Da se nikad ne zaboravi ...

[Asana]

Uhhh... jos mi odzvanja u glavi ono "Nermineeeee ..."
i krvnikovo obecanje "nista vam se nece desiti", izreceno s cinicnim osmjehom, dok ga prati neciji blagoslov "ziv bio..."

[samson]

Uhhh... jos mi odzvanja u glavi ono "Nermineeeee ..."
i krvnikovo obecanje "nista vam se nece desiti", izreceno s cinicnim osmjehom, dok ga prati neciji blagoslov "ziv bio..."

nista se nemoze promijenit vise ti ljudi vise nema a sta mozemo da promjenimo jeste da se sjecamo njiha i da djeci nasoj buducoj govorimo o njima i sta je se sa njima desilo do nas je sada!!!!
i ako je jako tuzno znam bole rane

NASE JE DA NASU DJECU UCIMO O OVIM !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

PROKLET BIO KO OVO IKAD ZABORAVI!!!!!!!!!

[pesak]

http://www.youtube.com/watch?v=kcCFJAfLTJE

Limonov, ruski pisac, puca na Sarajevo.

http://www.youtube.com/watch?v=kcCFJAfLTJE

[fukara_tz]

04.08.2008

Zločini u Višegradu

Milan Lukić je iz autobusa izdvojio 17 muškaraca

Višegrađanin Ragib Kasapović je posljednji put svog 27-godišnjeg sina Midhata vidio 26. maja 1992. godine, kada je ovaj izdvojen iz autobusa u koji je ušao Milan Lukić, odjeven u maskirnu uniformu i sa crnim šeširom na glavi. Haški optuženik, kaže Kasapović, tog dana je odvojio još 16 njegovih sugrađana.

Ragib Kasapović


- Preko Crvenog križa pisali su spiskove za Bošnjake koji će konvojima biti izmješteni u Skoplje. Na Midhatov nagovor, krenuo sam na put s njim i njegovom porodicom. Dok smo čekali da uđemo u jedan od autobusa, Lukić je žene s djecom odvojio od muškaraca. U mjestu Dragomilje u blizini Bosanske Jagodine već su bili izveli deset momaka, a iz mog autobusa, koji je bio posljednji, izveli su sedam muškaraca - prisjeća se Kasapović.

Kada je konvoj dospio do Vardišta, graničnog prijelaza između BiH i Srbije, muškarcima je naređeno da izađu iz autobusa. Nakon pretresanja, kaže Kasapović, autobusi su vraćeni u Višegrad, uz objašnjenje da "Makedonija ne može primiti nove izbjeglice iz BiH".

Neke od strijeljanih Lukićevih žrtava pronađene su prije nekoliko godina, ali ne i Kasapovićev sin. Sestrić Dževad Međuseljac, koji se istog dana vraćao iz mjesta Dobruna s posla, kazao je da je u blizini tunela vidio tijela 17 Višegrađana, među kojima je prepoznao i Midhata.

Ožalošćeni otac, čiji je drugi sin poginuo u sarajevskom naselju Dobrinja kao pripadnik Armije RBiH, danas živi u Švedskoj, nadajući se da će pravda uskoro biti zadovoljena.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... -muskaraca

Milan Lukić (6. septembar 1967, Foča) je ratni zločinac porijeklom iz sela Rujište udaljenog 15 kilometara od Višegrada, Bosna i Hercegovina. Osuđen od općinskog suda u Beogradu na 20 godina zatvora zbog kidnapovanja i ubistva 16 bošnjaka u selu Mioče, općina Rudo. Protiv Lukića se također vodi postupak pred međunarodnim sudom u Haagu.

Milan Lukić


Prije agresije na Bosnu i Hercegovini, Lukić je živio u Obrenovcu, Srbija, Njemačkoj i Švicarskoj. U proljeće 1992 se vraća u Višegrad gdje organizira paravojne jedinice Osvetnici (ponekad poznati i pod imenom Bijeli Orlovi) sa ciljem progona i istrebljenja domicilnog stanovništva. Poslije pada Višegrada 12. aprila 1992. godine usko surađuje sa srpskim okupacionim vlastima i Užičkim korpusom JNA. Direktno odgovoran za ubistvo 84 višegrađana koji su se nalazili u autobusima na putu prema slobodnoj teritoriji (općina Olovo). Također odgovoran sa koncentracioni logor Uzamnica (bivša kasarna JNA na području Višegrada). Optužnica od strane međunarodnog suda za ratne zločine iz 1998. godine ga tereti za zločine protiv čovječnosti. Do 2004. godine se relativno slobodno kretao po Srbiji gdje je bio zaštičen od tamošnjih vlasti. U avgustu 2005 godine uhapšen u Buones Airesu, Argentina gdje je živio pod lažnim imenom Goran Dukanović. 20. februara 2006. godine izručen međunarodnom tribunalu u Haagu.

[mnnnmnn]

07.05.2008

Izložba ˝Preživjeli logoraši - Bratunac 1992˝

Ministar kulture u RS zabranio postavljanje Izložbe

Izložba fotografija «Preživjeli logoraši – Bratunac 1992», čije je otvaranje bilo planirano za subotu 10. maja 2008. godine u fiskulturnoj sali OŠ Vuk S. Karadžić, u Bratuncu, odlukom Antona Kasipovića, ministra prosvjete i kulture Republike Srpske, neće biti održana u prostorijama ovoga nekadašnjega logora u kojem je ubijeno najmanje 250-300 civila. Ova odluka uslijedila je dan nakon održavanja sjednice Bezbjednosnog foruma općine Bratunac 5. maja 2008. godine, na kojoj je zauzet stav da se u fiskulturnoj sali škole koja danas nosi ime Branko Radičević, ne dozvoli postavljanje Izložbe sa osamdeset fotografija na kojima su prikazani bošnjački civili sa teškim povredama, urezanim krstovima na čelu, leđima i mišicama.



Također, na vanjskom zidu ovoga objekta planirano je postavljanje mermerne ploče spomen-obilježja, koje bi podsjećalo da su se u školskoj zgradi desili najteži zločini: oko 800 civila je od 17. aprila do 17. maja 1992. godine mučeno, izglađivano i maltretirano, a 250-300 ih je ubijeno ili nestalo. Načelnik općine Bratunac Nedjeljko Mlađenović ovu inicijativu je odlučno odbacio kazavši na sjednici Bezbjednosnog foruma kako se spomen-obilježje može postaviti samo na mezarju Veljaci, gdje se i vrši ukop zvjerski ubijenih civila. Međutim, indikativna je činjenica da se upravo u centru Bratunca priprema skoro postavljanje masivnog spomen-obilježja srpskim borcima.

Znajući sve ove informacije ministar Kasipović je u svom odgovoru na upit predstavnika općine Bratunac, naglasio da ne treba postavljati čak ni spomen-ploču, predloživši porodicama žrtava i predstavnicima bratunačkih udruženja građana da se dvije sedmice nakon obilježavanja Šesnaeste godišnjice zločina nad Bošnjacima Bratunca, on kao resorni ministar, sastane sa nekoliko njihovih predstavnika, kako bi se pronašlo rješenje.



Reagirajući na ovu odluku ministra Kasipovića, Organizacioni odbor za obilježavanje godišnjice zločina oglasio se 6. maja saopćenjem u kojem se kaže:

«Oštro protestujemo protiv stava Antona Kasipovića, ministra prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske, koji je u svom odgovoru kazao da nije moguće organizovati izložbu u fiskulturnoj sali, na mjestu gdje je 1992. godine bio logor i gdje su stradali naši najmiliji. Rečeno nam je da nije moguće postavljanje spomen ploče na zgradi Fiskulturne sale.

Smatramo da je njegov odgovor licemjeran i da vrijeđa žrtve i porodice onih koji su ubijeni u ovom logoru. Iako nas ubjeđuju da živimo u slobodnoj i demokratskoj Republici Srpskoj, ministar kulture i prosvjete ovoga entiteta dao nam je samo odobrenje da možemo ući u fiskulturnu salu, ali da ne možemo postaviti Izložbu fotografija koja na dokumentaran način govori o suštim činjenicama i ne vrijeđa nikoga, osim zločince koji su i danas slobodni građani Republike Srpske. Licemjerna je ponuda ministra Kasipovića da se sastane sa predstavnicima porodica i udruženja petnaest dana nakon što obilježavanje Godišnjice prođe.

Mi u Organizacionom odboru za obilježavanje zločina nad 603 ubijena civila Bratunca, i hiljade onih koji su zatvarani, mučeni ili nasilno deportovani, podsjećamo da su oni koji negiraju ili pak zataškavaju zločin, po nama isti kao i oni koji su zločine činili. Odgovorno stojimo iza ranije utvrđenog programa obilježavanja 16. godišnjice i potvrđujemo da će se Izložba organizaovati na ulici koja graniči sa Školom. Ujedno pozivamo ministra Kasipovića, kao ministra kulture i prosvjete, da pokaže svoju dosljednost i moralnost i da 10. maja prisustvuje toj izložbi», kaže se u saopćenju Organizacionog odbora za obilježavanje Šesnaeste godišnjice zločina nad Bošnjacima Bratunca.

Podsjećamo, obilježavanje Šesnaeste godišnjice zločina nad civilima Bratunca počinje u petak 9. maja i traje do ponedjeljka 12. maja, kada je planiran ukop i dženaza 41 identificirane žrtve zločina.

Bratunac 6. maj 2008. godine
Bosanska medijska grupa Tuzla

Iživljavanje nad mučenim Bratunčanima

U povodu, kako navode, ponižavanja preživjelih logoraša iz Bratunca od ministra prosvjete i kulture RS-a saopćenjem za javnost oglasio se danas predsjednik Udruženja građana „Front“ Danijel Senkić.

Senkić: Vlada RS pokušava prikriti tragove


-Udruženje građana „Front“ oštro osuđuje ponižavanje preživjelih logoraša iz Bratunca, koji su u maju 1992. preživjeli golgotu i neviđena mučenja. Zabranom postavljanja izložbe dokumentarnih fotografija logoraša iz Bratunca iz maja 1992. godine, Vlada RS-a i njen kriminogeni i fašistički orijentiran premijer, putem pulena Antona Kasipovića, ministra prosvjete i demonstracija, pokušavaju prikriti tragove i vlastite odgovornosti prema preživjelim mučenicima, koji su mučeni od njihovih idola i osoba koje vješto skrivaju pred domaćom i međunarodnom pravdom, navodi Senkić.

„Front“ poziva sve nadležne institucije u BiH i visokog predstavnika da poduzmu sve da bi zaustavili dalje iživljavanje nad mučenim Bratunčanima od dosljednih promotora ideologije Radovana Karadžića, s Dodikom i njegovim ministrima na čelu.


Autor: Fena

dragi forumasi,
da li bi neko mogao da mi pomogne da nadjem kontakt osobu odgovornu za ovu izlozbu....?
cilj je postavljanje ove izlozbe u Ceskoj Republici.... hvala unaprijed.....

[fukara_tz]

dragi forumasi,
da li bi neko mogao da mi pomogne da nadjem kontakt osobu odgovornu za ovu izlozbu....?
cilj je postavljanje ove izlozbe u Ceskoj Republici.... hvala unaprijed.....

Probaj preko Bosanske medijske grupe od njih sam preuzeo materijale pa predpostavljam da oni znaju evo podaci

Tel/fax: 00 387 35 277 692

GSM BIH: 00 387 62 333 156

00 387 62 333 157

Adresa: Pozorišna 4, Ars klub Arlekin, Tuzla 75 000

Bosna i Hercegovina

sajt u BiH http://bmg.ba/index.php?option=com_cont ... &Itemid=26


Predstavništvo u USA

BMG Bosnian Media Group

http://www.bosnianmediagroup.com

e-mail: [email protected]

[mnnnmnn]

dragi forumasi,
da li bi neko mogao da mi pomogne da nadjem kontakt osobu odgovornu za ovu izlozbu....?
cilj je postavljanje ove izlozbe u Ceskoj Republici.... hvala unaprijed.....

Probaj preko Bosanske medijske grupe od njih sam preuzeo materijale pa predpostavljam da oni znaju evo podaci

Tel/fax: 00 387 35 277 692

GSM BIH: 00 387 62 333 156

00 387 62 333 157

Adresa: Pozorišna 4, Ars klub Arlekin, Tuzla 75 000

Bosna i Hercegovina

sajt u BiH http://bmg.ba/index.php?option=com_cont ... &Itemid=26


Predstavništvo u USA

BMG Bosnian Media Group

http://www.bosnianmediagroup.com

e-mail: [email protected]

hvalá půno

javnem rezultat...

[fukara_tz]

04.08.2008

Stolac

Obilježena godišnjica ratnog zločina u Stocu

Udruženje logoraša Stolac posjetilo je danas "Koštanu bolnicu" u spomen stradanju Bošnjaka 1993 godine u ovoj ustanovi od pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV).

Koštana bolnica u Stocu


Predsjednik Udruženja Osman Eminović izjavio je pred velikim brojem okupljenih da su početkom jula 1993. godine "HVO i HV započeli sa etničkim čišćenjem općine Stolac,zatvarajući najprije vojno sposobne građane bošnjačke nacionalnosti , pod kojim su podrazumijevali i djecu i starce".

"Bošnjačko stanovništvo je nakon premlaćivanja i mučenja, koje je vršeno najviše u nekadašnjoj 'Koštanoj bolnici', deportovano u logore Dretelj, Gabela, Heliodrom i druge", kazao je Eminović.

Prema njegovim riječima, današnji datum je bitan , jer je 4. avgusta 1993. godine praktički završeno etničko čišćenje stolačke općine, zatvaranjem posljednjeg civila.

"Od premlaćivanja u 'Koštanoj bolnici' preminulo je osam civila bošnjačke nacionalnosti, dok je u drugim logorima oko Stoca ubijeno oko 60 civila", izjavio je Eminović.

Dodao je da je oko 200 civila tokom 1993. godine bilo zatvoreno u 'Koštanoj bolnici'.

Prema nepravomoćnoj presudi Sudskog vijeća Kantonalnog suda u Mostaru od 10. aprila ove godine , pripadnici HVO-a Stolac, Petar Matić i Ante Krešić, koji su bili optuženi u slučaju "Koštana bolnica-Stolac", osuđeni su na po 2 godine i šest mjeseci zbog nečovječnog postupanja i mučenja više desetina stolačkih Bošnjaka.

Izvor: ONASA , foto AVAZ

[fukara_tz]

05.08.2008

Beograd

Optužnica za zločin u Zvorniku

Beograd -- Tužilaštvo za ratne zločine saopštilo da je podiglo optužnicu protiv Branka Grujića i Branka Popovića za zločin u Zvorniku 1992.

U pitanju je najveći zločin počinjen u Bosni i Hercegovini posle Srebrenice,a tužilaštvo Grujića i Popovića smatra odgovornim za zločine i za smrt oko sedam stotina žrtava. U Zvorniku su se tokom 1992. godine dogodili neki od najtežih zločina nad civilima u Bosni i Hercegovini.

Predsednik bivše privremene vlade srpske opštine Zvornik i komandant štaba teritorijelne odbrane - Branko Grujić i Branko Popović terete se i da su smišljeno preduzimali akcije koristeći svoja ovlašćenja kako bi prinudno razdvajali i uzimali kao taoce muslimanske civile koji su potom masovno ubijani.

"Kao što znate Zvornik je jedna od lokacija gde su počinjeni najteži ratni zločini posle Srebrenice na prostoru BIH. U ovom konkretnom slučaju, dakle Zvornik 2, terete se Branko Grujić i Branko Popović za zločin nad blizu 700 lica na teritoriji Zvornika“, kaže portparol Tužilaštva za ratne zločine Bruno Vekarić.

Tela ubijenih pronađena su u masovnim grobnicama na Crnom Vrhu i Grbavcima i do sada je identifikovano 270 žrtava.



Prvo suđenje optuženima za Zvornik završeno je u junu ove godine kada su trojica pripadnika paravojnih formacija Žute ose i Pivarski osuđeni na 15, 13 i tri godine zatvora.

Presudom je utvrđeno da su civili bili zarobljeni i držani na tri lokacije u Domu kulture u Čelopeku i na zvorničkoj Ekonomiji i Ciglani.

Tamo su prebijani do smrti i izlagani najmonstruoznijim mučenjima.

Na insistiranje tužilaštva, zbog efikasnosti, postupak je razdvojen i ova nova optužnica nosi kolokvijalni naziv Zvornik 2. U tužilaštvu napominju da zahtevaju sprovođenje istrage protiv još četiri lica.

“Ono što je novo u ovom renutku je da intenzivno tragamo za neposrednim izvršiocima i verujem da će naša javnost vrlo brzo biti upoznata sa rezultatima“, najavljuje Vekarić.

Slučaj Zvornik prvi je predmet koji je delimično preuzet iz Haškog tribunala. Podsetimo, posle hapšenja Radovana Karadžića poznavaoci suđenja za zločine ukazivali su da bi Tužilaštvo u Hagu moglo njegovu optužnicu da proširi i na zločin u Zvorniku, odnosno na masovne grobnice koje su otkrivene tek posle 2003. godine.

http://www.b92.net/info/vesti/index.php ... _id=311728

[fukara_tz]

06.08.2008

Sanski Most

Sjećanje na 123 logoraša Omarske i Keraterma

Na lokalitetu Hrastova glavica, u blizini sela Podvidača, općina Sanski Most, jučer je obilježena 16. godišnjica zločina nad 123 logoraša Omarske i Keraterma. Organizatori skupa bili su udruženja logoraša iz Sanskog Mosta, Prijedora i Kozarca te Udruženje "Izvor" iz Prijedora.



Predsjednik udruženja prijedorskih logoraša Mirsad Duratović podsjetio je na 5. avgust 1992. godine, kada su ubijeni kako bi se onemogućilo inozemnim novinarskim ekipama, koje su u to vrijeme obilazile Omarsku i Keraterm, da vide logoraše koji su mučeni i maltretirani.

Logoraši su dovezeni autobusima na Hrastovu glavicu, gdje su ubijeni iz vatrenog oružja i bačeni u jamu duboku 35 metara.

Jedna osoba uspjela je preživjeti i zahvaljujući njenom svjedočenju saznalo se za pojedinosti ovog strašnog zločina. Nažalost, kasnije je tokom rata ubijen u Kurevu kod Ljubije.

Neposredno nakon rata, zahvaljujući lovcima, pronađena je ova grobnica te su potom iz nje ekshumirana tijela žrtava.

Sa jučerašnjeg skupa upućena je poruka nadležnim institucijama u BiH da se kazne odgovorni za ovaj, jedan od najtežih zločina u BiH. Do sada je jedino odgovarao Milomir Stakić, koji je, prema haškoj optužnici, osuđen na doživotni zatvor. Neposredni izvršioci i ostali naredbodavci još su van domašaja pravde.

Spomen-obilježje

Već godinama udruženja logoraša upozoravaju na potrebu izgradnje spomen-obilježja na Hrastovoj glavici. Do danas nije učinjeno ništa, a drvena platforma načinjena u vrijeme ekshumacije propala je i predstavlja opasnost za one koji obilaze mjesto egzekucije.


Autor: M. D

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... -keraterma

[fukara_tz]

06.08.2008.

Prijedor

Odata počast ubijenim u logoru Omarska

Bivši logoraši, porodice stradalih i njihovi prijatelji odali su danas poštu ubijenim u logoru "Omarska", jednom od najzloglasnijih ratnih logora u BiH, kroz kojeg je u samo tri mjeseca njegovog postojanja prošlo oko 3.200 osoba nesrpske nacionalnosti, od kojih njih 700 do 900 nije preživilo stravične torture, javio je dopisnik Agencije ONASA.



Oni se tradicionalno okupljaju u blizini zloglasne "Crvene kuće" svake godine 6. avgusta, da odaju počast, ali i da obilježe početak raspuštanja logora iz kojeg su televizijski snimci osoba "živih kostura" zapanjili svjetsku javnost.

Logor u Omarskoj je po odluci Kriznog štaba tadašnje Opštine Prijedor uspostavljen krajem maja, a pod pritiskom svjetske javnosti, počeo se raspuštati na današnji dan i zatvoren je 21. avgusta.

Sa početkom njegovog raspuštanja najveći broj logoraša je upućivan kućama, određen ih je broj upućen u logor "Trnopolje", a jedan broj u logor na Manjaču.

Najmlađi logoraši imali su između 14 i 15 godina, a najstariji oko 80 godina.

Među zatočenicima ovog logora bilo je i 37 žena različite životne dobi, od kojih su tri ubijene.

Među logorašima je bio i veliki broj intelektualaca i uglednih građana, od kojih mnogi nisu preživjeli torturu.

Na inicijativu preživjelih logoraša i više nevladinih organizacija (NVO) formiran je Inicijativni odbor Fondacije za izgradnju Memorijalnog centra Omarska.

(ONASA)

[fukara_tz]

08.08.2008.

Banjaluka

Nakon 15 godina prvi vjerski obred na temeljima Ferhadije u Banjaluci

Poglavar Islamske zajednice u BiH reisu-l-ulema Mustafa Cerić danas je, prvi put nakon 15 godina, predvodio vjerski obred na temeljima džamije Ferhadija u Banjoj Luci koja se obnavlja.
Cerić je ovaj dan nazvao praznikom, a zajedno je s banjalučkim muftijom Edhemom Čamdžićem izrazio nadu da će uskoro biti organizirana i donatorska večera za završetak obnove Ferhadije.

Muftija Čamdžić je kazao da očekuje da će ova džamija do zime biti sazidana do kupole.

Govoreći o pomoći koja dolazi za gradnju Ferhadije, Čamdžić je pomenuo i da je Grad Banja Luka prije petneasetak dana dao finansijsku podršku od 50.000 KM Medžilisu islamske zajednice Banja Luka.

"To je veoma lijepa poruka i nadam se da će ih biti i naredne godine", dodao je banjalučki muftija.

Cerić je kazao da je zadovoljan dinamikom i kvalitom radova na obnovi Ferhadije, ali i izrazio očekivanje i da će preostale porušene džamije u Banjoj Luci biti obnovljene.

"Ovo je provjera koliko smo ovih zadnjih godina radili na miru i pomirenju uz, naravno, sve ono što svako od nas pamti", rekao je poglavar Islamske zajednice.

Džamija Ferhadija djelomično je bila uništena ekplozivom detoniranim 7. maja 1993. godine oko 03.05 sati, od srpskih nacionalista. Nakon prvog rušenja, vlasti RS-a su organizovale potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio cjelokupni kompleks džamije. Ostaci ruševina su odvezeni na gradsku deponiju. Kratko nakon rušenja Ferhadije srušena je i obližnja sahat-kula.





Sledećeg dana porušeni su i ostaci Ferhadije, a ostali su bez odgovora svi apeli zvaničnika Islamske zajednice tadašnjem gradonačelniku Banje Luke Predragu Radiću da preostali fragmenti džamije ne budu bačeni na gradsko smetljište.



Sva pisma su ostala bez odgovora.

Ferhadija je izgrađena 1579. godine u klasičnom otomanskom stilu i predstavlja jedno od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture 16 stoljeća.

Ferhadija nekada



http://www.sarajevo-x.com/clanak/080808106

[fukara_tz]

10.08.2008.

Doboj

Kćerke i sinovi traže ubice Sajde Kikić

Nakon poraza na Karušama kod Doboja, u martu 1993. godine, kada su izgubili nekoliko tenkova i oklopnih vozila, pripadnici srpske vojske za odmazdu su u Doboju počeli ubijati nesrbe.

U Radničkoj ulici u Doboju 23. marta 1993. uhvatili su 71-godišnju staricu Sajdu Kikić (rođeno Žunić) i ubili je iz vatrenog oružja, pucajući direktno u glavu.

Potom su je izboli oštrim predmetom, što je opisano na uviđaju koji su obavili istražni sudija Boriša Ilić, inspektor CJB Doboj Sveto Vasiljević, kriminalistički tehničari Dimitrije Jović i Milan Jaćimović i inspektor vojne policije Branko Ješić. Obdukciju je izvršio i ozljede konstatovao dr. Ljubomir Curkić u Općoj bolnici u Doboju.

"Dnevni avaz" došao je u posjed zapisnika o izvršenom uviđaju. Zapisnik i danas, petnaest godina kasnije, stoji u ladicama Osnovnog suda u Doboju. Ni Okružni sud ni Okružno tužilaštvo nisu pokrenuli istragu o ubicama starice, koja u 71. godini nije bila ni borac, ni izdajnik. Borila se da sa suprugom ostane u svome stanu u Doboju.

Zbog toga su kćerke ubijene starice Suada i Mirsada, sinovi Sead i Esad i zet Miralem Ibrahimović pokrenuli proces kod tužilašta da se konačno pronađu i kazne ubice njihove majke i punice.

- Nećemo odustati, imamo sve dokumente i dokaze o vremenu i mjestu ubistva. Zna se ko je bio na uviđaju, hoćemo ubici da pogledamo u oči i da se nađe tamo gdje mu je mjesto - kaže Sajdin zet Miralem.

Neriješeni slučajevi

Na području Doboja ima još dosta neriješenih slučajeva teških ubistava i neriješenih slučajeva odvođenja ljudi iz logora kojima se gubi svaki trag. Nikada se nije rasvijetlio slučaj nestanka dobojskog inspektora Avde Kurtovića. Nije riješeno ubistvo ni Envera Dubinovića, Rizaha Okić i Ibrahima Osmanovića.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... ajde-kikic

[fukara_tz]

11.08.2008.

Tuzla

Mirni protest ˝Žena Srebrenice˝ - Tražimo naše nestale

Nakon punih trinaest godina žene iz Srebrenice i podrinjskih sela u svojim zahtijevima za hapšenjem ratnih zločinaca imaju jednog manje, naravno riječ je o Radovanu Karadžiću, idejnom tvorcu i realizatoru zla počinjenog na prostoru Bosne i Hercegovine u toku agresije.



Žene Srebrenice svaki 11. u mjesecu, na dan kada je počinjen genocid u Srebrenici, izlaze na ulice Tuzle, okupljaju se u mirnim protestima tražeći istinu i pravdu za izgubljene članove svojih porodica, hapšenje ratnih zločinaca i ubrzavanje procesa traganja za nestalim. Još uvijek se ne zna gdje su posmrtni ostaci na hiljade ubijenih žitelja podrinjskih mjesta, a za njihove porodice nema mira dok ne budu pronađeni i dostojno ukopani. Žene koje su izgubile sinove, očeve, braću, muževe, i ostale bliske muške članove porodice, pored svog zla i nepravde koja ih je snašla, boli što ne znaju ni gdje su njihove kosti.



Ne znaju gdje su posmrtni ostaci ali znaju gdje su mnogi počinioci ovog strašnog zločina. Prema riječima Hajre Ćatić, svaki put kada odlazi u Srebrenicu vidi ih, susreće se s njima na ulici, a od njih 31 radi u policiji.

Ipak, zadovoljne su da je konačno uhapšen Radovan Karadžić, prate zbivanja oko njega i misle da će se suđenjem dokazati i da je međunarodna zajednica saučesnik u zločinu počinjenom 11.07.1995. godine.



Jedan od rijetkih, ako ne i jedini političar koji se gotovo uvijek pridruži "Ženama Srebrenice" u mirnim protestima je Mirnes Ajanović, predsjednik stranke BOSS, koji smatra da su same žene doprinjele hapšenju Radovana Karadžića. Dodaje da se ovim protestima vrši pritisak koji će rezultirati hapšenjem i ostalih orgovornih za zločin. Dužnost svih nas je da dođemo i pružimo podršku ženama koje su pokazale kako se treba boriti protiv ratnih strahota, tražeći pravdu i hapšenje ratnih zločinaca, kaže Ajanović.


Mirni protesti kroz sliku

[fukara_tz]

11.08.2008

Bratunac / Zvornik

Nastavljene ekshumacije u Podrinju

Ekspertni tim danas je nastavio ekshumacije u bratunačkoj i zvorničkoj općini i to u pojedinačnim grobnicama, priopćila je glasnogovornica Tužiteljstva Tuzlanske županije Jasna Subotić.

Tako je u naselju Zalužje u Bratuncu u blizini kuća pronađeno nekompletno tijelo, a u Glumini u Zvorniku na površini je pronađena jedna lubanja, kazala je Subotić te dodala da se najvjerojatnije radi o lokalnom stanovništvu koje je stradalo 1992. godine.

Sutra se počinje s radovima na novoj masovnoj grobnici u Kamenici kod Zvornika, a i idućih dana predstavnici tuzlanskog odjela Instituta za traženje nestalih vršit će pod vodstvom Tužiteljstva TŽ iskapanja posmrtnih ostataka, kazala je Subotić.
(FENA)

[fukara_tz]

12.08.2008

Zvornik

Otvorena masovna grobnica u Kamenici

Na lokalitetu Kamenica kod Zvornika je otvorena sekundarna masovna grobnica.

Na tom lokalitetu do sada je otkriveno i ekshumirano 10 masovnih grobnica, a žrtve su Srebreničani stradali 1995. godine.

Obavljaju se pripremni radovi na otkrivanju grobnice i već na površini, prema riječima glasnogovornice Tužiteljstva Tuzlanske županije Jasne Subotić, naziru se prvi skeletni ostaci žrtava, a radovi na iskapanju se nastavljaju i idućih dana.

(FENA)

[fukara_tz]

13.08.2008

Zvornik

Ekshumacije u Kamenici kod Zvornika

Na lokalitetu Kamenica kod Zvornika tuzlanski tim Federalne komisije za traženje nestalih lica otvorio je sekundarnu grobnicu u kojoj je uočeno 30 do 40 skeleta, potvrdio je šef ovog tima Murat Hurtić.

Hurtić je rekao da još nije izvađen nijedan skelet, jer je tek skinut površinski sloj grobnice.

On je naveo da su u grobnicu ukopani Srebreničani koji su nastradali u julu 1995. godine i dodao da su tijela prenesena iz primarnih grobnica iz Branjeva i Pilice.

(SRNA)

[fukara_tz]

13.08.2008

Bratunac

Senada rođena 14 dana nakon očeve smrti

U organizaciji Udruženja "Žene Podrinja" Bratunac jučer je iz Sarajeva doputovalo 55 članova porodica stradalih Bratunčana, koji su se s povratnicima, kao i svakog 12. u mjesecu, okupili na šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu, gdje su učenjem Fatihe i tevhida u gradskoj džamiji odali počast civilnim žrtvama rata iz 1992. godine.

Preživjeli logoraši

Porodice su pred predstojeći ramazan posjetile i šehidsko mezarje Zaklopača u Vlasenici, Memorijalni kompleks u Potočarima, šehidsko mezarje Kazani Srebrenica, a potom stratišta ispred džamija u Glogovi i Hrnčićima, gdje su proučeni Fatiha i Ja'sin.

Na mezarju u Veljacima povratnica u Glogovu Hasiba Ibišević i njena snaha Bahra Suljić međusobno su se tješile. Hasibini sinovi Dževad (27) i Kemal (24) u maju 1992. godine strijeljani su ispred džamije u Glogovi. Bahrin muž Senahid imao je 24 godine kada je ubijen u logoru OŠ "Vuk Kradžić" u Bratuncu. Ukopani su jedni pored drugih.



- Senahidov brat, koji je preživio logor, pričao nam je da je Senahida iz logora izveo njegov najbolji prijatelj Zoran zvani Kokara. Dao mu je pivu i rekao - ne boj se, Suljiću. Jedan od preživjelih logoraša, koji se nalazio ispred sale, kazao nam je da su Senahidu vezali ruke i noge te ga bijelom "nivom" udarali - priča nam potresena Bahra, ističući da su Senahid i Zoran zajedno trenirali karate.

Neću se vratiti

Iza Senahida je ostala kćerka Senada, koju nikada nije upoznao. Rođena je četrnaest dana poslije njegove smrti, 24. maja 1992.

- U petak sam bila u Bratuncu, Zoran je prošao pored mene. Vrlo dobro zna da sam Senahidova supruga, jer smo prije rata izlazili zajedno. Strah me kada ga vidim. I zbog toga ne bih nikada dijete vratila u Bratunac. Prijavila sam ga istražiteljima Istražnog tima Tužilaštva BiH u Srebrenici - kaže Bahra, koja živi u jednoj baraci u Ilijašu.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... ceve-smrti

Mezarje Veljaci u Bratuncu












12.05.2008 Dženaza u Bratuncu "No comment tv"

[fukara_tz]

14.08.2008

Zvornik

Podignuta prva tijela iz grobnice Kamenica

Iz sekundarne masovne grobnice Kamenica 10 ekspertni tim tuzlanskog odjela Instituta za traženje nestalih pod vodstvom Tužiteljstva Tuzlanskog kantona nakon dvodnevnih pripremnih radova danas je počeo s podizanjem prvih tijela.

Kako je kazala glasnogovornica Tužiteljstva Jasna Subotić, iz grobnice je danas ekshumirano 17 nekompletnih i dva kompletna tijela Srebreničana ubijenih u srpnju 1995. godine.

Po njezinim riječima, radovi na iskapanju posmrtnih ostataka Srebreničana, koji su iz primarnih grobnica Branjevo i Pilica prebačeni u grobnicu u Kamenici, nastavit će se i idućih dana.

Do sada je iz grobnica na lokalitetu Kamenice ekshumirano oko 3 600 posmrtnih ostataka. U tuzlanskom odjelu Instituta za traženje nestalih pretpostavljaju da lokalitet Kamenice krije još sličnih grobnica.

(FENA)

[fukara_tz]

Danas u Sarajevu obavljena dženaza žrtvama ubijenim u Bijeljini 2.aprila 1992. godine od zločinačke četničke ruke

Mustafa (Avdo) Komšić 59. godina (Bijeljina)

Adnan (Mustafa) Komšić 29. godina (Bijeljina)

Rijad (Mustafa) Komšić 19. godina (Bijeljina)




Mustafa izrešetan dok je tijelom spašavao sinove

Na sarajevskom gradskom groblju Vlakovo jučer su ukopani jedan do drugoga Mustafa Komšić i njegovi sinovi Adnan i Rijad, ubijeni 2. aprila 1992. godine u Bijeljini.



Tada 29-godišnji Adnan bio je stomatolog i upravo je trebao primiti prvu plaću, a njegov deset godina mlađi brat pohađao je srednju školu. Kako su nam ispričali njihovi rođaci, zločinci su im u noći provalili u kuću i izveli ih. U kući su ostale Mustafina supruga Sekima, trudna kćerka Nasiha i njen šestogodišnji sin Mirza.

- Izveli su ih na ulicu i postrojili. Moj amidža Mustafa je kazao: "Nemojte njih mlade, ubijte mene", a zločinci su uzvratili: "Ništa se ne sekiraj, sve će biti po redu." Adnana i Rijada odmah su pokosili rafalom, a otac je poletio i raširio ruke da ih zaštiti. Tu je pao, uhvatio ih je obojicu za noge. Mustafi su izrešetali noge i ostavili ga da iskrvari do jutra, kada su ih sklonili s ulice - prisjeća se Ešref Komšić.



Rodbina i prijatelji, okupljeni oko mezarja nedužno ubijenih Komšića, kazali su nam da je to bila izuzetno čestita porodica, koje se politika nije ni najmanje ticala.

- Ubijeni su samo zato što su bili Bošnjaci. Bila su to djeca za primjer, koja nikome ništa nisu skrivila. Dok oni leže u ovim mezarima, njihove ubice mirno šetaju ulicama Bijeljine. Kada su pronašli Mustafin leš, imao je polomljene noge i ćevap u ustima, a mladićima je metak prošao kroz čela - govorili su okupljeni.

Unuk i sestrić Mirza nije želio pričati o prošlosti. Kazao nam je da se nada kako će počinioci platiti za svoja nedjela, koja nikada ne smiju i ne trebaju biti zaboravljena.

[fukara_tz]

15.08.2008

Zvornik

Iz grobnice u Kamenica izvađeno 23 tjela

Iz masovne grobnice na lokalitetu Kamenica kod Zvornika do sada je ekshumirano šest kompletnih i 17 nekompletnih tijela, rekao je danas šef Tuzlanskog tima Federalne komisije za traženje nestalih Murat Hurtić.

On je naveo da se ekshumirana tijela prebacuju u Komemorativni centar u Tuzli radi identifikacije.

Hurtić je dodao da su u grobnicu ukopani Srebreničani nastradali u julu 1995. godine i istakao da su tijela prenesena iz primarnih grobnica iz Branjeva i Pilice.

Ekshumacija na ovom lokalitetu počela je 13. avgusta.


Autor: Srna

[fukara_tz]

18.08.2008

Srebrenica

Počelo iskopavanje grobnice u Potočarima

Institut za nestale osobe (INO), ekspertni tim odjeljenja Tuzlanskog kantona, danas je u krugu nekadašnje Fabrike akumulatora u Potočarima kod Srebrenice, preko puta Memorijalnog centra počeo radove na skidanju otkrivki masovne grobnice.

Pretpostavlja se da se radi o većoj grobnici, u kojoj su zakopani srebrenički Bošnjaci, ubijeni u julu 1995. godine u industrijskoj zoni Potočari.

Ekspertni tim nije saopštio više detalja o ovoj grobnici.

(ONASA)

[fukara_tz]

19.08.2008

Zvornik

Iz grobnice izvađeno 40 posmrtnih ostataka

Ekspertni tim Instituta za nestale, ICMP-a, MUP-a TK i Komemorativnog centra Tuzla, koji predvodi kantonalni tužilac iz Tuzle Emir Ibrahimović, jučer je nastavio ekshumaciju sekundarne masovne grobnice u Kamenici kod Zvornika.

Predanim radom, na veoma visokoj temperaturi, članovi tima iz zemlje su vadili nove dokaze o genocidu počinjenom nad Bošnjacima Srebrenice.

- Do danas (jučer) u 15 sati iz ove grobnice izvađeno je devet kompletnih i 31 nekompletno tijelo. Ovo je jedna od deset grobnica koje se nalaze u radijusu od svega dva kilometra, pored puta u Kamenici - kazao je za "Avaz" tužilac Ibrahimović.

Sudeći prema prvim pokazateljima, ovo će biti jedna od većih sekundarnih masovnih grobnica na ovom području, ali tužilac Ibrahimović nije želio iznositi pretpostavke o broju posmrtnih ostataka koje ona krije.

[fukara_tz]

19.08.2008

Sarajevo Sud BiH

Izrečena presuda za ratne zločine počinjene na području opštine Čitluk

Nikola Andrun osuđen na 18 godina zatvora

Apelaciono vijeće izreklo pravomoćnu presudu Nikoli Andrunu zbog učešća u zločinima počinjenim u logoru Gabela tokom 1993. godine.
Kako izvještava Justice Report, na osnovu pažljive analize iskaza svjedoka, Apelaciono vijeće Odjela za ratne zločine Suda BiH izreklo je pravomoćnu presudu Nikoli Andrunu zbog zločina počinjenih tokom 1993. godine nad Bošnjacima u logoru Gabela.

Apelaciono vijeće je u 12 tačaka optužnice proglasilo Andruna krivim za mučenje, te saučesništvo u mučenju i ubistvu počinjenom tokom 1993. godine u logoru Gabela.

“Brojnost djela, nepotrebna okrutnost, činjenica da je bio zamjenik upravnika logora i da su mnogi zatočenici bili komšije, uticali su na donošenje ovakve presude”, istakla je Azra Miletić, predsjedavajuća Apelacionog vijeća.

Andrun je oslobođen krivice da je početkom jula 1993. godine iz logora Gabela izveo više zatočenika, koje je potom odveo na ispitivanje u policijsku stanicu Čitluk, te ih zatim vratio natrag u logor i zlostavljao.

“Tužilaštvo BiH nije ponudilo dovoljno dokaza kojima bi potkrijepilo tvrdnje svjedoka da je Andrun učestvovao u ovom zločinu”, kazala je Miletić.

Andrun je u decembru 2006. pred Sudom BiH nepravomoćno osuđen na 13 godina zatvora zbog učešća u ubistvima i mučenju, te nehumanom postupanju prema zarobljenim Bošnjacima tokom 1993. godine.

Tužilaštvo BiH i Odbrana su nakon izrečene presude uložili žalbe, da bi Apelaciono vijeće u septembru 2007. godine poništilo presudu i donijelo odluku da se suđenje obnovi.

“Na osnovu izvedenih dokaza, Vijeće je utvrdilo da je Andrun bio zamjenik upravnika logora Gabela, u kojem su vladali nehumani i surovi uslovi. Taj objekat je bio logor po svim svojim obilježjima”, istakla je Miletić.

Vijeće je, kako je kazala Miletić, cijenilo “iskren, istinit i korektan” iskaz svjedoka Mirze Čolakovića, kojeg je Andrun u septembru 1993. godine okrutno zlostavljao u logoru Gabela.

“Andrun nije bio primoran da čini zločine, ali je namjerno nanosio fizičku i psihičku patnju, koja je proizašla iz diskriminatorske osnove prema Bošnjacima. On je imao ovlaštenja da izvede zatvorenike, te su njegove radnje bile namjerne i smišljene”, obrazložila je Miletić.

U obrazloženju presude Miletić je istakla da Apelaciono vijeće nije moglo “van razumne sumnje” utvrditi da je Andrun bio direktni izvršilac ubistva Hivzije Dizdara, ali je, na osnovu ponuđenih dokaza, utvrdilo da je bio “saučesnik u ubistvu”.

Dizdar je, kako stoji u presudi, izveden iz logora, a njegovi posmrtni ostaci su pronađeni 1996. godine u okolini Mostara.

Izricanju presude prisustvovali su članovi porodice optuženog, kao i bivši logoraši iz Gabele te članovi njihovih porodica.

“Ne mogu kazati da li sam zadovoljan, ali žrtve nikada neće pronaći pravdu. Ova presuda je pozitivna zbog drugih, da ne čine zločine. Bitno je da postoji pravda i zakoni”, kazao je Mirzo Čolaković, bivši logoraš.

Suđenje Andrunu je počelo u junu 2006. godine ove godine. Andun je prva osoba osuđena pred Sudom BiH za zločine počinjene u logoru Gabela u Hercegovini.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080819102

[fukara_tz]

19.08.2008

Masakr na Kapiji u Tuzli

Nastavljeno suđenje Novaku Đukiću

Optužnica tereti Đukića, bivšeg komandanta Taktičke grupe Ozren pri Vojsci RS-a (VRS), da je tog dana naredio artiljerijskom vodu koji mu je bio potčinjen da granatira Tuzlu.

Prema navodima optužnice, u napadu je poginula 71 osoba, a ranjeno njih 240. Najmlađa žrtva imala je manje od tri godine. Fahrudin Rahmanović prisjetio se kako je stajao s djevojkom i prijateljem pred Kapijom kada je čuo “zviždanje granate i udar”. “Nakon toga je uslijedio dim, vrisak, i ljudi svuda oko mene leže na zemlji... Počeo sam pomagati i nositi ljude, jer me je bilo strah da će uslijediti novi napad. U jednom momentu sam osjetio bol u ramenu i tek tada sam vidio da imam geler u desnoj ruci”, kazao je Rahmanović.

S ostalim ranjenicima prebačen je u bolnicu Gradina.

“Tamo sam vidio dosta poginulih prijatelja, i moju prijateljicu Milić Adrijanu”, dodao je. Adnan Mujačić je rekao kako je stajao “samo pet do 10 metara od mjesta eksplozije”. Preživio je “uprkos 22 gelera” koja su ga pogodila. “U tih nekoliko metara između mene i mjesta udara granate bilo je sigurno 50 ljudi, zato sam i preživio. Imao sam rane od gelera u oku, nogama, i čak blizu srca, ali su ti geleri već bili spori jer su prošli kroz toliko ljudi”, ispričao je drhtavim glasom Mujačić. Ipak, u eksploziji je izgubio prst na nozi i proveo je nekoliko sedmica na liječenju.

Kao treći svjedok saslušana je Marica Grandić, koja je u stanu s pogledom na Kapiju živjela do 11. maja 1994. godine, kada je otišla nakon što je granata pala na prozor. U stanu su ostali njeni svekar i svekrva. “Na dan masakra, izašli su vani da prošetaju. Bio je lijep dan, a onda se desilo to. Ona je pogođena i umrla je, a svekar je povrijeđen”, rekla je Grandić.

Sljedeće ročište zakazano je za 26. august, kada će Tužilaštvo saslušati još pet svjedoka, saopćio je danas BIRN - Justice Report .

Kapija