Hafis wrote:Tabhana wrote:Gubiš se moj @Hafis.
Nema tu nikakve furke, djela pokazuje zaista stanje u ovom gradu.
A pošto si kao stariji, sigurno se sjećaš parole napisane nasuprot španskog trga gdje je sada banka "Stari most se sam srušio, HVO=NLO".
Podsjećaš me na nekog mastodonta koji je nekim čudom zaslugom nekog lucidnog profesora ustao iz višestoljetnog sna u ledu, i sad traži družicu u nadi da će se pariti s njom.
Kakve veze ima Stari most s ovom pričom?
Znaš li da su djecu ubijali u Grabovici? Čak im još tijela nisu našli?
prljav si igrac a znas li da je prije Grabovice ( gdje je nazalost ubijeno jedno dijete a ne kako ti kazes DJECA ) ubijeno na hiljade neke druge djece . ti nisi ni jedini ni posljednji lazov koji zeli uvecati taj okrutni zlocin i dodati mu djecu koja jos nisu pronadjena . tamo je ubijeno nazalost 13 civila i jedno dijete . grozim se . gunusam se zlocina u grabovici i osudjujem ga bez rezerve . pocinoci su proicesuirani dok su ubice bosnjacke djece dobivali ordenje i cinove i postali heroji dok su ubice iz grabovice ( njih 2 plus naredbodavac ) postali zlocinci od prve sekunde . ako je on tebi stavio sliku srusenog spomenika armiji bih poslije rata a ti njemu spomenuo grabovicu iz rujna 1993 red je da idemo redom . od gornjeg vakufa , prozora , stoca , viteza , stupnog dola , ahmica .....
Prije početka Rata u BiH, ciljevi nacionalista iz Hrvatske su bili identični kao i ciljevi hrvatskih nacionalista u Bosni i Hercegovini.[2] Dana 18. novembra 1991., ogranak HDZ-a u BiH je proglasio postojanje Hrvatske zajednice Herceg-Bosna kao zasebne "političke, kulturne, ekonomske i teritorijalne cjeline" na teritoriji Bosne i Hercegovine.[3] Dana 18. juna 1992. godine, bosanska Teritorijalna odbrana u Novom Travniku je primila ultimatum od strane Hrvatskog vijeća odbrane koji je uključivao zahtjeve za ukidanjem institucija Bosne i Hercegovine, uspostavljanjem vlasti Herceg-Bosne i polaganjem zakletve Herceg-Bosni, potčinjavanjem Teritorijalne odbrane HVO-u, te izbacivanjem muslimanskih izbjeglica koje su našle utočište u Novom Travniku nakon srpskih progona, sve u roku od 24 sata. Napad na bosanske muslimane je lansiran 19. juna i tako je započeo Bošnjačko-hrvatski sukob.[4]
Mostar je bio podijeljen na zapadni dio, u kojem su dominirali Hrvati i istočni dio, gdje je bila pretežno koncentrisana Armija RBiH. Međutim Armija RBiH je imala svoj štab u zapadnom dijelu u kompleksu poznatom kao Vranica. U ranim satima 9. maja 1993. godine HVO je napao bošnjačko stanovništvo grada Mostara upotrebom artiljerije, minobacača, teškog naoružanja i lakog oružja. HVO je kontrolisao sve puteve koji su vodili u Mostar, a međunarodnim organizacijama je zabranio pristup gradu. Radio Mostar je objavio da svi Bošnjaci treba da istaknu bijelu zastavu sa svojih prozora. Hrvatski napad je bio dobro pripremljen i isplaniran.[5]
Hrvati su preuzeli kontrolu zapadnog dijela grada i protjerali na hiljade Bošnjaka u istočni dio.[3] Hrvatske snage su krenule u masovne egzekucije i etničko čišćenje zapadnog, te svirepu opsadu i kampanju granatiranja istočnog dijela grada pod kontrolom bosanske vlade. To je rezultiralo hiljadama ranjenih i ubijenih. Granatiranje hrvatske vojske je sravnilo sa zemljom veći dio historijske jezgre grada.[3]
Neretva 93[uredi | uredi izvor]
Kako bi se sprovele borbene operacije u Hercegovini s ciljem prekida opsade istočnog dijela grada Mostara, jedinice 9. brigade, 10. brigade i 2. nezavisnog bataljona, sve podređene Prvom korpusu Armije BiH su poslane iz Sarajeva u sektor Jablanice. To je bilo područje gdje se nalazi Grabovica, a u zoni odgovornosti Šestog korpusa. MKSJ je zaključio da su jedinice došle u to područje na osnovu naredbe izdate od strane Sefera Halilovića.[6]
Ubistva[uredi | uredi izvor]
Grabovica je bilo selo nastanjeno Hrvatima. Bila je pod kontrolom bosanske vlade od maja 1993, a odnos između stanovnika i vojnika Armije RBiH koji su bili stacionirani u selu je bio dobar. Pošto nije bilo dovoljno prostora za smještaj jedinica koje su trebale da dođu, pretpostavilo se kako će se dolazeći vojnici smjestiti kod stanovnika sela. Reputacija jedinica koje su trebale doći (9. i 10. brigada) je bila loša, zbog "kriminalnih i nekontrolisanih" elemenata u njima. Prema MKSJ, dokazi su pokazali da su pripadnici obje brigade ne samo pokazali nedostatak discipline, nego su također činili i nedolične radnje (krađa i sl.). Pretresno vijeće je istaklo svjedočenje komandatna Prvog korpusa, Vahida Karavelića koji je rekao da iako je znao za nedisciplinu pripadnika tih brigada, ipak nije mogao zamisliti da bi pripadnici tih brigada mogli počiniti zločin nad civilima u Grabovici. [7]
Dolaskom jedinice 9. brigade atmosfera u selu se promijenila, a činovi nasilja su se počeli dešavati. Tokom noći 8. septembra su se čuli pucnji u selu. MKSJ je ustanovio da je do ranog poslijepodneva na dan 9. septembra, određeni broj stanovnika bio ubijen od strane jedinica prisutnih u Grabovici. Pretresno vijeće je zaključilo da je van razumne sumnje dokazano kako je 13 stanovnika sela, koji nisu aktivno učestvovali u neprijateljstvima ubijeno od strane pripadnika 9. brigade i neidentifikovanih članova Armije RBiH na dane 8. i 9. septembra 1993. godine (Pero Marić, Dragica Marić, Ivan Zadro, Matija Zadro, Mladen Zadro, Ljubica Zadro and Mladenka Zadro, Josip Brekalo, Martin Marić, Živko Drežnjak, Ljuba Drežnjak, Ivan Mandić i Ilka Miletić). Pretresno vijeće je zaključilo da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati izvan razumne sumnje da je preostalih 14 osoba navedenih u optužnici ubijeno od strane pripadnika Armije BiH u Grabovici u vrijeme relevantno za slučaj. Pretresno vijeće je također konstatovalo da je tokom slučaja, šest navodnih žrtava navedenih u optužnici povučeno.[8][9]
Istraga[uredi | uredi izvor]
Nakon što je informacija o ubistvima došla u Sarajevo, Armija RBiH je započela istragu o počinjenom zločinu. Služba sigurnosti Šestog korpusa, Bataljon Vojne policije Šestog korpusa i Vojna policija 44. brigade locirana u Jablanici su bili uključeni u istragu. Šef sigurnosti Glavnog štaba Armije RBiH, Jusuf Jašarević je informisan o rezultatima istrage. MKSJ je na bazi predočenih dokaza zaključio kako Sefer Halilović nije imao stvarnih mogućnosti da kazni počinioce ubistava.[10]
Suđenje u Hagu[uredi | uredi izvor]
Bosanski komandant Sefer Halilović je optužen od strane Tužilaštva MKSJ na bazi komandne odgovornosti (član 7(3) statuta Tribunala) po jednoj tački optužnice za kršenje zakona i običaja ratovanja (član 3 - ubistvo). Nakon što je sud ispitao sve prezentirane dokaze i u svjetlu činjeničnih nalaza, donesena je odluka kako Tužilaštvo nije dokazalo izvan razumne sumnje da je Sefer Halilović imao efektivnu kontrolu nad trupama u Grabovici na dane 8. i 9. septembra 1993. godine, čiji su pripadnici počinili zločin. Presuda Seferu Haloviću je glasila da nije kriv.[11]
Presude[uredi | uredi izvor]
2008. godine, Vrhovni sud FBiH potvrdio je tri presude lokalnih sudova od 13 godina zatvora protiv Nihada Vlahovljaka, Seada Karagića i Harisa Rajkića, bivših pripadnika Armije RBiH za zločine počinjene u Grabovici. Sud je zaključio da je Nihad Vlahovljak naredio ubistva, a da su druga dva osuđenika izvršila njegovo naređenje.[12]
) itd. I ovo nije nimalo pozitivna stvar kako bi ti to htio predstaviti jer pokazuje koliko smo BEZOSJEĆAJNI za tuđu muku i sve izvrgavamo ruglu. Znači, ne postoji ta kolektivna svijest na nivou društva koja će biti generator napretka. Upravo zato na podforumu Ekonomija ili Nauka se proteže svega par postova po danu, a ovakve teme dožive bum.
), kažem preslika jako samocentričnog i neemocionalnog društva zaostalog u srednjem vijeku. Upravo zato se i događaju ovakve izjave, a mi ovakvi kakvi smo isčuđujemo se. I ne možemo se prestati isčuđavati.
Tu je Sarajevo Sarajevo svi pritisci su nestali, nasao u novoj skoli odmah drustvo, 1 srbin, 1 hrvat i 2 bosnjaka + ja koji je niciji 
to je bilo 2003 godine od tada nikad vise nisam imao problema s etnicko/religijskim pritiscima sve do zadnje 2 godine. Opet imam osjecaj nelagode. Na poslu nisam rekao ko mi je majka, nasao sam svoje vrlo liberalno drustvo 2-3 ljudi s kojima mogu o bas svemu pricati sta zelim a da ne upadnem u probleme ovo ostalo su etnicko/religijsko obojeni ljudi s kojima ne zelim kontakte.
