobjegla iz Bosne, nego Bosnu nije ostavila u nasljedje svojoj djeci, nego vatikanskim inkvizitorima i ubicama, Bosni tada strane i nametnute crkve....

Kakva je to zena koja je ostavila svoju djecu, pobjegla u Vatikan i ostavila u nasljedstvo Bosnu Vatikanu ?

.......


Osmanlije su bili najjaci i kad su vidjeli da mogu progutati Bosnu, koju je Vatikan oslabio do te mjere da bi izbio rat u samoj Bosni, zapravo masovno proganjanje pripadnika Crkve Bosanske od strane Tomasevica i Katarine, sto bi danas nazvali etnicko ciscenje je vec maltene rasturilo Bosnu, a Osmanlije su je prigrabile sebi jer su vidjeli da je oslabljena i nisu je zeljeli prepustiti Vatikanu, plus skontali su da vecina nece ginuti za Vatikan.

Kćer hercega Šćepana Vukčić Kosače i žena bosanskog kralja Stjepana Tomaša (1443. - 1461.), Katarina Vukčić Kosača - Kotromanić (Blagaj kod Mostara ,1425.? - Rim, oktobar 1478.), živjela je u gradu Bobovcu.
Kada je bosanski bogumilski djed dao svoj štap Mehmed II. Fatihu, bila je to simbolična predaja duhovne i svjetovne vlasti na čuvanje novom vladaru. Kao konačno opredjeljenje i oslobađanje od nametnutog katoličanstva, djeca kraljice Katarine, Sigismund i Katarina, izjasniše se da prihvataju islam 1463. godine. U to vrijeme je bio ogroman pritisak da se kralj deklariše za katoličku crkvu.
Fratri su imali obavezu da nadziru da li se katoličanstvo "svete rimske crkve" ispovijeda na dvoru. Bosanska vlastela sa kraljem deklarativno ispovjeda katoličanstvo pred fratrima, a kad ih nema ispovijedaju bogumilstvo. Period kriptobogumilstva u Bosni još nije dovoljno naučno pojašnjen.

Nezadovoljni žarom ispoljenog katoličanstva, fratri uz pomoć kraljeva sina Stjepana Tomaševića i brata Radivoja ubijaju kralja. U nadi da će "mlađi bolje slušati", odluče da prijesto naslijedi njegov sin Stjepan Tomašević. Katarina je bila u sukobu sa svojim pastorkom, pa je podršku u političkom životu Bosne i ličnu zaštitu ostvarila savjetujući se sa svojim ocem. Njen muž je još ranije uspostavio dobre odnose sa sultan Mehmed II. Fatihom, zasnovane na običajnom pravu (bratimljenju). Mehmed II. Fatih je to prihvatio na osnovu izraženog ahijskog učenja o plemenitosti. Saznavši za mučno ubistvo svog pobratima Mehmed II. Fatih odluči da Bosnu pripoji svojoj vlasti, u potpunosti shavatajući zakulisne igre katoličke crkve.

Kraljica Katarina strahovala je da njena djeca ne zatraže povrat očeve krune i ne završe kao njihov otac. Katarina je živjela u nadi da će povratiti oteto pravo na prijesto i lakše povratiti djecu iz Istanbula nego iz Rima. U to vrijeme se u Rimu okuplja bosanska emigracija, koja se opredijelila za papinu politiku, a kraljica im je trebala kao faktor, da se opravda vojno-politički pritisak na Bosnu i dijelove Huma. Vidjevši u tome nadu da povrati prijesto od svog pastorka, kraljica na nagovor fratara odlazi 1463. preko Dubrovnika u Rim. Katarina se čvrsto držala svoja dva cilja: povratiti oteto kraljevstvo i ostaviti ga djeci da vladaju. Živjela je u nadi, zanemarujući da je katolička diplomatija vješto drži u izolaciji. Neprovjerena vijest o smrti kćerke Katarine na putu za Istanbul, ostavila je traga na zdravlju kraljice Katarine. Otrgnuta od svoje zemlje i djece, ostala je i bez oca koji joj je bio glavni oslonac. Gubila je nadu u ostvarenje svoje zamisli. Tokom 1478. godine (20. oktobar) piše "svoju" oporuku: "Ako se Bosna oslobodi, a njezina djeca ne vrate u kršćanstvo, ostavlja Bosansko kraljevstvo vlasti rimske crkve. Djeci Sigismundu i Katarini ostavlja "srebreni bodež", dvije tase i dva vrča srebrena, svete moći ostavlja franjevačkoj crkvi sv. Katarine u Jajcu, a ostalo da se razdijeli služinčadi."

Čudno, ali kraljica Katarina umire "prirodnom" smrću, pet dana nakon pisanja testamenta. Sahranjena je u rimskoj crkvi sv. Marije Araceli. Teško je povjerovati u autentičnost ove "oporuke" i brze smrti kraljice. Nije li Katarina otrovana nakon oporuke, ako ju je u istinu sastavila ? Može li oporuka biti krivotvorena i nastala nakon Katarinine smrti, sa krivotvorenim datumom ? Sve je to nejasno da bi se oporuka mogla prihvatiti kao autentična. Nije li se možda katolička crkva spremala, usljed nove izmjene političke situacije u BiH, da osigura pravo "imenovanja kralja" po svojem nahođenju, koji bi konačno priveo BiH u "...krilo matere crkve..."?

Na nadgrobnoj ploči nalaze se grbovi i njezin reljefni lik u prirodnoj veličini. Tu je i natpis na latinskom jeziku gdje doslovno stoji "Reginae Bosnensi - kraljica Bosanska". Postoje teze kvazihistoričara da kraljicu Katarinu predstave kao hrvatsku i katoličku kraljicu iz Bosne. Zadnje počivalište posljednje bosanske kraljice, suverena svih stanovnika Bosne i Huma, ima natpis koji je mnogo kasnije nastao, a glasi:

Catherine Reginae Bosnensi
Stephani Ducis San (c) ti Sabbae sorori,
et genere Helene et domo principis
Stephani natae, Thomae regis Bosnae
uxori Quantum vixit annorum LIIII
Et obdormivit Romae Anno Domini
MCCCCLXXVIII die XXV Octobris
Monumentum ipsius scriptis positum.

ili u prevodu:
Katarini, kraljici Bosanskoj,
sestri Stjepana, hercega svetog Save,
kćeri Jelene i hercega Stjepana,
ženi Tomaša, kralja Bosne,
koja je živjela 54 godine
i umrla u Rimu ljeta Gospodnjeg
1478, 25. dana oktobra,
Spomenik postavljen po njenoj oporuci.

Sumnja se može istaknuti i na samu nadgrobnu ploču, u kojoj se kaže "...sestri Stjepana hercega od sv. Save..." Historijski izvori su jasni da najmlađi hercegov sin nikad nije ponio titulu "hercega od sv. Save". U ovo vrijeme (1478.) on je već bio poznat pod imenom Ahmed-paša Hercegović. Katarina je znala poziciju i stav svog brata u Istanbulu i ukoliko bi ona diktirala tekst nadgrobne ploče, sigurno bi ga oslovila sa oba imena. Međutim, rimokatolička crkva sebi nije mogla dopustiti da se tu trajno spominje jedno nekršćansko ime. Spominjanje kvari čitav politički koncept koji je planiran za Bosnu i Hum. Vatikanska politika shvata da je obnavljanje bosanskog kraljevstva pod papinom vlašću nemoguće, strahuje da Katarina ne stupi u vezu s djecom i bratom, pa čak i da krene k njima. Odluka je da se otruje kraljica Katarina (što je bio čest slučaj kod katoličke crkve i inače u srednjem vijeku, ko imalo poznaje bolje historiju zna o čemu se radi). Sve se prikriva tzv. testamentom, a kraljica "umire" nakon 5 dana.

Historijski falsifikat čemu treba da posluži, znaju samo falsifikatori. Da bi se potvrdila Katarinina "katoličnost", ona je posmrtno primljena u treći red sv. Franje. Kako falsifikati dobivaju materijalne dokaze, potvrda je natpis sa zavjetne Gospine crkve u Olovu, postavljen 1961. godine koji glasi:
"Blažena Katarina
Kraljica bosanska, trećoredica sv. Franje,
kći Hercega Stjepana: Svojim je rukama vezla crkveno ruho
u kraljevskim dvorima u Sutjesci.
Donijela je narodu oko Kraljeve Sutjeske novu,
zgodniju preslicu i poučavala seoske žene i djevojke ručnom radu.
Zato i danas, iza 500 godina, katoličke seljanke
oko Kraljeve Sutjeske ruše se (nose na glavi crne rupce)
za dobrom kraljicom Katarinom."

U službenom franjevačkom popisu svetih i blaženih, zvani Martyrologium Franciscanum, Vicetinae 1939. godine, str. 414. pod datumom 25. okotobar stoji: "U Rimu spomen Katarine bosanske kraljice, udove koja se je na divan način istakla u strpljivosti, čistoći, pobožnosti i poniznosti." Slika (portret) kraljice Katarine nalazi se u vatikasnkoj Sikstinskoj kapeli na Rosellijevom diptihu "Govor na gori" i to uz papu Siksta IV. skupa sa dvorjanicima i dvorskim damama i sinom. Gabrijel Jurkić naslikao je kraljicu Katarinu tako da bi dokazao njezino "hrvatstvo", podij na kojem kraljica stoji popločao je crveno-bijelim kvadratićima, sa bogatim ogrtačem koji asocira na papski ogrtač, što treba da simbolizuje njezinu odanost papi i katoličkoj crkvi. Također postoji portret koji se pripisuje Giovanni Belliniju, a čuva se u Kapitolinskom muzeju u Rimu.

[Woody]

KATARINA VUKČIĆ KOSAČA NIJE BILA BOSANSKA KRALJICA

E, sad zainat mi nije teško svaki put ponavljati

[asurbanipal]

KATARINA VUKČIĆ KOSAČA NIJE BILA BOSANSKA KRALJICA

E, sad zainat mi nije teško svaki put ponavljati

Hrvatska ? Ko i svi "Rvati od stolića sedmog".

[asurbanipal]

Kao prvo krstaskih ratova protiv Bosne nije bilo.

Problem je bija u tumacenju, tumacenje koje je doslo u Bosnu je bilo drugo od sluzbenog. Bosanski kralj je pisao papi kako ce rado da prihvati korekcije, jerbo oni nisu drugacije nauceni.
I zato bi to sto je bilo na Biljinom Polju.

Zanimljivo je povući paralelu s tadašnjim učenjem u Bosni i Gotima koji su primili arijansko kršćanstvo. Različiti odgovori imat će sljedbenike u Bosni kroz svu njezinu historiju.
Arijanska kristologija tvrdi da Krist nije Bog već da je stvoreno biće. Temeljna postavka Arija je bila Jednost i Jedinost Boga, Koji jest po Sebi i Nepromjenljiv. "Sin" nije po sebi, pa zato on ne može biti Bog. Budući da je Bog Jedini, On ne može biti razdijeljen ili s nečim povezan. Tako, "sin" ne može biti Bog. Budući da je Bog Nepromjenljiv, a "sin" promjenljiv, kako je to predstavljeno u Evanđeljima, preko njegovog začeća, rasta i stradanja, Krist ne može biti Bog. Zato, on je stvorenje Božije koje je pozvano u postojanje iz ničeg. Uz to, "sin" ne može imati izravno znanje o Bogu, budući da je konačan i od drugačije suštine.
Na drugoj strani ove kristologije je stajao "Nikejski credo" koji je odredio narav kristologije u pravoslavlju i katoličanstvu. Taj credo kaže da je "sin" hommousion to patri ("od iste suštine s Ocem"). Time je obznanjeno sve ono što Otac jest: On je posve Bog. Time je postavljen temelj nerazrješivog spora između dvije kristologije. Spor je mogao pronaći razrješenje samo u novoj Božijoj Objavi.

I Crkva bosanska jest privrženost pravu na drugačiji put odgovaranja na zagonetku o Kristu. Geografski položaj Bosne, kao i ustrajavanje plamena Jednosti, oko kojeg se iskazuju različiti oblici primicanja njoj, bili su dovoljni razlozi što su u njoj pronalazili utočište mnogi progonjeni zagovornici ovih znanja i uvjerenja koji su, po svojoj naravi, suprostavljeni vladavinskim sistemima utemeljenim bez uvažavanja počela višeg reda. Zato je razumljivo što najstarija pisana svjedočanstva o "bosanskim krstjanima", kako su oni nazivali sebe, ili patarenima, kako su ih nazivali njihovi neprijatelji, sadrže vijesti o neslaganju okružujućih sila onog doba s bosanskom odanošću jedinstvu u različitosti.
Na Bilinom polju 1203. godine, pred papinim izaslanikom Ivanom de Casamarisom, bosanski krstjani prisežu, uz ostalo, "i nikoga za kojega sa sigurnošću nismo znali da je manihejac ili neki drugi krivovjerac nećemo primati da s nama stanuje."[1] Taj isti izaslanik piše nakon toga: "Obavivši posao glede onih bivših patarena (quondam patarinorum) u Bosni, bio sam u Ugarskoj na želju kraljevu više dana." [2] I ugarski kralj ih je smatrao krivovjercima i obvezao je bana Kulina da će morati platiti globu "ako bi se od sada te ili druge ljude usudio u herezi svjesno držati ili braniti u zemlji." [3] Papa Honorije III piše 1221. godine: "U krajevima Bosne uče se javno otrovne nauke na strašnu štetu stada Gospodnjeg. Krivovjerci poput Lamija razgoljenih grudi doje svoje mlade. Heretike, koji poput lisica iz šumske guštare nastoje uništiti vinograd Gospodnji, treba najuriti, razbiti njihova skloništa. Ali i one koji ih primaju i zaštićuju ne valja ostaviti nekažnjene." [4]
Prema bosanskim krstjanima slično su se odnosili i predstavnici Pravoslavne crkve iz njihovog istočnog susjedstva. S'bor pravoverija, s kraja XIV. vijeka, proklinje "vse jeretike Bos'n'ce i Hl'm'sce...naricajuštei se Kr'stijane i Kr'stijanice, a ne klanjajušte se 'svetim ikonam i kr'stu č'st'nomu." [5] Oni su i za pravoslavnu crkvu bili "jeretici", "agarijani", i "sluge đavolove." [6]


[1] Vatikanski arhiv, 5, fol. 103v; izdanje D. Farlati, Illyricum sacrum, IV, Venezia, 1751 - 1819. (I - VIII), str. 46; A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, I, Roma, 1863., str. 20.; F. Šanjek, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistički pokret u srednjem vijeku, Zagreb, 1975., str. 59-62.

[2] A. Theiner, I, Zagreb, 1875, str. 19.

[3] Isto, str. 22.

[4] T. Smičiklas, III, Zagreb, 1904-1934. (II - XV), str. 196.

[5] Arhiv JAZU u Zagrebu, Ćirilski rukopis III, a, 41, fol. 31r-34r; vidjeti također F. Šanjek, str. 140-144.

[6] Vidjeti Croatia sacra, Zagreb, 1934., str. 184.

[madner]

Naravno da ima veze kada je vjera dosla sa Gotima.
No treba podvuci da oni sebe ne smatraju hereticima, niti kralja i Crkvu Bosansku smatraju hereticnom. Bosna dozvoljava nekim hereticima da zive u Bosni, te zato kralj kaze da bi mogli platiti globu.
Zato i ban pise papi da je spreman ispraviti greske, ako postoje, jer ne radi se o svjesnom udaljavanju iz vjere.

Inace Bosna je jedina drzavna struktura na Balkanu koja tada nije definisana vjerom, jer cak 3 crkve djeluju unutar iste. Bosanska, Katolicka i Ortodoksna.

Sto se tice pisanja, opasnost je sto je tu uvijek i politika. Madjarski kralj klevecu Bosnu jer zeli od Pape dobiti razlog da istu napadne i prosiri svoj uticaj tamo. Splitska biskupija zeli smanjiti uticaj Dubrovacke, pa pokusava natjerati Papu da joj pomogne itd...
Dubrovcani koji su u odlicnim odnosima sa Bosnom ne govore o hereticima itd...

[elma89_]

Asurbanipal,hvala na tom jako poucnom tekstu.Uvijek mi je bio nelogican stav Katarine,ipak je bila majka i zena.Ali nisam razmisljala da je moglo biti tako kako pise u tom tekstu ubjedjena sam da je tako

[korisnik101]

Zenska plemicka osoba u 15 vijeku u nasem regionu nije igrala nikakvu drzavnu ili politicku ulogu, osim da se uda za vladara druge drzave, radja djecu, i tako kreira pobratimstvo izmedju dvije drzave.
Katarina Kosaca kad je izbjegla u Rim nije imala nijednu od tih uloga. Znaci, gledajuci politicki bila je beznacajna.

[elma89_]

Vjerovatno su i "njene" odluke bile cisto vatikanske,a zamisli da je npr napustila sve i otisla svom sinu u Istanbul.Neka prica ko sta hoce,ali jednoj zeni nista nije prece od djeteta...ona je koliko znam djecu povjerila bratu,koji je presao na islam.Zasto bi im onda otimala drzavu ? valjda logicno da je ona prihvatila ta nova vremena,cim je vlastitu djecu pocjerila bratu muslimanu.

njena rana smrt me navodi na to da su nju ubili kako se njene zelje nebi ostvarile

[korisnik101]

Niko nije imao potrebu da ubije Katarinu.
Ona je bila politicki bezvrijedna- jer je bila prestara za udaju i prestara da dobije djecu.
Inace je Osmanlije ne bi pustili da izadje.

[elma89_]

Da je ostala zivjeti,ja sumnjam da bi ostala u Vatikanu,vjerovatno bi se spojila sa sinom Ishak begom,Vatikan se mozda bojao toga.Zamisli Katarina napusti sve,ode sinu, i predje na islam? zasto ne? on bio mocan covjek u carstvu