„Dodatak uz Idea Sionistica, broj 85,
posvećen Betarovoj hebrejskoj pomorskoj školi u Čivitavekiji“
------------------------------------------------------------
Ako trčiš s vukovima, ne moraš zavijati. Ali mahat ćeš repom - hoćeš.Italijanski revizionistički časopis bi bio više nego što je čovjek po pitanju svetosti ako bi se obazirao na bilo kakvu sumnju u njihov Rosh Betar (Visoki Betar) o bliskosti dva pokreta: "Giovinezza", lirska himna Fašističke stranke, "pjevala se s mnogo entuzijazma od strane Betarima" na otvaranju njihove eskadrile u Mussolinijevoj pomorskoj akademiji. Zaista, revizionistički članovi Univerzitetske fašističke omladine Crnih košulja bili su među osnivačkim kadrom buduće izraelske mornarice.
Inauguracija novog doma Betarove Pomorske eskadrile u Čivitavekiji, 29. mart 1936.
Svečanost, spojena sa zvaničnim otvaranjem druge akademske godine škole, održana je na istinski proljetan dan, što je uveliko doprinijelo njenom velikom uspjehu.
Gosti, koji su došli izvan baze, brojili su više od 100. Mnogi među njima bili su mladi, koji su željeli dati događaju živahan ton. Oni su također htjeli pružiti osjećaj pobratimstva s ovim hrabrim mladim mornarima.
Proslava je, u vlastitim okvirima, iako kratkog trajanja, bila trenutak samoposvećenja, kako bi se bolje cijenila veličina djelimično dovršenog rada ovdje, pred našim očima, kako bi se produbila naša radost, kako bismo postali svjesni kakvo je veliko djelo ovdje započeto — s ovom značajnom hebrejskom pomorskom eskadrilom.
UČESNICI
Bilo je mnogo uglednih gostiju: ovdje ćemo zabilježiti neke od njih, uz molbu za oprost onima koje izostavimo: pukovnik Fiore, komandant luke Čivitavekija; prof. Aldo Lattes, pomoćni glavni rabin; komesar David Fano, vijećnik rimske zajednice, i gospođa Fano, predsjednica A.D.E.I.; prof. Marco Almagia; prof. Maggi; gospođa Ascarelli; Kurt Korniker, dopisnik Jüdische Rundschau; dr. Edmond Schaechter, predsjednik austrijskog „Zohara“; pukovnik i gospođa Mendes; Amadio i gospođa Fatucci, predstavnici Direktorija italijanskog „Zohara“; profesori Sciaky i Cohen iz Firence; g. i gđa. Maurizio Mendes iz Rima.
List „Naša zastava“ iz Torina, koji nije mogao poslati dopisnika, poslao je telegram čestitki.
O NOVOJ ŠKOLI
Jedan predstavnik eskadrile, zajedno s kapetanom Fuscom, direktorom škole, čekao je na stanici one koji su dolazili vozom. Drugi su se pridružili dolaskom u Čivitavekiju automobilom. I to je bio naš prvi snažan utisak: kršni mladići s vedrim osmijesima, ponosnog držanja, u lijepim uniformama (pa makar to bile i radne), znali su ih nositi; na uniformama se jasno isticala Davidova zvijezda, unutar koje se nalazila menora isprepletena s sidrom; bez oklijevanja, mladići su izvršavali savršen vojnički pozdrav, s osmijesima, veselim i inteligentnim pogledima.
Među gostima je zavladao duh čuđenja. Njihove misli bile su očite: Nestaje li konačno, jednom zauvijek, Jevrej iz geta? Ili su oni tek tvorevina bolesne mašte? Ta prijatna misao, ta sumnja u samo postojanje današnjeg geta u budućnosti, nije se mogla tako brzo otkloniti. Stvarala su se prijateljstva, a srdačni osjećaji bili su usmjereni ka školskom brodu „Sara“, tokom tog veoma entuzijastičnog okupljanja.
Jedan betarac na straži kod mostića stajao je ukočeno u stavu mirno dok su gosti prolazili. Drugi se nalazio na komandnom mostu, nimalo manje oštar, s vojničkim držanjem, preciznošću i savršenstvom pozdrava. Gosti su odjednom preplavili čitav brod.
GOVOR PROF. SCIAKYJA
Poslušajte ovo: zvižduk, nekoliko oštrih komandi na hebrejskom, zatim se posada postavlja u red. Prolazi pred pukovnikom Fioreom, koji izgleda zadovoljan. Učesnici zauzimaju svoja mjesta, skupljajući se oko Betarima, još uvijek u stavu mirno, i ceremonija počinje. Na brodskom zvaniku, profesor Sciaky započinje govor.
Govornik ističe veliki značaj činjenice da su danas mladi Jevreji u Italiji kako bi pohađali kurs koji se svečano otvara: Jevreji koji dolaze iz najrazličitijih zemalja, čak i iz onih pod sankcijama. To je siguran znak naroda koji je prvi svijetu proglasio ideju pravde, i velike nepravde i povrede koje su mu učinjene, naroda koji je svijetu prvi dao Zakon. A sličnost između hebrejskog nacionalnog preporoda i italijanskog nije bez značaja.
Govornik se prisjeća da, dok su poznatiji evropski političari bili nejasni glede mogućnosti talijanskog jedinstva, jedan Jevrej, Moses Hess, gotovo prije jednog stoljeća, u svojoj knjizi Rim i Jeruzalem, predvidio je da će preporod Rima sadržavati u sebi preporod Jeruzalema.
Italija je prethodila Izraelu u sticanju nezavisnosti. To je bilo po redu stvari. I danas ima mnogo toga da pouči jevrejski narod. Upravo ovdje naši mladići dolaze učiti pomorske vještine. Moraće živjeti težak život, život žrtve. Kao što Vrhovni Betar kaže u pismu govorniku, naša će omladina morati provesti 10 godina, s inženjerskim diplomama u džepu, kao obični mornari. Ali u tom će vremenu biti stvorena hebrejska trgovačka mornarica.
Spontano se javlja misao da će u vrlo bliskoj budućnosti biti moguće da hebrejska trgovačka mornarica uzvrati srdačnu gostoljubivost i čast koju Italija danas ukazuje jevrejskom narodu primajući njegove mladiće u ovu školu. Jevrejski narod neće zaboraviti Čivitavekiju. Sjećat će se Italije sa zahvalnošću. Sjećat će se stalne pomoći pukovnika Fiorea u teškom radu postavljanja temelja za hebrejsku flotu, sjećat će se rada kapetana Fusca, koji je stvorio ovu prvu bazu, i za koga je ozbiljnost rada i vještina donijela ne samo poštovanje, nego i prijateljstvo Roš Betara.
Govornik je završio obraćajući misli Italiji, njenom vođi, koji, osvjetljavajući pobjedničku vladavinu kralja, pokazuje nam sudbinu Italije, čije vodstvo nosi znakove hrabrosti i civilizacije velike Italije. Mislimo na čistoću koju izražava Roš Betar, vođa i otac nove hebrejske omladine.
Na kraju kratkog govora uslijedio je gromoglasni aplauz, koji su s potpunom pažnjom pratili ne samo oni na brodu, nego i mnogi prisutni na molu.
PORUKA VRHA KOMANDE BETARA
Zatim je komandant eskadrile, A. Blass, pročitao sljedeću poruku na hebrejskom od Roš Betara:
London, 27. mart 1936.
Dragi g. Blass,
Molim vas da prenesete kadetima Pomorske škole moju zahvalnost što su mi poslali fotografiju sa potpisima. Veoma sam oduševljen ovim divnim poklonom, koji će biti jedan od najljepših ukrasa u mojoj sobi u našoj novoj agenciji. Ako ovo pismo stigne do vas do dana inauguracije, molim vas da kažete svojim drugovima da je moje srce s njima upravo u ovom trenutku. Vjerujte da, čak i dok nisam prisutan na zvaničnoj inauguraciji, ne zaboravljam Čivitavekiju.
Znam koliko će vaš put biti težak nakon završetka studija, jer još uvijek nemamo flotu. Ako mi sudbina da dovoljno snage da nastavim svoju borbu, i ja ću se boriti uz vas za ovaj cilj, ali to nije najvažnije; sa mnom ili bez mene, vjerujem u vašu budućnost.
Molim vas da prenesete moje pozdrave kapetanu Fuscu: nije potrebno da vam opisujem njegov karakter i duh njegovog naroda. Svim instruktorima i njihovim pomoćnicima šaljem blagoslove i zahvalnost.
Moje poštovanje i pozdrave upućujem porodici Mendes, g. Carpi i Sciakyju, i svim mojim prijateljima.
Tel Hai,
Z. Giabotinschi
BLAGOSLOV RABINA
Redoslijed — „Pozor!“ Tri puta uzviknuto po naredbi komandanta eskadrile — „Viva L’Italia! Viva il Re! Viva il Duce!“ — odjeknulo je, nakon čega je rabin Aldo Lattes izgovorio blagoslov na italijanskom i hebrejskom za Boga, za Kralja i za Il Ducea, a zatim i molitvu za Roš Betara.
S primjerenim riječima, ovim činom posvetio je pomorsku školu, čineći je ne samo domom, već i hramom; blagoslovio je Sefer Torah koji je upravo vraćen u lijepi Aron HaKodesh, zajedno s potrebnom mezuzom za školu, darovima Signore Amadio Fatuccija iz Rima.
„Giovinezza“ je pjevana s velikim oduševljenjem od strane Betarima, još uvijek donekle nespretnih u italijanskom jeziku (većina ih je u Italiji najviše dva mjeseca, neki mnogo kraće, a neki samo nekoliko dana), a ceremoniju je zatvorilo izvođenje „Besciuv Adonai“, zvanične himne Betara.
Javni posjetioci ponovno su se razmiljeli po brodu, većina ne zaboravljajući da uživa u osvježenju koje je škola ponudila, pokazujući istaknuto oduševljenje za veselo Betar društvo, koje ispoljava svoju mladalačku razigranost uz italijanske i hebrejske pjesme. (Čuje se i „Crni Front“.) Betari pokazuju svoju srdačnost poučavajući sve zainteresovane kako se pleše hora. Priznajemo da ne znamo da li je Terpsihora među njenim zaljubljenicima, ali mi jesmo. I željeli bismo barem nekoliko godina druženja s plesačima.
Međutim, to nije moguće. Jedino što nam preostaje jeste da izmijenimo nekoliko brzih riječi s Betarima na straži kod mostića i na komandnom mostu, i da im privremeno zamijenimo mjesto, kako bi i oni barem mogli probati vermut i, na nekoliko minuta, pridružiti se hora krugu.
U ŠKOLI
Inauguracija je održana prvo na bazi, a zatim na brodu. Pomorska škola je stabilnije mjesto, tj. dugotrajnije: čak i kada brod nije na plovidbi, pruža dobar smještaj za dio Betara, nadoknađujući, svojim ležajevima, nedostatak hamaka na samoj bazi.
Grupa gostiju odlazi u školu nakon večere i ostaje tamo do trenutka polaska.
Zgrada koja gleda na more je drvena, ali joj ništa ne nedostaje: od kupatila (s kadom) do biblioteke, od ambulante, sekretarijata do kancelarije komandanta, itd., itd. Sve je uredno, sređeno. Tamo se osjeća duh „Hadar Betari“ (Veličanstvo Betara). Ispred škole nalazi se prostrano dvorište, na kojem stoji jarbol, potpuno opremljen za vojne vježbe. Gosti su smješteni ovdje, a nakon obilaska zgrade slijede prizori srdačnog druženja i veselja, uz pjesme i plesove praćene orkestrom (dva violine i dvije gitare) kojima se kadeti mogu ponositi.
Neki gosti žele konkretniji dokaz stvarnih sposobnosti kadeta i povjeravaju svoje živote mladim mornarima, odlazeći na kratak krug brodom. Po njihovom povratku, vidimo ih toliko sretnima da možemo zaključiti da je sve prošlo dobro.
PIONIRI HEBREJSKE MORNARICE
Neki posjetioci, novi u ovom području, žele saznati značaj škole unutar složenosti jevrejskog nacionalnog pokreta. Profesor Sciaky ih zadovoljava objašnjavajući da je osnovna ideja cionizma normalizacija jevrejskog života i, stoga, stvaranje potrebnih organa za njegov razvoj na vlastitoj zemlji.
Revizionistički cionizam je ovu potrebu vidio kao konstruktivnu i stvorio, uzgred, ovu školu kao ogranak apolitičnih, atletsko-vojnih aktivnosti Betara. Od kadeta se traže i tražit će se stvarne žrtve. Oni će biti prvi mornari hebrejske mornarice. Oficiri će, u početku, morati biti obični mornari, tj. pioniri, kao što su prvi poljoprivredni radnici u Erec Izraelu bili pioniri.
Oni će napustiti udobnost, zanemariti karijere prema kojima su imali pravo težeći završetkom svojih studija — i sve to kako bi omogućili naseljavanje jevrejskog naroda, dajući mu poziciju koju je prethodno nedostajala.
Govornik je energično bio zahvalan za iznošenje jasne i temeljite sinteze idealističkih i praktičnih razloga postojanja škole.
Uskoro nakon toga, gosti su se vratili svojim domovima.
IZ ČIVITAVEKIJE — DR. BENJAMMI
Korespondencija o životu u školi u Čivitavekiji ne može se smatrati običnim vijestima. To mora biti opis procesa transformacije, borbe mladih Jevreja protiv prirode. To je zvuk čekića koji udara na nakovanj gdje se kuju jevrejske lopate, laboratorij u kojem se ispravljaju pogrbljena leđa, uzdiže karakter, učvršćuju mišići i duhovno se obrazuje za „Chibbush Haiam“.
Ponos jednog naroda su njegovi mornari; koji narod se ne ponosi njima? Oni uvijek služe kao simboli heroizma i hrabrosti. Hiljadama godina smo sanjali o našim osvajačima mora, a oni su došli kada niko nije vjerovao — neočekivano, iznenada.
Ovdje, u ovom malom gradu na Tirenskom moru, nešto je počelo da se pokreće: ovdje je pronađen čovjek koji je izjavio da je spreman da ostvari naš san kao narod; ovdje je pronađena grupa idealista iz svih dijelova Evrope — i san se pretvorio u stvarnost. Stvorene su prve hebrejske mornaričke jedinice.
Želim ovaj prvi članak posvetiti komandantu i kadetima.
-------------------------------------
KAPETAN NICOLA FUSCO
Govoriti o jevrejskoj mornarici, a ne spomenuti ime kapetana Fusca, bilo bi najveća apsurdnost. Samo njemu, ovom visokog, vitkog i uvijek pristojnog italijanskom kapetanu, dugujemo toliko toga. On je jedini koji je izgradio, stvorio i doveo do toliko blistavog rezultata prvu hebrejsku pomorsku školu na svijetu.
Ovo je njegovo djelo, njegov ponos i radost.
Ja nisam njegov biograf i ne moram vam prikazati Fusca u cijelosti; niti sam istoričar škole, koji bi mogao dati besprijekornu sliku osnivača i direktora škole. Ovdje želim samo prikazati Fusca kojeg mi, studenti, vidimo i poznajemo.
On je čovjek koji radi za cijelo društvo. Gdje god želite, možete vidjeti njegov rad i duh u djelu.
On je direktor lokalne Pomorske škole, kapetan Balille, i rukovodi autonomnom grupom stranaca u Pomorskoj školi — našim „ghedudom“.
Cijeli dan ga vidimo kako radi za naš ghedud: časovi, izvještaji, finansije itd. Gdje pronalazi vremena za sve to? Nitko ne zna.
Učenici, koji su jučer stigli iz inostranstva, pohađaju njegove časove, čak i kada jedva razumiju riječ italijanskog. On predaje, objašnjavajući vrlo složena pomorska pitanja. Mislio sam da su svi njegovi napori da ga učenici razumiju uzaludni. Ali kako se divim kada shvatim da čak i najslabiji učenici razumiju! To je njegova umjetnost, njegova tajna. On poznaje svakog učenika po imenu, iako ih je prvi put vidio jučer. Ako želite upoznati karakter učenika, kapetan Fusco će vam odmah reći.
On je brilijantan psiholog — lukav, duhovit, inteligentan i energičan. Duboko poštuje Jabotinskoga — „Ne osramoti svog g. Jabotinskoga, čovjeka blagoslovljenog od Boga,“ viče, da nas pouči.
Svi učenici ga vole.
Pored kapetana Fusca, glavnog instruktora, ostali nastavnici su:
KAPETAN SCALABRINO
Čovjek koji je još vrlo mlad, ali ipak mornar, vrlo iskusan u svom zanatu. Također je entuzijasta naše stvari, a njegova predanost nema granica. Vrlo mu je stalo da učenici sve proučavaju i znaju, kako bi mogli časno služiti svom narodu.
KAPETAN CERVILINI
Dobar i iskren učitelj koji se prema nama odnosi poput oca. On sam pati zajedno s našim patnjama i raduje se s nama, poput djeteta. Uči nas veslanju i signalizaciji.
FURZI
Posebno bih trebao posvetiti poglavlje ovom dobrom Toskancu. On je omogućio da govorimo i razumijemo italijanski. Tako se uklopio u naše krugove da je postao dio nas. Sjećam se da je, kada smo počeli hebrejski kurikulum, došao kod mene da se upiše na prvi kurs. Pomaže nam pri svakoj prilici.
Pored italijanskog osoblja, među nama su i Jevreji. Komandant gheduda je mornarički oficir prve klase. On rukovodi Betar radom u školi. Također često imamo inspekcije i posjete simpatizera poput Maurizia Mendesa.
KADETI
Ove godine ima 49 kadeta — iz Poljske, Rumunije, Litvanije, Njemačke, Austrije, Latvije, Mađarske, Čehoslovačke, Tripolija i Roda. Kao što vidite, mješavina različitih naroda i zemalja. Mješavina jezika stvara „Vavilonsku kulu“ — rekord: ukupno 21 jezik! Mikrokosmos nas svih. Poljska je najbrojnija, sa 22 Betarima. Čehoslovačka sa 9, Njemačka sa 5, itd., itd.
Ipak, žive dobro zajedno. U slobodnim trenucima dolazilo je do sukoba između osoba različitih mentaliteta i obrazovanja. Ali odmah se javlja misao da smo Betari i sukob se odmah rješava.
Naš ljudski materijal je izuzetno inteligentan. Većina su univerzitetski studenti, a 30 od njih pripada G(ioventu) U(niversitaria) F(ascista) (Univerzitetska fašistička omladina — LB).
Među nama su različiti stručnjaci, pa čak i novinari. Zanimljiva zajednica različitih karaktera i običaja. Postoji samo jedna zastava, samo jedan vođa, pod kojim kujemo i stvaramo naše kolosalno djelo: Hebrejsku mornaricu.
Školski brod „Sara I“ je naš život, naša različita budućnost.
OČI UPRTE PREMA MORU — VALSHAMEIR
Suočeni s katastrofalnim prilikama u kojima se ljudi nalaze gotovo svugdje, neki dižu ruke, gledaju prema nebu i očekuju čuda. Ali odavno — vijekovima već — čuda ne padaju s neba; danas dolaze samo u slijedu ogromnog truda i velike potrošnje energije.
Naše je pokoljenje to shvatilo: čuda ne stvara čekanje, nego volja!
Život je težak, traži mnoge žrtve. Sve to nas zaustavlja i navodi na razmišljanje, i zapravo priprema našu svijest za zadatak koji je pred nama, za borbu u ime naše svete stvari: preporod našeg naroda i stvaranje naše otadžbine.
Tako se promijenila psihologija Jevreja. Jevreji sada gledaju prema nacionalnosti. Proveli smo duboku revoluciju duha, na koju smo ponosni, jer smo tu revoluciju sproveli sami, i samo mi.
Ne tako davno započeli smo novo „Osvajanje hebrejskog mora!“
Jevreji i more! Kako te riječi zvuče čudno na uglađenim ušima mnogih Jevreja! Ali nacionalistima je to jasno: Palestina je okružena morima koji su među najbogatijim u svijetu. More nas mora hraniti, mora biti naša strateška baza.
To je logično!
Ostvarili smo ovaj cilj; osnovali smo pomorsku školu, pribavili brod — ka osvajanju pomorskih puteva. Već smo izrodili mornare; danas 25, a za nekoliko mjeseci još 50!
Svjesno napredujemo, naš rad je metodičan i stvaramo hebrejsku mornaricu. Kao što je bilo na početku, kada su hebrejski mornari osnovali Kartaginu; kao što je bilo u vrijeme Solomona; i još ranije, kada je postojalo pomorsko Zebuion!
Uz pomoć mornara koje stvaramo, naš narod će imati izvor ishrane, naša otadžbina bazu odbrane!
To je naš cilj! I mi ćemo ga dostići — radi veličanstva.
