Krisna Hare wrote:arzuhal wrote:
..što nas dovodi do sljedećeg zaključka: ne samo žene nego i muškarci ne smiju učestvovati na izborima i glasati za neke stranke i njihove kandidate jer ustroj vlasti u BiH je takav da postoji zakonodavna vlast koja donosi zakone a koji nisu u skladu sa šerijatom, zaboravljajući da je samo Allah Zakonodavac a ne nekakve narodne skupštine i parlamenti, dakle ne narod (pogotovo ne narod i ne nekakvi poslanici koji nisu muslimani) čineći tako širk/mnogoboštvo, što je jedini neoprostivi grijeh u islamu, osim otvorenog nevjerovanja.
..što nas dovodi do sljedećeg zaključka: svi ljudi, muškari i žene, u BiH i sličnim državama, sa sličnim političkim sistemima, a koji se izjašnjavaju kao muslimani (svejedno da li su sunije, šiije, selefije, mutezilije..potpuno nebitno), ustvari suštinski i nisu muslimani jer svojim glasanjem na izborima podržavaju samu mnogobožačku koncepciju države u kojoj žive, i time izlaze iz okvira islama.
..što nas dovodi do sljedećeg zaključka: zašto bi i kako bi iko, onda, poštovao muslimane i njihova vjerska "prava" kada oni, muslimani, suštinski i ne postoje, zato se ne treba ni obazirati na muslimane i njihova tobožnja prava u društvima liberalnih i parlamentarnih demokratija.
itd.
Nisam ja autor te knjige, obrati se Muhamedu i njegovoj družbi, ja samo citiram navode iz iste, koji su prilično jasni.Ako se već neko poziva na Kur'an, kao što se ovdje čini, jer i hidžab se spominje u njoj, zašto zaobilaziti drugi dio, čista selektivnost.
Vjerska prava se poštuju sve dok ne ugrožavaju zakonske propise, koji su iznad Allahovih u ovoj državi, kome se to ne sviđa, eno šerijatske pustinje plaču za takvima.Stvarno nije teško za shvatiti, čak i ti to možeš, vjerska sloboda prestaje ondje gdje zakon kaže stop, kao u ovom slučaju.
Muslimani, prema Kur'anu i sunnetu, žive onoliko islama koliko su u mogućnosti, u okvirima (vremenskim, prostornim, političkim, pravnim...) u kojima žive. Pa ako su, naprimjer, u mogućnosti da žene koje rade u službama pravosuđa budu pokrivene, one će iskoristiti tu mogućnost ili će se boriti za nju.
Ukoliko to ne postignu, neće biti možda najzadovoljniji, ali će biti zadovoljni što su barem pokušali da se izbore za to svoje pravo.
Tako svaki musliman, živio u Iranu ili KSA, u USA ili UK, na vrh Tibeta ili u šumama Aljaske: živi islamskim životom koliko je u mogućnosti da ga ostvari, kao i onoliko koliko je obvezan u danim okolnostima (kao što musliman koji se nađe u situaciji da će da umre od gladi neće biti zaustavljen jasnom kur'anskom zabranom konzumacije svinjetine ili crknute životinje nego će ih jesti kako bi preživio, i sl).
Mnoge islamske obaveze koje se tiču muslimana postaju punovažne samo i jedino ukoliko postoji i islamska vlast u toj državi. Ukoliko ne postoji, te obaveze otpadaju (recimo kur'anska, više puta ponovljena, naredba o
naređivanju dobra i odvraćanju od zla - to vrijedi samo za društvo koje islamsko). Upućujem tebe i slične koji bi da se površno izigravaju s muslimanima, njihovom "šizofrenijom", "selektivnošću" i sličnim ublehama da se prvo malo upute u islamsku političku filozofiju, da pročitaju, recimo, politički tefsir Kur'ana od Sejjida Kutba
Fi zilali Kur'an ili mnoge klasike islamske filozofske, prave i političke misli, e kako bi razumjeli ono o čemu bi da disktuju
