Desavanja u Hrvatskoj

[CSKA]

Vucic u Srebrenici,ova budala od ministra u Jasenovcu...pa ni malo stida ni srama,koji qlinac dolaze ako im se gadi tamo.

Sjecam se Kosorke kada je dolazila u Jasenovac pa spominjala Vukovar.Bojkot najbolja opcija,trebali su se ranije sjetiti.

[mayab]

Ivica Storic

http://www.facebook.com/ivica.storic?fref=nf
Evo sam napokon uhvatio malo vrimena pa ću probat u kratkim crtama objasnit ovo svoje ludilo od situacije.
Dakle pritisci su počeli još za vrijeme predizborne kampanje kada je "gospodin" Kalmeta urgirao preko zagreba da ih prestanem kritizirati i prozivati, na što mi je savjetovano da se malo primirim.
Naravno savjet nisam poslušao
smile emotikon

Nakon dolaska WeDe Siniše vrlo brzo je uslijedila prijava pravnoj službi a sve zbog benignog komentara koji je opisan u članku na zadarski. hr.
Naravno prijava je bila anonimna a zdrav razum govori da je to netko iznutra jer sumnjam da se u Zagrebu sluša Radio Zadar. Nedugo nakon toga je uslijedilo skidanje s televizijskih zadataka, također bez objašnjenja.
Sve je kulminiralo otkazom bez ikakvog objašnjenja. E sad, istina je da sam svakodnevno kritizirao i upozoravao na gluposti kojima se političari bave umjesto da se bave nama i našim životima odnosno poboljšanjem istih. Bilo je tu svega i svačega. Jednom prigodom me je čak jedan slušatelj u eteru pitao: a vas još niko nije pretukao ?
Sve je bilo u redu dok slušanost nije porasla a ljudi počeli govoriti bravo, vi govorite ono što mi mislimo isl.
Da završim, tragično je što ni jedan jači medij ili portal nije prenio ovu vijest o mom otkazu. Ni ovi navodno pravdoljubivi kolege nisu se o tome oglasili. Na nivou cijele kuće troje kolega je tu vijest šeralo.
Nije se oglasio ni HND a ni onaj paramilitanti WeDe ov ogranak ili što već. Novinari žive u strahu za golu egzistenciju i to shvaćam. Ali..... Shvatite i vi jednu stvar, u svakoj normalnoj firmi bi osoba poput mene, koja diže slušanost, koja svoj posao obavlja s guštom i profesionalno, bila nagrađena. Moja je nagrada otkaz. Svi koji mislite da će mi ovo biti samo odskočna daska za tranfer u neku drugu kuću, moram vas razočarati, mislim da ste u krivu. U main stream medijima ima sve manje mjesta za ljude koji se usude govoriti i misle svojom glavom. Volio bi da nije tako. Dokaz da nisam u pravu bile bi poslovne ponude koje ipak ne stižu.
Danas ja, sutra VI.
Ne šutite, borite se. Novinari moraju biti korektiv u društvu i upozoravati na svu nepravdu koja je oko nas. Mene su barem tako učili.
I da ne odem u paetiku hvala Vam svima na podršci. Slušateljima i gledateljima hvala na nezaboravnoj godini dana. Kolegama iz HRT centra Zadar hvala na suradnji i podršci.
Do neke druge prilike, mada sumnjam da će je biti u medijima, živili.....
Dodatak, ne zaboravite, jos je u kampanji Karamarko najavio da će svi moći govoriti što misle ali u svoja 4 zida !! Ako to nije skandalozno ja ne znam što jest

[kakavdanakneiskustvu]

http://lupiga.com/hiperlink/od-pocetka- ... va-sedlara

[mayab]

http://www.telegram.hr/politika-krimina ... -bas-sada/

[Drvenija87]

Hrvatskoj je nužno savezništvo s Turskom, za konačan obračun s velikosrpskim duhom i za njegovo utapanje u vodama Drine

Erdogan i današnja Turska su za hrvatske nacionalne interese nezaobilazan faktor rješavanja otvorenog pitanja hrvatskog naroda u BiH, te stvaranja zone stabilnosti umjesto zone nerada u toj zemlji, koja je duboko geostrateški u utrobi Republike Hrvatske u svakom smislu.

Treba li se Hrvatska plašiti Erdoganove Turske i turskih otomanskih ambicija?

Hrvatska, ona nacionalna i kršćanska se ne treba bojati Erdogana, niti se treba bojati više od običnoga respekta njegovih „dubinskih strategija“ i namjera obnove otomanske sfere utjecaja.

Danas, u ovakvoj Hrvatskoj, pametno državno vodstvo može Erdoganove ambicije u ovom dijelu Europe i u Europi jako dobro iskoristiti za zauzdavanje jedinog relevantnog hrvatskog neprijatelja, a to je velikosrpska politika. S druge strane,ono što bi Hrvatska mogla „dati“ Erdoganu za uzvrat, on i onako ima i bez Hrvatske, a i može postići bez Hrvatske. Samo s većim rizicima.

Turska nazočnost danas, nekoliko stoljeća nakon Osmanlija, na Balkanu, može imati posve suprotan učinak od osmanlijskog.

Erdogan i današnja Turska su za hrvatske nacionalne interese nezaobilazan faktor rješavanja otvorenog pitanja hrvatskog naroda u BiH, te stvaranja zone stabilnosti umjesto zone nerada u toj zemlji, koja je duboko geostrateški u utrobi Republike Hrvatske u svakom smislu.

Ukratko, novu Trusku strategiju racionalna hrvatska državna politika može iskoristiti kao snažnu zapreku razvoju velikosrpskih ciljeva i interesa – zapadno od Drine. Točno onako kako je nekadašnja Hrvatska bila predziđe kršćanstva pred turskim nasrtajima, danas Erdoganova Turska može s lakoćom i vrlo realno biti predziđe prema srpskom političkom bizantizmu i svetosavskom pravoslavlju. Ako je to, a jest, komplementarno turskim interesima u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Makedoniji te na ovom dijelu visokog Mediterana u koji spada Hrvatska svojim položajem, onda je to – prihvatljivo Hrvatskoj.

Uz to, Erdoganova islamizirana državna politika u Turskoj, pa i u muslimanskom svijetu, neusporediva je s radikalnom i opasnom politikom islamske invazivnosti iza koje stoje rigidne feudalne monarhije Saudijska Arabija, Katar, Kuvajt i ostale satelitske državice, koje danas nastoje pod svaku cijenu staviti šape nad muslimansko stanovništvo u Bosni i Hercegovini. Erdoganovo koketiranja s radikalnim islamom instrument je stavljanja pod nadzor panislamskih silnica u arapskom svijetu.

To donosi i rizike i moć Turskoj, pri čemu su sa stajališta Hrvatske rizici europski, pa manjim dijelom i hrvatski, a moć takve Turske Hrvatska može uz ozbiljnu suradnju snažno iskoristiti za svoje interese.

Činjenica je da se Tursku na Balkanu nikako ne može izbjeći, zbog toga ju je bolje pokušati imati kao saveznika.

Erdoganova Turska nije prijetnja Hrvatskoj, izvan eventulane prijetnje cijeloj Europi. Takav rizik s Erdoganom današnja Hrvatska, može i smije preuzeti.

Hrvatskoj može biti vrhunski interes upravo s Turskom razvijati, održavati i imati bliske i prijateljske odnose, a to ne ide bez suradnje u svim oblicima međunarodne razmjene.

I, povjerenja.

Hrvatska ne treba ni pokušati bježati od ostvarivanja turskih interesa u Hrvatskoj, jer te interese, kao i svake i svačije druge, može i mora iskoristiti i – kao svoje. Nema partnera bez zadovoljavanja obostranih interesa. Jedini vanjski interes koji je smrtonosan za hrvatske interese u ovom trenutku, kao i nazad stotinu, kao i nazad pedeset, dvadeset i kao što će biti za dvadeset godina je – velikosrpski.

Jedino s velikosrpskim interesom hrvatske ne može zadovoljiti svoj interes.

Ili ga mora uništiti, ili će biti uništena.

Hrvatska nije na meti islamizacije, niti je strateški realan faktor destabilizacije Hrvatske i hrvatskih nacionalnih interesa muslimanski korpus u BiH. Jest u ovakvim odnosima, i pogotovo ako taj muslimanski korpus bude, kao od početka devedesetih godina, igračka, kao i Hrvatska, prije svega britanskih i srpskih interesa i ciljeva. Taj muslimanski korpus može biti problem i u slučaju nesmetanog razvoja utjecaja Saudijske Arabije i njenih satelita, gdje se radikalni vehabizam nameće kao smrtna opasnost autentičnom europskom islamu bošnjačkog naroda.

Realno, u ovome dijelu Europe, iako islam ima uporišta u nekolicini novonastalih država, on nije, niti strateški može postati trajni faktor sukoba i destabilizacije. Jedini relevantan faktor destabilizacije na Hrvatskoj interesantnom dijelu Balkana je – Srbija.

Hrvatska može savezništvom s Turskom jako profitirati.

Prije svega, dosadašnji izvanjski ali i poveliki dio unutarnjih problema pod oznakom antifa, u Hrvatskoj uvijek su bili posljedica nedovoljnoga interesa Sjedinjenih Država, koji je zbog strateške suradnje prepuštao Britancima prekrajanje i modeliranje Balkana, uvijek na štetu hrvatskih i na korist velikosrpskih interesa.

Zbog toga usprkos neprirodnoj tišini na antifa pozornici u Hrvatskoj, njihova hodajuća toljaga i dežurna politička budaletina Ranko Ostojić danas nije mogao odoljeti poslati otrovnu strelicu državnom vrhu o „poklonu pred Sulejmanom“. Sumnjam da je to izraz svijesti o svim elementima Erdoganove posjete, prije će biti da se radi o egzistencijalnom instinktu pred ozbiljnom ugrozom zbog slutnje o promjenama i potencijalnom gubitku – utjecajnog gazde.

To je autorefleks svih stvorenja, a pokazuju ga samo ona najneinteligentnija.

Iako Turska slovi kao ključni anglo-američki saveznik, ključ je u ovome „američki“ a „anglo“ je u ovom slučaju zbog britanske politike na Balkanu tjekom srbijanskih agresija nestao iz sintagme savezništva s Turskom na području Bosne i Hercegovine, Kosova i Makedonije, te Hrvatske kao organske cjeline s Bosnom i Hercegovinom.

Jedini način pacificiranja velikosrpksih interesa i ciljeva, te vraćanje Srbije istočno od Drine, je snažnan hrvatsko-turski savez, jer bi taj savez po definiciji imao američki pečat. To je ta garancija, čak i u slučaju ulaska Srbije u euroatlantske integracije.

A mahanje Rusijom kao nekakvom opasnošću je besmisleno, jer srpska oaza u potpunom i dubokom okruženju prije svega NATO saveza, Putina zanima samo kao – šleper kukuruza na stočnoj tržnici.

Samo u tom slučaju ni Britanija, ali nijedna druga europska velesila neće imato odriješene ruke na Balkanu, jer je Amerikancima Turska strateški daleko bitnija od svakog pojedinačnog europskog interesa na Balkanu.

To Hrvatska može i mora iskoristiti, jer hrvatskoj državnosti je još iz devetnaestog stoljeće ključni neprijatelj – velikosrpska ideja.

Upravo to i paralizira današnju Hrvatsku.

Iaskreno se nadam da službeni posjet turskog predsjednika nije samostalna inicijativa Kolinde Grabar Kitarović, a koliko je njeno ponašanje moguće ocjenjivati – i nije. Ako iza toga stoji američki rukopis, konačno bi malo svijetla moglo obasjati i hrvatske nacionalne interese na Balkanu.

Autor: Marko Ljubić za Dnevno.hr

[Novak20]

Marko Ljubić skriboman ljutog kamenjara. Koga interesuju ustašluci nek pročita ovo ispod.

http://kamenjar.com/marko-ljubic-kome-i ... m-spreman/

[Banksy]

POLITIKA & KRIMINAL

Budimo realni, svi znamo zašto je prosvjed branitelja završio baš sada
Radi se o jednoj od najgorih političkih manipulacija u povijesti Hrvatske


Kraj šatoraškog prosvjeda logičan je i jedini mogući ishod ove političke tragikomedije koja je iritirala velik broj razumnih i normalnih hrvatskih građana. Šator je, naime, zatvoren zato što je postigao oba svoja politička cilja. Ispred šatora je pisalo “Oba će pasti”.

Ivo Josipović izgubio je predsjedničke izbore, a HDZ je, uz pomoć sramotno dezorijentiranog Mosta, uspio zbaciti Zorana Milanovića s vlasti. Oba su, očigledno, pala pa šator može otići.
Obustavljanje prosvjeda poslije promjene vlasti pokazuje da je promjena vlasti bila jedina stvarna svrha 555 dana dugog braniteljskog štrajka.

http://www.telegram.hr/politika-krimina ... -bas-sada/

[kakavdanakneiskustvu]

http://www.index.hr/black/clanak/video- ... 90296.aspx

[kakavdanakneiskustvu]

http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska ... fresh=true

[kakavdanakneiskustvu]

http://net.hr/danas/hrvatska/brza-egzek ... poslenika/

[Banksy]

ANTE TOMIĆ
Na Sutjesci se borilo 67 partizana iz Beograda. A iz Šibenika i Splita više od 2400! Ponosan sam što sam Hrvat...

http://www.jutarnji.hr/ante-tomic-uvjer ... -/1341152/


...
U čudnom vremenu u kojemu se mnoge činjenice krivotvore i mnoge vrijednosti izvrću netko bi se zbilja mogao začuditi kako je jedan uvjereni nacionalist, pisac možda najljepših i najponesenijih stihova o hrvatskoj zemlji i narodu, neusporedivo vrjednijih od svega što su Thompson, Škoro, Mate Bulić i drugi ugledniji suvremeni autori partiotskih nagnuća napisali, otišao u partizane. No, nema u tome ništa čudno. Nazoru je tu bilo mjesto. Bio je, Bože dragi, među svojima, pa samo u bitci na Sutjesci borilo se čak 140 njegovih Bračana.

Jedan prijatelj iz Beograda poslao mi je prije nekoliko mjeseci tablicu iz knjige Viktora Kučana “Borci Sutjeske”, gdje na četiri gusto štampane stranice, kraj svih općina bivše Jugoslavije, stoje brojke koliko je partizana otamo došlo, koliko ih je poginulo na Sutjesci, a koliko nije dočekalo kraj rata. Podaci su zapanjujući. Užasnete se, za početak, kakvo je to klanje bilo, nema gotovo nijednog broja da na Sutjesci nije bio najmanje prepolovljen.

Ključna bitka
Zatim opazite nešto neobično, ili bi to moglo biti neobično mlađim naraštajima, koje smo uvjerili kako su partizani većinom bili Srbi, plus šačica naših izroda. Između gotovo tristo pedeset jugoslavenskih mjesta tek su dva dala četveroznamenkast broj partizana, Šibenik 1316 i Split 1091, a svakako valja zabilježiti i da ih je iz Trogira bilo 435, iz Omiša 245, Imotskog 180, Vrgorca 249, Sinja 318, Makarske 362, Hvara 145, Drniša 74, Zadra 161 i Knina 568.

Usporedbe radi, znate li koliko ih je na Sutjesku došlo iz Beograda? 67. Slovima: šezdeset sedam.

Da ne griješim dušu, u velikom su se broju tu borili i ginuli i Crnogorci, mnogo je i naših, hrvatskih Srba, nevoljnika iz banijskih i kordunskih sela koji su umakli od Luburićevih ubojica, no znatan dio snaga činili su Hrvati, preciznije Dalmatinci. A bila je to najveća bitka Drugog svjetskog rata na našim prostorima. U lipnju 1943. okupatori i domaći izdajnici sa strahovitim su mnoštvom od 127 tisuća vojnika i nadmoćnom silom čelika okružili osamnaest tisuća loše naoružanih, iscrpljenih, bolesnih i gladnih pobunjenika, sa željom da ih konačno i zasvagda zatru, i naum im je umalo uspio, da Prva proleterska divizija nije, u jednom od onih veličanstvenih momenata, u kojima se pouzdano ne da utvrditi što je čista genijalnost, a što puka, blesava sreća, probila neprijateljski obruč.

Vrhovni komandant Josip Broz Tito tu je za nokat sačuvao glavu. Da u toj ključnoj bitci uza se nije imao onih nekoliko tisuća Dalmatinaca, drug Stari bi se zanjihao na štriku. Sviđalo vam se to ili ne, povijesna je istina kako bi bez Hrvata zijanili i En-o-be i socijalistička revolucija i nikad ne bi bilo četrdeset pet godina Jugoslavije kakvu pamtimo.

Bilo bi, ni časka ne sumnjajte, nešto mnogo, mnogo gore.

‘Dolje inteligencija’
Proučavajući tablicu iz knjige “Borci Sutjeske”, došlo mi, sasvim rijetko i nesvakidašnje, drago da sam Hrvat. Inače se gnušam slinavih “proud to be Croat” trenutaka, kojekakvi gadovi i budale su mi ih omrznuli, ali ovdje sam slobodno i bez kajanja pustio da me nacionalizam preplavi. Pa, i zašto ne bih? I oni Dalmatinci čije su kosti ostale u travi na proplancima Zelengore bili su bez ostatka ponosni Hrvati. Zašili su crvene zvijezde na kape s vrlo nacionalističkim motivom, ljuti da njihova djeca sriču slova iz talijanskih početnica. Utekli su u šumu strastveno žudeći pobacati fašistička govna u more, a samo su im partizani nudili tu mogućnost. Partizani su, kao i Vladimiru Nazoru, bili njihov rodoljubni izbor. Nesiguran i težak, ali jedini pošten.

Važno je sjetiti se njihovog junaštva i žrtve kad akademik Mihanović i njemu slični krenu, poput onih frankističkih generala, mahnito vikati “Dolje inteligencija!” Spomenite ih se i idući tjedan, kad slavimo okruglu, sedamdesetu godišnjicu pobjede nad fašizmom. Bila je to i naša borba, drage moje Hrvatice i dragi Hrvati. I mi smo bili tamo. Kraj svih velikih, Amerikanaca, Rusa, Engleza i Francuza, naš je mali narod za slobodni svijet možda i razmjerno više stradao.

Sretan vam Dan pobjede, idioti.

[vee-jay]

Kroatiens Nationalismus: Die Angst vor dem nächsten Ungarn

http://www.spiegel.de/politik/ausland/k ... 90348.html

Politicki najvaznija novina u Njemackoj.

Prevedeno: Nova hrvatska vlast vodi svoju drzavu u nacionalfasisticku izolaciju

[Banksy]

Ostaje nada da će se ovo jada od vlasti uskoro raspasti i da slijede novi izbori u jesen, a da će Karamarka, Oreškovića i Hasanbegovića narod brzo zaboraviti, kao što se zaboravlja ružan san ...

[kakavdanakneiskustvu]

ANTE TOMIĆ
Na Sutjesci se borilo 67 partizana iz Beograda. A iz Šibenika i Splita više od 2400! Ponosan sam što sam Hrvat...

http://www.jutarnji.hr/ante-tomic-uvjer ... -/1341152/


...
U čudnom vremenu u kojemu se mnoge činjenice krivotvore i mnoge vrijednosti izvrću netko bi se zbilja mogao začuditi kako je jedan uvjereni nacionalist, pisac možda najljepših i najponesenijih stihova o hrvatskoj zemlji i narodu, neusporedivo vrjednijih od svega što su Thompson, Škoro, Mate Bulić i drugi ugledniji suvremeni autori partiotskih nagnuća napisali, otišao u partizane. No, nema u tome ništa čudno. Nazoru je tu bilo mjesto. Bio je, Bože dragi, među svojima, pa samo u bitci na Sutjesci borilo se čak 140 njegovih Bračana.

Jedan prijatelj iz Beograda poslao mi je prije nekoliko mjeseci tablicu iz knjige Viktora Kučana “Borci Sutjeske”, gdje na četiri gusto štampane stranice, kraj svih općina bivše Jugoslavije, stoje brojke koliko je partizana otamo došlo, koliko ih je poginulo na Sutjesci, a koliko nije dočekalo kraj rata. Podaci su zapanjujući. Užasnete se, za početak, kakvo je to klanje bilo, nema gotovo nijednog broja da na Sutjesci nije bio najmanje prepolovljen.

Ključna bitka
Zatim opazite nešto neobično, ili bi to moglo biti neobično mlađim naraštajima, koje smo uvjerili kako su partizani većinom bili Srbi, plus šačica naših izroda. Između gotovo tristo pedeset jugoslavenskih mjesta tek su dva dala četveroznamenkast broj partizana, Šibenik 1316 i Split 1091, a svakako valja zabilježiti i da ih je iz Trogira bilo 435, iz Omiša 245, Imotskog 180, Vrgorca 249, Sinja 318, Makarske 362, Hvara 145, Drniša 74, Zadra 161 i Knina 568.

Usporedbe radi, znate li koliko ih je na Sutjesku došlo iz Beograda? 67. Slovima: šezdeset sedam.

Da ne griješim dušu, u velikom su se broju tu borili i ginuli i Crnogorci, mnogo je i naših, hrvatskih Srba, nevoljnika iz banijskih i kordunskih sela koji su umakli od Luburićevih ubojica, no znatan dio snaga činili su Hrvati, preciznije Dalmatinci. A bila je to najveća bitka Drugog svjetskog rata na našim prostorima. U lipnju 1943. okupatori i domaći izdajnici sa strahovitim su mnoštvom od 127 tisuća vojnika i nadmoćnom silom čelika okružili osamnaest tisuća loše naoružanih, iscrpljenih, bolesnih i gladnih pobunjenika, sa željom da ih konačno i zasvagda zatru, i naum im je umalo uspio, da Prva proleterska divizija nije, u jednom od onih veličanstvenih momenata, u kojima se pouzdano ne da utvrditi što je čista genijalnost, a što puka, blesava sreća, probila neprijateljski obruč.

Vrhovni komandant Josip Broz Tito tu je za nokat sačuvao glavu. Da u toj ključnoj bitci uza se nije imao onih nekoliko tisuća Dalmatinaca, drug Stari bi se zanjihao na štriku. Sviđalo vam se to ili ne, povijesna je istina kako bi bez Hrvata zijanili i En-o-be i socijalistička revolucija i nikad ne bi bilo četrdeset pet godina Jugoslavije kakvu pamtimo.

Bilo bi, ni časka ne sumnjajte, nešto mnogo, mnogo gore.

‘Dolje inteligencija’
Proučavajući tablicu iz knjige “Borci Sutjeske”, došlo mi, sasvim rijetko i nesvakidašnje, drago da sam Hrvat. Inače se gnušam slinavih “proud to be Croat” trenutaka, kojekakvi gadovi i budale su mi ih omrznuli, ali ovdje sam slobodno i bez kajanja pustio da me nacionalizam preplavi. Pa, i zašto ne bih? I oni Dalmatinci čije su kosti ostale u travi na proplancima Zelengore bili su bez ostatka ponosni Hrvati. Zašili su crvene zvijezde na kape s vrlo nacionalističkim motivom, ljuti da njihova djeca sriču slova iz talijanskih početnica. Utekli su u šumu strastveno žudeći pobacati fašistička govna u more, a samo su im partizani nudili tu mogućnost. Partizani su, kao i Vladimiru Nazoru, bili njihov rodoljubni izbor. Nesiguran i težak, ali jedini pošten.

Važno je sjetiti se njihovog junaštva i žrtve kad akademik Mihanović i njemu slični krenu, poput onih frankističkih generala, mahnito vikati “Dolje inteligencija!” Spomenite ih se i idući tjedan, kad slavimo okruglu, sedamdesetu godišnjicu pobjede nad fašizmom. Bila je to i naša borba, drage moje Hrvatice i dragi Hrvati. I mi smo bili tamo. Kraj svih velikih, Amerikanaca, Rusa, Engleza i Francuza, naš je mali narod za slobodni svijet možda i razmjerno više stradao.

Sretan vam Dan pobjede, idioti.

[dale cooper]

ANTE TOMIĆ
Na Sutjesci se borilo 67 partizana iz Beograda. A iz Šibenika i Splita više od 2400! Ponosan sam što sam Hrvat...

http://www.jutarnji.hr/ante-tomic-uvjer ... -/1341152/


...
U čudnom vremenu u kojemu se mnoge činjenice krivotvore i mnoge vrijednosti izvrću netko bi se zbilja mogao začuditi kako je jedan uvjereni nacionalist, pisac možda najljepših i najponesenijih stihova o hrvatskoj zemlji i narodu, neusporedivo vrjednijih od svega što su Thompson, Škoro, Mate Bulić i drugi ugledniji suvremeni autori partiotskih nagnuća napisali, otišao u partizane. No, nema u tome ništa čudno. Nazoru je tu bilo mjesto. Bio je, Bože dragi, među svojima, pa samo u bitci na Sutjesci borilo se čak 140 njegovih Bračana.

Jedan prijatelj iz Beograda poslao mi je prije nekoliko mjeseci tablicu iz knjige Viktora Kučana “Borci Sutjeske”, gdje na četiri gusto štampane stranice, kraj svih općina bivše Jugoslavije, stoje brojke koliko je partizana otamo došlo, koliko ih je poginulo na Sutjesci, a koliko nije dočekalo kraj rata. Podaci su zapanjujući. Užasnete se, za početak, kakvo je to klanje bilo, nema gotovo nijednog broja da na Sutjesci nije bio najmanje prepolovljen.

Ključna bitka
Zatim opazite nešto neobično, ili bi to moglo biti neobično mlađim naraštajima, koje smo uvjerili kako su partizani većinom bili Srbi, plus šačica naših izroda. Između gotovo tristo pedeset jugoslavenskih mjesta tek su dva dala četveroznamenkast broj partizana, Šibenik 1316 i Split 1091, a svakako valja zabilježiti i da ih je iz Trogira bilo 435, iz Omiša 245, Imotskog 180, Vrgorca 249, Sinja 318, Makarske 362, Hvara 145, Drniša 74, Zadra 161 i Knina 568.

Usporedbe radi, znate li koliko ih je na Sutjesku došlo iz Beograda? 67. Slovima: šezdeset sedam.

Da ne griješim dušu, u velikom su se broju tu borili i ginuli i Crnogorci, mnogo je i naših, hrvatskih Srba, nevoljnika iz banijskih i kordunskih sela koji su umakli od Luburićevih ubojica, no znatan dio snaga činili su Hrvati, preciznije Dalmatinci. A bila je to najveća bitka Drugog svjetskog rata na našim prostorima. U lipnju 1943. okupatori i domaći izdajnici sa strahovitim su mnoštvom od 127 tisuća vojnika i nadmoćnom silom čelika okružili osamnaest tisuća loše naoružanih, iscrpljenih, bolesnih i gladnih pobunjenika, sa željom da ih konačno i zasvagda zatru, i naum im je umalo uspio, da Prva proleterska divizija nije, u jednom od onih veličanstvenih momenata, u kojima se pouzdano ne da utvrditi što je čista genijalnost, a što puka, blesava sreća, probila neprijateljski obruč.

Vrhovni komandant Josip Broz Tito tu je za nokat sačuvao glavu. Da u toj ključnoj bitci uza se nije imao onih nekoliko tisuća Dalmatinaca, drug Stari bi se zanjihao na štriku. Sviđalo vam se to ili ne, povijesna je istina kako bi bez Hrvata zijanili i En-o-be i socijalistička revolucija i nikad ne bi bilo četrdeset pet godina Jugoslavije kakvu pamtimo.

Bilo bi, ni časka ne sumnjajte, nešto mnogo, mnogo gore.

‘Dolje inteligencija’
Proučavajući tablicu iz knjige “Borci Sutjeske”, došlo mi, sasvim rijetko i nesvakidašnje, drago da sam Hrvat. Inače se gnušam slinavih “proud to be Croat” trenutaka, kojekakvi gadovi i budale su mi ih omrznuli, ali ovdje sam slobodno i bez kajanja pustio da me nacionalizam preplavi. Pa, i zašto ne bih? I oni Dalmatinci čije su kosti ostale u travi na proplancima Zelengore bili su bez ostatka ponosni Hrvati. Zašili su crvene zvijezde na kape s vrlo nacionalističkim motivom, ljuti da njihova djeca sriču slova iz talijanskih početnica. Utekli su u šumu strastveno žudeći pobacati fašistička govna u more, a samo su im partizani nudili tu mogućnost. Partizani su, kao i Vladimiru Nazoru, bili njihov rodoljubni izbor. Nesiguran i težak, ali jedini pošten.

Važno je sjetiti se njihovog junaštva i žrtve kad akademik Mihanović i njemu slični krenu, poput onih frankističkih generala, mahnito vikati “Dolje inteligencija!” Spomenite ih se i idući tjedan, kad slavimo okruglu, sedamdesetu godišnjicu pobjede nad fašizmom. Bila je to i naša borba, drage moje Hrvatice i dragi Hrvati. I mi smo bili tamo. Kraj svih velikih, Amerikanaca, Rusa, Engleza i Francuza, naš je mali narod za slobodni svijet možda i razmjerno više stradao.

Sretan vam Dan pobjede, idioti.

Dobar tekst.

[megaman4]

Ostaje nada da će se ovo jada od vlasti uskoro raspasti i da slijede novi izbori u jesen, a da će Karamarka, Oreškovića i Hasanbegovića narod brzo zaboraviti, kao što se zaboravlja ružan san ...

katastrofa za Hrvatsku ko im vlada...

[kakavdanakneiskustvu]

http://net.hr/danas/hrvatska/vaznom-pov ... e-vrijeme/

[oakville]

Kroatiens Nationalismus: Die Angst vor dem nächsten Ungarn

http://www.spiegel.de/politik/ausland/k ... 90348.html

Politicki najvaznija novina u Njemackoj.

Prevedeno: Nova hrvatska vlast vodi svoju drzavu u nacionalfasisticku izolaciju

Državu možda vode u izolaciju, ali narod ne. Pošto je narod našao izlaz iz izolacije u Njemačkoj, Austriji, Australiji i drugdje. Balkan je jedinstven primjer stvaranja nacionalnih država na način da raseliš naciju za koju stvaraš državu.

[animals]

https://www.youtube.com/watch?v=LEoWdkJI6_M
super pjesma

[vee-jay]

Kroatiens Nationalismus: Die Angst vor dem nächsten Ungarn

http://www.spiegel.de/politik/ausland/k ... 90348.html

Politicki najvaznija novina u Njemackoj.

Prevedeno: Nova hrvatska vlast vodi svoju drzavu u nacionalfasisticku izolaciju

Državu možda vode u izolaciju, ali narod ne. Pošto je narod našao izlaz iz izolacije u Njemačkoj, Austriji, Australiji i drugdje. Balkan je jedinstven primjer stvaranja nacionalnih država na način da raseliš naciju za koju stvaraš državu.

Ne moze svako ici, nece svako da ide. Ali hvala Bogu imaju svi demokratiju pa se uvijek moze reci: trazili ste, gledajte.

[Truba]

Kroatiens Nationalismus: Die Angst vor dem nächsten Ungarn

http://www.spiegel.de/politik/ausland/k ... 90348.html

Politicki najvaznija novina u Njemackoj.

Prevedeno: Nova hrvatska vlast vodi svoju drzavu u nacionalfasisticku izolaciju

što pišu o sporzumu s turskom i ukidanju viza pa ću bez čitanja znati o čemu je riječ


o hasanbegoviću sam prvi put čuo 2010. u maju
to su mi rekli moji memoari nisam ni znao ko je lik nit me zanimalo

danas je ministar u vladi i vjerojatno najpupularniji i najpoznatiji moram razmisliti da se sjetim kako se zove premijer

dakle za 7 godina možemo očekivati da bude predjednik ako sve bude po planu

moj glas već ima...

dobro je odbrusio štakorima na aldzaziri...svidja mi se što sporo priča... mislim da je za prevoditelje sjajan
bit će dobar tek je počeo
dovoljno mi je što je zarezu ukinuo novce jer je prošla ministrica u sukobu interesa bila zarezov bjankomat

[Banksy]

Kroatiens Nationalismus: Die Angst vor dem nächsten Ungarn

http://www.spiegel.de/politik/ausland/k ... 90348.html

Politicki najvaznija novina u Njemackoj.

Prevedeno: Nova hrvatska vlast vodi svoju drzavu u nacionalfasisticku izolaciju

što pišu o sporzumu s turskom i ukidanju viza pa ću bez čitanja znati o čemu je riječ


o hasanbegoviću sam prvi put čuo 2010. u maju
to su mi rekli moji memoari nisam ni znao ko je lik nit me zanimalo

danas je ministar u vladi i vjerojatno najpupularniji i najpoznatiji moram razmisliti da se sjetim kako se zove premijer

dakle za 7 godina možemo očekivati da bude predjednik ako sve bude po planu

moj glas već ima...

dobro je odbrusio štakorima na aldzaziri...svidja mi se što sporo priča... mislim da je za prevoditelje sjajan
bit će dobar tek je počeo
dovoljno mi je što je zarezu ukinuo novce jer je prošla ministrica u sukobu interesa bila zarezov bjankomat

Štovatelj Pavelićeve endehazije, a ti u fun clubu, daleko si dogurao ...

[Chmoljo]

pa Labud je stari botaničar... cvijeće mu je fetiš

[Truba]

Ostaje nada da će se ovo jada od vlasti uskoro raspasti i da slijede novi izbori u jesen, a da će Karamarka, Oreškovića i Hasanbegovića narod brzo zaboraviti, kao što se zaboravlja ružan san ...

mislim da si gospođo o kojoj kad razmislim zapravo i ne znam ništa
jer ništa niste ni napisali o sebi

sve ste s ovim rekli

tu se vidi vrijednost lijevog u odnosu na desni glas i volja naroda jedni su "jednakiji" od drugij i vrjedniji

nema se tu što raspravljati

samo nastavi hajku na mene i vrijeđanje pozivam te da nastaviš moralna gromado i odlučivateljice ko je ispravan a ko ne zasljepljena knjižicama iz obuke za ONO ( opštenarodnuodbranu)

posljednji put vas molim da mi se prestanete tako obraćati i svoditi raspravu na neki bazični i bijedni nivo nit vas citiram nit vas štujem odlepršajte od mojih misli

[Truba]

Štovatelj Pavelićeve endehazije, a ti u fun clubu, daleko si dogurao ...

štovateljice crvenih koljača nemaš moralnu osnovu da dijeliš lekcije kako to ne shvatš???

kako ti to nije jasno