Evo da i ja dam svoj mali doprinos ovoj, moram priznati, jako zanimljivoj temi.
Naime, moji su kupili stan na Vracama u Septembru 90'. Nekadašnja Petrovačka ulica, sada se zove čini mi se Avde Smailovića, ili tako nešto. Stari mi dugo godina radio vani, inače smo s Bjelava, ali u dogovoru sa starom, odluči uzeti stan na Vracama. Jebiga, mahalska posla, došlo se do neke love i bježite iz Mahale

Inače, u toj ulici su sve bile nove zgrade, fol elitno, ekskluzivno naselje za, uglavnom vojna lica.
Živio sam gore otprilike 2 i po godine, ali iskreno sam samo gore spavao - probudim se ujutro i ravno u grad, u mahalu sve do kasno naveče i tek onda kući. Ipak, imao sam neke raje gore: Mide, Dejo, Čenta, Savan itd. Savana sam znao još s Bjelava jer je bio Crnogorac - čini mi se iz Bečića kraj Budve, i baš se fur'o na crnogorstvo. Vazda visio kod studentskog gore u mahali da se šlepa crnogorskim studentima. Inače bio slina. Uglavnom, on će navodno kasnije postati Četo i po.
Uglavnom, da se vratim priči. Meni je stari dolazio u SA dvaput godišnji, dok bi ostatak vremena bio vani gdje je radio. Idemo sad skok u vremenu do 92'. Doš'o stari i mi zajedno išli da gledamo novogodišnji turnir u malom fudbalu. Cijelo vrijeme k'o papagaj ponavlja kako je nekakva atmosfera čudna, niko nasmijan, sve mračno. Ja konto baljezga, meni valjda normala jer sam bio tu konstantno. Uglavnom, nakon tekme čekamo taksi i ulazimo u taksi - ja na zadnje sjedište, stari pored taksiste. I sad neka priča, vamo tamo - standardna šuplja, kad u po frke taksista pita starog: ''A kako se ti zoveš?'', stari odgovora Igor. Ja ono gledam, ne kontam koji mu kurac, kad odčepi taksista: ''E nemaju muslimani pojma šta ih čeka...oni se našli zajebavati s nama bla bla'' ja zinuo

Došli kući, stari ne progovara.
Uglavnom, prošlo par dana i ja sa starim(jebiga, dođe na kratko pa cijelo vrijeme provodio s njim) do granapa po nekakav zeleniš i paradajz - nana došla u posjetu i pravila sataraš

kad susretnemo Baltu - starin jaran koji je isto živio na Vracama. Brate moj, vamo tamo, pijan k'o majka, haj na piće vamo tamo. Elem, odemo mi kod njega u stan. Zgrada do naše. Imao ženu Snježu, lijepa k'o lutka a fina do bola. Kad bi me god vidjela dala bi mi love da uzmem cigare, znajući da moji ne znaju da pušim

dobro se sjećam da sam se ložio na nju tada

Elem, Snježa izvadi nekakvu krompirušu, zajebancija, priča, Balta nas obojicu grli, ljubi, dernja se...ja kontam budala, veseljko...a stari nekako čudno gleda. Isto božiji žbir, sve valjda konto. Uglavnom, odemo mi kući, ja nanini prepričam anegdotu s ''ludim baltom'', iskreno ni ne znajući frajerovu nacionalnost jer se kod mene u kući nikad nije o tome pričalo. Ja tek neke 90' skon'to da sam bošnjak
Uglavnom, da skratim. Nije prošlo desetak dana, stari ulazi u sobu i govori - vraćate se na Bjelave. Stara neće, jesi normalan? koji ti je kurac? šta ti je? standardna spika jer je sve bilo k'o grom iz vedra neba. Moram priznati, meni bilo drago jer sam ionako po vazdan bio gore. Stara ipak neće, i to je prvi put bio da sam čuo starog da vrisne i zaprijeti. On se za nekoliko dana otišao nazad vani da radi, a mi nazad na Bjelave i tamo smo dočekali prve granate i početak svega.
Elem, haj prošlo sve, reintegracija, mi gore da vidimo stan - sve spaljeno, pokradeno...katastrofa..I sretnemo komšinicu Ružicu - jakoooo fina žena, prava gospođa, udovica(muž joj umro čini mi se 4 dana nakon našeg doseljenja pa je stara svaki dan išla da vidi kako je i tako se sprijateljile). Uglavnom, teta Ružica ispriča kako je nakon prvog pucnja Balta došao na naša vrata i lupao, tražeći starog. Ona izletila da vidi šta je i pitala šta treba, a Balta odgovorio: ''Tražim onog baliju da ga objesim za primjer drugima''. Inače, znamo i ime i prezime lika što je cijeli stan pokrao, a da se razumijemo, sve je bilo deluks, i šleperom prenio sve za Bijeljinu.
eto, to je moj mali doprinos ovoj temi