Forum Klix.ba

muha_sa wrote:

oridjidji wrote:Na danasnji dan se Sarajevu vratila oteta Grbavica
http://opsadasarajeva.blogspot.com/2015 ... acena.html

par dana pred oljackalo se što se moglo opljackat--iz stana moje sestre wc šolju odnjeli i kadu koja je bila zazidana

dan pred reintegraciju palili stanove--svojim oćima gledo nebodere, uz miljacku, preko puta Bristola kako gore.

eifel wrote:Interesantno da je Ilijaš prvi reintegrisan a Grbavica zadnja

Stari kenjac wrote:

muha_sa wrote:

oridjidji wrote:Na danasnji dan se Sarajevu vratila oteta Grbavica
http://opsadasarajeva.blogspot.com/2015 ... acena.html

par dana pred oljackalo se što se moglo opljackat--iz stana moje sestre wc šolju odnjeli i kadu koja je bila zazidana

dan pred reintegraciju palili stanove--svojim oćima gledo nebodere, uz miljacku, preko puta Bristola kako gore.

I iz mog stana moj Muha! I vrata i prozore kadu bojler. Ali mi lola ostavio fotografije, diplome dokumenta. Hvala mu. Da, ostavio je na podu onaj ukrasni komplet za kafu, sa pozlacenim metalnim, ono u sta fildjan dodje i mali ibricic jer je na poklopcu bila mjesec i zvijezda. Nisam se nikad raspitivao koje bio u tom stanu, nisam se nikad ni vraco nakon sto sam 96.te pokupio to po podu!

Piranesi wrote:

SARAJEVO/STUP

Dozer wrote:Sarajevo u ratu je bilo...Cool
Ako zanemarimo granate, pucnjavu, pogibije, sakacenja, ranjavanja, pa i nedostatak vode, klope, plina, grijanja, struje... Nikad boljih derneka i zajebancije nije bilo

muha_sa wrote:jebo me otac kad i udjoh sad na ovu temu sjeba me ova slika

Prezivao se Čelik, a ime si mu zaboravio. Ubijen je na dan prvih barikada, drugoga marta 1992. godine, na Trebeviću, tamo kod uspinjače. Bio je čuvar, radnik, mehaničar, ili se gore slučajno zatekao. To više ne znaš. Bio je Čelik, mrtav na pravdi Boga, u zločinu za kojeg si već tada znao da nikada neće biti kažnjen. Takva je bila situacija. Jedan mrtav bio je kao nijedan, u satima kada je grad drhtao pred ratom i nijedna cijena mira nije bila tako visoka da je nismo bili spremni platiti. Pa i život čovjeka koji se zvao Čelik. Halal im bilo ako je to sve.

Tog 2. marta, Ramo se nalazio na gornjoj stanici trebevićke žičare, u društvu sa strojarom žičare Abdulahom Rizvanovićem. Oko 14 sati, kazuje Halilbegović, primijetili su veću grupu nepoznatih naoružanih ljudi kako opkoljavaju stanicu, a trojica su odmah pokušala ući u objekat tražeći da je Ramo i Abdulah njima predaju i napuste.

"Bili su to vojnici u maskirnim uniformama i u bijelim kombinezonima. Rekli su im, pričao mi je Abdulah, da su pripadnici specijalne vojne jedinice iz Rajlovca i da su naoružani automatskim oružjem. Uvidjevši da su opkoljeni i da im prijeti opasnost po život, Ramo i Abdulah su skočili iz stanice i pojurili kroz šiblje i šumu trasom žičare prema gradu. Za njima su vojnici rafalno zapucali", priča Nihad Halilbegović, koji je zabilježio izjavu Abdulaha Rizvanovića o tome.

"Bilo je oko dva sata popodne. Baš smo pili kafu, pratili vijesti. Ostali smo iz prve smjene raditi zbog barikada i u jednom trenutku ugledah naoružanog čovjeka kako mi kroz prozorsko staklo, vrlo drsko, daje znak da izađem. Istovremeno vidjeh još dvojicu vojnika, ali i čuh Ramu kako mi govori da on vidi druge vojnike. Kao po komandi, instinktivno, naglo smo izjurili iz te prostorije i počeli trčati. Iza nas začula se gromoglasna rafalna paljba, dovikivanje, psovke, a mi smo i dalje trčali, trčali, padali, kotrljali se. Odjednom, Ramo je posrnuo, pa je opet ustao i u jednom času skrenuo je korak ulijevo. Dalje ne znam ništa više nego to da sam, činilo mi se, u sekundi uspio sjuriti do mjesne zajednice Mahmutovac. Poslije se ustanovilo da je Ramo bio ranjen u leđa i stomak, a, očito, dokrajčen je pucnjem u sljepoočnicu", ispričao je Abdulah Rizvanović istraživaču Halilbegoviću.

Ramo je pronađen mrtav u blizini trećeg stuba trebevićke žičare. Sljedećeg dana, 3. marta, uviđaj su obavili radnici CSB-a Sarajevo, u saradnji s radnicima CSB-a Stari Grad, te sa sudijom Osnovnog suda u Sarajevu. Na mjestu ubistva pronađene su brojne čahure kalibra 7, 9, 62 mm, te čahure municije kalibra 7,65 mm. Sve dalje aktivnosti, ističe Halilbegović, o utvrđivanju ubistva Rame Bibera preuzeo je MUPBiH, no do danas nije proveden krivični postupak, pa nije utvrđena ni odgovornost za taj zločin.

Sve se dogodilo u trenu. Samo što su se Kenan i njegov rođak Atif oko 18 sati popeli iznad kuće, na livadi čije ivice graniče s šumom odjeknuo je pucanj.

"Rafalnom vatrom iz automatske puške Kenan je ubijen, a Atif ranjen u nogu. U istražnom postupku SJB-a Vogošća načelnik Vehid Hodžić je s patrolom i psom tragačem izašao na mjesto ubistva. Pas tragač se uputio ka obližnjem naselju i došao do kuće Pere Pajdaka. No, čim su oni krenuli prema toj kući, iz nje su izašli naoružani ljudi i zaprijetili da će pucati ako se odmah ne vrate nazad. Čuo sam da je u to vrijeme predsjednik Kriznog štaba SDS-a Jovo Tintor, kasnije ratni zločinac, bio oženjen upravo iz kuće u koju se nije moglo ući", kazuje Halilbegović, napominjući da je na Kenanovoj dženazi 4. marta, koju je predvodio tadašnji reis Jakub ef. Selimoski, bilo više od deset hiljada ljudi.

Od Halilbegovića saznajemo da su Kenanovi roditelji, prosvjetni radnici, ugledni građani Vogošće, teško podnijeli ubistvo njihovog malodobnog sina jedinca. "Razočarani što ono nije rasvijetljeno, odselili su u Ameriku", kaže sagovornik.