Desavanja u Hrvatskoj

[dječak sa šibicama]

Ja govorim o tvojoj ocitoj mrznji prema religiji.

Nije ti to bas pohvalno.

[zg1911]

ne budi dijete! ako si manje inteligentan, a ocito da jesi, nije automatski neinteligentan i onaj koji ti kaze da si neinteligentan. don't kill the messenger

(btw jasno ti je da su manje inteligentan i neinteligentan eufemizmi?)

netko tko nije glup ne bi negirao rezultate znanstvenog istrazivanja samo jer mu nisu po volji. kad se kaze da su desnicari za par poena manje inteligentni to ne znaci;

- da su svi desnicari glupi
- da su svi lljevicari pametni
- da su svi ljevicari pametniji od svih desnicara

aj sad mozgaj opet cijeli dan pa se javi sutra

Desničari su manje obrazovani, ljudi sa sela su konzervativniji od ljudi iz gradova itd. itd. To nitko ne spori, on ono što je bitno je pitanje vrijednosti, je li lijevi svjetonazor bolji od desnog?

Po kojem mjerilu ćemo to određivati?
Uzmimo za primjer "zapad" i "istok", mnogo toga sa zapada je bolje od onoga što dolazi s istoka. No znači li to da bismo bezuvjetno trebali prihvatiti sve što dolazi sa zapada i usvojiti kao svoju vrijednost?
Vidiš, tu onda dolazi intelekt, koji nam omogućava da filtriramo ideje i vrednujemo ih po svom svjetonazoru.

djelomice se slazem, no rekoh ti da su istrazivacki uzorak predstavljali uk ili us (zaboravih) studenti. dakle populacije jednake razine obrazovanja. no i za ocekivati je da su lijevi inteligentniji. lijevi su po defaultu otvoreniji novom, skloniji istrazivanju, a evolucijski je bas to ispitavanje novog donosilo napredak. naravno, to tada nije imalo veze s lijevo/desno

[zg1911]

Ja govorim o tvojoj ocitoj mrznji prema religiji.

Nije ti to bas pohvalno.

cuj, meni se gade religiozni licemjeri. banda poput ove kurabe debele koja jedno propagira drugo radi. ima firmu koja se bavi ispitivanjem kondoma. sljam od zecine se rastane pa trubi o svetosti braka i obitelji. nemam nista protiv ljudi koji upraznjavaju svoju vjeru na nacin da je ne namecu drugima i da ne smetaju druge

ne samo da me ne smetaju nego ih ni ne smatram glupljima jer znam da vjera moze donijeti unutrasnji mir i sklad, dakle osobni boljitak

[sumirprimus]

libo te zagi trpaj ne vadi, ionako je Bosanski forum, kom se ne djasvi poskok je nesto nize juznije od duse

[sumirprimus]

no nisam ni sumnjao da ce i ovog puta bosandzeroske rvat'ne odabrat nazadnjacku stranu

A ti dosao na bosandzeroski forum nebi li nasao istomisljenike u svojoj mrznji.

nemam ja nista bih hrvata sve dok se ne pacaju u stvari koje ih se ne ticu. a rvat'ne mi se gade, kako one iz zagreba i splita, tako i one iz bih, kanade ili australije

iste su ti i bosnjacine i srbenjacine,isti kalup isto pakovanje

[zg1911]

ma znam, al prvenstveno te zulja kamencic u tvojoj cipeli

[sumirprimus]

samo sto kod vas jedan kamencic...

kod nas nema kakvog nema tucanika...

[zg1911]

a jebiga, da. treba se nadat boljim vremenima

[Truba]

http://www.vecernji.hr/hrvatska/premije ... ti-1089447

predlažem da tom bude doživotni premijer a kolinda predsjednica


stajao sam od karamarka pola metra nekoliko minuta i slušao kako mu se dupeuvlakivači ulizuju iz publike
ne daj se tomo, tomo ti si naš, ne slušaj gamad, i najbolja tomo predsjedniče pitam kolege jel kome je ovaj predsjednik koji mentalitet ulizivački

dok neka ufurana iz njegovog ureda nije skontala da imaju uljeza od 100 kila i da ne pripadam tu onda sam lagano dao petama vjetra

[sumirprimus]

kao ne znas daj vaznija stranacka f.ja od drzavne

[Patriotska_Liga]

Upravo je gospodin Karamarko održao pred konferenciju na kojoj je jasno poručio da kanadski mešetar Timothy Oreskovich nema više njegovu podršku, a na sutrašnjoj sjednici organa HDZ-a vjerovatno će mu biti uskraćena podrška kompletne stranke. Gospodin Karamarko je naveo mogućnost da se vlada presloži ili da se ide u nove izbore.

Na skupu su dominirali srbofili i neokomunjare sa Indexa. Prvo je jedan od njih na konstataciju da su prisutni svi izuzev gospodina Hasanbegovića rekao da je bolje što ga nema, nakon čega su uslijedila dva idiotska pitanja. Kvazinovinar ovog srbofilnog i pseudoljevičarskog portala prvo je upitao gospodina Karamarka da li je obio automobil kompanije Grizli, a kasnije je pitao koliko ruku u saboru ima HDZ sa svojim partnerima uz konstataciju da gospodin Karamarko ima problema da broji do 4 ili 5 aludirajući na neku situaciju iz predizborne kampanje. Nekulturni Indexov pseudonovinar bio je ignorisan od strane gospodina Karamarka što je vjerovatno najbolji način kako treba postupiti sa takvim polusvijetom.

[dale cooper]

Dobro je rekao Samuel Johnson da je patriotizam poslednje utočište hulja. HDZ to non stop dokazuje.

[sumirprimus]

Dobro je rekao Samuel Johnson da je patriotizam poslednje utočište hulja. HDZ to non stop dokazuje.

Malo je ta izjava izvucena iz konteksta...

[Truba]

samo da zlaja ostane ministar
jebo karamarka i tihu
jebo vladu
dajte nove izbore
zlaja je pencilin

[sumirprimus]

samo da zlaja ostane ministar
jebo karamarka i tihu
jebo vladu
dajte nove izbore
zlaja je pencilin

Nije ni tebi lako.tako blizu a tako daleko.sta da se radi.

[Zokipfc]

Danas je, za sada još uvijek nepoznati počinitelj, u sedam i trideset, točno kada roblje grada pod Marjanom odlazi na svoja radna mjesta da otplati rate kredita, pustio u eter na Radio Splitu pjesmu generacije osamdesetih, tada iznimno popularne «Lipe Cvatu» od Bijelog Dugmeta. Ah otkada ovo nisam čuo, kazao je neupućeni građanin koji ima naviku slušati radio zaglavljen u gradskom prometu, no taman kada je cupkajući prstima po upravljaču čekao stih «ravna ti je Jugoslavija», dogodilo se – ništa.

Naime dvojbeni stih je izrezan iz matrice pjesme, a naši neupućeni građanin kojem aktualna redikulizacija društva dobrano ide na kurac dobro se i ljudski nasmijao retardiranom uredniku, koji je prvo pustio prilično dvojbenu pjesmu (koja je mnogima, uključujući i mene zauvijek promijenila percepciju o Bijelom Dugmetu), a potom je dodatno unakazio partijskim ukazima i odredbama kako se iz kolektivne svijesti, a posebno iz medija, hitno treba maknuti svaki spomen mrskog imena Jugoslavija.

No mnoga lica mojih sugrađana koji su to jutro, (čuj mene u taj sat?) putovali na svoja državno – birokratska radna mjesta, taj je domoljubno – aktivistički potez iskreno ozario, pa zbog njih, da im ne vrijeđam nacionalno osviještene osjećaje nastojat ću u ovom tekstu koristiti što manje puta mrsko ime – Jugoslavija.

Jugoslavija, za neupućene i mlađe građane bila je zemlja radnika i seljaka na brdovitom Balkanu u kojoj sam rođen tamo, sada već poprilično davne 1971. godine.

Jugoslavija je bila zemlja površine 255. 804 kilometra kvadratnih na kojima je živjelo poprilici oko 24. milijuna stanovnika uključujući mene i moju obitelj.

Povijest, koja se tada učila u mojoj školi, a zvala se Osnovna škola Đordano Borovčić – Kurir, govorila nam je da smo potomci Slavenskih naroda koji su migracijama stanovništva došli na ove prostore sa Karpata i da nas sve, osim Titovog bratstva i jedinstva, veže i isti jezik, kultura i običaji. U Jugoslaviji sam odrastao i u Jugoslaviji sam imao djetinjstvo, jedno nadasve sretno i bogato djetinjstvo kakvo na žalost moja djeca nikada neće imati. U Jugoslaviji je moja obitelj išla normalno u Crkvu i obavljala sakramente, u Jugoslaviji bilo je sasvim prirodno da si Hrvat i da si Dalmatinac, kako je kome bilo draže. No ja sam, Jugoslaviju, osim po sretnim i zaposlenim roditeljima zapamtio najviše po sportu, sportu koji je tih godina bio izniman.

Jugoslavenski košarkaši osvojili su zlatnu medalju na Olimpijskim igrama održanim u Moskvi 1980. godine, Jugoslaviju tako pamtim po Mirzi Delibašiću i Draganu Kićanoviću, Dalipagiću i Šolmanu, Jugoslaviju sam zapamtio i po velikom Veselinu Vujoviću kao i po istoimenoj braći koju je trenirao Tomislav Ivić, Jugoslaviju sam zavolio zbog Envera Marića, Vahida Halilhodžića i Blaža – Bake – Sliškovića.

Jugoslavija su, meni djetetu, bili Mate Parlov, Marijan Beneš i Đurđica Bijedov, Jugoslavija je bila Pipi i Veljko Rogošić, Slobodan Kačar i Jure Franko, Mateja Svet i Matija Ljubek. Jugoslavija su meni bili Dragoslav Šekularac i Dragan Džajić, Slaviša Žungul i Ivica Šurjak, Jugoslavija su meni bili kompletno nogometaši Želježničara i Grbavica koja se tresla protiv Videotona, Jugoslavija je meni bio Ljubomir Radanović i tribine koje su se tresle pod mojim nogama kada više nije bilo vremena za bilo što. Jugoslavija je meni bio Mehmed Baždarević i Dražen Mužinić – Frfa, Faruk Hadžibegić i Safet Sušić – Pape, Jugoslavija je meni bio Samir Tuce i Ivan Gudelj, Zoran Simović i Zlatko Kranjčar, Jugoslavija su meni bili Vladimir «Pižon» Petrović i Dragan Pantelić, Jugoslavija su meni bili Petar Borota i Ivan Pudar.

Dakle bilo tko normalan tko čita ovaj tekst može zaključiti samo jedno, moje djetinjstvo u Jugoslaviji obilježio je sport, ne politika, sport kakvim nam ga je ostavio čovjek u bijelom koji je otvorio Mediteranske igre 1979. godine u Splitu, sport u svim svojim predivnim različitostima. No Stari plac i čekanja duboko u noć mečeva Mate Parlova uskoro će zamijeniti nova i šarena Jugoslavija, naime ja zajedno s njom krenuo sam u srednju školu i ušao u najljepši period svog života, period adolescencije i period prvih ljubavi. Moja Jugoslavija tako je bila jedna Mojca koju sam upoznao na zimovanju u Sloveniji, moja Jugoslavija bila je i jedna Mia koju sam upoznao na ljetovanju u Puli (moji adolescenti danas ne znaju za ta dva pojma, ljetovanje i zimovanje), moja Jugoslavija bila je i jedna Saša iz Novog Sada, kao i jedna Alma iz Sarajeva koja je neobično voljela Plavi Orkestar.

Moja Jugoslavija bio je Mirodrom u Splitu koji je okupio cijelu jednu generaciju na jednom mjestu. Moja Jugoslavija bili su Nadrealisti i Trta – Mrta, moja Jugoslavija bila je i «krcata» riva mladosti kao i Baščaršija, moja Jugoslavija bila je i jedna dobra i draga Mašenka iz Mostara, moja Jugoslavija bili su Partibrejkersi, bila je EKV i bio je Johnny Štulić. Moja Jugoslavija bio je Hajduk koji je igrao završnicu kupa UEFA, moja Jugoslavija bio je Velež koji nam je dao Baku, moja Jugoslavija bio je Željo, bila je Šibenka i Dražen Petrović, moja Jugoslavija bio je Balašević u dresu Jugoplastike. Moja Jugoslavija bila je tada, na svom izdisaju, sasvim dobra zemlja ako si mlad, ako nisi zatucan i ne mrziš različitosti i ako si naravno sklon lijepim djevojkama.

Danas je, za sada još uvijek nepoznati počinitelj, u sedam i trideset, točno kada roblje grada pod Marjanom odlazi na svoja radna mjesta da otplati rate kredita, pustio u eter na Radio Splitu pjesmu generacije osamdesetih, tada iznimno popularne «Lipe Cvatu» od Bijelog Dugmeta. Ah otkada ovo nisam čuo, kazao je neupućeni građanin koji ima naviku slušati radio zaglavljen u gradskom prometu, no taman kada je cupkajući prstima po upravljaču čekao stih «ravna ti je Jugoslavija», dogodilo se – ništa.

No meni upućenom građninu dogodilo se sve. Dogodila mi se ponovo večer kada sam upravo na sentišu s tog albuma zavolio jednu Gordanu, dogodila mi se zatim druga slična večer kada sam upravo sa «Lipe cvatu» jednu Silvanu zamolio za zajedničko kino i dogodilo mi se naravno, da mi je jedan kreten «isjekao» upravo takvu jednu moju i osobnu Jugoslaviju u kojoj sam odrastao i u kojoj sam bio samo sretno dijete i ništa više.

No taj idiot me podsjetio na još jednu tužnu činjenicu svojim domoljubnim aktivizmom. I Mojca i Mia, Saša i Alma nikada se više neće vratiti kao ni Jugoslavija iz moje mladosti jer se mladost proživi samo jednom i život je kao što znamo samo jedan. Rezati takve uspomene rezanje je duše same, britko, prljavo i u konačnici – glupo. Takve se djevojke i takve šanse imaju samo jednom u životu i glupo bi bilo vjerovati da će se ikada više ponoviti i to je osnovni razlog sve gluposti uvaljane u taj čin cenzuriranja, taj strah od povratka vremena ljudi u vremena vukova. Baš me briga s kim si otišla / ravna ti je Jugoslavija, tako je zauvijek ostala samo u memoriji ljudi, kao što ostaju djevojke, a takve se djevojke nikada ne vraćaju, rekao je u mojoj Jugoslaviji jedan Dražen Ričl i otišao zauvijek kao i ta zemlja uz ove stihove:

[Patriotska_Liga]

E što jugonjara može kmečat radi jednog stiha. Nek pusti sebi pjesmu na yt.

[detroit-mercy]

E što jugonjara može kmečat radi jednog stiha. Nek pusti sebi pjesmu na yt.

Koji je tebi , nije radi jednog stiha, nego radi cinjenice da se tako nesto ne radi ni u najgorima rezimima. Pa u bivsoj Jugi se nisu rezale pjesme gdje se spominjao mrski ideoloski neprijatelj . To sto su uradili na Radio Splitu mozes naci jos samo u Sjevernoj Koreji .

[dječak sa šibicama]

Istina, nisu se rezale pjesme u Jugi, nego su se cijele pjesme jednostavno - zabranjivale.

I ne samo pjesme, spomenik Banu Jelacicu recimo, cap carap i nema ga, nestao, uklonjen.

[detroit-mercy]

Istina, nisu se rezale pjesme u Jugi, nego su se cijele pjesme jednostavno - zabranjivale.

I ne samo pjesme, spomenik Banu Jelacicu recimo, cap carap i nema ga, nestao, uklonjen.

Pa jebaji ga, zar nismo malo uznapredovali od tih vremena. Nije zar da se ne dicimo temeljnim europskim vrijednostima i pripadnoscu velikoj obitelji europskih naroda Zar nam nije osvanula nako tisuca godina ropstva i mraka tako zeljena demokracija sloboda govora i druge picke materine.

[Patriotska_Liga]

E što jugonjara može kmečat radi jednog stiha. Nek pusti sebi pjesmu na yt.

Koji je tebi , nije radi jednog stiha, nego radi cinjenice da se tako nesto ne radi ni u najgorima rezimima. Pa u bivsoj Jugi se nisu rezale pjesme gdje se spominjao mrski ideoloski neprijatelj . To sto su uradili na Radio Splitu mozes naci jos samo u Sjevernoj Koreji .

Slažem se da nije bilo potrebe rezati pjesmu ali ovo kmečanje je preko svake mjere.

[dječak sa šibicama]

Istina, nisu se rezale pjesme u Jugi, nego su se cijele pjesme jednostavno - zabranjivale.

I ne samo pjesme, spomenik Banu Jelacicu recimo, cap carap i nema ga, nestao, uklonjen.

Pa jebaji ga, zar nismo malo uznapredovali od tih vremena. Nije zar da se ne dicimo temeljnim europskim vrijednostima i pripadnoscu velikoj obitelji europskih naroda Zar nam nije osvanula nako tisuca godina ropstva i mraka tako zeljena demokracija sloboda govora i druge picke materine.

Trebali bi biti, ali nismo ocito.

Nego kazem, cisto faktografije radi.

a za ovu pjesmu dugmeta, iskreno zaboli me patka niti sam cuo da je nesto izrezano. Sto se mene tice, Bregoviceve plagijate mogu i ukinuti totalno cudi me da u Srbiji nije izrezan onaj stih "ko ne slusa pjesmu, slusace Oluju"

Ima toga jos, recimo sukobljavanja oko pjesme nizamski rastanak, Srbi je prisvajaju recimo.

[detroit-mercy]

Istina, nisu se rezale pjesme u Jugi, nego su se cijele pjesme jednostavno - zabranjivale.

I ne samo pjesme, spomenik Banu Jelacicu recimo, cap carap i nema ga, nestao, uklonjen.

Pa jebaji ga, zar nismo malo uznapredovali od tih vremena. Nije zar da se ne dicimo temeljnim europskim vrijednostima i pripadnoscu velikoj obitelji europskih naroda Zar nam nije osvanula nako tisuca godina ropstva i mraka tako zeljena demokracija sloboda govora i druge picke materine.

Trebali bi biti, ali nismo ocito.

Nego kazem, cisto faktografije radi.

a za ovu pjesmu dugmeta, iskreno zaboli me patka niti sam cuo da je nesto izrezano. Sto se mene tice, Bregoviceve plagijate mogu i ukinuti totalno cudi me da u Srbiji nije izrezan onaj stih "ko ne slusa pjesmu, slusace Oluju"

Ima toga jos, recimo sukobljavanja oko pjesme nizamski rastanak, Srbi je prisvajaju recimo.

Sve je to OK, i Bregovicevi plagijati, i prizemna svojatanja pjesama, stihova, muzike ali kakav to kulturni/socijalni/emotivni sok mladi Hrvat ili bilo koji Hrvat moze dozivjeti ako se spomene Jugoslavija. Proslo je 20 i nesto godina od kraja rata a Hrvatska ko da jos uvijek trazi neke unutrasnje ili vanjske neprijatelje. Zar je tako tesko snaci se u toj toliko zeljenoj demokraciji.

[vivaldi]

kakav amater ispade karamarko, stvarno nevjerovtano...od stranke sa toliko iskustva, sa takvom infrastrukturom da napravi cijeli lanac glupih poteza je nevjerovatno.

mislim da u hrvatkoj postoji veliki prostor za neku novu politicku opciju, sa nekim snaznim liderom koji bi morao biti prilicno poznat. neki umjereni nacionalista.

[dragan.s]

Orešković je Panić verzija 2. Em što obojica dolaze iz farmaceutskog biznisa, em što su gajili nade (i oni i šira javnost) da će nešto promjeniti. Plus što su ih obojicu sažvakali i ispljunuli.
Ljudi u RH su umorni od stranaka i sukoba HDZ-SDP. Odatle se pojavio Most kao neka nova nada. Teško da se na narednim izborima može pojaviti neki novi Most. Narod više nikome ne vjeruje.