Desavanja u Hrvatskoj

[Banksy]

[problemnatravunu]

[mayab]

[Banksy]

VELIKI INTERVJU
Slavko Goldstein:
Jutarnji list 29.05.2016.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska ... j/4111092/


...
Inozemni mediji u posljednje vrijeme naglašeno govore o fašizaciji, odnosno ustašizaciji Hrvatske. Što mislite o tim ocjenama? Jesu li u pravu?

- Ne volim prežestoke tvrdnje, ni olake ocjene, ali mora se priznati da se u našoj zemlji, osobito posljednjih mjeseci, sve češće pojavljuju elementi koji podsjećaju na fašizam. Ne može se reći da je fašizam zavladao Hrvatskom, ali vidimo pojave koje čine sastavni dio fašizma, od ustaških pozdrava “Za dom spremni!”, do poruka Srbima da mogu ići ako im se ovdje ne sviđa. To sasvim sigurno podsjeća na ustaški koncept. Recidivi u Drugom svjetskom ratu poraženih ideologija, uključujući i ustašluk, za cijelu su Europu crvena krpa, pa će takve pojave, zaredaju li se, kako se to u Hrvatskoj upravo događa, inozemni mediji prilično razumljivo smatrati dokazom fašizacije zemlje.

I prije su se u Hrvatskoj znali događati ustaški incidenti pa se ipak nije govorilo o fašizaciji zemlje. U čemu je razlika? U učestalosti takvih incidenata?

- Ne samo u broju proustaških incidenata, nego i u njihovoj povezanosti s vlašću. Premda je bio šef HDZ- a, Ivo Sanader svojedobno je bez pardona uklonio spomenik ustaškom zločincu Juri Francetiću u Slunju. Također se pismom obratio dijaspori, upozoravajući da se s ustašlukom ne može u Europu. Ni u Vladi ni u HDZ-u takvim se ekstremizmima danas ne suprotstavljaju. Naprotiv, prvi put u Saboru imamo barem četiri, pet zastupnika izrazito sklonih profašističkim stavovima. Ili, u povorci od pet tisuća ljudi, koji vičući “Za dom spremni” pokušavaju srušiti jednu državnu instituciju, sudjeluje i potpredsjednik parlamenta. Takve su pojave nedvosmislen simptom fašizacije Hrvatske.

Mislite na demonstracije pred Vijećem za elektroničke medije?

- Da, rušenje jedne državne institucije masovnim pohodima nesporno je element fašizma. Sjetite se crnokošuljaškog, Mussolinijevog marša na Rim. Naravno da takve pojave ne treba generalizirati, ali moram upozoriti da opservacije inozemnih medija katastrofalno kompromitiraju Hrvatsku, koja je u kratkom roku, u dva-tri mjeseca od dolaska nove vlasti na čelo države, u očima demokratskog dijela zapadne javnosti postala mala fašistička zemljica. Ne bih rekao da je aktualna vlast fašistička, ali u nekim njenim potezima i ponašanju sasvim sigurno ima elemenata koji podsjećaju na fašizam. Logično da to izaziva reakciju, jer je hrvatski narod, bez obzira na snažan ustaški pokret, prema tradiciji većinom bio antifašistički, pa je tako velika učestalost profašističkih recidiva dovela do snažnog otpora civilnog društva, kakvog prije nije bilo, što je svakako dobar znak.

Kako tumačite takvo dvosmisleno ponašanje aktualne vlasti? Neshvaćanje, nesnalaženje ili svjesna tendencija?

- Čini se da Vlada u tom pogledu nije jedinstvena. Najglasniji u izjavama profašističke intonacije Tomislav Karamarko cijeloj je naciji probio uši svojim pričama o tome kako je on protiv svih totalitarizama, što je samo koprena kojom se pokušava sakriti prevrednovanje prošlosti: osuda komunizma i amnestiranje ustaštva. Falsificirajući činjenice, teza o dva jednako neprihvatljiva totalitarizma prividno nivelira fašizam i komunizam, koji se objektivno ne mogu uspoređivati, a još manje izjednačavati.

...

[Novak20]

Kad država ima institut vanrednih izbora onda je sve moguće. Ultimatum postavljen HDZ. Ili vanredni izbori ili Karamarkova glava za stvar zbog koje se kod nas niko ne bi ni počešao iza uha.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/326 ... zbori.html

Naša BiH ovoga instituta vanrednih parlamentarnih izbora prektično nema. Također nema ni opozicije koja bi tražila ovako nešto. Samo kod nas egzistira "konstruktivna opozicija". Zato je moguće da najopskurniji likovi BH politike rade šta hoće i koliko dugo hoće.

[kakavdanakneiskustvu]

njegova drzava je koliko ja znam hrvatska,ne izrael

[kakavdanakneiskustvu]

http://net.hr/danas/hrvatska/sramotni-i ... a-fasista/

[zg1911]

danas u zg i nizu gradova najavljeni prosvjedi na kojima se ocekuje preko 20 tisuca ljudi (sta ce rec najmasovniji prosvjed jos od onoga za radio 101), al na ovoj temi samo fasizam i antifasizam preimenujte temu u fasizam u hrvatskoj

[Banksy]

danas u zg i nizu gradova najavljeni prosvjedi na kojima se ocekuje preko 20 tisuca ljudi (sta ce rec najmasovniji prosvjed jos od onoga za radio 101), al na ovoj temi samo fasizam i antifasizam preimenujte temu u fasizam u hrvatskoj

Sve su to spojene posude.

[asurbanipal]

Markovina: Još jednom svjedočimo HDZ-ovu potpunom raskoraku sa stvarnošću. Zašto to vide svi osim njih?


Iako im to naravno nije bio cilj, delegati većinske vladajuće stranke su na netom održanom izbornom saboru, ni od kog podgovarani, masovno potvrdili koliki je raskorak nastao između HDZ-a i stvarnosti. Nedostatak svijesti o razmjerima tog raskoraka postaje još uočljivi, s obzirom da se i površnim promatračima paralele s događajima od prije dva desetljeća nameću same po sebi.

Govorimo naravno o najvećem prosvjedu održanom protiv hadezeove vlasti iz 1996. godine, kojim su građani odlučili s jedne strane masovno podržati Radio 101, ali što je još važnije, ujedno poručiti vladajućoj partiji da im je dosta bilo njezine vlasti. Nakon toga više nije bilo pitanje hoće li HDZ otići s vlasti, već kada. Istovremeno s ozbiljnom pobunom koja se u društvu događala,Tuđman je odbijao prihvatiti rezultate lokalnih izbora u Zagrebu, proglašavajući oponente i građane stokom sitnog zuba, uz aktivnu opstrukciju potvrđivanja rezultata izbora.


HDZ ne percipira stvarnost koja ih okružuje

Također je oporbene političare optuživao za nekakvo antihrvatsko djelovanje, nazivajući ih zelenim, žutim i crnim vragovima. Kako je ta agonija jedne onemoćale vlasti završila, opće je poznato. Tim više čudi autizam koje stanuje u današnjem HDZ-u. Dok se, naime, dobar dio društva sprema za sveopći prosvjed podrške Kurikularnoj reformi i Borisu Jokiću, pri čemu, jednako kao i u slučaju iz ’96., konkretan povod umnogome služi kao dovoljno mobilizirajući razlog, preko kojeg će prosvjednici poručiti da im je dosta ovakve vlasti, u HDZ-u, jednako kao i krajem devedesetih, kao da ne percipiraju stvarnost koja ih okružuje.

Bodreći se međusobno, uz okupljanje oko predsjednika koji posve izvjesno nema nikakvu političku budućnost te uz masovnu podršku po svemu spornom Hasanbegoviću i uz zapaženu ulogu dokazanih redikula, poput Bilavera, u vladajućoj stranci neumorno rade na vlastitom samoubojstvu.
Radi li se o nekakvoj vrsti iracionalnog ustrajavanja na politici koja antagonizira dobar dio društva ili o iskrenoj ideološkoj fanatiziranosti, na koncu nije bi pretjerano bitno. No ono što svakako izmiče razumu su Hasanbegovićevi samozadovoljni zaključci o jasnoj poruci koju je članstvo poslalo te Karamarkove teorije zavjere i prijetnje MOST-u.


Dvije grupe ljudi koje se ne mogu uopće razumijeti

Obojica spomenutih svojim svjesnim inzistiranjem na dubinskoj polarizaciji društva u tolikoj su mjeri kontraproduktivni spram vlastite stranke, da je teško zaključiti što je tu gore? Da nisu svjesni čime to rezultira ili da su svjesni i namjerno to potiču? Što uopće ne bi bila toliko loša vijest, kad ne bismo bili svjesni agonije koju će se neminovno dogoditi. Stoga, teško da je moguće zamisliti veći ponor između dvaju vodećih događaja ovog tjedna, jednog već održanog i drugog koji tek predstoji.

Te dvije grupe ljudi ne mogu se uopće razumijeti, ponajprije iz razloga što govore potpuno drukčijim jezikom. S jedne strane su članovi HDZ-a koji žive u izmaštanoj stvarnosti, koju nameću kao jedinu priznatu vrijednost, a s druge strane je značajan dio građana ove zemlje koji bi naprosto željeli živjeti u normalnom modernom društvu i koji reformu obrazovanja razumiju kao temeljni preduvjet za ostvarenje tog društva.

Uloga i neaktivnost ministra Šustara, koji uporno i upadljivo izbjegava raditi svoj posao, od primjene Zakona o sportu, do provođenja kurikularne reforme, nepogrešivo idući na ruku najproblematičnijih pojavama u društvu, od Zdravka Mamića do Željke Markić, tako na koncu izravno svjedoče o tome da u ovoj Vladi ima toliko upitnih pojedinaca u vrhovima ministarstava, da je ona generalno nepopravljiva.


Istančan populistički refleks predsjednice

Imajući u vidu jučerašnju reakciju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, u kojoj se otvoreno svrstala na Jokićevu stranu, točnije u pobjednički vlak, iskazujući istančan populistički refleks, jasno je kako će cijela stvar završiti. Tako da kao jedino pravo pitanje ostaje ono o tome kad će u HDZ-u i sami osvijestiti činjenicu da ne možeš zaratiti sa skoro svim društvenim skupinama i očekivati politički trijumf ?
Dok do tog logičnog zaključka u vladajućoj stranci dođu, pratit ćemo očajničke pokušaje opstanka na vlasti i javno iskazivanje vjere u vlastitu bezgrešnost, koji eventualno mogu odgoditi, ali nikako i otkloniti neminovno.

No s druge pak strane, neovisno o osudi na koju je naišao govor eurozastupnika Plenkovića, ne bi bilo uputno podcijeniti refleks za samoodržanjem u HDZ-u, zahvaljujući kojemu je ekspresno odricanje od vođe, proporcionalno dotadašnjem zaklinjanju u njega. Dok se to pak ne dogodi, vrijedi nam notirati kako je HDZ nakon dva desetljeća iznova uspio mobilizirati širu društvenu pobunu protiv vlastite politike, a da to ni ovaj put u toj stranci nisu na vrijeme prepoznali.


http://www.telegram.hr/politika-krimina ... =NetWidget

[splinter]

Prati li iko dešavanja kod susjeda??
http://www.index.hr/vijesti/clanak/najv ... 96925.aspx
40 milja na ulici nije baš mala stvar

[leo karan]

Prati li iko dešavanja kod susjeda??
http://www.index.hr/vijesti/clanak/najv ... 96925.aspx
40 milja na ulici nije baš mala stvar

Kako ces pratit kad niko osim N1 ne prenosi nista. Ušutili se naši mediji ko picke. Očigledno je da su pod kontrolom nase vlasti koja se boji efekta preljevanja.
Gdje mi živimo nismo ni svjesni.

[mayab]

[splinter]

Prati li iko dešavanja kod susjeda??
http://www.index.hr/vijesti/clanak/najv ... 96925.aspx
40 milja na ulici nije baš mala stvar

Kako ces pratit kad niko osim N1 ne prenosi nista. Ušutili se naši mediji ko picke. Očigledno je da su pod kontrolom nase vlasti koja se boji efekta preljevanja.
Gdje mi živimo nismo ni svjesni.

U pravu si, nevjerovatna informativna blokada i pasivnost. Čak ni raja na forumu izgleda ništa ne prati.

[Challenger__]

Kako ces pratit kad niko osim N1 ne prenosi nista. Ušutili se naši mediji ko picke. Očigledno je da su pod kontrolom nase vlasti koja se boji efekta preljevanja.
Gdje mi živimo nismo ni svjesni.

+1

[annoy]

Nisam ocekivala da ce biti toliko ljudi. U svakom slucaju lijepo i pozitivno

[Novak20]

[Saian]

Kekin je uvlačenjem u ideološke javne rasprave sam sebi napravio štetu, nepotrebno i neizazvano. To što on privatno misli koga briga, neka to ostavi za svoj krug prijatelja. Ima dobar bend i dobre pjesme, moglo je ostati na tome. Ali ne, inače bistar dečko si je dopustio nepromišljen potez. Danas svi koji sudjeluju u javnom životu misle da moraju nešto reći na temu politike, ideologije, ustaša i partizana. Mlade to više ne zanima a Kekin je do sada imao popriličan ugled među mladima.
Danas, pjevati o 45' nije ništa drugo nego unositi daljnje podjele u već ionako ideološko podijeljeni i politikom napaćeni hrvatski narod i građane Hrvatske. Umjesto da se svi ujedinimo i gledamo naprijed u budućnost a II. svj. rat ostavimo povjesničarima, čovjek, roker, pjeva o 45', ma dajte me najte..

Kome i čemu to služi? Totalno kontraproduktivno i korak unazad za društvo u cjelini a za Kekina nepotrebna blamaža...

Bravo, slazem se u potpunosti

Nisam ocekivala da ce biti toliko ljudi. U svakom slucaju lijepo i pozitivno

cognitive dissonance?

[annoy]

Kekin uopce nije bitan u cijeloj prici
Njegov pjesmuljak jos manje
Ako to konkretno smatram njegovim losim potezom, kakve to veze ima s tim da podrzavam kurikularnu reformu i prosvjed generalno. Pa ne moram se slijepo slagat sa svakim tko to također podrzava. Kakvo je to razmisljanje

[mayab]

Nisam ocekivala da ce biti toliko ljudi. U svakom slucaju lijepo i pozitivno

U BiH ne znam da li bi se skupilo toliko ljudi kad bi rekli dijeli se po šteka cigara....

[¤ jelena ¤]

Komšije, svaka čast!

[kakavdanakneiskustvu]

[kakavdanakneiskustvu]

http://www.index.hr/vijesti/clanak/bozi ... 97089.aspx


čovjek vec dugo vremena otvoreno podržava one koji su bili hitlerove sluge i saveznici

[Saian]

evo i tu da priheftam, ima zanimljivih misli

http://pilenaopako.picigin.net/2016/05/ ... je-gotova/


Hrvatska priča je gotova
31/05/2016 by Damir Pilić

Intervju Damira Pilića s Borisom Budenom – Slobodna Dalmacija, 28. svibnja, 2016

Sad je priča dovršena, a to je konačna integracija Hrvatske u globalni kapitalizam. Zato Orešković ne mora znati hrvatski jezik. To je simbolički završetak jedne epohe: hrvatski jezik više nije potreban, osim u Crkvi. Po mom sudu, hrvatska priča je završena

Jedan od najbritkijih umova Balkana, zagrebački filozof i kulturni teoretičar Boris Buden već godinama živi u Berlinu, a trenutno radi kao gostujući predavač na Sveučilištu Bauhaus u Weimaru. Objavio je više knjiga i studija o postkomunizmu i drugim temama iz područja filozofije, politike, kulture i umjetnosti.

Prošlog tjedna Buden je boravio u Splitu, gdje je na poziv udruga Teserakt, queerANarchive i Cenzura Plus sudjelovao na tribini “Fašizacija Splita: U izazovima nove ideologizacije”, te održao predavanje na temu “Ustaška kultura danas”. To su i bile glavne teme našeg razgovora, pri čemu smo imali na umu staru novinarsku opasku: “Budena čitamo danas da bismo znali kako će nam biti sutra.”

– U Hrvatskoj već mjesecima traje sukob između onih koji tvrde da je na djelu fašizacija društva i onih koji to negiraju. Kako vi to vidite iz Berlina?

– Obje strane su u pravu. Ako govorimo o historijskom fašizmu, on uključuje fašističku Italiju, Hitlerovu nacističku Njemačku, ali i činjenicu da je 1940-ih godina pod vlašću i vodstvom Hitlera i Mussolinija gotovo cijela Europa formirala kvislinške režime koji su u većoj ili manjoj mjeri provodili fašističku politiku, u mjeri u kojoj se to tiče odnosa prema Židovima i rasnih zakona, odnosno podržavali Hitlerovu vojnu mašineriju na Istočnom frontu. Drugo je pitanje što je politički, kulturno i historijski preživjelo od toga, u kojim transformacijama se to danas javlja. Naravno, kad danas Hasanbegović dolazi u Jasenovac, on ne ide s nožem klati djecu, ali tvrditi da zbog toga nije fašist jest formalno točno, ali je jednako tako banalno. U Hrvatskoj postoji cijeli niz elemenata koje možemo smatrati fašističkima.

– Koji su to elementi?

– Pođimo od toga da je u Hrvatskoj provedeno etničko čišćenje. U Hrvatskoj su uništavane knjige – znamo da je skoro 40 posto knjižnog fonda u Hrvatskoj uništeno.

– Dakle, vi fašizaciju hrvatskog društva ne vidite samo u današnjem vremenu, nego još od početka postojanja tog društva?

– Apsolutno. Ja imam tezu da sama Tuđmanova ideologija ima elemente fašizma. Recimo, ta teza o pomirenju koja ukida u naciji sve razlike, sve konflikte, pogotovo klasne konflikte. Ta ideja da je nacija s onu stranu svih podjela – to je protofašistička ideja. I ono najvažnije: kao što je fašizam odigrao svoju povijesnu ulogu u stabilizaciji kapitalizma za vrijeme krize 1930-ih, tako se ni ova politička situacija ne može promatrati izvan konteksta postkomunističkoe transformacije društva, koja uključuje uvođenje Hrvatske u režim globalnog kapitalizma. Ja tvrdim da temeljni hrvatski ideološki motivacijski moment, kojim se legitimira hrvatska država, nije nikakav tisućljetni državni san, u smislu da su Hrvati tisuću godina sanjali da imaju državu.

– Zar nisu?

– Da, pa se Buga probudi i pita: “Tugo, što si sanjala?” A Buga veli: “Državu.” “Joj”, kaže Buga, “ja isto.” Ma dajte, to je smiješno, iako djeca te viceve uče u školi, ljudi vjeruju u to, i ti vicevi su u Ustavu. Ja tvrdim: Ustav Republike Hrvatske nije zasnovan ni na fašizmu ni na antifašizmu, nego na vicevima o narodu koji kroz tisuću godina traži svoju povijest.

– A koji je onda taj temeljni hrvatski ideološki moment?

– U prvom redu bih rekao: rasizam. Rasistički oblik nacionalne identifikacije. To nije samo nekakva mržnja prema Srbima i mržnja prema Balkanu, nego i shvaćanje Europe kao jednog superiornog civilizacijskog cilja i kulturnog kruga koji je po sebi nešto bolje od Afrike, Azije i svega drugoga. To shvaćanje baštini rasističku i fašističku ideju Europe, ujedinjene, arijevske Europe koja se bori protiv komunističkog totalitarizma, koji je azijatski oblik i način vladavine i tako dalje.

– Mislite li i vi da je komunizam azijatska tvorba?

– Istina je, naravno, suprotna: komunizam i marksizam su autentičan proizvod Europe i Zapada, sadržan ne samo u filozofiji i kritici političke ekonomije, nego i u činjenici klasne borbe unutar Europe. I to je sve projicirano negdje drugdje, u neki drugi identitet s kojim Europa tobože nema nikakve veze. Ta Europa, dakle, živi u nekoj zamišljenoj transklasnoj idili, a ovi koji zagovaraju klasne konflikte su primitivni Azijati koji pripadaju negdje drugdje. U našoj situaciji to nisu bili Azijati, ali se sjećamo kako se isticala, i još uvijek se ističe, ta pripadnost Srednjoj Europi i tom kulturnom krugu, dok su Srbi istovremeno označavani kao neki balkanski primitivci. Sjećamo se kako je ranih 90-ih postojala ta kovanica “srbokomunizam”, kao da je komunizam nešto srpsko, da pripada Srbima.

– Rekli ste nedavno da možete i danas zamisliti kako je Europa ujedinjuje na fašističkoj osnovi i oslobađa Breivika kao novovjekog Hitlera i vođu borbe za arijevsku Europu?

– Da. Europa nije nikakva konstanta. Dolazak izbjeglica je pokazao da rasizam u Europi postaje politička kategorija. On je uvijek bio prisutan, ali nije bio politička kategorija: sada će taj rasizam osvajati parlamente, zauzimati pozicije, ulaziti u interesne odnose s kapitalom i s drugim političkim pozicijama.

Danas je svakome jasno da je Europa u krizi. Ali ne zato što dolaze ti migranti, kao nekakav strani i nepripadajući višak koji prijeti da će potopiti taj europski brod, nego je riječ o široj i dubljoj krizi. Zar smo zaboravili grčku krizu? Ili krizu dugova, odnosno činjenicu koja sad izlazi na vidjelo, naime da Europa uopće nije demokratski konstituirana, da tu nema nikakve demokratske transparentnosti u donošenju odluka. Dakle, tu postoji cijeli niz problema, a najveći problem je odnos između još uvijek postojećih nacionalnih država i transnacionalne forme demokracije koja nije razjašnjena do kraja.

– Spomenuli ste srednjoeuropski identitet kao jedan od identiteta Hrvatske. U zadnje vrijeme baš u tim zemljama vladajuće desne političke opcije negiraju vrijednosti liberalne demokracije, nasrću na kulturu i medije, te promiču ksenofobiju. Možemo li reći da su Hrvati napokon došli na svoje?

– Ne bih rekao da Hrvati tamo pripadaju. Hrvati, za razliku od tih zemalja Srednje Europe, imaju tradiciju borbenog antifašističkog pokreta. Štoviše – pobjedničkog antifašističkog pokreta, partizanskog, koji je dobio rat protiv fašizma. To nijedna od tih zemalja nema.

– Ali ministar Hasanbegović javno kaže da je to floskula, a vi ste nedavno u intervjuu za portal lupiga.com izjavili da je u pravu?

– Apsolutno. On je u pravu, jer da to nije floskula, onda on ne bi bio ministar. Da to nije floskula, onda ne bi ovdje po Splitu bila ušata “U” na zidovima i svastike. Onda se stadionima ne bi orili ustaški pokliči “Za Dom spremni”. I onda Splitom ne bi vladao takav jadnik od gradonačelnika kao Baldasar.

– Jadnik?

– Ja sam već napisao da je on jadnik, i ostajem pri tome. To je bijeda socijaldemokracije, dokaz njene historijske dekadencije i kompletne ispražnjenosti tog političkog projekta koji nije u stanju artikulirati niti minimum svoje lijeve i antifašističke tradicije. Socijaldemokratski gradonačelnik koji kleči pred crnokošuljašima – to više nije kriza socijaldemokracije, nego njena parodija.

– U svojim tekstovima ne štedite ni Milanovića?

– Zašto bih štedio Milanovića? On je utjelovljenje te krize. To je taj zakašnjeli “blairizam”. Dakle, kad se “blairizam”, kao ideja nekakvog trećeg puta, historijski i ideološki potpuno ispuhao, on još uvijek živi u liku Zorana Milanovića, koji obećava otprilike što? Obećava neoliberalni kapitalizam, ali kao malo sporije.

– Je li Milanović izdao lijevu ideju u Hrvatskoj, ili je ta izdaja počinjena još i ranije, u vrijeme Račana?

– Već sam više puta rekao, u jednom zaoštrenom smislu, da za rat – koji se po mome sudu ne samo mogao, nego i morao izbjeći – jednako s hrvstake strane držim odgovornim Račana i Tuđmana. Možda Račana još i više, jer je to bio trenutak, devedesete i devedeset prve, kada su se oni trebali suprotstaviti onom najradikalnijem hrvatskom nacionalizmu i kada su one Srbe koji nisu išli s Miloševićem, kao i mnoge druge koji nisu podržavali hrvatsku radikalnu nacionalističku politiku, trebali okupiti u taj blok. Račan je trebao zaprijetiti Franji Tuđmanu da ga neće pratiti. Trebao je ići u sukob s hrvatskim nacionalizmom. Taj sukob se nikad nije dogodio.

– Valjda zbog straha da će ih proglasiti nacionalnim izdajnicima?

– Pa ionako su proglašeni izdajnicima, već punih 25 godina. Sad je još gore, sad su boljševici. Cijeli vic je u tome da se izbjegavanje konflikta ne isplati. Ista je priča i s odnosom prema hrvatskoj Katoličkoj crkvi. Zašto ta hrvatska socijaldemokracija nije ušla u politički sukob s hrvatskom Katoličkom crkvom? Ako ta institucija više uopće niti u jednom trenutku ne krije da je to politička institucija kojoj je Bog zadnja rupa na svirali, onda je kao takvu treba i tretirati – kao otvoreno političku instituciju. I onda treba ili ići s njom zajedno, kao što radi HDZ i profašistička desnica, ili je tjerati da se izjasni oko čega se oni zapravo okupljaju: oko nacionalizma, mržnje prema Srbima, privatizacije itd., ili zbog Boga? To nije više stvar sekularizacije. Treba artikulirati taj sukob i čovjek mora reći da neće više s njima, da ih neće pratiti. Da je sukob s Katoličkom crkvom otvoren prije 25 godina, danas ne bismo imali ove probleme.

– Izjavili ste svojedobno da Sveto Trojstvo za Katoličku crkvu u Hrvata predstavljaju seks, nekretnine i Ante Pavelić?

– Da. Seks u smislu opsesije kako to drugi ljudi rade, u smislu zavirivanja pod tuđe plahte. Ja sam ipak prevodio Freuda i njegov tekst, otprije više od sto godina, o seksualnom moralu. Crkva zastupa određeni seksualni moral. Tu postoji činjenica opsesije seksualnim životom hrvatskih građana: upotrebljavaju li kondome, rade li to prije braka ili ne…

– Znate da je jedan ovdašnji kardinal nedavno upozorio žene da ih predbračni seks čini “štracama”?

– Znam. Ljudi se zezaju s tim, ne shvaćajući da je to političko pitanje. To nije zezancija. To da ti netko propisuje što ćeš ti sa svojim tijelom činiti – to je političko pitanje. Tijelo je političko pitanje.

– A nekretnine?

– Pitanje nekretnina nije slučajno. Pojam “sekularizacija” dolazi izvorno ne od ideje “privatnosti”, nego od činjenice preuzimanja vlasništva nad crkvenim dobrima od strane države. Dakle, pitanje nekretnina i pitanje vlasništva je ključno pitanje. Ja uopće ne mislim da je povratak te nacionalizirane crkvene imovine nekakva transhistorijska pravda, da to tako treba biti i da to nema nikakve veze s političkim odnosima. Naprotiv, mislim da hrvatsko društvo nije trebalo pristati na povratak nacionalizirane crkvene imovine.

– Ostaje još Ante Pavelić. Koliko je on, po vama, bitan za identitet Katoličke crkve?

– Tu postavljam pitanje: zar je teško odreći se tog ustaškog nasljeđa? Ja mislim da nije, ali očito da postoji interes. Očito u hrvatskoj Katoličkoj crkvi postoje vrlo konkretna simpatija prema ustaštvu, uključujući i Antu Pavelića kao vođu ustaškog pokreta. I nije stvar samo u tome što vidimo konkretne popove kako slave Pavelića, nego je riječ o ustaškoj nostalgiji koja je očigledno prisutna u javnim artikulacijama predstavnika hrvatske Katoličke crkve.

Kako ocjenjujete navadu našeg državnog vrha da svaki put kad osude ustaštvo, u paketu osude i komunistički totalitarizam?

To je jedna lažna postpolitička, postideološka, postkonfliktna pozicija. Oni kao imaju pregled nad tom historijom u kojoj su lijeve i desne budale zagovarale pogrešne ideologije, ali je onda došao Karamarko – odnosno Tuđman – i shvatio da zapravo nema razlike. Svi znamo da je to lažna pozicija. Ne postoji uopće nikakav ekvivalent i nikakva jednakost između tih dvaju sistema. Svi znamo da se na stadionima ne ori “Smrt fašizmu – sloboda narodu”. Teza o jednakosti dvaju totalitarizama je klasična teza historijskog revizionizma.

– Je li ovo što Karamarko radi totalitarizam?

– Ljudi to doživljavaju kao totalitarizam, ali to nije to. Posrijedi je radikalna politizacija hrvatskog društva, što je zasluga Karamarka, koji odbacuje ideju pomirenja. To je antagonizacija, a ne ta postpolitička idila svih Hrvata koji se ujedinjuju oko jednog projekta. To je danas preuzeo taj srcedrapateljni, oreškovićevski, mostovski i grabarkitarevićevski diskurs: “Okrenimo se budućnosti, zaboravimo razlike i ostvarimo reforme!” Dakle: okrenimo se ekonomiji, pustimo ideologiju!

– Vi tvrdite da je upravo taj diskurs čista ideologija?

– Naravno. Jer ne postoji ekonomija izvan ideologije. Postoji ekonomija bogatih i ekonomija siromašnih. Okrenimo se čijoj ekonomiji? Okrenimo se reformama koje će koristiti kome? Ako je očigledno i dokazano da se i kod nas i u svijetu razlike između bogatih i siromašnih uslijed spomenutih reformi povećavaju, ne vidim razloga zašto bi se onda govorilo o zajedničkom interesu. Znate onu tezu liberala da plimni val diže sve, i velike brodove i male barke? Međutim, taj plimni val ovdje, kao što vidimo, diže samo velike brodove, a potapa sve male barke. Dakle, to je laž. I svaki govor o reformama za mene je paradigmatični ideološki govor. Znači, nama svima Hrvatima u interesu je da prodamo sve i privatiziramo sve, do zadnjega što je ostalo. A onaj koji se protivi je tko? Pa naravno – komunistički totalitarist, boljševik, nevjernik, onaj koji se ševi prije braka i tako dalje.

– Poznata je vaša teza o autodestruktivnom karakteru hrvatskog nacionalizma. Čak tvrdite da je hrvatski državotvorni projekt posve propao?

– Mislim da postoji i točka u kojoj je taj projekt propao, a on je propao u trenutku kad je postalo jasno da nije moguće održati tu razliku između tzv. liberalnog nacionalizma – nekakvog građanskog, neustaškog, finog i uljuđenog, koji nikoga ne mrzi i ne protjeruje, koji ne ide na etničko čišćenje i ne slavi fašizam, i koji je čak u stanju generirati neka kulturna dobra i kulturnu produkciju – od ovog fašističkog nacionalizma, koji je nasljeđe Ante Pavelića i ustaštva, te je zasnovan na etnorasističkom konceptu nacije. To naprosto nije uspjelo.

– Mislite na Ivu Sanadera i njegov neuspješni pokušaj da iz HDZ-a odstrani tvrdi nacionalizam i zamijeni ga tim građanskim?

– Ne, mislim na Vladu Gotovca, na naše liberale, također i na Vesnu Pusić, koja je početkom 90-ih pisala o liberalnom nacionalizmu kao o projektu za Hrvatsku. Međutim, nije uspjelo. Nikako se taj Ante Pavelić nije mogao odrezati i ostaviti u historiji, pa se to stalno vuče. I tako opet dolazimo do pitanja o dva totalitarizma: zašto su onda predstavnici ustaškog totalitarizma posvuda prisutni kao nekakvi heroji današnjice, a drugi su bačeni u ropotarnicu povijesti, drugima su svi spomenici uništeni? Cijeli taj kompleks antifašističke borbe, koji je bio dio svjetske antifašističke koalicije, sve je to bačeno u koš. Dakle, ne može se govoriti o distanci prema oba totalitarizma, ako se istovremeno identificiraš s jednim. Više ni najnaivniji čovjek ne guta takve priče.

– Dakle, hrvatska socijaldemokracija je izdala lijevu ideju, dok je hrvatski nacionalizam uništio hrvatsku državu. Što je ostalo?

– Svi znamo za onaj argument koji ide u prilog hrvatskom antifašizmu, a on glasi: da nije bilo hrvatskog antifašističkog pokreta, ne bi bilo Hrvatske. Tu svi zamišljaju Dražu Mihailovića i kralja Petra, koji bi vladali Jugoslavijom da nije bilo komunista. To je apsolutno točno, ali time ultimativna legitimacija antifašizma postaje nacionalistička. To znači da je antifašizam dobar samo onoliko koliko služi ideji hrvatske države i državnosti. A da slučajno nema veze s tom idejom hrvatske države, onda kao ne bi bilo nikakvog razloga da se taj antifašizam poštuje. To je problem, ta argumentacija naše socijaldemokracije i naših građanskih opcija ostaje u okviru nacionalističke logike.

To nas podsjeća na činjenicu da je ustaški pokret imao taj autodestruktivni moment. Naime, da nije bilo partizana, Hrvatska bi stvarno propala, ustaše bi uspjele uništiti tu Hrvatsku. I onda su došli komunisti i pokušavali sljedećih pedeset godina toj hrvatskoj naciji utisnuti nekakav socijalni sadržaj i izgraditi tu naciju, modernizirati je i smjestiti u svijet, da bude ravnopravna s drugima. To je bio jedan klasični modernistički projekt, koji je bio dramatičan, ali su i njegovi rezultati dramatični.

– Kako biste opisali te rezultate?

– Ti rezultati su svuda oko nas. Mi živimo u tim stanovima. Mi smo baštinili tu modernizaciju. Komunistički subjekt je bio u stanju pokrenuti taj projekt. Jugoslavenski komunistički pokret je bio ozbiljna ideologija koja je imala potrebu odrediti se i prema svijetu i prema povijesti. Međutim, kad se 1991. vraća hrvatski nacionalizam, onda se i to ustaštvo, taj samodestruktivni element, ponovo aktivira. Od Tuđmana do Karamarka, što oni rade? Oni dovršavaju Pavelićev nedovršeni projekt samouništenja hrvatske nacije.

– Koliko su blizu cilja?

– Po mom sudu, oni su već uspjeli u tome. Po mom sudu, ta nacija nema budućnosti. Mislim da Hrvatska nikad više neće biti suverena i samostalna država koja će odlučivati sama o sebi i biti “svoja na svome”, nikad više neće ovladati svojim prirodnim i naslijeđenim bogatstvima. Ona je uključena kao gubitnik u mehanizam globalnog kapitalizma, i njeni ljudi su isporučeni zakonitostima tog globalnog kapitalizma i njegova tržišta, logici njegove kulturne reprodukcije i uništenja tih tzv. malih kultura.

– Je li to dovršetak procesa tranzicije u Hrvatskoj? Na predavanju ste rekli da nije bitno zna li premijer Orešković hrvatski jezik, jer je njegov zadatak da dovrši hrvatsku tranziciju?

– Takav slučaj je zadnji put zabilježen u Srednjem vijeku, kad vladari nisu znali jezik svojih podanika. Orešković je ideolog – to je ona ideologija koja kaže: “Okrenimo se budućnosti i budimo zajedno!” Prije svega, glupo je reći da se moramo okrenuti budućnosti, jer Hrvatska nema budućnost. Kako ćete se okrenuti nečemu čega nema? Sada je priča dovršena, a to je konačna integracija Hrvatske u globalni kapitalizam. Zato Orešković ne mora znati hrvatski jezik. To je simbolički završetak jedne epohe: hrvatski jezik više nije potreban, osim u Crkvi. Po mom sudu, hrvatska priča je završena.

– Na predavanju ste govorili o jakim i slabim državama. Pretpostavljam da Hrvatsku uvrštavate u slabe?

– Hrvatska je jako moćna država, jer je uspjela uništiti sve – društvo, jezik, kulturu. Prema tome, moćna je. Ali vam ne može osigurati penziju. I neće. Umirat ćete kao muhe.

[Banksy]

Ušutili se naši mediji ko picke. Očigledno je da su pod kontrolom nase vlasti koja se boji efekta preljevanja.

A-haa,100% ...
A prosvjede bi poveo studentski predsjednik.

Vijest je, naizgled, za novinarski tretman djelovala jednostavno: četvrtog marta 2016. godine, četvorica maloljetnih lica upala su u kino Kriterion u Sarajevu, i uz prijetnje bombom i homofobne povike, pretukla konobara. Nakon intervencije policije, počinitelji su uhapšeni, dok je konobar prošao s lakšim tjelesnim povredama.

Međutim, za pravi medijski skandal u nastavku priče o pozadini ovog slučaja u sarajevskom kinu koje je i ranije bilo česta meta napada, pobrinuo se Haris Zahiragić, nedavno izabrani predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu. Šestog marta, nepunih 48 sati nakon napada na uposlenika i goste Kriteriona, Zahiragić se oglasio serijom komentara. On je na Facebooku precizirao da je “pederluk sistemska i zarazna bolest”, “seksualna orijentacija u dijelu pederski orijentirane ateističke zapadne Europe”, relativizirajući napad kao moguće nediskriminatoran (iako istom nije svjedočio) riječima “kako su ta četvorica mogli znati ko je peder, a ko ne, pa ne piše na čelu […] premda bi možda i trebalo označiti ih”, te na kraju povezavši seksualnu orijentaciju pojedinaca sa silovanjem, pedofilijom i zoofilijom.

Ušutili su se jer i ne znaju da je bilo, a i da znaju, zaboli ih ...

Čestitke Hrvatima ...