bhnapoleon1 wrote: ↑06/08/2024 00:42
Raduje me kolaps susjeda na igrama, prirj svega Srbije. Nadam se da će se razočaranje nastaviti.
Što se nas tiče navikli smo
Mislim da se u ovom postu sazao sav jad, bijeda i nesreca - ne znam vise ni sam kako bih to nazvao ovo tavornje po marginama -
polupostojanja ovog naroda...
Ne toliko ovaj prvi dio posta. Naime, i sam sam - osim u slucaju par hrvatskih sportista koje zaista cijenim i volim vidjeti na pobjednickim postoljima, jer me, prije svega, impresionira sav taj trud i "against all odds" mentalitet jedne male zemlje koja redovno izadje iz okvira necega sto bi se smatralo realnim mogucnostima i dometima - poprilicno indiferentan kada je u pitanju nase okruzenje, a pogotovo sav onaj prekodrinski sektašluk, teorije zavjere i ostale bolesti koje, cak i kroz sport, dolaze s istoka.
Ali nesto sto se vise zasta ne moze ignorisati, ma koliko se pravili ludi i "mijenjali temu", tuzna je cinjenica da je ovaj narod sebi postavio tako niske standarde, ugnijezdivsi se na samom samcatom dnu, da mu je - barem jednom dobrom dijelu populacije - postalo sasvim normalno da su jedini sportski "uspjesi" rijetki neuspjesi Srbije i Hrvatske, da su mu "ostvarenja" plodovi necijeg tudjeg mukotrpnog rada i truda, a "sreca" - necija tudja radost i veselje, ili, pak, necija tudja tuga i razocaranje.
Ali, sta se, uostalom, moglo ocekivati? Sve je ovo dio jednog mnogo sireg obrazca. Oni koji su na istom obrascu i najvise profitirali, evo vec trideset i kusur godina uspjesno ubjedjuju ovaj narod da je sasvim normalno da mu se identitet, a s identitetom i postavljanje prema svijetu i iskusenjima, vrti samo i iskljucivo oko te uloge vjecite zrtve, nesretnika koji ce, pozivajuci se na tu svoju nesrecu, is iste vjecno crpiti opravdanja za neuspjeh, za sveopstu zapustenost, za nemar, za nepostojanje bilo kakve ambicije, bilo kakvog entuzijazma, motiva, pa ce radje ce smisliti hiljadu i jedan razloga zasto nesto nije uradjeno, zasto se u necemu nije uspjelo, nego jebeni jedan jedini zasto bi se moglo, trebalo, moralo...
I hajde, dobro, mi stariji smo barem u mladosti donekle osjetili privilegiju ovoga o cemu pricam, ali, jebote, pa generacije odrastose i statase, a bukvalno ne osjetise sta znaci radovati se i biti ponosam, onako, "iz prve ruke", a ne zbog necijieg tudjeg uspjeha ili neuspjeha.