Danasnji "feminizam"

[SaraFina]

Lukavo uvodimo klonove. Za opravdanost ciljeva sve je dozvoljeno!

Malo parade šovinizma i krkanluka

[Connaisseur Karlin]

Jesam brate najveći sam kurvar ja tebi nisam rekao da si kurva haha.Pa logično muškarac uvijek traži i pita a žena daje i zbog toga kurva samo može biti žena da je obrnuto da vi nama nudite a da mi prihvatamo ili odbijamo tada bi mogli biti kurve.Zato što možda ima kondom koji štiti samo ćunu ali ne i pizdu.Previše seksa izaziva HPV kod žena i sa kondomom i bez.Mi smo zaštićeni.Zašto ne bi dala svakome kada možeš muji možeš i hasi haha.ista je kita kod svih muškaraca samo ili kraća ili duža

pa po tvojoj logici svi , M i Z, na planeti su kurficnog ponasanja nisi svijestan da si to upravo napisao

Ma ja samo znam prvo se malo iživjeti sa ovim pa finu tražiti ako bude haha jer danas je svaka kurva dok ne dokaže suprotno..Može mi se jbg.Jesam licemjeran jesi vidjela haha

[Connaisseur Karlin]

ženski i muški promiskuitet jesu različiti, ponajviše zbog puteva koji vode do njih.. muški put je pun truda, kupljenog cvijeća, napisanih pjesmica i(li) dr, dok je ženi dovoljno da kaže: tu sam i horna sam

dakle, razlika postoji, ali ne vidim potrebu da se toj razlici ili, šire, seksualnim izborima pripisuje moralna konotacija i da se nečiji obraz dovodi u pitanje.. to što neko jeste ili nije promiskuitetan ima malo, ako i toliko, uticaja na moj život.. ne umanjuje moju imovinu, ne narušava mi zdravlje, ne lišava me ljudskih prava, ne šteti mi ni na koji način.. stoga ja nemam razloga da nečiji seksualni izbor nazovem moralnim ili nemoralnim.. nije to stvar morala, to je stvar svačijeg prava da živi svoj život onako kako mu je ćeif.. pa ako se meni taj ćeif ne sviđa, ok, nikakav problem, jer niko me ne tjera da se sa tom osobom družim.. ja na svoju, ona na svoju stranu i svakom njegovo..

koji trud to nije nikakv trud

drugi dio posta

[ExNihilo]

Ovo nije pitanje morala ili patrijarhata, nego biologije. Naime, biološka činjenica je da, onda kada govorimo o vrstama gdje mužjaci tipično brinu za vlastito potomstvo, mužjaci stigmatiziraju promiskuitetne ženke. Razlog za to je jasan: vjerovatnoća prenosa vlastitih gena se drastično smanjuje, uslijed poligamne konkurencije drugih mužjaka, dok se vjerovatnoća zamjene očinstva drastično povećava. Mužjaci su, ako se pare sa promiskuitetnim ženkama, u opasnosti da alociraju ograničene resurse na podizanje i štićenje potomstva za koje nisu sigurni da je uopće njihovo. Mužjak, stoga, maksimizira šanse za prenos svojih gena onda kada izbjegava promiskuitetne ženke. Rezultat je stigma ženskog promiskuiteta širom živog svijeta.

Drugačije nije ni kod ljudi, mada ljudi tu prostu biološku činjenicu nastoje objasniti svime od religije do ideologije. To ne znači, naravno, da su promiskuitetne žene manje vrijedne kao osobe. Možemo govoriti o izvanrednim ženama, ostvarenim, inteligentnim, kulturno baždarenim. Ali je u genima muškarca njihov promiskuitet percipirati kao upozorenje, barem ako govorimo o reprodukciji, a samim tim i institucijama koje smo izgradili oko čina reprodukcije, kakva je brak. Razlog zašto jednaka stigma ne prati muškarce slijedi iz naprijed rečenog: ženka uvijek zna da je ona majka, mužjak ne.

I tu se, onda, javlja moderna ljevica, pod krinkom liberalizma, koja hoće objasniti da muškarci trebaju negirati svoju prirodu, zarad njihove ideološke agende, da trebaju zatomiti biološke mehanizme koje je evolucija milionima godina kleksala u njima, jer žena treba biti oslobođena i ne određuju je njeni seksualni izbori.

Naravno da je određuju. Milioni propagandnih pamfleta ipak ne mogu nikada odnijeti prevagu nad milionima godina evolucije. Pravedna društva ne znače negiranje ljudske prirode. Slušamo te iste liberale kako se konstantno snebivaju da ne mogu razumjeti, primjerice, negiranje globalnog zagrijavanja, uprkos očiglednim dokazima, ne uvidjevši da oni rade potpuno isti zločin prema nauci onda kada se nauka sudari s njihovom ideološkom agendom.

[Connaisseur Karlin]

Ovo nije pitanje morala ili patrijarhata, nego biologije. Naime, biološka činjenica je da, onda kada govorimo o vrstama gdje mužjaci tipično brinu za vlastito potomstvo, mužjaci stigmatiziraju promiskuitetne ženke. Razlog za to je jasan: vjerovatnoća prenosa vlastitih gena se drastično smanjuje, uslijed poligamne konkurencije drugih mužjaka, dok se vjerovatnoća zamjene očinstva drastično povećava. Mužjaci su, ako se pare sa promiskuitetnim ženkama, u opasnosti da alociraju ograničene resurse na podizanje i štićenje potomstva za koje nisu sigurni da je uopće njihovo. Mužjak, stoga, maksimizira šanse za prenos svojih gena onda kada izbjegava promiskuitetne ženke. Rezultat je stigma ženskog promiskuiteta širom živog svijeta.

Drugačije nije ni kod ljudi, mada ljudi tu prostu biološku činjenicu nastoje objasniti svime od religije do ideologije. To ne znači, naravno, da su promiskuitetne žene manje vrijedne kao osobe. Možemo govoriti o izvanrednim ženama, ostvarenim, inteligentnim, kulturno baždarenim. Ali je u genima muškarca njihov promiskuitet percipirati kao upozorenje, barem ako govorimo o reprodukciji, a samim tim i institucijama koje smo izgradili oko čina reprodukcije, kakva je brak. Razlog zašto jednaka stigma ne prati muškarce slijedi iz naprijed rečenog: ženka uvijek zna da je ona majka, mužjak ne.

I tu se, onda, javlja moderna ljevica, pod krinkom liberalizma, koja hoće objasniti da muškarci trebaju negirati svoju prirodu, zarad njihove ideološke agende, da trebaju zatomiti biološke mehanizme koje je evolucija milionima godina kleksala u njima, jer žena treba biti oslobođena i ne određuju je njeni seksualni izbori.

Naravno da je određuju. Milioni propagandnih pamfleta ipak ne mogu nikada odnijeti prevagu nad milionima godina evolucije. Pravedna društva ne znače negiranje ljudske prirode. Slušamo te iste liberale kako se konstantno snebivaju da ne mogu razumjeti, primjerice, negiranje globalnog zagrijavanja, uprkos očiglednim dokazima, ne uvidjevši da oni rade potpuno isti zločin prema nauci onda kada se nauka sudari s njihovom ideološkom agendom.

Zasto nisi opisao muskarce koji upravo jesu sa ostvarenim, inteligentnim i kulutrno bazdaraenim , ali vlro promoskuitetnim zenama ?

negirati biolosku prirodu muskraca je debilizam, ali je jednako bezobrazno nemanje volje razumjeti nedovoljno otkrivenu biolosku potrebu zene

[ExNihilo]

Ovo nije pitanje morala ili patrijarhata, nego biologije. Naime, biološka činjenica je da, onda kada govorimo o vrstama gdje mužjaci tipično brinu za vlastito potomstvo, mužjaci stigmatiziraju promiskuitetne ženke. Razlog za to je jasan: vjerovatnoća prenosa vlastitih gena se drastično smanjuje, uslijed poligamne konkurencije drugih mužjaka, dok se vjerovatnoća zamjene očinstva drastično povećava. Mužjaci su, ako se pare sa promiskuitetnim ženkama, u opasnosti da alociraju ograničene resurse na podizanje i štićenje potomstva za koje nisu sigurni da je uopće njihovo. Mužjak, stoga, maksimizira šanse za prenos svojih gena onda kada izbjegava promiskuitetne ženke. Rezultat je stigma ženskog promiskuiteta širom živog svijeta.

Drugačije nije ni kod ljudi, mada ljudi tu prostu biološku činjenicu nastoje objasniti svime od religije do ideologije. To ne znači, naravno, da su promiskuitetne žene manje vrijedne kao osobe. Možemo govoriti o izvanrednim ženama, ostvarenim, inteligentnim, kulturno baždarenim. Ali je u genima muškarca njihov promiskuitet percipirati kao upozorenje, barem ako govorimo o reprodukciji, a samim tim i institucijama koje smo izgradili oko čina reprodukcije, kakva je brak. Razlog zašto jednaka stigma ne prati muškarce slijedi iz naprijed rečenog: ženka uvijek zna da je ona majka, mužjak ne.

I tu se, onda, javlja moderna ljevica, pod krinkom liberalizma, koja hoće objasniti da muškarci trebaju negirati svoju prirodu, zarad njihove ideološke agende, da trebaju zatomiti biološke mehanizme koje je evolucija milionima godina kleksala u njima, jer žena treba biti oslobođena i ne određuju je njeni seksualni izbori.

Naravno da je određuju. Milioni propagandnih pamfleta ipak ne mogu nikada odnijeti prevagu nad milionima godina evolucije. Pravedna društva ne znače negiranje ljudske prirode. Slušamo te iste liberale kako se konstantno snebivaju da ne mogu razumjeti, primjerice, negiranje globalnog zagrijavanja, uprkos očiglednim dokazima, ne uvidjevši da oni rade potpuno isti zločin prema nauci onda kada se nauka sudari s njihovom ideološkom agendom.

Zasto nisi opisao muskarce koji upravo jesu sa ostvarenim, inteligentnim i kulutrno bazdaraenim , ali vlro promoskuitetnim zenama ?

negirati biolosku prirodu muskraca je debilizam, ali je jednako bezobrazno nemanje volje razumjeti nedovoljno otkrivenu biolosku potrebu zene

Zato što postoji razlika između anegdote i podataka.

[Connaisseur Karlin]

Ovo nije pitanje morala ili patrijarhata, nego biologije. Naime, biološka činjenica je da, onda kada govorimo o vrstama gdje mužjaci tipično brinu za vlastito potomstvo, mužjaci stigmatiziraju promiskuitetne ženke. Razlog za to je jasan: vjerovatnoća prenosa vlastitih gena se drastično smanjuje, uslijed poligamne konkurencije drugih mužjaka, dok se vjerovatnoća zamjene očinstva drastično povećava. Mužjaci su, ako se pare sa promiskuitetnim ženkama, u opasnosti da alociraju ograničene resurse na podizanje i štićenje potomstva za koje nisu sigurni da je uopće njihovo. Mužjak, stoga, maksimizira šanse za prenos svojih gena onda kada izbjegava promiskuitetne ženke. Rezultat je stigma ženskog promiskuiteta širom živog svijeta.

Drugačije nije ni kod ljudi, mada ljudi tu prostu biološku činjenicu nastoje objasniti svime od religije do ideologije. To ne znači, naravno, da su promiskuitetne žene manje vrijedne kao osobe. Možemo govoriti o izvanrednim ženama, ostvarenim, inteligentnim, kulturno baždarenim. Ali je u genima muškarca njihov promiskuitet percipirati kao upozorenje, barem ako govorimo o reprodukciji, a samim tim i institucijama koje smo izgradili oko čina reprodukcije, kakva je brak. Razlog zašto jednaka stigma ne prati muškarce slijedi iz naprijed rečenog: ženka uvijek zna da je ona majka, mužjak ne.

I tu se, onda, javlja moderna ljevica, pod krinkom liberalizma, koja hoće objasniti da muškarci trebaju negirati svoju prirodu, zarad njihove ideološke agende, da trebaju zatomiti biološke mehanizme koje je evolucija milionima godina kleksala u njima, jer žena treba biti oslobođena i ne određuju je njeni seksualni izbori.

Naravno da je određuju. Milioni propagandnih pamfleta ipak ne mogu nikada odnijeti prevagu nad milionima godina evolucije. Pravedna društva ne znače negiranje ljudske prirode. Slušamo te iste liberale kako se konstantno snebivaju da ne mogu razumjeti, primjerice, negiranje globalnog zagrijavanja, uprkos očiglednim dokazima, ne uvidjevši da oni rade potpuno isti zločin prema nauci onda kada se nauka sudari s njihovom ideološkom agendom.

Zasto nisi opisao muskarce koji upravo jesu sa ostvarenim, inteligentnim i kulutrno bazdaraenim , ali vlro promoskuitetnim zenama ?

negirati biolosku prirodu muskraca je debilizam, ali je jednako bezobrazno nemanje volje razumjeti nedovoljno otkrivenu biolosku potrebu zene

Zato što postoji razlika između anegdote i podataka.

ne kuzim, to je odgovor na moje pitanje, ili reakcija na moju drugu recenicu, budi precizan

[ExNihilo]

Zasto nisi opisao muskarce koji upravo jesu sa ostvarenim, inteligentnim i kulutrno bazdaraenim , ali vlro promoskuitetnim zenama ?

negirati biolosku prirodu muskraca je debilizam, ali je jednako bezobrazno nemanje volje razumjeti nedovoljno otkrivenu biolosku potrebu zene

Zato što postoji razlika između anegdote i podataka.

ne kuzim, to je odgovor na moje pitanje, ili reakcija na moju drugu recenicu, budi precizan

Odgovor na tvoje pitanje. Da pojasnim, pošto ne kužiš.

Takvi muškarci su izuzetak, samim tim anegdotalan su primjer, i nisu relevantni za generalizaciju. Ako, pak, tvrdiš da nisu izuzetak, onda premisa na kojoj počiva cijela ova diskusija, da muškarci stigmatiziraju žene, nije uopće tačna, pa si time sama osporila vlastitu tezu.

Dakle, ili su izuzetak, pa nema potrebe da ih spominjemo, ili teza ne stoji, pa je cijela rasprava bespredmetna.

[Connaisseur Karlin]

Zato što postoji razlika između anegdote i podataka.

ne kuzim, to je odgovor na moje pitanje, ili reakcija na moju drugu recenicu, budi precizan

Odgovor na tvoje pitanje. Da pojasnim, pošto ne kužiš.

Takvi muškarci su izuzetak, samim tim angegdotalan su primjer, i nisu relevantni za generalizaciju. Ako, pak, tvrdiš da nisu izuzetak, onda premisa na kojoj počiva cijela ova diskusija, da muškarci stigmatiziraju žene, nije uopće tačna, pa si time sama osporila vlastitu tezu.

Dakle, ili su izuzetak, pa nema potrebe da ih spominjemo, ili teza ne stoji, pa je cijela rasprava bespredmetna.

ali, hajde obrazlozi, zasto su takvi muskarci izuzeci?

[cLo]

ne kuzim, to je odgovor na moje pitanje, ili reakcija na moju drugu recenicu, budi precizan

Šta zapitkuješ? Naše nije da zapitkujemo! Previše smo se mi pomamile! Znajmo svoje mjesto!

[ExNihilo]

ne kuzim, to je odgovor na moje pitanje, ili reakcija na moju drugu recenicu, budi precizan

Odgovor na tvoje pitanje. Da pojasnim, pošto ne kužiš.

Takvi muškarci su izuzetak, samim tim angegdotalan su primjer, i nisu relevantni za generalizaciju. Ako, pak, tvrdiš da nisu izuzetak, onda premisa na kojoj počiva cijela ova diskusija, da muškarci stigmatiziraju žene, nije uopće tačna, pa si time sama osporila vlastitu tezu.

Dakle, ili su izuzetak, pa nema potrebe da ih spominjemo, ili teza ne stoji, pa je cijela rasprava bespredmetna.

ali, hajde obrazlozi, zasto su takvi muskarci izuzeci?

Vrati se na moj prvi upis.

[Connaisseur Karlin]

Odgovor na tvoje pitanje. Da pojasnim, pošto ne kužiš.

Takvi muškarci su izuzetak, samim tim angegdotalan su primjer, i nisu relevantni za generalizaciju. Ako, pak, tvrdiš da nisu izuzetak, onda premisa na kojoj počiva cijela ova diskusija, da muškarci stigmatiziraju žene, nije uopće tačna, pa si time sama osporila vlastitu tezu.

Dakle, ili su izuzetak, pa nema potrebe da ih spominjemo, ili teza ne stoji, pa je cijela rasprava bespredmetna.

ali, hajde obrazlozi, zasto su takvi muskarci izuzeci?

Vrati se na moj prvi upis.

ali, takve muskrace nisi opisao , zato pitam, sto ih cini posebnim?

[ExNihilo]

ali, hajde obrazlozi, zasto su takvi muskarci izuzeci?

Vrati se na moj prvi upis.

ali, takve muskrace nisi opisao , zato pitam, sto ih cini posebnim?

Vrati se na moj drugi upis.

[Connaisseur Karlin]

Vrati se na moj prvi upis.

ali, takve muskrace nisi opisao , zato pitam, sto ih cini posebnim?

Vrati se na moj drugi upis.

nisi ih opisao

[ExNihilo]

ali, takve muskrace nisi opisao , zato pitam, sto ih cini posebnim?

Vrati se na moj drugi upis.

nisi ih opisao

Pitanje je besmisleno. Kao da pitaš zašto se na DNA spirali prilikom replikacije, s vremena na vrijeme, dogodi pogreška, mada je replikacija mehanizam usavršen milionima godina evolucije.

Odgovor: zato što u prirodi postoji varijacija.

[Connaisseur Karlin]

Vrati se na moj drugi upis.

nisi ih opisao

Pitanje je besmisleno. Kao da pitaš zašto se na DNA spirali prilikom replikacije, s vremena na vrijeme, dogodi pogreška, mada je replikacija mehanizam usavršen milionima godina evolucije.

Odgovor: zato što u prirodi postoji varijacija.

ne znas odogovor

ne postoje besmislena pitanja, ali postoje besmisleni odgovori poput tvog

ja sam te pitala: opisi takve muskarce, a nisi sposban da ih opises

[dale cooper]

Ovo nije pitanje morala ili patrijarhata, nego biologije. Naime, biološka činjenica je da, onda kada govorimo o vrstama gdje mužjaci tipično brinu za vlastito potomstvo, mužjaci stigmatiziraju promiskuitetne ženke. Razlog za to je jasan: vjerovatnoća prenosa vlastitih gena se drastično smanjuje, uslijed poligamne konkurencije drugih mužjaka, dok se vjerovatnoća zamjene očinstva drastično povećava. Mužjaci su, ako se pare sa promiskuitetnim ženkama, u opasnosti da alociraju ograničene resurse na podizanje i štićenje potomstva za koje nisu sigurni da je uopće njihovo. Mužjak, stoga, maksimizira šanse za prenos svojih gena onda kada izbjegava promiskuitetne ženke. Rezultat je stigma ženskog promiskuiteta širom živog svijeta.

Drugačije nije ni kod ljudi, mada ljudi tu prostu biološku činjenicu nastoje objasniti svime od religije do ideologije. To ne znači, naravno, da su promiskuitetne žene manje vrijedne kao osobe. Možemo govoriti o izvanrednim ženama, ostvarenim, inteligentnim, kulturno baždarenim. Ali je u genima muškarca njihov promiskuitet percipirati kao upozorenje, barem ako govorimo o reprodukciji, a samim tim i institucijama koje smo izgradili oko čina reprodukcije, kakva je brak. Razlog zašto jednaka stigma ne prati muškarce slijedi iz naprijed rečenog: ženka uvijek zna da je ona majka, mužjak ne.

I tu se, onda, javlja moderna ljevica, pod krinkom liberalizma, koja hoće objasniti da muškarci trebaju negirati svoju prirodu, zarad njihove ideološke agende, da trebaju zatomiti biološke mehanizme koje je evolucija milionima godina kleksala u njima, jer žena treba biti oslobođena i ne određuju je njeni seksualni izbori.

Naravno da je određuju. Milioni propagandnih pamfleta ipak ne mogu nikada odnijeti prevagu nad milionima godina evolucije. Pravedna društva ne znače negiranje ljudske prirode. Slušamo te iste liberale kako se konstantno snebivaju da ne mogu razumjeti, primjerice, negiranje globalnog zagrijavanja, uprkos očiglednim dokazima, ne uvidjevši da oni rade potpuno isti zločin prema nauci onda kada se nauka sudari s njihovom ideološkom agendom.

Ne vjeruješ da su ljudska priroda i biološki mehanizmi i sami podložni evoluciji i adaptiranju?

[ExNihilo]

nisi ih opisao

Pitanje je besmisleno. Kao da pitaš zašto se na DNA spirali prilikom replikacije, s vremena na vrijeme, dogodi pogreška, mada je replikacija mehanizam usavršen milionima godina evolucije.

Odgovor: zato što u prirodi postoji varijacija.

ne znas odogovor

ne postoje besmislena pitanja, ali postoje besmisleni odgovori poput tvog

ja sam te pitala: opisi takve muskarce, a nisi sposban da ih opises

Educiraj se, trolu.

https://en.wikipedia.org/wiki/Genetic_variation

[ExNihilo]

Ovo nije pitanje morala ili patrijarhata, nego biologije. Naime, biološka činjenica je da, onda kada govorimo o vrstama gdje mužjaci tipično brinu za vlastito potomstvo, mužjaci stigmatiziraju promiskuitetne ženke. Razlog za to je jasan: vjerovatnoća prenosa vlastitih gena se drastično smanjuje, uslijed poligamne konkurencije drugih mužjaka, dok se vjerovatnoća zamjene očinstva drastično povećava. Mužjaci su, ako se pare sa promiskuitetnim ženkama, u opasnosti da alociraju ograničene resurse na podizanje i štićenje potomstva za koje nisu sigurni da je uopće njihovo. Mužjak, stoga, maksimizira šanse za prenos svojih gena onda kada izbjegava promiskuitetne ženke. Rezultat je stigma ženskog promiskuiteta širom živog svijeta.

Drugačije nije ni kod ljudi, mada ljudi tu prostu biološku činjenicu nastoje objasniti svime od religije do ideologije. To ne znači, naravno, da su promiskuitetne žene manje vrijedne kao osobe. Možemo govoriti o izvanrednim ženama, ostvarenim, inteligentnim, kulturno baždarenim. Ali je u genima muškarca njihov promiskuitet percipirati kao upozorenje, barem ako govorimo o reprodukciji, a samim tim i institucijama koje smo izgradili oko čina reprodukcije, kakva je brak. Razlog zašto jednaka stigma ne prati muškarce slijedi iz naprijed rečenog: ženka uvijek zna da je ona majka, mužjak ne.

I tu se, onda, javlja moderna ljevica, pod krinkom liberalizma, koja hoće objasniti da muškarci trebaju negirati svoju prirodu, zarad njihove ideološke agende, da trebaju zatomiti biološke mehanizme koje je evolucija milionima godina kleksala u njima, jer žena treba biti oslobođena i ne određuju je njeni seksualni izbori.

Naravno da je određuju. Milioni propagandnih pamfleta ipak ne mogu nikada odnijeti prevagu nad milionima godina evolucije. Pravedna društva ne znače negiranje ljudske prirode. Slušamo te iste liberale kako se konstantno snebivaju da ne mogu razumjeti, primjerice, negiranje globalnog zagrijavanja, uprkos očiglednim dokazima, ne uvidjevši da oni rade potpuno isti zločin prema nauci onda kada se nauka sudari s njihovom ideološkom agendom.

Ne vjeruješ da su ljudska priroda i biološki mehanizmi i sami podložni evoluciji i adaptiranju?

Naravno da jesu, pa tako su i nastali mehanizmi o kojima pišem. Samo što adaptacija ima svoje mehanizme, a u iste ne spada wishful thinking.

[Connaisseur Karlin]

Pitanje je besmisleno. Kao da pitaš zašto se na DNA spirali prilikom replikacije, s vremena na vrijeme, dogodi pogreška, mada je replikacija mehanizam usavršen milionima godina evolucije.

Odgovor: zato što u prirodi postoji varijacija.

ne znas odogovor

ne postoje besmislena pitanja, ali postoje besmisleni odgovori poput tvog

ja sam te pitala: opisi takve muskarce, a nisi sposban da ih opises

Educiraj se, trolu.

https://en.wikipedia.org/wiki/Genetic_variation

to nije odgovor na moje pitanje

cekam konkretan tvoj odogovor, zasto su doticni muskraci posebni

[piupiu]

@dale cooper Kažu naučnici da smo psihološki na identičnom nivou kao i u Kameno doba.

A ja bih rekla da činjenica da uopšte imamo ovako kompleksno društvo, pa onda, na primjer, da imamo društvo kojem više nije normalno da na trgovima ljude mučimo užarenim kliještima i raščetvorujemo, a bilo je, nema ni 200 godina; svjedoči o tome da se razvijamo.

[SaraFina]

U zapadnim kulturama recimo broj seksualnih partnera je veći, Dok je u islamskom (šerijatskom) društvu mnogo manji kod zenske populacije. Što znači da je taj broj relativan???? i da se mijenja od kulture do kulture. Kako onda takvo shvatanje promiskuiteta da dopre do same suštine ove pojave?


Ne mogu kvotati Nihilčiću pitanje

[dale cooper]

Ovo nije pitanje morala ili patrijarhata, nego biologije. Naime, biološka činjenica je da, onda kada govorimo o vrstama gdje mužjaci tipično brinu za vlastito potomstvo, mužjaci stigmatiziraju promiskuitetne ženke. Razlog za to je jasan: vjerovatnoća prenosa vlastitih gena se drastično smanjuje, uslijed poligamne konkurencije drugih mužjaka, dok se vjerovatnoća zamjene očinstva drastično povećava. Mužjaci su, ako se pare sa promiskuitetnim ženkama, u opasnosti da alociraju ograničene resurse na podizanje i štićenje potomstva za koje nisu sigurni da je uopće njihovo. Mužjak, stoga, maksimizira šanse za prenos svojih gena onda kada izbjegava promiskuitetne ženke. Rezultat je stigma ženskog promiskuiteta širom živog svijeta.

Drugačije nije ni kod ljudi, mada ljudi tu prostu biološku činjenicu nastoje objasniti svime od religije do ideologije. To ne znači, naravno, da su promiskuitetne žene manje vrijedne kao osobe. Možemo govoriti o izvanrednim ženama, ostvarenim, inteligentnim, kulturno baždarenim. Ali je u genima muškarca njihov promiskuitet percipirati kao upozorenje, barem ako govorimo o reprodukciji, a samim tim i institucijama koje smo izgradili oko čina reprodukcije, kakva je brak. Razlog zašto jednaka stigma ne prati muškarce slijedi iz naprijed rečenog: ženka uvijek zna da je ona majka, mužjak ne.

I tu se, onda, javlja moderna ljevica, pod krinkom liberalizma, koja hoće objasniti da muškarci trebaju negirati svoju prirodu, zarad njihove ideološke agende, da trebaju zatomiti biološke mehanizme koje je evolucija milionima godina kleksala u njima, jer žena treba biti oslobođena i ne određuju je njeni seksualni izbori.

Naravno da je određuju. Milioni propagandnih pamfleta ipak ne mogu nikada odnijeti prevagu nad milionima godina evolucije. Pravedna društva ne znače negiranje ljudske prirode. Slušamo te iste liberale kako se konstantno snebivaju da ne mogu razumjeti, primjerice, negiranje globalnog zagrijavanja, uprkos očiglednim dokazima, ne uvidjevši da oni rade potpuno isti zločin prema nauci onda kada se nauka sudari s njihovom ideološkom agendom.

Ne vjeruješ da su ljudska priroda i biološki mehanizmi i sami podložni evoluciji i adaptiranju?

Naravno da jesu, pa tako su i nastali mehanizmi o kojima pišem. Samo što adaptacija ima svoje mehanizme, a u iste ne spada wishful thinking.

Wishful thinking? Koje mehanizme?

[SaraFina]

@dale cooper Kažu naučnici da smo psihološki na identičnom nivou kao i u Kameno doba.

A ja bih rekla da činjenica da uopšte imamo ovako kompleksno društvo, pa onda, na primjer, da imamo društvo kojem više nije normalno da na trgovima ljude mučimo užarenim kliještima i raščetvorujemo, a bilo je, nema ni 200 godina; svjedoči o tome da se razvijamo.

Navedi brutalniji primjer od trgovine ljudima. Obrezivanje zena recimo. Počast današnjice i prisutan u kulturama gdje se zenski promiskuitet mjeri u promilima.

[cLo]

https://www.realclearscience.com/articl ... 10246.html

Some past studies support these ideas and find female promiscuity is associated with higher speciation rates, although other studies find little evidence for this. However, a new study published in Evolution suggests the exact opposite. The data shows that in shorebirds, there are more subspecies (races) among monogamous species than among more promiscuous species. So what’s going on here?

The study authors, led by Josephine D'Urban Jackson, suggest that the answer lies in promiscuous birds dispersing in search of more mates. More dispersal means that populations mix freely and exchange genes. This makes it less likely for sexual selection to produce different traits in different populations, so reducing the chance of a completely new species evolving. In contrast, monogamous couples move around less, and mate within a more local pool of birds. This allows populations to genetically diverge over time, eventually becoming different species.