Forum Klix.ba

Tatars Nogais who had moved into the area during the Golden Horde conquest. The eastern part of this territory was an integral part of the Zaporozhian Sich, which had been settled and ruled by the Ruthenian/Ukrainian Cossacks since the 15th century.

flexibila wrote:Dali su Otomani bili staraosjedioci na tom prostoru ili su ga okupirali..
Vidis tu se pitanje postavlja ciju i koju istoriju pisemo i pricamo...Pitanje za tebe je "prije Otomana ko je zivio na tim prostorima"

Havatar wrote:

Tatars Nogais who had moved into the area during the Golden Horde conquest. The eastern part of this territory was an integral part of the Zaporozhian Sich, which had been settled and ruled by the Ruthenian/Ukrainian Cossacks since the 15th century.

cyprus wrote:

flexibila wrote:Dali su Otomani bili staraosjedioci na tom prostoru ili su ga okupirali..
Vidis tu se pitanje postavlja ciju i koju istoriju pisemo i pricamo...Pitanje za tebe je "prije Otomana ko je zivio na tim prostorima"

Priča o starosjediocima i autohtonim narodima za neko područje je vazda bila interesantna i nadasve vrlo relevantna Oči zabole koliko je relevantna...

Odgovor u slučaju Ukrajine bi bilo: starosjedioci su Sarmati, ako ne računamo plemena koja su oni otjerali odatle

flexibila wrote:

cyprus wrote:

flexibila wrote:Dali su Otomani bili staraosjedioci na tom prostoru ili su ga okupirali..
Vidis tu se pitanje postavlja ciju i koju istoriju pisemo i pricamo...Pitanje za tebe je "prije Otomana ko je zivio na tim prostorima"

Priča o starosjediocima i autohtonim narodima za neko područje je vazda bila interesantna i nadasve vrlo relevantna Oči zabole koliko je relevantna...

Odgovor u slučaju Ukrajine bi bilo: starosjedioci su Sarmati, ako ne računamo plemena koja su oni otjerali odatle

Kopirati i podebljano a ne samo moj post, jer se vadi iz konteksa.....Nesto me podsjeca na ove preko Drine i njihovo tumacenje istorije, da smo mi Bosnjaci poturceni srbi ..............

Seamus wrote:Ukrajinski identitet a posebno ukrajinski jezik slican je u poltickom smislu katalonskom jeziku. pitajte bilo koga iz Barselone da li se tamo pricao katalonski jezik recimo 1984. Niko tada nije znao katalonski jezik osim mozda par entuzijasta. jezik je bio prakticno izumro i svi su govorili samo spanski. zaista je nevazno da li je to bio rezultat sistematskog spaniziranja katalonije ili je katalonski kao nebitan jezik nestao samim tim sto je spanski jedan najpopularnijih svjetskih jezika - bitno je jedino to da je obnovljen sistematskom nacionalistickom katalonskom politikom koja je silovala u zdrav mozak sve nadolazece generacije kako je to njihov identitet i kako je bitno nauciti taj jezik, pa su ga morali svi uciti u skoli dok ga konacno nisu naucili i dok, na silu taj jezik nije postao dovoljno popularan da je polovini stanovnistva to sada - drugi jezik.

Sad su napravili razdor u drzavi i imas slucaj gdje se podizu zidovi i manipulise sa ljudima tamo gdje to uopste nije bil potrebno. Jugoslavija je tako mogla da bude drzava jugoslovena koji pricaju jugoslovenski jezik, ali nekome je bilo u interesu soliti pamet debilima kako su toboze bitni neki partikularni identiteti... Ista stvar sa Ukrajinom. Potpuno suvisan jezik je skoro nestao dok neka nacionalisticka gamad nije dosla da ga obnavlja i sere kako je neko nekad rusificiram. vrlo bitno...

jefferson wrote:Ok, SAD nisu ispostovale itd, itd. To je kao kada Bakir izetbegovic kaze: ove demonstracije su orkestrirane iz centara moci izvan BiH. To je demagogija. Recimo nek sve sto si ti navo, je 100% tacno!
De odgovori, sto je Rusija bolja za prosjecnog Ukrajinca nego neoliberalizam? Kako ce se Ruski zagrljaj pozitivno odraziti na kupovnu moc/standard zivota/kvalitet zivota prosjecnog Ukrajinca?
Filozofiras previse, uopste ne uzimajuci u obzir da isto kao sto SAD nemaju pravo da se mjesaju u unutrasnje poslove Ukrajine, to pravo nema ni Rusija.
Ali, oni to mogu.
Stoga eto, de nam objasni (kao i ostale kolege forumasi) sto je za prosjecnog Ukrajinca bolja Rusija nego Zapad?

Challenger__ wrote:ts,ts,ts... Bože sačuvaj.



______

Odjava, definitivno.

Graf_Spee wrote:

najbolji animirani klip za prikazivanje necijeg "prava" za teritorij, gdje prestaje svaka diskusija

Kaligula I wrote: ...e, stvarno, svašta na ovom forumu...volio bih znati da li je to smišljena strategija, da suprotnu stranu izbace iz kolotečine, ili je to posljedica nemoći?...

Havatar wrote:Kaze osoba koju demantuje tekst sa linka koji je sam postavio.

U prošlom komentaru o najnovijoj svjetskoj krizi sam govorio o problemu Gruzije, odnosno o pokušaju Sjedinjenih Američkih Država da institucije, koje su navodno namijenjene obrani Amerike i zapadnog svijeta od moguće agresije, koristi kao sredstvo proširivanja svog geostrateškog utjecaja i širenja zone u kojoj zapadne sile na čelu s Amerikom donose sve strateške odluke.Može biti da su takav stav i pretjerana briga za sigurnost zapadnog svijeta bili opravdani dok je postojao komunizam, koji je barem programski ako ne i praktički, imao strateški cilj da dovede pobjede komunizma u cijelom svijetu. Ali, ta je briga uveliko smanjena i postala je gotovo sasvim izlišna u situaciji kad je komunizam kao svjetski sistem i sila pao i kad je najveći broj bivših zemalja komunizma, posebno u Europi, doživio ili doživljava tranziciju u kapitalističke zemlje, a bivši Sovjetski Savez se čak dobrovoljno razišao i transformirao u Rusku Federaciju i niz samostalnih zemalja ili zemalja koje imaju određene ugovorne veze s Rusijom, ali više nisu sastavni dio ruske države niti su dio svjetskog sistema komunizma, koji i ne postoji, a što ni Rusija nije još od 1990. godine..Interesantno je primijetiti da je u vrijeme kad je u carskoj Rusiji došlo do revolucije i kad je nastala komunistička vlada i kad se ta vlada, uprkos snažnoj oružanoj intervenciji zapadnih sila i kontrarevoluciji, ipak održala, nastao tzv. Cordone Sanitaire oko komunističke Rusije, a taj je imao zadatak da spriječi širenje te države i njenog utjecaja u ostatak Europe. Međutim, ništa manje nije interesantno da se takav Cordone ali sada Militaire stvara opet i to ne više oko komunističke nego tranzicijske Rusije, koja postaje isto onoliko demokratska koliko je to svaka druga postkomunistička država u istočnoj Europi, ali koja ne može da postane istovremeno i pion u rukama onih koji vode zapadnu politiku, kao što se to događa sa drugim bivšim komunističkim zemljama.Rusija je suviše velika i moćna za nešto tako. Tu, u odnosu prema Rusiji, nešto smrdi, rekli bi naši stari, tj. nešto s logikom postupanja u odnosima prema njoj nije u redu. Ako je komunizam bio glavni protivnik i opasnost za zapadni kapitalistički svijet, kako to da to postaje i postkomunistička Rusija, koja se, kako vidimo i znamo, veoma radikalno odrekla svog komunističkog nasljeđa. Stvar je mnogo dublja i ne može se i ne da se svoditi na odnos kapitalizam – komunizam. Pretvarajući nekada obrambeni savez NATO, koji je imao funkciju da štiti Zapad od penetracije komunizma, u sasvim očigledan ofenzivni vojni i politički savez, zapadni svijet sada preuzima ulogu onog faktora u svjetskoj politici koji ugrožava nastalo postkomunističko stanje.

To se može vidjeti ne samo u slučaju odnosa prema Rusiji nego i u mnogim drugim slučajevima, kao što su ratovi u Arapskom zalivu i na drugim mjestima ili u jednostranim odlukama Zapada, koje ignoriraju postojeća međunarodnopravna stanja, gdje se zapadne sile javljaju kao nosioci političkih, diplomatskih, ekonomskih, pravnih i oružanih intervencija, naravno, pokrivenih ideološkim i političkim plaštevima o ugroženosti Zapada i ljudskih sloboda, kao da one na Zapadu cvjetaju, ali u stvari s jasnim strateškim ciljevima opkoljavanja jedinih sila u svijetu koje su u stanju da se efikasno odupiru sve izraženijoj težnji vodećih zapadnih sila da cijelom svijetu nametnu svoju dominaciju, svoj način mišljenja, svoju kulturu i svoju ideologiju.To je smisao europskih i sjevernoatlantskih integracija, kako se taj proces naziva kod nas, a to je ono čemu teže i naši politički polupismeni i u većini slučajeva korumpirani političari, i on se sastoji u stvaranju jedne homogene političke, ekonomske i vojno-strateške sfere, koja će se prostirati sjeverno od polutara i obuhvatati sve zemlje i narode do granica – Rusije i Kine.

Ova strategija ima dalekosežne ciljeve i implikacije po stanje odnosa u svijetu. Ona je, nema nikakve sumnje, uperena prvenstveno protiv Rusije, budući da Rusija u Europi nema adekvatnog kontraparta, dok je ona samo posredno uperena i protiv Kine. Kina, naime, ima historijske kontraparte i u bilo kom slučaju da iskaže tendencije proširivanja svog utjecaja upućena je ka Himalajima i Hindukušu na jednoj, indokineskim narodima na drugoj, Japanu na trećoj i Rusiji, Mongoliji i srednjoj Aziji na četvrtoj strani.

Nijedan od tih pravaca djelovanja ne donosi neke velike strateške pomake, ali može donijeti velike probleme za Kinu zbog mogućnosti sukoba sa cijelim islamskim svijetom i mnogoljudnom Indijom. Zbog toga se Kina može izuzeti iz ovih strategijskih računica i pažnja koncentrirati na Rusiju.Rusija je najviše ranjiva iz Azije. Svi napadi na Rusiju iz Europe su obavezno završili katastrofama zavojevača, ali iz Azije nisu (Tatari su godinama vladali Rusijom). Međutim, azijski prostori su u ovom momentu teško dostupni za bilo kakvo uspješno djelovanje koje bi imalo antiruski karakter. Sibir je velika ruska baza koja sadrži neograničene mogućnosti, a to je postao još u XVI vijeku, od vremena kada je Jermak Timofejević ušao u Sibir i uveo carsku vlast na tim neograničenim prostorima. Rusija je postupala u Sibiru sasvim suprotno od načina kako je postupala Amerika u odnosu na svoj Divlji zapad. Originalni narodi nisu istrijebljeni nego su i oni i njihove kulture i jezici, kao i kulture i jezici ostalih azijskih naroda – Tibetanaca, mnogih azijskih i srednjeazijskih naroda i grupa plemena, uvedeni u prostore nauke, kulture, pa onda i civlizacije.

Rusija nije dopustila da civilizovanje uništi originalnu kulturu, jezike i život tih ljudi, kako se to događa u svim zemljama kolonijalizma ili u Americi, pa da ih onda izučava kao mrtve muzejske eksponate. Institut za Vosotokovedenije Carskog univerziteta u Petrovgradu, taj najveći i najsjajniji institut koji je svjetska nauka imala za proučavanje istočnih naroda, njihovih jezika i kultura, bio je središte koje je uvelo sve te narode u prostore kulture i omogućilo im da ostanu ono što su bili. Kad danas slušam kako mnogi polovično učeni sveznadari govore s nipodaštavanjem o ruskoj nauci i kulturi hvatam se za glavu. Bio sam u Rusiji i izučavao sam tamošnje prilike. Bio sam u srednjoj Aziji, naravno ne kao špijun MI6 (kao Deakin) ili neke druge obavještajne agencije, nego kao samostalni naučnik koji je proučavao duhovne i kulturne veze mog naroda i naroda tog velikog područja, u stvari kolijevke jedne vrste u islamu veoma bitne duhovnosti, i tamo sam imao prilike da vidim i čujem o stanju stvari i da razgovaram s mnogim ljudima.Kad sam u drevnom Samarkandu, koji pamti i Aleksandra Velikog, posjetio čuveni arheološki resort Šahizindan, tj. brdo na kojem se nalazi niz veličanstvenih mauzoleja (turbeta) velikih vladara tog svijeta, posebno Gur-Emira ili Timurlenka (Tamerlan), susreo sam se slučajno sa glavnim muftijom cijele srednje Azije. Bio je to relativno mlad čovjek, veoma lijepog i dostojanstvenog izgleda i još ljepše odjeće.

S njim sam imao dug razgovor o prilikama u kojima žive muslimani srednje Azije pod ruskom i potom sovjetskom upravom. Taj mi je čovjek savršeno plastično ocrtao ulogu Rusa i Sovjeta u njihovoj novijoj historiji. Rusi su u taj prostor došli 1861. godine. Tada mi je kazao: "Mi smo se borili sa Sovjetima za Veliki Turkmenistan, ali smo tu bitku izgubili jer je taj cilj sama historija odbacila. Ruse i Sovjete smo prihvatili jer smo morali, a zatim smo shvatili da pod njima možemo dobiti svoje nacionalne države (Uzbekistan, Kazahstan, Tadžikistan, Turkmenistan, Kirgistan) i sačuvati svoje narodne kulture, a one su toliko impregnirane islamom da je i islam, kako vidite, preživio u ovim krajevima kao dio priznatih narodnih kultura. Sami nikada ne bismo postigli ovakav industrijski, prosvjetni, naučni i kulturni razvoj da nismo prihvatili Ruse ili da su nam umjesto njih došli Englezi, kao u Indiji, Iraku ili Persiji.Sada imamo države, industriju, nauku i moderne naučne i školske institucije, pozorišta, opere, balete i muzičke akademije i samo čekamo vrijeme, a znamo da će ono doći, kada ćemo dobiti i državnu neovisnost. Da to nismo prihvatili bili bismo i ostali u onom položaju u kojem se nalaze ostali muslimani u Aziji i Africi, tj. u položaju kolonijalnih naroda i krajnjeg siromaštva." Taj čovjek mi je ne samo otkrio tajnu azijatskog mišljenja i strpljenja, za koje sam i sam imao razumijevanje jer i kod nas u Bosni je sabur najvažnija osobina ljudskog odnosa prema događanjima života, nego mi je ukazao na moguće puteve kojima će ići budući razvoj.

Sve se dogodilo kako mi je on kazao daleke 1975. godine u Samarkandu u džamiji posvećenoj jednom članu časne familije božjeg poslanika a. s. koji je u taj kraj donio islam.Upravo je, u strateškom smislu, ova zona ona jedina preko koje je moguće, pored Europe, direktno ući u zonu strateških, ekonomskih i vitalnih interesa Rusije, a to se sada događa. Dolazi se iz Europe – Poljska, Češka i druge zemlje, preko Kavkaza – Gruzija, preko srednje Azije – preko Avganistana i Irana. Upravo to je razlog zbog kojeg je Iran toliko intenzivno u fokusu interesa i napada zapadnih zemalja. Nije atomsko oružje Ahmadinedžada bitno, nego meki trbuh Rusije preko iranskog Azerbejdžana i Kaspijskog jezera.

Dakle, niti je istina, niti je interes, niti su razlozi ikada samo na jednoj strani u odnosima dva elementa neke situacije i svako ko želi da bude objektivan posmatrač i ocjenjuje stvari po argumentima, a ne simpatijama i pukim interesima, mora uzimati u obzir sve argumente i sve strane stvari. Kod nas, u atmosferi iznuđenog prozapadnjaštva, nije nikakvo čudo da se o Rusiji misli loše i pogrešno. Zaboravlja se, međutim, da Rusiju od toga glava neće zaboljeti, ali neke od nas može.

Havatar wrote:

Challenger__ wrote:

Na današnjem jugoistoku Ukrajine su živjeli Rusi (i drugi narodi) u oblasti koja se zvala - Novorusija. Nju je Lenjin priključio Ukrajini.

Novorussia za početnike

When it was taken from the Ottomans, the region was sparsely populated and home to several ethnic groups, of which the most numerous were Romanians and Ruthenians (Ukrainians

Novorossiya changed during the beginning of the 19th century due to the intensive movement of colonists of various nationalities, who rapidly created towns, villages and agricultural colonies in the area

U prošlom komentaru o najnovijoj svjetskoj krizi sam govorio o problemu Gruzije, odnosno o pokušaju Sjedinjenih Američkih Država da institucije, koje su navodno namijenjene obrani Amerike i zapadnog svijeta od moguće agresije, koristi kao sredstvo proširivanja svog geostrateškog utjecaja i širenja zone u kojoj zapadne sile na čelu s Amerikom donose sve strateške odluke.Može biti da su takav stav i pretjerana briga za sigurnost zapadnog svijeta bili opravdani dok je postojao komunizam, koji je barem programski ako ne i praktički, imao strateški cilj da dovede pobjede komunizma u cijelom svijetu. Ali, ta je briga uveliko smanjena i postala je gotovo sasvim izlišna u situaciji kad je komunizam kao svjetski sistem i sila pao i kad je najveći broj bivših zemalja komunizma, posebno u Europi, doživio ili doživljava tranziciju u kapitalističke zemlje, a bivši Sovjetski Savez se čak dobrovoljno razišao i transformirao u Rusku Federaciju i niz samostalnih zemalja ili zemalja koje imaju određene ugovorne veze s Rusijom, ali više nisu sastavni dio ruske države niti su dio svjetskog sistema komunizma, koji i ne postoji, a što ni Rusija nije još od 1990. godine..Interesantno je primijetiti da je u vrijeme kad je u carskoj Rusiji došlo do revolucije i kad je nastala komunistička vlada i kad se ta vlada, uprkos snažnoj oružanoj intervenciji zapadnih sila i kontrarevoluciji, ipak održala, nastao tzv. Cordone Sanitaire oko komunističke Rusije, a taj je imao zadatak da spriječi širenje te države i njenog utjecaja u ostatak Europe. Međutim, ništa manje nije interesantno da se takav Cordone ali sada Militaire stvara opet i to ne više oko komunističke nego tranzicijske Rusije, koja postaje isto onoliko demokratska koliko je to svaka druga postkomunistička država u istočnoj Europi, ali koja ne može da postane istovremeno i pion u rukama onih koji vode zapadnu politiku, kao što se to događa sa drugim bivšim komunističkim zemljama.Rusija je suviše velika i moćna za nešto tako. Tu, u odnosu prema Rusiji, nešto smrdi, rekli bi naši stari, tj. nešto s logikom postupanja u odnosima prema njoj nije u redu. Ako je komunizam bio glavni protivnik i opasnost za zapadni kapitalistički svijet, kako to da to postaje i postkomunistička Rusija, koja se, kako vidimo i znamo, veoma radikalno odrekla svog komunističkog nasljeđa. Stvar je mnogo dublja i ne može se i ne da se svoditi na odnos kapitalizam – komunizam. Pretvarajući nekada obrambeni savez NATO, koji je imao funkciju da štiti Zapad od penetracije komunizma, u sasvim očigledan ofenzivni vojni i politički savez, zapadni svijet sada preuzima ulogu onog faktora u svjetskoj politici koji ugrožava nastalo postkomunističko stanje.

To se može vidjeti ne samo u slučaju odnosa prema Rusiji nego i u mnogim drugim slučajevima, kao što su ratovi u Arapskom zalivu i na drugim mjestima ili u jednostranim odlukama Zapada, koje ignoriraju postojeća međunarodnopravna stanja, gdje se zapadne sile javljaju kao nosioci političkih, diplomatskih, ekonomskih, pravnih i oružanih intervencija, naravno, pokrivenih ideološkim i političkim plaštevima o ugroženosti Zapada i ljudskih sloboda, kao da one na Zapadu cvjetaju, ali u stvari s jasnim strateškim ciljevima opkoljavanja jedinih sila u svijetu koje su u stanju da se efikasno odupiru sve izraženijoj težnji vodećih zapadnih sila da cijelom svijetu nametnu svoju dominaciju, svoj način mišljenja, svoju kulturu i svoju ideologiju.To je smisao europskih i sjevernoatlantskih integracija, kako se taj proces naziva kod nas, a to je ono čemu teže i naši politički polupismeni i u većini slučajeva korumpirani političari, i on se sastoji u stvaranju jedne homogene političke, ekonomske i vojno-strateške sfere, koja će se prostirati sjeverno od polutara i obuhvatati sve zemlje i narode do granica – Rusije i Kine.

Ova strategija ima dalekosežne ciljeve i implikacije po stanje odnosa u svijetu. Ona je, nema nikakve sumnje, uperena prvenstveno protiv Rusije, budući da Rusija u Europi nema adekvatnog kontraparta, dok je ona samo posredno uperena i protiv Kine. Kina, naime, ima historijske kontraparte i u bilo kom slučaju da iskaže tendencije proširivanja svog utjecaja upućena je ka Himalajima i Hindukušu na jednoj, indokineskim narodima na drugoj, Japanu na trećoj i Rusiji, Mongoliji i srednjoj Aziji na četvrtoj strani.

Nijedan od tih pravaca djelovanja ne donosi neke velike strateške pomake, ali može donijeti velike probleme za Kinu zbog mogućnosti sukoba sa cijelim islamskim svijetom i mnogoljudnom Indijom. Zbog toga se Kina može izuzeti iz ovih strategijskih računica i pažnja koncentrirati na Rusiju.Rusija je najviše ranjiva iz Azije. Svi napadi na Rusiju iz Europe su obavezno završili katastrofama zavojevača, ali iz Azije nisu (Tatari su godinama vladali Rusijom). Međutim, azijski prostori su u ovom momentu teško dostupni za bilo kakvo uspješno djelovanje koje bi imalo antiruski karakter. Sibir je velika ruska baza koja sadrži neograničene mogućnosti, a to je postao još u XVI vijeku, od vremena kada je Jermak Timofejević ušao u Sibir i uveo carsku vlast na tim neograničenim prostorima. Rusija je postupala u Sibiru sasvim suprotno od načina kako je postupala Amerika u odnosu na svoj Divlji zapad. Originalni narodi nisu istrijebljeni nego su i oni i njihove kulture i jezici, kao i kulture i jezici ostalih azijskih naroda – Tibetanaca, mnogih azijskih i srednjeazijskih naroda i grupa plemena, uvedeni u prostore nauke, kulture, pa onda i civlizacije.

Rusija nije dopustila da civilizovanje uništi originalnu kulturu, jezike i život tih ljudi, kako se to događa u svim zemljama kolonijalizma ili u Americi, pa da ih onda izučava kao mrtve muzejske eksponate. Institut za Vosotokovedenije Carskog univerziteta u Petrovgradu, taj najveći i najsjajniji institut koji je svjetska nauka imala za proučavanje istočnih naroda, njihovih jezika i kultura, bio je središte koje je uvelo sve te narode u prostore kulture i omogućilo im da ostanu ono što su bili. Kad danas slušam kako mnogi polovično učeni sveznadari govore s nipodaštavanjem o ruskoj nauci i kulturi hvatam se za glavu. Bio sam u Rusiji i izučavao sam tamošnje prilike. Bio sam u srednjoj Aziji, naravno ne kao špijun MI6 (kao Deakin) ili neke druge obavještajne agencije, nego kao samostalni naučnik koji je proučavao duhovne i kulturne veze mog naroda i naroda tog velikog područja, u stvari kolijevke jedne vrste u islamu veoma bitne duhovnosti, i tamo sam imao prilike da vidim i čujem o stanju stvari i da razgovaram s mnogim ljudima.Kad sam u drevnom Samarkandu, koji pamti i Aleksandra Velikog, posjetio čuveni arheološki resort Šahizindan, tj. brdo na kojem se nalazi niz veličanstvenih mauzoleja (turbeta) velikih vladara tog svijeta, posebno Gur-Emira ili Timurlenka (Tamerlan), susreo sam se slučajno sa glavnim muftijom cijele srednje Azije. Bio je to relativno mlad čovjek, veoma lijepog i dostojanstvenog izgleda i još ljepše odjeće.

S njim sam imao dug razgovor o prilikama u kojima žive muslimani srednje Azije pod ruskom i potom sovjetskom upravom. Taj mi je čovjek savršeno plastično ocrtao ulogu Rusa i Sovjeta u njihovoj novijoj historiji. Rusi su u taj prostor došli 1861. godine. Tada mi je kazao: "Mi smo se borili sa Sovjetima za Veliki Turkmenistan, ali smo tu bitku izgubili jer je taj cilj sama historija odbacila. Ruse i Sovjete smo prihvatili jer smo morali, a zatim smo shvatili da pod njima možemo dobiti svoje nacionalne države (Uzbekistan, Kazahstan, Tadžikistan, Turkmenistan, Kirgistan) i sačuvati svoje narodne kulture, a one su toliko impregnirane islamom da je i islam, kako vidite, preživio u ovim krajevima kao dio priznatih narodnih kultura. Sami nikada ne bismo postigli ovakav industrijski, prosvjetni, naučni i kulturni razvoj da nismo prihvatili Ruse ili da su nam umjesto njih došli Englezi, kao u Indiji, Iraku ili Persiji.Sada imamo države, industriju, nauku i moderne naučne i školske institucije, pozorišta, opere, balete i muzičke akademije i samo čekamo vrijeme, a znamo da će ono doći, kada ćemo dobiti i državnu neovisnost. Da to nismo prihvatili bili bismo i ostali u onom položaju u kojem se nalaze ostali muslimani u Aziji i Africi, tj. u položaju kolonijalnih naroda i krajnjeg siromaštva." Taj čovjek mi je ne samo otkrio tajnu azijatskog mišljenja i strpljenja, za koje sam i sam imao razumijevanje jer i kod nas u Bosni je sabur najvažnija osobina ljudskog odnosa prema događanjima života, nego mi je ukazao na moguće puteve kojima će ići budući razvoj.

Sve se dogodilo kako mi je on kazao daleke 1975. godine u Samarkandu u džamiji posvećenoj jednom članu časne familije božjeg poslanika a. s. koji je u taj kraj donio islam.Upravo je, u strateškom smislu, ova zona ona jedina preko koje je moguće, pored Europe, direktno ući u zonu strateških, ekonomskih i vitalnih interesa Rusije, a to se sada događa. Dolazi se iz Europe – Poljska, Češka i druge zemlje, preko Kavkaza – Gruzija, preko srednje Azije – preko Avganistana i Irana. Upravo to je razlog zbog kojeg je Iran toliko intenzivno u fokusu interesa i napada zapadnih zemalja. Nije atomsko oružje Ahmadinedžada bitno, nego meki trbuh Rusije preko iranskog Azerbejdžana i Kaspijskog jezera.

Dakle, niti je istina, niti je interes, niti su razlozi ikada samo na jednoj strani u odnosima dva elementa neke situacije i svako ko želi da bude objektivan posmatrač i ocjenjuje stvari po argumentima, a ne simpatijama i pukim interesima, mora uzimati u obzir sve argumente i sve strane stvari. Kod nas, u atmosferi iznuđenog prozapadnjaštva, nije nikakvo čudo da se o Rusiji misli loše i pogrešno. Zaboravlja se, međutim, da Rusiju od toga glava neće zaboljeti, ali neke od nas može.

Challenger__ wrote:- Ne može to tako. Do ovog linka si kriminalizovao komunizam, a sada kriminalizuješ carsku Rusiju, jer si, pretpostavljam, po prvi put čuo da je Ukrajina nastala u ovim granicama u komunizmu. Prvo nauči osnovne činjenice o nekoj temi, pa tek onda polemiši.

_________

Hajde, upoznaj forum sa tim stradanjem Roma, mani se toga "vjeruj mi na riječ". Daj izvore, dokaze, činjenice.

Havatar wrote:Sto se tice Roma : https://twitter.com/ngumenyuk/status/457502430507597824

Havatar wrote:http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ro ... eparatista

Challenger__ wrote:p.s.

Objektivni_navijač je koju stranicu iza postavio video u kome seljaci tvrde da su ih ukrajinski rezervisti pokrali, uzevši im hranu, lijekove itd.



- Ama, stvar je jasna. Neodgovorni potezi samozvane "vlade" u Kijevu doveli so do ove situacije u kojoj je nastupila potpuna anarhija. Ne stvara se država premlaćivanjem policajaca, tužilaca, urednika, građana... Tako se devastiraju državni organi i država u cjelini.


Čitamo se.

Seamus wrote:

General War wrote:

Challenger__ wrote:p.s.

Objektivni_navijač je koju stranicu iza postavio video u kome seljaci tvrde da su ih ukrajinski rezervisti pokrali, uzevši im hranu, lijekove itd.



- Ama, stvar je jasna. Neodgovorni potezi samozvane "vlade" u Kijevu doveli so do ove situacije u kojoj je nastupila potpuna anarhija. Ne stvara se država premlaćivanjem policajaca, tužilaca, urednika, građana... Tako se devastiraju državni organi i država u cjelini.


Čitamo se.

Ali se zato pokusava prikazati nekakva vjestacka imeprija na drugoj strani (a do prije neku godinu ceceni naoruzani do zuba udju u Moskovsku baletnu salu putujuci hiljadu kilometara naoruzani do zuba, otimaju bolnice i sela sirom rusije pored nepobjedive te ruske armije od koje danas samo poslije nekoliko godina svi drhte...jasta)...anarhija u jednoj drzavi koja nije ni po cemu ugorzila drugu drzavu, nije razlog za okupaciju i ruski etnocki inzenjering...i Hitleru, Milosevicu je to polazilo za rukom godinama, dok nije sve krenulo naopako.

ma nemoj? a talibani na vlasti u afganistanu su razlog za invaziju afganistana? ili na primjer, nepostojec oruzje za masovno unistenje u iraku je razlog za invaziju iraka?

pogledaj malo na karti gdje je amerika a gdje afganistan i irak, pa onda uporedi gdje je ukrajina u odnosu na rusiju - šta je bliže?

i lazes za etnicki inzinjering.