Bancho wrote:Evo da se i ja upisem na ovu temu tj. da ostavim neki pisani trag ratnog vremena kojeg sam prozivio na Dobrinji.
Citajuci ovu temu ponovo sam se sjetio nekih stvari koje sam dozivio i prozivio, a koje sam zaboravio ili sam mislio da sam zaboravio.
Kada je poceo rat imao sam 11 godina, isao u osnovnu Dusan Pajic Dasic (sad Osman Nuri Hadzic ili kako smo je mi zvali Osman GA Nuri Hadzic

a potrefilo se i da se jednom jaranu stara zvala Nura

pa je trpio zajebanciju i dan i noc), zivio u ulici koja se tada zvala Vahide Maglajlic (poslije rata su nekoliko ulica spojili u jednu i sad se zove Trga djeca dobrinje) na Dobrinji 3B. To je ulica uz Lukavicku cestu i koja gleda direktno na brdo Mojmilo.
Nikad necu zaboraviti, nekoliko mjeseci prije nego ce se bas ono zarokati momacki, nekoliko nas je pozvao nas tadasnji prijatelj Drazen Kusmuk da nam kao nesto pokaze. Mi ono u neznaju ko djeca, haj da vidimo sta hoce i dok smo izlazili iz lifta skoci hajvan sa plafona sa necim u ruci (tada su bili popularne Nindja kornjace pa ga je valjda malo ponjelo

). Elem, mi ga gledamo a kod njega u ruci prava cetnicka kama. Sjecam se ko dan danas, velika ostrica sa bijelom drskom, kaze od starog mu.
Ista ta familija Kusmuk je, kada su vec pocela granatiranja na samo pocetku rata, svaku noc isla u Lukavicu da prespava, jer su znali da navece slijedi granatiranje i ujutru se normlano vracali. Tako da smo u ulici svi znali kad familija Kusmuk ode u Lukavicu mi u podrume, jer znamo sta slijedi. Sve dok jedan dan nisu otisli i naikad se vise nisu vratili.
Nikad necu zaboraviti, kada je JNA zauzela vodovod, ko fol neke vjezbe. Ja sam sa svog balkona direktno gledao u vodovod tj. vidio sam skoro citavo brdo Mojmilo tj. dio od Kelijevog restorana/kuce pa do vodovoda.
Nikad necu zaboraviti, kada je masa ljudi napustala Dobrinju preko brda Mojmilo, a svi su prolazili kroz moju ulicu.
Relacija Emaila Zole - mali zeleni most - pa preko ili pored atomskog sklonista - pa kroz moju ulicu - preko lukavicke ceste - pa preko brda. Naravno, nisu svi isli tom relacijom ali meni je nekako ostalo u glavi da je bas tako bilo. Nikad necu zaboraviti lice svoje stare koja se tad bas prepala, jer svi odose a mi ostadosmo. Stara je bila za varijantu da idemo ali stari nije zelio.
Nikad necu zaboraviti, kada je restoran Keli gorio. Koji je to plamen bio
Nikad necu zaboraviti, kada sam prvi put vidio mrtvog covjeka. Radni vod je kopao rov koji je isao prema ulazu u atomsko skloniste. Pala je granata kod slasticarne KUP i ubila covjeka. Rekose mrtav covjek, ja ko djete poletio da vidim i.......vidio. Ne znam zasto ali me to tad nije sokiralo ali mi se urezalo u sjecanje.
Nikad necu zaboraviti, mislim da je neko ovdje vec spominjao onako usput, ali bila je to akcija (za koju su i stare nane znale prije nego sto je i pocela) da se napadne Dobrinja 4 kada je dosta nasih ranjeno i bilo je nekoliko poginulih. Nasi su usli u prvi red zgrada ili bolje reci da su ih srbi pustili da udju i onda ih zasuli bombama. Bilo bi dobro ako ima neko ko je ucetvovao u toj akciji da opise sta se stvarno desilo. Ja se sjecam da sam to jutro izaso iz podruma i onako provirio kroz vrata od haustora i vidio da je vani neka frka traka, svi nesto zure, uplakana lica ma neka histerija u vraziju mater.
Nikad necu zaboraviti, kada sam odlucio da pretrcim preko ulici gdje je rokao snajper. Ko poznaje D3B to je onaj dio tj. ulaz u atomsko skloniste sa strane D4. Po mojoj procjeni daljina je neka od njihovih linija bila mozda 200 do 300 metara vazdusne linije, mozda i vise, mozda i manje ne znam. Da bih presao na drugu stranu, odnosno dosao u svoju ulicu morao sam ici skroz okolo, a vala taj dan mi se nesto nije dalo. Bio je snijeg, bio sam mokar, bio mi je pun qurac svega i jos sad da idem okolo e nece moci. Pretrcao ziv i zdrav, ali je srce lupalo ko ludo.
Nikad necu zaboraviti, zvuk i detonaciju granate hebem joj mater dok sam ziv.
Nikad necu zaboraviti, kako sam gledao kada granate padaju po brdu Mojmilu, kao i kad su sami sebe granatirali na vodovodu. Prvo se cuje ispaljenje, pa zatim se vidi (udar) zemlja kako leti u zrak, pa tek onda detonacija.
Nikad necu zaboraviti, jednu grupu vojnika koja se furala na Nindze kornjace. Vozali su bijeli stojadin koji je sav bio isaran crtanim likovima. Vjerovatno se i oni danas stide tog perioda svog zivota

.
Nikad necu zaboraviti, kada sam morao da idem po vodu. E tu im patnju nikad necu oprostiti. Prvo smo sipali u ulici Grada Bakua (ne znam kako ali su imali u podrumu vode), pa onda na pumpama i na kraju smo isli u Dobrinju 5 (isto podrum varijanta).
Nikad necu zaboraviti, bajramski turnir 1993

gdje sam izgubio najboljeg druga, sa kojim sam pola minute prije toga pricao. Momak pored kojeg je pala jedna od granata, e ta me scena sokirala

.
Nikad necu zaboraviti, pala je granat, izlazim na balkon i vidim prijatelja koji lezi mrtav. Prilazi njegova stara uzima ga u ruke, place, kuka i kako ga je podigla samo krv poce da curi iz njegovih ledja. Ja stojim, gledam i ne mogu da vjerujem.
Nikad necu zaboraviti, kostur vojnika na vodovodu. Neko je napisao da su uspjeli da se svi izviku sa vodovoda, e pa nisu. Kada sam se popeo na vodovod vidio sam jedan kostur vojnika u SMB uniformi.
Nikad necu zaboraviti, zimske sportove na Mojmilu. Spustanje u kadi sa zavrsnicom kod komsije u basti, gdje nam je hebao sve po spisku. Spustanje na haubi od stojadina...e to je ludilo
Nikad necu zaboraviti...mnogo toga.