Forum Klix.ba

Možda nekad i napišem nešto ovdje.. neku pjesmu možda.
Kad budem imao dovoljno snage, i cigara.

bang and blame wrote:

al_akhisari wrote:...usnio sam sinoć ružu, visoku, tanku ružu; stajala je uspravno u mnoštvu gradske vreve, gordo držeći vitki vrat; naoko, na prvi pogled, većini ljudi, bila je samo još jedna ruža,...nit ljepša, nit drugačija; za mene, bila je posebna; bilo je, ima nešto u njoj, u načinu na koji se smije, kada pozdravlja novi dan, u tome kako se brani, koristi rijetke bodlje; ima nešto u načinu na koji se kreće, povija pri naletu vjetra; nešto posebno u njenom mirisu...htio sam, poželio, dotaknuti ju, ubrati,...pa opet odustao; uživao sam u njenoj ljepoti, gledajući ju iz prikrajka; ujutro, kad je stiglo jutro i svanuo novi dan, nisam bio siguran jesam li sanjao ružu ili...tebe

Osjetih miris ruže , čitajući

...zapravo, mogao bih reći da i nisam baš neki ljubitelj plesa,...ali, neobično toplo jesenje veče, zvuk gitare, i ti, tako prokleto lijepa, i eto; mada, to i nije bio običan ples dvoje mladih, zaljubljenih,...u stvari, mi smo, tu na malenom podiju, između stolova i stolica u neredu, pod sklopljenim očnim kapcima, vodili ljubav; žamor glasova oko nas, umilni zvuci gitare, teški koraci prolaznika,...ništa od toga više nije dopiralo do nas; ruku črsto, a opet nježno isprepletenih, zagrljenih tijela, skladno smo se micali, nesvjesni taktova muzike; moje usne na tvom bijelom vratu, i tvoj vreli dah, i moje nemirne ruke oko tvoga tankog struka,...venecija u jesen, i ti i ja u njenom srcu; znaš, još uvijek me progoni miris crne kose, svaki put kad gitara umilno zacvili; i ponekad se pitam, da li znaš,...da zavukla si ruku, tu na grudi, ispod kože moje, napipala bi srce svoje, a ne moje; ali, zalud sve, kako reče pjesnik...ne postoji alat koji mijenja dušu,..a ni majstor, da popravi vrijeme; venecija u jesen, i ja i ti,...lijepa da boli

al_akhisari wrote:...zapravo, mogao bih reći da i nisam baš neki ljubitelj plesa,...ali, neobično toplo jesenje veče, zvuk gitare, i ti, tako prokleto lijepa, i eto; mada, to i nije bio običan ples dvoje mladih, zaljubljenih,...u stvari, mi smo, tu na malenom podiju, između stolova i stolica u neredu, pod sklopljenim očnim kapcima, vodili ljubav; žamor glasova oko nas, umilni zvuci gitare, teški koraci prolaznika,...ništa od toga više nije dopiralo do nas; ruku črsto, a opet nježno isprepletenih, zagrljenih tijela, skladno smo se micali, nesvjesni taktova muzike; moje usne na tvom bijelom vratu, i tvoj vreli dah, i moje nemirne ruke oko tvoga tankog struka,...venecija u jesen, i ti i ja u njenom srcu; znaš, još uvijek me progoni miris crne kose, svaki put kad gitara umilno zacvili; i ponekad se pitam, da li znaš,...da zavukla si ruku, tu na grudi, ispod kože moje, napipala bi srce svoje, a ne moje; ali, zalud sve, kako reče pjesnik...ne postoji alat koji mijenja dušu,..a ni majstor, da popravi vrijeme; venecija u jesen, i ja i ti,...lijepa da boli

Možda sam "napadna" sa ovim "lajkovima", ali da znaš da odustati neću. Da odmah najavim,da ću biti i dalje "napadna" i da ću "lajkati" ovaj, kao i sve naredne, divne postove.

@eurosa

I ja se pridruzujem.
Ova mi je jedna od naljepsih.
Mogla sam cuti zvuke gitare, vidjeti vas dvoje, poljupce i iskre medju vama... Blago onoj koju volis

al_akhisari wrote:...zapravo, mogao bih reći da i nisam baš neki ljubitelj plesa,...ali, neobično toplo jesenje veče, zvuk gitare, i ti, tako prokleto lijepa, i eto; mada, to i nije bio običan ples dvoje mladih, zaljubljenih,...u stvari, mi smo, tu na malenom podiju, između stolova i stolica u neredu, pod sklopljenim očnim kapcima, vodili ljubav; žamor glasova oko nas, umilni zvuci gitare, teški koraci prolaznika,...ništa od toga više nije dopiralo do nas; ruku črsto, a opet nježno isprepletenih, zagrljenih tijela, skladno smo se micali, nesvjesni taktova muzike; moje usne na tvom bijelom vratu, i tvoj vreli dah, i moje nemirne ruke oko tvoga tankog struka,...venecija u jesen, i ti i ja u njenom srcu; znaš, još uvijek me progoni miris crne kose, svaki put kad gitara umilno zacvili; i ponekad se pitam, da li znaš,...da zavukla si ruku, tu na grudi, ispod kože moje, napipala bi srce svoje, a ne moje; ali, zalud sve, kako reče pjesnik...ne postoji alat koji mijenja dušu,..a ni majstor, da popravi vrijeme; venecija u jesen, i ja i ti,...lijepa da boli

Fakat, cure su u pravu? Odakle sipaš ove mudrolije?

SaraFina wrote:

al_akhisari wrote:...zapravo, mogao bih reći da i nisam baš neki ljubitelj plesa,...ali, neobično toplo jesenje veče, zvuk gitare, i ti, tako prokleto lijepa, i eto; mada, to i nije bio običan ples dvoje mladih, zaljubljenih,...u stvari, mi smo, tu na malenom podiju, između stolova i stolica u neredu, pod sklopljenim očnim kapcima, vodili ljubav; žamor glasova oko nas, umilni zvuci gitare, teški koraci prolaznika,...ništa od toga više nije dopiralo do nas; ruku črsto, a opet nježno isprepletenih, zagrljenih tijela, skladno smo se micali, nesvjesni taktova muzike; moje usne na tvom bijelom vratu, i tvoj vreli dah, i moje nemirne ruke oko tvoga tankog struka,...venecija u jesen, i ti i ja u njenom srcu; znaš, još uvijek me progoni miris crne kose, svaki put kad gitara umilno zacvili; i ponekad se pitam, da li znaš,...da zavukla si ruku, tu na grudi, ispod kože moje, napipala bi srce svoje, a ne moje; ali, zalud sve, kako reče pjesnik...ne postoji alat koji mijenja dušu,..a ni majstor, da popravi vrijeme; venecija u jesen, i ja i ti,...lijepa da boli

Fakat, cure su u pravu? Odakle sipaš ove mudrolije?

dođe samo od sebe, odnekud se pojavi i poteče...i hvala

al_akhisari wrote:

SaraFina wrote:

al_akhisari wrote:...zapravo, mogao bih reći da i nisam baš neki ljubitelj plesa,...ali, neobično toplo jesenje veče, zvuk gitare, i ti, tako prokleto lijepa, i eto; mada, to i nije bio običan ples dvoje mladih, zaljubljenih,...u stvari, mi smo, tu na malenom podiju, između stolova i stolica u neredu, pod sklopljenim očnim kapcima, vodili ljubav; žamor glasova oko nas, umilni zvuci gitare, teški koraci prolaznika,...ništa od toga više nije dopiralo do nas; ruku črsto, a opet nježno isprepletenih, zagrljenih tijela, skladno smo se micali, nesvjesni taktova muzike; moje usne na tvom bijelom vratu, i tvoj vreli dah, i moje nemirne ruke oko tvoga tankog struka,...venecija u jesen, i ti i ja u njenom srcu; znaš, još uvijek me progoni miris crne kose, svaki put kad gitara umilno zacvili; i ponekad se pitam, da li znaš,...da zavukla si ruku, tu na grudi, ispod kože moje, napipala bi srce svoje, a ne moje; ali, zalud sve, kako reče pjesnik...ne postoji alat koji mijenja dušu,..a ni majstor, da popravi vrijeme; venecija u jesen, i ja i ti,...lijepa da boli

Fakat, cure su u pravu? Odakle sipaš ove mudrolije?

dođe samo od sebe, odnekud se pojavi i poteče...i hvala

Bravo. Kako god da proces teče prilikom ovih emotivnih poruka, vrh su.

Talk dirty to me...

Otto Skorzeny wrote:O kako zelim osjetiti,
Bar jednom dok zivot traj .
Kakav ukus usne imaju tvoje
Usne koje na poljubac mame
zelim probati
Sanjam o tome da osjetim
kako je to kad si nečiji.
Kako je to kad neko divan kao ti voli me
Kako grli me i sapuce rijeci njezne
Zelim osjetiti kako je pripadati prelijepoj tebi
Kojeg su okusa usne tvoje i koja je boja ociju tvojih kada si sretna
Kako smijes se kada ruzu spustim ti na dlan kako miluje dlan tvoj i kako je vrela koza tvoja
Sanjam da volis me da moja si predivna ti . Neodoljiva i prekrasna ! I svaki dan sve si mi bliza sve vise moja si .
Zar zivot ljepsi moze biti

U "dobar" čas pročitah ovu ljepotu..

...ne, ne moraš da se namještaš, lijepa si; ujutro kad ustaneš, ne treba da se namještaš, neka te jutro fotografiše za svoj spomenar; u podne, cijelog dana, lijepa si, znam, tamo nekom drugom; ne, ne treba da sa smješkaš, podižeš obrvu ili usne pućiš, lijepa si, znam; uveče kad liježeš, znam, lijepa si, u spavaćici tankoj i prozirnoj, ako te noć bude željela; između noći i jutra, znam lijepa si, dok se u snu mazno okrećeš i tiho, sasvim tiho nešto šapućeš; znam, lijepa si

Udala se, doduše ne za mene, ali da ne cjepidlačim, sretna je, a ja sam krenuo dalje, sve dalje i dalje ali od sebe... Ponovo i ljubio i grlio, ponovo i gazio i rušio svom silinom svoga bića, tražeći svoje srce u bespućima tuđih grudi. Jer, u meni kuca samo eho davno izgubljenih nada i dana, samo je prazan trag gdje je srce bilo, kao grobnica neznanom junaku, sablasna i jeziva... I ne boj se kad čuješ da iz mene snažno lupa, to je samo jeka njenih grudi, srca koje je ostalo uz njeno da tuče, da podsjeća kao ratni bubanj, podsjeća da ona je pobijedila...

...pitate me da li sretan sam bio; ona, pojavila se kao talas na mirnom moru, niotkuda; izronila iz bučne, haotične stvarnosti i unijela spokoj i smisao u dane i noći; bila je lijepa i više od toga je bila; i glas i osmjeh grlen je imala; a, kako smo se smješkali, gledali samo, dugo i dugo pričali, i kako smo često pravili duge šetnje obalom rijeke; pitate me da li sretan sam bio,...kažu da samo tužni vole gledati zalaske sunca, ali nije tako; često smo zvijezde sjajne tražili skupa,...i sunce na počinak ispraćali, uz poljupce i smjeh; a onda, jednog lijepog ljetnjeg dana, gledao sam kako se penje međ oblake bijele i znao sam,...da je više zagrliti neću; pitate me da li sretan sam bio,...jesam li vam rekao, da sreća se zove imenom njenim

nestala

Otto Skorzeny wrote:i da znas voljena moja
nikad niko ti pisati stihove kao ja nece . Niko se nece tako diviti ljepoti tvojoj i sanjati o tebi kao ja Niko nikad nece sakupiti komadice slomljenog srca svog i suzama ih zalijepiti da u njima nadje predivni lik tvoj
Nikad nikome neces teci kao bujica kroz vene i niko nikad nece zadnjim dahom zazvati ime tvoje kao sto ga ja dozivam u trenu ovom dugom i teskom .
Niko ti nece pruziti na dlanu srce svoje i reci volim te od vjecnosti duze
Nikada niko nece umirati i zivjeti radi tebe , nikom neces biti slatka mora . Niko te nece voljeti ljudo i bezgranicno kao sto te volim ja voljena moja

prelijepo Otto.

HadiRa wrote:
pa vidio si sigurno
kako lijane brsljana zelena, oko drveta se pletu

tako si se ti
oko tijela moga opleo
i stisces, sve snaznije.. oduzimas mi dah..

neki ljudi hljeba iscu
a ja iscem tebe.. i nije me strah..

zavidim vam

bang and blame wrote:

HadiRa wrote:
pa vidio si sigurno
kako lijane brsljana zelena, oko drveta se pletu

tako si se ti
oko tijela moga opleo
i stisces, sve snaznije.. oduzimas mi dah..

neki ljudi hljeba iscu
a ja iscem tebe.. i nije me strah..

dusaaaa B&B.. ma hvala milaa.. pisat cu ako nista samo zbog tebe ..

Otto Skorzeny wrote:Jos osjecam teret tuge od suza u ocima tvojim
Gorak okus bola koji pali sve pred sobom i u pepeo i prah pretvara cak i ruze mrveci njihove latice do bezirazajnih komadica kao srce slomljeno
i nosim teret tuge tvoje na plecima svojim posrcuci pod njim kao sitan mrav pod kamenom teskim
O kako me bole suze tvoje kao zeravice u oku sto peku
Kako te volim i kako mrzim kad tuzna si a teret tuge tvoje ja nosim

Otto, tuzna, ali jaka .. duboka ..