Danasnji "feminizam"

[animals]

@dale cooper Kažu naučnici da smo psihološki na identičnom nivou kao i u Kameno doba.

A ja bih rekla da činjenica da uopšte imamo ovako kompleksno društvo, pa onda, na primjer, da imamo društvo kojem više nije normalno da na trgovima ljude mučimo užarenim kliještima i raščetvorujemo, a bilo je, nema ni 200 godina; svjedoči o tome da se razvijamo.

Ne bi bas rekao..
razvijamo se u miru, dok se ne nadjemo u ratovima..
onda se vracamo iskonskom ja..

[dale cooper]

@dale cooper Kažu naučnici da smo psihološki na identičnom nivou kao i u Kameno doba.

A ja bih rekla da činjenica da uopšte imamo ovako kompleksno društvo, pa onda, na primjer, da imamo društvo kojem više nije normalno da na trgovima ljude mučimo užarenim kliještima i raščetvorujemo, a bilo je, nema ni 200 godina; svjedoči o tome da se razvijamo.

Ne bi bas rekao..
razvijamo se u miru, dok se ne nadjemo u ratovima..
onda se vracamo iskonskom ja..

I to je dio problema. Što još nismo dovoljno evolvirali da naučimo da ne ponavljamo iste greške više puta. Agresivnost i dominantnost
su još uvijek preizražene osobine ljudske prirode.

[88Sioux]

Lukavo uvodimo klonove. Za opravdanost ciljeva sve je dozvoljeno!

Malo parade šovinizma i krkanluka

Pitanje je da li bi bez te "parade" bilo "feminizma". Možda u tome leži opravdanost postojanja pokreta.

Cilj opravdava sredstvo, kažu. Zato se na temi od strane žena (uglavnom) opravdava grupa golih žena na ulici koje tim činom vrše protest, pokušavajući da pošalju poruku o lošem položaju u društvu, nejednakosti i nepravednom sistematskom tretiranju itd.

Kakvi klovnovi.

Miranda Hobs pokazuje svoju slabu stranu jedino kad joj se onaj sa cvikerima ne javlja na telefon, pa je puca paranoja.

[piupiu]

@dale cooper Kažu naučnici da smo psihološki na identičnom nivou kao i u Kameno doba.

A ja bih rekla da činjenica da uopšte imamo ovako kompleksno društvo, pa onda, na primjer, da imamo društvo kojem više nije normalno da na trgovima ljude mučimo užarenim kliještima i raščetvorujemo, a bilo je, nema ni 200 godina; svjedoči o tome da se razvijamo.

Navedi brutalniji primjer od trgovine ljudima. Obrezivanje zena recimo. Počast današnjice i prisutan u kulturama gdje se zenski promiskuitet mjeri u promilima.

Brutalan je i ovaj koji sam navela - čerečenje ljudi na trgovima. Brrrrr.

[SaraFina]

Ako se izuzme pubertet i klamaks, u zivotnom vijeku, te neki drugi oblici seksualnog ponašanja ( recimo vezani uz hormonalni disbalans) te zanemari jednostavno organizam kao pojava sa većom količinom seksualnih hormona, dobićemo rezultat da promiskuitet ima jako malo veze sa samim seksualnog činom. Mada moze biti i to.. Kad vec smo otisli na bioloski aspekt, idemo prvo onda kronološki..( Prije nego što kvalifikujem nekoga, izdociram s visine i obradim aspekte kamenog doba i muškog vidjenja... u sadašnjosti)

Što su uzroci promiskuiteta?

[animals]

@dale cooper Kažu naučnici da smo psihološki na identičnom nivou kao i u Kameno doba.

A ja bih rekla da činjenica da uopšte imamo ovako kompleksno društvo, pa onda, na primjer, da imamo društvo kojem više nije normalno da na trgovima ljude mučimo užarenim kliještima i raščetvorujemo, a bilo je, nema ni 200 godina; svjedoči o tome da se razvijamo.

Navedi brutalniji primjer od trgovine ljudima. Obrezivanje zena recimo. Počast današnjice i prisutan u kulturama gdje se zenski promiskuitet mjeri u promilima.

Brutalan je i ovaj koji sam navela - čerečenje ljudi na trgovima. Brrrrr.

Pa nedavno smo gledali sta su ljudi sposobni..
rezanje glava nozevima pred kamerama..
mi ljudi smo zla bica..pretezno i samo nas strah od necega jacega drzi pod nekakvom kontrolom..
pa prvo muskarci tj, jace jedinke zele dominirati nad zenama..
pa nad drugim rasama itd..
svuda je zlo prisutno, tj..vjerni pratioc covjeka..
samo ceka trenutak da se iskaze..

[almir90]

Što su uzroci promiskuiteta?

Psiholozi kažu da uzroci mogu biti razni, često se spominju stvari poput fizičkog, psihičkog, seksualnog zlostavljanja u dječijoj ili maloljetnoj dobi. To dovodi do manjka samopouzdanja, koje neke osobe liječe seksom i promiskuitetom. Ali takve osobe ako se ne liječe, mogu zapasti i u puno dublje probleme osim takvog pristupa seksu; ima tu i droga, alkohol, loš životni stil, svašta nešto. Narcisoidne osobe isto mogu biti promiskuitetne, ali se narcisoizam isto veže za neke traume koje proživimo u mlađoj dobi. Ima još nekih stvari, ali ovo mi je odmah palo na pamet, ne mogu se svega sjetiti.

[ExNihilo]

Ne vjeruješ da su ljudska priroda i biološki mehanizmi i sami podložni evoluciji i adaptiranju?

Naravno da jesu, pa tako su i nastali mehanizmi o kojima pišem. Samo što adaptacija ima svoje mehanizme, a u iste ne spada wishful thinking.

Wishful thinking? Koje mehanizme?

Mehanizme selekcije. Evolucija favorizira one varijacije koje povećavaju mogućnost širenja gena.

Pa tako, ako u populaciji imamo 50% mužjaka koji imaju neku genetsku varijaciju koja im omogućava da izbjegnu promiskuitetne ženke, čime povećavaju šansu za prenos vlastitog potomstva, kako sam gore objasnio već, dok preostalih 50% nema problema sa promiskuitetnim ženkama, prva grupa će frekventnije prenositi svoje gene, a samim tim i varijaciju koja to omogućava (izbjegavanja promiskuitetnih ženki). Nakon dovoljno generacija, svi pripadnici populacije (ili većina) imat će tu varijaciju, jer se pool onih koji nemaju taj gen stalno smanjuje, a pool onih koji imaju taj gen stalno povećava.

Da bismo evoluirali suprotno ponašanje, recimo da ne stigmatiziramo uopće, nije dovoljno insistirati na tome, što sam označio kao wishful thinking, pa ćemo vremenom evoluirati, kako je to pogrešno mislio Lamarck kada je vjerovao da su žirafe svoj dugački vrat evoluirale tako što su se generacijama istezale za lišćem, nego je potrebno da određena genetička varijacija poveća šanse za prenos gena, pa našu prirodu usmjeri u novom pravcu.

Mi možda nekad i uspijemo razviti društva u kojima je svaki oblik stigmatizacije i diskriminacije strogo kažnjiv, ali to neće promijeniti našu prirodu. Baš onako kako smo razvili društva u kojima je korupcija kažnjiva, što ne mijenja činjenicu da čovjek ima prirodnu težnju da maksimizira vlastitu korist, zbog čega društva koja imaju snažne institucije imaju malo korupcije, a društva koja imaju slabe institucije mnogo korupcije.

Ponašanje se može represivnim mjerama kanalisati u kolektivnom interesu, ali ne i promijeniti priroda.

I jedan disclaimer. Ne mislim da postoji jedan gen koji kontrolira ovo ponašanje. Kao i kod svakog kompleksnog ponašanja, riječ je o složenoj interakciji gena. Gornji primjer je pojednostavljen radi lakšeg prenosa misli.

[dale cooper]

....

[SaraFina]

Što su uzroci promiskuiteta?

Psiholozi kažu da uzroci mogu biti razni, često se spominju stvari poput fizičkog, psihičkog, seksualnog zlostavljanja u dječijoj ili maloljetnoj dobi. To dovodi do manjka samopouzdanja, koje neke osobe liječe seksom i promiskuitetom. Ali takve osobe ako se ne liječe, mogu zapasti i u puno dublje probleme osim takvog pristupa seksu; ima tu i droga, alkohol, loš životni stil, svašta nešto. Narcisoidne osobe isto mogu biti promiskuitetne, ali se narcisoizam isto veže za neke traume koje proživimo u mlađoj dobi. Ima još nekih stvari, ali ovo mi je odmah palo na pamet, ne mogu se svega sjetiti.

Zivotnu dob pubertet i klimaks sam već pomenula. O tome se zna dovoljno. Kako i zašto.

Nesigurnost i zelja za ostvarivanjem u stabilnoj vezi, pronalazak stalnog partnera (u vezi i braku) takodjer moze biti uzrocnik.


Seksualni poremećaji. U takvim situacijama to nisu ljudi,
seksualni opsesivci ili nimfomanke.Već imamo posla sa osobom koja je na smrt preplašena, nesigurnom ili poljuljanom u bitnom zivotnom aspektu, zivotnom zadatku ili pak odluci. Na prekretnici zivota i sl. Tada promiskuitet recimo nije ni dostatan za razumijevanje problema. A osuda pogotovo.

[dale cooper]

Naravno da jesu, pa tako su i nastali mehanizmi o kojima pišem. Samo što adaptacija ima svoje mehanizme, a u iste ne spada wishful thinking.

Wishful thinking? Koje mehanizme?

Mehanizme selekcije. Evolucija favorizira one varijacije koje povećavaju mogućnost širenja gena.

Pa tako, ako u populaciji imamo 50% mužjaka koji imaju neku genetsku varijaciju koja im omogućava da izbjegnu promiskuitetne ženke, čime povećavaju šansu za prenos vlastitog potomstva, kako sam gore objasnio već, dok preostalih 50% nema problema sa promiskuitetnim ženkama, prva grupa će frekventnije prenositi svoje gene, a samim tim i varijaciju koja to omogućava (izbjegavanja promiskuitetnih ženki). Nakon dovoljno generacija, svi pripadnici populacije (ili većina) imat će tu varijaciju, jer se pool onih koji nemaju taj gen stalno smanjuje, a pool onih koji imaju taj gen stalno povećava.

Da bismo evoluirali suprotno ponašanje, recimo da ne stigmatiziramo uopće, nije dovoljno insistirati na tome, što sam označio kao wishful thinking, pa ćemo vremenom evoluirati, kako je to pogrešno mislio Lamarck kada je vjerovao da su žirafe svoj dugački vrat evoluirale tako što su se generacijama istezale za lišćem, nego je potrebno da određena genetička varijacija poveća šanse za prenos gena, pa našu prirodu usmjeri u novom pravcu.

Mi možda nekad i uspijemo razviti društva u kojima je svaki oblik stigmatizacije i diskriminacije strogo kažnjiv, ali to neće promijeniti našu prirodu. Baš onako kako smo razvili društva u kojima je korupcija kažnjiva, što ne mijenja činjenicu da čovjek ima prirodnu težnju da maksimizira vlastitu korist, zbog čega društva koja imaju snažne institucije imaju malo korupcije, a društva koja imaju slabe institucije mnogo korupcije.

Ponašanje se može represivnim mjerama kanalisati u kolektivnom interesu, ali ne i promijeniti priroda.

I jedan disclaimer. Ne mislim da postoji jedan gen koji kontrolira ovo ponašanje. Kao i kod svakog kompleksnog ponašanja, riječ je o složenoj interakciji gena. Gornji primjer je pojednostavljen radi lakšeg prenosa misli.

Dobro, ovo je je evolucija i selekcija u čisto biološkom smislu. Međutim ljudska bića ne funkcionišu čisto po tom uzorku.
Da funkcionišemo dva muškarca bi se vjerovatno poubijala oko žene, kao što to rade recimo neke životinjske jedinke.
Ali sa razvijanjem svijesti naučili smo i kako ukrotiti te prirodne porive. Ne još dovoljno, ali je to dugotrajan i spor proces.

[dale cooper]

Naravno da jesu, pa tako su i nastali mehanizmi o kojima pišem. Samo što adaptacija ima svoje mehanizme, a u iste ne spada wishful thinking.

Wishful thinking? Koje mehanizme?

Mehanizme selekcije. Evolucija favorizira one varijacije koje povećavaju mogućnost širenja gena.

Pa tako, ako u populaciji imamo 50% mužjaka koji imaju neku genetsku varijaciju koja im omogućava da izbjegnu promiskuitetne ženke, čime povećavaju šansu za prenos vlastitog potomstva, kako sam gore objasnio već, dok preostalih 50% nema problema sa promiskuitetnim ženkama, prva grupa će frekventnije prenositi svoje gene, a samim tim i varijaciju koja to omogućava (izbjegavanja promiskuitetnih ženki). Nakon dovoljno generacija, svi pripadnici populacije (ili većina) imat će tu varijaciju, jer se pool onih koji nemaju taj gen stalno smanjuje, a pool onih koji imaju taj gen stalno povećava.

Da bismo evoluirali suprotno ponašanje, recimo da ne stigmatiziramo uopće, nije dovoljno insistirati na tome, što sam označio kao wishful thinking, pa ćemo vremenom evoluirati, kako je to pogrešno mislio Lamarck kada je vjerovao da su žirafe svoj dugački vrat evoluirale tako što su se generacijama istezale za lišćem, nego je potrebno da određena genetička varijacija poveća šanse za prenos gena, pa našu prirodu usmjeri u novom pravcu.

Mi možda nekad i uspijemo razviti društva u kojima je svaki oblik stigmatizacije i diskriminacije strogo kažnjiv, ali to neće promijeniti našu prirodu. Baš onako kako smo razvili društva u kojima je korupcija kažnjiva, što ne mijenja činjenicu da čovjek ima prirodnu težnju da maksimizira vlastitu korist, zbog čega društva koja imaju snažne institucije imaju malo korupcije, a društva koja imaju slabe institucije mnogo korupcije.

Ponašanje se može represivnim mjerama kanalisati u kolektivnom interesu, ali ne i promijeniti priroda.

I jedan disclaimer. Ne mislim da postoji jedan gen koji kontrolira ovo ponašanje. Kao i kod svakog kompleksnog ponašanja, riječ je o složenoj interakciji gena. Gornji primjer je pojednostavljen radi lakšeg prenosa misli.

I odakle ti dovraga ovakvi podatci?

[almir90]

Zivotnu dob pubertet i klimaks sam već pomenula. O tome se zna dovoljno. Kako i zašto.

Nesigurnost i zelja za ostvarivanjem u stabilnoj vezi, pronalazak stalnog partnera (u vezi i braku) takodjer moze biti uzrocnik.


Seksualni poremećaji. U takvim situacijama to nisu ljudi,
seksualni opsesivci ili nimfomanke.Već imamo posla sa osobom koja je na smrt preplašena, nesigurnom ili poljuljanom u bitnom zivotnom aspektu, zivotnom zadatku ili pak odluci. Na prekretnici zivota i sl. Tada promiskuitet recimo nije ni dostatan za razumijevanje problema. A osuda pogotovo.

Ja sam htio reći da je to sve povezano sa događajima koji se dese prethodno, jer ne vjerujem da osoba bude normalna i jedan dan ustane i kaže od danas hoću da spavam s kime stignem - već je to neki proces koji se odvija i dovede do takvog ponašanja.

Možeš li malo detaljnije o ovome boldanom, ne razumijem baš najbolje.

[ExNihilo]

Wishful thinking? Koje mehanizme?

Mehanizme selekcije. Evolucija favorizira one varijacije koje povećavaju mogućnost širenja gena.

Pa tako, ako u populaciji imamo 50% mužjaka koji imaju neku genetsku varijaciju koja im omogućava da izbjegnu promiskuitetne ženke, čime povećavaju šansu za prenos vlastitog potomstva, kako sam gore objasnio već, dok preostalih 50% nema problema sa promiskuitetnim ženkama, prva grupa će frekventnije prenositi svoje gene, a samim tim i varijaciju koja to omogućava (izbjegavanja promiskuitetnih ženki). Nakon dovoljno generacija, svi pripadnici populacije (ili većina) imat će tu varijaciju, jer se pool onih koji nemaju taj gen stalno smanjuje, a pool onih koji imaju taj gen stalno povećava.

Da bismo evoluirali suprotno ponašanje, recimo da ne stigmatiziramo uopće, nije dovoljno insistirati na tome, što sam označio kao wishful thinking, pa ćemo vremenom evoluirati, kako je to pogrešno mislio Lamarck kada je vjerovao da su žirafe svoj dugački vrat evoluirale tako što su se generacijama istezale za lišćem, nego je potrebno da određena genetička varijacija poveća šanse za prenos gena, pa našu prirodu usmjeri u novom pravcu.

Mi možda nekad i uspijemo razviti društva u kojima je svaki oblik stigmatizacije i diskriminacije strogo kažnjiv, ali to neće promijeniti našu prirodu. Baš onako kako smo razvili društva u kojima je korupcija kažnjiva, što ne mijenja činjenicu da čovjek ima prirodnu težnju da maksimizira vlastitu korist, zbog čega društva koja imaju snažne institucije imaju malo korupcije, a društva koja imaju slabe institucije mnogo korupcije.

Ponašanje se može represivnim mjerama kanalisati u kolektivnom interesu, ali ne i promijeniti priroda.

I jedan disclaimer. Ne mislim da postoji jedan gen koji kontrolira ovo ponašanje. Kao i kod svakog kompleksnog ponašanja, riječ je o složenoj interakciji gena. Gornji primjer je pojednostavljen radi lakšeg prenosa misli.

Dobro, ovo je je evolucija i selekcija u čisto biološkom smislu. Međutim ljudska bića ne funkcionišu čisto po tom uzorku.
Da funkcionišemo dva muškarca bi se vjerovatno poubijala oko žene, kao što to rade recimo neke životinjske jedinke.
Ali sa razvijanjem svijesti naučili smo i kako ukrotiti te prirodne porive. Ne još dovoljno, ali je to dugotrajan i spor proces.

Ako govorimo o čovjekovoj prirodi, nema druge evolucije do biološke. Možemo, naravno, govoriti o evoluciji društva, morala, tehnolgije, ali to je drugi par opanaka.

Ljudi, svakako, mogu negirati svoju prirodu. Na kraju krajeva, ljudi zbog ideologije (nekad i ljubavi) override-aju i najbazičnije biološke porive kakav je onaj za samoodržanjem.

Ali time ne mijenjaju prirodu. Samo joj prkose.

[SaraFina]

Mehanizme selekcije. Evolucija favorizira one varijacije koje povećavaju mogućnost širenja gena.

Pa tako, ako u populaciji imamo 50% mužjaka koji imaju neku genetsku varijaciju koja im omogućava da izbjegnu promiskuitetne ženke, čime povećavaju šansu za prenos vlastitog potomstva, kako sam gore objasnio već, dok preostalih 50% nema problema sa promiskuitetnim ženkama, prva grupa će frekventnije prenositi svoje gene, a samim tim i varijaciju koja to omogućava (izbjegavanja promiskuitetnih ženki). Nakon dovoljno generacija, svi pripadnici populacije (ili većina) imat će tu varijaciju, jer se pool onih koji nemaju taj gen stalno smanjuje, a pool onih koji imaju taj gen stalno povećava.

Ovako i S.L Kuper slično pojašnjava zašto je šteta da jajne ćelije njegove sestre blizanke propadaju. Ona nije osobito pametna, ali zato on jeste. Pa bi mogla roditi genijalce.

[ExNihilo]

Wishful thinking? Koje mehanizme?

Mehanizme selekcije. Evolucija favorizira one varijacije koje povećavaju mogućnost širenja gena.

Pa tako, ako u populaciji imamo 50% mužjaka koji imaju neku genetsku varijaciju koja im omogućava da izbjegnu promiskuitetne ženke, čime povećavaju šansu za prenos vlastitog potomstva, kako sam gore objasnio već, dok preostalih 50% nema problema sa promiskuitetnim ženkama, prva grupa će frekventnije prenositi svoje gene, a samim tim i varijaciju koja to omogućava (izbjegavanja promiskuitetnih ženki). Nakon dovoljno generacija, svi pripadnici populacije (ili većina) imat će tu varijaciju, jer se pool onih koji nemaju taj gen stalno smanjuje, a pool onih koji imaju taj gen stalno povećava.

Da bismo evoluirali suprotno ponašanje, recimo da ne stigmatiziramo uopće, nije dovoljno insistirati na tome, što sam označio kao wishful thinking, pa ćemo vremenom evoluirati, kako je to pogrešno mislio Lamarck kada je vjerovao da su žirafe svoj dugački vrat evoluirale tako što su se generacijama istezale za lišćem, nego je potrebno da određena genetička varijacija poveća šanse za prenos gena, pa našu prirodu usmjeri u novom pravcu.

Mi možda nekad i uspijemo razviti društva u kojima je svaki oblik stigmatizacije i diskriminacije strogo kažnjiv, ali to neće promijeniti našu prirodu. Baš onako kako smo razvili društva u kojima je korupcija kažnjiva, što ne mijenja činjenicu da čovjek ima prirodnu težnju da maksimizira vlastitu korist, zbog čega društva koja imaju snažne institucije imaju malo korupcije, a društva koja imaju slabe institucije mnogo korupcije.

Ponašanje se može represivnim mjerama kanalisati u kolektivnom interesu, ali ne i promijeniti priroda.

I jedan disclaimer. Ne mislim da postoji jedan gen koji kontrolira ovo ponašanje. Kao i kod svakog kompleksnog ponašanja, riječ je o složenoj interakciji gena. Gornji primjer je pojednostavljen radi lakšeg prenosa misli.

I odakle ti dovraga ovakvi podatci?

Ne razumijem pitanje?

[SaraFina]

Zivotnu dob pubertet i klimaks sam već pomenula. O tome se zna dovoljno. Kako i zašto.

Nesigurnost i zelja za ostvarivanjem u stabilnoj vezi, pronalazak stalnog partnera (u vezi i braku) takodjer moze biti uzrocnik.


Seksualni poremećaji. U takvim situacijama to nisu ljudi,
seksualni opsesivci ili nimfomanke.Već imamo posla sa osobom koja je na smrt preplašena, nesigurnom ili poljuljanom u bitnom zivotnom aspektu, zivotnom zadatku ili pak odluci. Na prekretnici zivota i sl. Tada promiskuitet recimo nije ni dostatan za razumijevanje problema. A osuda pogotovo.

Ja sam htio reći da je to sve povezano sa događajima koji se dese prethodno, jer ne vjerujem da osoba bude normalna i jedan dan ustane i kaže od danas hoću da spavam s kime stignem - već je to neki proces koji se odvija i dovede do takvog ponašanja.

Možeš li malo detaljnije o ovome boldanom, ne razumijem baš najbolje.

Nemogucnost emotivne povezanosti i pronalaska stalnog partnera mislim. Muza/supruge. Veze opcenito.

[SaraFina]

....

Teorija velikog praska. Izvor

[almir90]

Nemogucnost emotivne povezanosti i pronalaska stalnog partnera mislim. Muza/supruge. Veze opcenito.

Da li to može biti posljedica kada se stabilnost i sigurnost traže u pogrešnom tipu osobe? Kada neko misli da može popraviti nekoga?

[SaraFina]

Nemogucnost emotivne povezanosti i pronalaska stalnog partnera mislim. Muza/supruge. Veze opcenito.

Da li to može biti posljedica kada se stabilnost i sigurnost traže u pogrešnom tipu osobe? Kada neko misli da može popraviti nekoga?

Svakako. Ili narcisi imaju taj problem. Koji precjenjuju sebe recimo. I teze nedostiznom. Nesretni s onim sto imaju Ili bi mogli dobiti.. itd itd

[Mladi Vezir]

ne znas odogovor

ne postoje besmislena pitanja, ali postoje besmisleni odgovori poput tvog

ja sam te pitala: opisi takve muskarce, a nisi sposban da ih opises

Educiraj se, trolu.

https://en.wikipedia.org/wiki/Genetic_variation

to nije odgovor na moje pitanje

cekam konkretan tvoj odogovor, zasto su doticni muskraci posebni

Da si ovakva povjerovao bih u tvoj promiskuitet.Ovakve ne rastu u Bosni hahahha

[dale cooper]

Mehanizme selekcije. Evolucija favorizira one varijacije koje povećavaju mogućnost širenja gena.

Pa tako, ako u populaciji imamo 50% mužjaka koji imaju neku genetsku varijaciju koja im omogućava da izbjegnu promiskuitetne ženke, čime povećavaju šansu za prenos vlastitog potomstva, kako sam gore objasnio već, dok preostalih 50% nema problema sa promiskuitetnim ženkama, prva grupa će frekventnije prenositi svoje gene, a samim tim i varijaciju koja to omogućava (izbjegavanja promiskuitetnih ženki). Nakon dovoljno generacija, svi pripadnici populacije (ili većina) imat će tu varijaciju, jer se pool onih koji nemaju taj gen stalno smanjuje, a pool onih koji imaju taj gen stalno povećava.

Da bismo evoluirali suprotno ponašanje, recimo da ne stigmatiziramo uopće, nije dovoljno insistirati na tome, što sam označio kao wishful thinking, pa ćemo vremenom evoluirati, kako je to pogrešno mislio Lamarck kada je vjerovao da su žirafe svoj dugački vrat evoluirale tako što su se generacijama istezale za lišćem, nego je potrebno da određena genetička varijacija poveća šanse za prenos gena, pa našu prirodu usmjeri u novom pravcu.

Mi možda nekad i uspijemo razviti društva u kojima je svaki oblik stigmatizacije i diskriminacije strogo kažnjiv, ali to neće promijeniti našu prirodu. Baš onako kako smo razvili društva u kojima je korupcija kažnjiva, što ne mijenja činjenicu da čovjek ima prirodnu težnju da maksimizira vlastitu korist, zbog čega društva koja imaju snažne institucije imaju malo korupcije, a društva koja imaju slabe institucije mnogo korupcije.

Ponašanje se može represivnim mjerama kanalisati u kolektivnom interesu, ali ne i promijeniti priroda.

I jedan disclaimer. Ne mislim da postoji jedan gen koji kontrolira ovo ponašanje. Kao i kod svakog kompleksnog ponašanja, riječ je o složenoj interakciji gena. Gornji primjer je pojednostavljen radi lakšeg prenosa misli.

Dobro, ovo je je evolucija i selekcija u čisto biološkom smislu. Međutim ljudska bića ne funkcionišu čisto po tom uzorku.
Da funkcionišemo dva muškarca bi se vjerovatno poubijala oko žene, kao što to rade recimo neke životinjske jedinke.
Ali sa razvijanjem svijesti naučili smo i kako ukrotiti te prirodne porive. Ne još dovoljno, ali je to dugotrajan i spor proces.

Ako govorimo o čovjekovoj prirodi, nema druge evolucije do biološke. Možemo, naravno, govoriti o evoluciji društva, morala, tehnolgije, ali to je drugi par opanaka.

Ljudi, svakako, mogu negirati svoju prirodu. Na kraju krajeva, ljudi zbog ideologije (nekad i ljubavi) override-aju i najbazičnije biološke porive kakav je onaj za samoodržanjem.

Ali time ne mijenjaju prirodu. Samo joj prkose.

Da nije bilo ovog podebljanog teško da bi se čovjek maknuo dalje od pećine. Upravo je to ono zbog čega smo trenutno dominantna vrsta
na ovom planetu.

I nije li sasvim u redu suspregnuti prirodne porive u korist opšteg dobra, ljubavi ili u slučaju ove teme u korist punoj ravnopravnosti žena?

Da smo se vodili isključivo ljudskom prirodom već bi se odavno samouništili. Iako smo uvijek blizu tome.

[almir90]

Svakako. Ili narcisi imaju taj problem. Koji precjenjuju sebe recimo. I teze nedostiznom. Nesretni s onim sto imaju Ili bi mogli dobiti.. itd itd

Tako nešto sam i pretpostavljao.

Narcisi imaju problem gdje im treba konstantna potvrda i pumpanje ega od drugih. Imaš takvih koje ti spominješ; ali sam čitao i narcisima koji traže žrtve koje su iznad njih, i pumpaju svoj ego kada tu osobu natjeraju da se žrtvuje u životu za njih, sve svoje interese, gdje u konačnici ta osoba završi ispod njih, te ih narcis odbacuje tada. Isto sam čitao i o narcisoidnim osobama koje seks koriste kao alat da zavedu nekoga, ispočetka bude odlično, i onda prekinu, jer ne vežu emocije za seks, i ne koriste ga za uživanciju. Nakon toga, partnera ubijede da je u njima problem što nemaju više volje, uništavaju samopouzdanje partneru, te na kraju odbace tu osobu.

[dale cooper]

Mehanizme selekcije. Evolucija favorizira one varijacije koje povećavaju mogućnost širenja gena.

Pa tako, ako u populaciji imamo 50% mužjaka koji imaju neku genetsku varijaciju koja im omogućava da izbjegnu promiskuitetne ženke, čime povećavaju šansu za prenos vlastitog potomstva, kako sam gore objasnio već, dok preostalih 50% nema problema sa promiskuitetnim ženkama, prva grupa će frekventnije prenositi svoje gene, a samim tim i varijaciju koja to omogućava (izbjegavanja promiskuitetnih ženki). Nakon dovoljno generacija, svi pripadnici populacije (ili većina) imat će tu varijaciju, jer se pool onih koji nemaju taj gen stalno smanjuje, a pool onih koji imaju taj gen stalno povećava.

Da bismo evoluirali suprotno ponašanje, recimo da ne stigmatiziramo uopće, nije dovoljno insistirati na tome, što sam označio kao wishful thinking, pa ćemo vremenom evoluirati, kako je to pogrešno mislio Lamarck kada je vjerovao da su žirafe svoj dugački vrat evoluirale tako što su se generacijama istezale za lišćem, nego je potrebno da određena genetička varijacija poveća šanse za prenos gena, pa našu prirodu usmjeri u novom pravcu.

Mi možda nekad i uspijemo razviti društva u kojima je svaki oblik stigmatizacije i diskriminacije strogo kažnjiv, ali to neće promijeniti našu prirodu. Baš onako kako smo razvili društva u kojima je korupcija kažnjiva, što ne mijenja činjenicu da čovjek ima prirodnu težnju da maksimizira vlastitu korist, zbog čega društva koja imaju snažne institucije imaju malo korupcije, a društva koja imaju slabe institucije mnogo korupcije.

Ponašanje se može represivnim mjerama kanalisati u kolektivnom interesu, ali ne i promijeniti priroda.

I jedan disclaimer. Ne mislim da postoji jedan gen koji kontrolira ovo ponašanje. Kao i kod svakog kompleksnog ponašanja, riječ je o složenoj interakciji gena. Gornji primjer je pojednostavljen radi lakšeg prenosa misli.

I odakle ti dovraga ovakvi podatci?

Ne razumijem pitanje?

Ovo podebljano? Je li iz neke studije ili? Ili si ponašanje životinjskih vrsta aplicirao na čovjeka?

[ExNihilo]

Dobro, ovo je je evolucija i selekcija u čisto biološkom smislu. Međutim ljudska bića ne funkcionišu čisto po tom uzorku.
Da funkcionišemo dva muškarca bi se vjerovatno poubijala oko žene, kao što to rade recimo neke životinjske jedinke.
Ali sa razvijanjem svijesti naučili smo i kako ukrotiti te prirodne porive. Ne još dovoljno, ali je to dugotrajan i spor proces.

Ako govorimo o čovjekovoj prirodi, nema druge evolucije do biološke. Možemo, naravno, govoriti o evoluciji društva, morala, tehnolgije, ali to je drugi par opanaka.

Ljudi, svakako, mogu negirati svoju prirodu. Na kraju krajeva, ljudi zbog ideologije (nekad i ljubavi) override-aju i najbazičnije biološke porive kakav je onaj za samoodržanjem.

Ali time ne mijenjaju prirodu. Samo joj prkose.

Da nije bilo ovog podebljanog teško da bi se čovjek maknuo dalje od pećine. Upravo je to ono zbog čega smo trenutno dominantna vrsta
na ovom planetu.

I nije li sasvim u redu suspregnuti prirodne porive u korist opšteg dobra, ljubavi ili u slučaju ove teme u korist punoj ravnopravnosti žena?

Da smo se vodili isključivo ljudskom prirodom već bi se odavno samouništili. Iako smo uvijek blizu tome.

Zapravo, postoje bolja objašnjenja zašto smo dominantna vrsta, ali to je druga tema.

Ponekad je kristalno jasno da ljudsku prirodu treba kanalisati u kolektivnom interesu. Recimo, kao što sam već spomenuo, ako Fikret Hodžić klepa iz budžeta, jer želi maksimizirati vlastitu korist, makar ja razumio da njegov poriv ima svoje evolucionarno utemeljenje, insistirat ću da uredimo društvo gdje će takve težnje biti kanalisane represivnim aparatom institucija, zato što se potez Fikreta tiče i mene.

Međutim, to što ja ne želim ući u brak sa SaraFina, jer se ova puca okolo, nimalo se ne tiče drugih članova društva, pa je samim tim pitanje da li institucije trebaju kanalisati moju odluku u takvom slučaju suvišno. Uostalom, takve stvari se i ne mogu kanalisati bez rigidne kontrole govora i ponašanja, što će reći bez da institucije ulaze u privatnu sferu, a svaki takav pokušaj je historijski završio fašizmom.

Dakle, odgovor je ne. Nije uredu.