Evo lijepog dokaza protiv krvnika. Dovesti Limonova da puca po Sarajevu.
BTW, Interpolova potjernica za Limonova nebi bila naodmet.
Traba zaplijeniti svu imovinu od presudenih,prodati na javnoj aukciji i isplatiti tuzbu,ostatak razlike treba da namiri genocidna Sumska i Servija,....Tuzbe su najblji put za simbolicnu satisfakciju zrtava,obzirom da ratni zlocini ne zastarjevaju toga ce biti sve vise,Ako se ogluse isplatiti ima sud u Strazburu da podeblja presudu.....Soul_Sista wrote:Steta sto Haag nije u Francuskoj jer bi do sada mozda vec bio i osudjen...
http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/11 ... #komentari
Zadnje u clanku stoji i ovo:
"Odluku sada treba da prizna Bosna i Hercegovina."
Mene sad zanima, a mozda mi to neko ovde moze pojasniti, jel vrhovni sud BiH treba da prizna odluku ili drzavne institucije? Na kome je? Jer ako je ovo drugo sigurno nikad nece proci...
ja mislim da ce ovo biti i najtezi dio...ali jos uvijek vjerujem da tamo sjede profesionalci a ne stranacki kadrovi...Soul_Sista wrote:Steta sto Haag nije u Francuskoj jer bi do sada mozda vec bio i osudjen...
http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/11 ... #komentari
Zadnje u clanku stoji i ovo:
"Odluku sada treba da prizna Bosna i Hercegovina."
Mene sad zanima, a mozda mi to neko ovde moze pojasniti, jel vrhovni sud BiH treba da prizna odluku ili drzavne institucije? Na kome je? Jer ako je ovo drugo sigurno nikad nece proci...
Banbury: Karadžić je rekao Janvieru da su "Srbi živjeli s Bošnjacima 500 godina, ali više neće"
Autor Onasa 2011-03-15 16:03:00
Antony Banbury
"Karadžić je bio onaj ko donosi odluke na strateškom nivou, vrhovna vlast", ne samo na političkom nego i na vojnom nivou, izjavio je bivši pripadnik UNPROFOR-a
Svjedok optužbe Entoni Banburi (Anthony Banbury) izjavio je danas na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom da je 1994. i 1995. godine Karadžić donosio ključne političke i vojne odluke u strategiji progona nesrba.
"Karadžić je bio onaj ko donosi odluke na strateškom nivou, vrhovna vlast", ne samo na političkom nego i na vojnom nivou, izjavio je Banburi, koji je u Unproforu u Sarajevu bio zadužen za civilne poslove, a zatim radio kao pomoćnik specijalnog izaslanika UN Jasušija Akašija (Jasushi Akashi). Banburi je posvjedočio da je strategija vodstva Republike Srpske (RS), na čelu s Karadžićem, bilo da "uspostavi potpunu kontrolu nad teritorijama na kojima bi Srbi živjeli odvojeni od Bošnjaka i Hrvata".
"Tu strategiju, vojska RS je na terenu provodila "protjerivanjem nesrba", nastojeći da drugu zaraćenu stranu i međunarodnu zajednicu stavi pred svršen čin", izjavio je svjedok. Banberi je citirao Karadžićeve riječi upućene francuskom generalu Bernaru Žanvijeu (Janvier) na jednoj večeri 1995, kojoj je prisustvovao, da su "Srbi 500 godina živjeli s Bošnjacima, ali više neće".
Prema svjedoku, u okviru te strategije, VRS je "neprekidno granatirala i napadala snajperima civile u Sarajevu", gdje je on radio od aprila 1994. do maja 1995. "Višenacionalna tradicija Sarajeva bila je protivna ciljevima vlasti bosanskih Srba", naglasio je Banburi.
Kada je na večeri s generalom Žanvijeom upozoren da je ciljanje civila ratni zločin, Karadžić je, prema Banberijevim riječima, odgovorio: "Može biti da neki od naših tobžija loše vide". Banburi je opisao i da je komandant VRS Ratko Mladić tokom susreta s komandantom Unprofora Rupertom Smitom (Smith) 1995. potvrdio da su snajperski napadi na Sarajevo bili odmazda za srpske žrtve pale u ofanzivi Armije BiH kod Bihaća. "Bio sam iznenađen kad je Mladić priznao da s umišljajem koristi snajpere da kazni vlasti u Sarajevu za nešto što se dogodilo na drugom mjestu", kazao je Banberi.
Situaciju u Sarajevu, dodao je svjedok, potpuno je kontrolisalo vodstvo bosanskih Srba, smanjivanjem ili pojačavanjem artiljerijskih i snajperskih napada, kao i uskraćivanjem struje i vode i humanitarnih isporuka, te blokiranjem aerodroma. "Karadžić je 1995. izjavio da je tog vikenda zatvorio aerodrom samo da bi pokazao 'ko kontroliše situaciju'", precizirao je Banburi. Tu moć, prema svjedoku, predsjednik RS i komandant VRS Ratko Mladić koristili su kao pregovarački ulog u mirovnim razgovorima, povećavajući pritisak na vlasti u Sarajevu i međunarodne posrednike da prihvate njihove zahtjeve.
"U istom cilju, vodstvo RS je smišljeno, uprkos rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN, ograničavalo slobodu kretanja Unproforu i humanitarnim agencijama, znajući da od njih zavisi opstanak velikog dijela nesrpskog stanovništva, ali i 'plavih šljemova' u zaštićenim enklavama na istoku Bosne i u samom Sarajevu", izjavio je Banberi. Jedan od političkih izvještaja koji je Banberi sačinio i poslao u sjedište UN u decembru 1994. sadrži i da su, po beogradskim medijima, etničko čišćenje i ratne zločine koje čine snage bosanskih Srba osudili i tadašnji premijer Srbije Mirko Marjanović i predsjednik SRJ Zoran Lilić.
"Predsjednik Lilić optužio je bosanske Srbe da nastavljaju etničko čišćenje i granatiranje civila, iako su obećali da će prestati, a premijer Marjanović okrivio ih je za zločine protiv čovječnosti", pročitala je iz Banburijevog izvještaja tužiteljka Kerolin Edžerton (Carolyne Edgerton). Svjedok je precizirao da je RS u to vrijeme bila pod sankcijama zvaničnog Beograda zbog odbijanja da prihvati mirovne planove međunarodne zajednice. U izvještaju iz 1995., Banberi je zabilježio "nastavak etničkog čišćenja u Bijeljini, Sanskom Mostu i Banjaluci". Na proteste zvaničnika UN Serđa De Mela (Sergio De Mello), Karadžić je, po dokumentu, odgovorio da je u Bijeljini to djelo "mafije slične onoj u Hong Kongu" i da to "nije politika vlasti RS".
Iz Banjaluke, nesrbi odlaze dobrovoljno, tvrdio je predsjednik RS. Dok je Karadžić to govorio, progon hiljada nesrba je bio nastavljen, glasila je napomena u izvještaju. Banberi je u sudnici ocijenio da je "protjerivanje nesrba očito bila politika vlasti bosanskih Srba". Komentarišući Karadžićevu tvrdnju o "mafiji", svjedok je izjavio da su paravojne formacije, koje su činile zlodjela nad nesrbima, to činile uz znanje i prećutno odobrenje vlasti na Palama. U osvrtu na tezu da su nesrbi odlazili "dobrovoljno", Banburi je napomenuo da je to "moguće", ali da valja uzeti u obzir okolnosti pod kojim su mještani odlučili da napuste svoje domove.
"Da li je to njihova volja, ako su, na primjer, znali da su im komšije ubijene ili opljačkane, a njihove kuće zapaljene ili ako im je neko rekao da odu ili...", rekao je svjedok. U nastavku suđenja, Banberija će sutra unakrsno ispitivati optuženi Karadžić, koji se brani sam.
Bivši predsjednik RS optužen je za progon nesrba iz 20 opština u BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština i uzmanje osoblja UN za taoce, 1992-95.
Zločinac Karadžić optužio bivšeg pripadnika Unprofora Anthonya Banburya da je podlegao "muslimanskoj propagandi"
Autor Onasa 2011-03-16 16:30:00
Decrease font Enlarge font
Anthony Banbury: Potvrdio da su snajperi VRS u Sarajevu gađali civile
Politika vlasti bosanskih Srba bila je da nesrbi moraju da odu, zato su i obezbjeđivale pratnju, rekao je na svjedočenju u Hagu Anthony Banbury
Optuženi Radovan Karadžić tvrdio je danas u Tribunal u Hagu da komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić "nikada ne bi dopustio napade na civile", a svjedok optužbe Entoni Banburi (Anthony Banbury) ostao je pri iskazu da je Mladić 1995. potvrdio da VRS snajperima napada stanovništvo Sarajeva. Tadašnji predsjednik RS optužen je, između ostalog, za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada,
te progon nesrba iz 20 opština u BiH, 1992-95. godine. Svjedok Banberi je 1994-95. u Unproforu u Sarajevu bio zadužen za civilne poslove, a zatim je radio kao pomoćnik specijalnog izaslanika UN Jasušija Akašija (Jasushi Akashi). Sada je podsekretar UN za operacije na terenu.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Karadžić, koji se brani sam, tvrdio je da general Mladić "nikada ne bi dopustio napade na civile", opovrgavajući svjedokovu jučerašnju tvrdnju da je Mladić 1995. u susret sa komandantom Unprofora Rupertom Smitom (Smith) 1995. potvrdio da su snajperski napadi na Sarajevo bili odmazda VRS za srpske žrtve u ofanzivi ABiH kod Bihaća.
"Gdje je on to rekao da snajperi djeluju protiv civila?", pitao je Karadžić, sugerišući da je pogrešno protumačio Mladićeve riječi.
"Mladić je priznao da njegovi snajperi djeluju po Sarajevu, a ja sam razumio da se te riječi odnose na civile, zato što je to rekao u odgovoru na naš protest zbog napada na civile... Činjenica da VRS ciljala civile bila je izuzetno dobro utemeljena jer su žrtve bile brojne", odgovorio je Banburi. Svjedok je, na Karadžićevu sugestiju, potvrdio da su vlasti u Sarajevu često kršile sporazume sa Unproforom i srpskom stranom.
"Ne mogu, u tom smislu, da kažem da je ijedan sporazum bio u potpunosti poštovan", naznačio je Banburi. Na Karadžićevu opasku da su incidente u Sarajevu izazivale ofanzive ABiH iz grada, svjedok je rekao da je "incidente uvijek izazivala VRS" iz "razloga povezanih sa aktivnostima ABiH". Banburi je rekao i da je tačno i da su u jednom trenutku vlasti u Sarajevu odbile obnavljanje redovnih isporuka vode i struje gradu, iako je to bilo dogovoreno.
Negirajući svjedokove riječi da je etničko čišćenje nesrba bilo politika vlasti bosanskih Srba, Karadžić je tvrdio da je "muslimansko rukovodstvo davalo instrukcije za iseljavanje stanovnisstva u cilju stvaranja krize uoči međunarodnih konferencija". Optuženi je pomenuo i "tajnu muslimansku grupu koja je plasirala lažne informacije o protjerivanju da bi ometala pregovore" o međunarodnim mirovnim planovima. Banburi je kazao da "o tome ne zna ništa".
Na tvrdnju Karadžića da su "jedino Srbi obezbjeđivali pratnju civilima koji su htjeli da idu" dobrovoljno, dok su "muslimani tjerali pucnjavomi Srbe sa zavežljajima", svjedok je odgovorio: "Politika vlasti bosanskih Srba bila je da nesrbi moraju da odu, zato su i obezbjeđivale pratnju".
Karadžić je uzvratio da to "nije bila politika vrha RS" i da su nesrbi "mogli da se vrate kad se situacija smiri". Optuženi je opovrgavao i Banburijev iskaz da su rukovodstvo i snage bosanskih Srba ograničavale dostavljanje hrane i humanitarne pomoći u Sarajevo i "muslimanske enklave" u istočnoj Bosni, uključujući i isporuke neophodne Unproforu.
Karadžić je tvrdio da je VRS po Ženevskim konvencijama imala pravo da kontroliše sve konvoje koji prelaze preko njene teritorije i da je pritom, u mnogim slučajevima, otkrila šverc oružja, municije i nedozvoljene robe.
"Uopšte se ne slažem sa tim. Savjet bezbjednosti UN je u svojim rezolucijama jasno stavio do znanja da Unprofor mora imati neograničenu slobodu kretanja. Nije bilo na bosanskim Srbima da to pravo ograničavaju, niti smo mi imali obavezu da obrazlažemo konvoje", odgovorio je Banburi. On je tvrdio da je vojna oprema bila prevožena isključivo za potrebe Unprofora u enklavama. Ponašanje vlasti RS prema konvojima bilo je "za osudu".
Karadžić je na to primjetio da svjedok podlegao "muslimanskoj propagandi" i da "razmišlja kao Amerikanac, da može raditi šta hoće, gdje hoće, a u suverenoj zemlji to ne može". Pozivajući se na depeše UN, zločinac Karadžić je tvrdio da je u enklave pod zaštitom UN konvojima stizalo između 75 i 80 odsto potrepština. Banburi je potvrdio da to piše u dokumentima UN, ali da je samo puna isporuka namirnica mogla da zadovolji "minimalne potrebe"
stanovništva, što je, kako je rekao, potvrdila i činjenica da je Unprofor pribjegao dostavljanju hrane iz aviona.
Karadžić će unakrsno ispitivanje svjedoka završiti sutra.
U dnevniku "minobacačke čete" Vojske RS sa Trebevića među ciljevima bila i Begova džamija
Autor M. KUKAN 2011-03-20 13:00:00
Sarajevo ratnih godina
Objavljujemo samo djelić dokumentacije koja dokazuje kako su ratne 1992. godine srpske snage na Trebeviću planirale napade na civilne ciljeve prijestonice BiH
Opsada Sarajeva trajala je 1.425 dana. Svakoga dana u prosjeku je na grad padalo 329 granata. Rekord od 3.777 ispaljenih granata uknjižen je 22. jula 1993. godine.
Tokom opsade ubijeno je blizu 11.000 ljudi, od čega 1.600 djece, a 50.000 građana bilo je ranjeno. Broj stanovnika se pri kraju opsade 1995. godine smanjio na 250.000.
Granate su najviše padale na civilne kuće i zgrade, kulturne i vjerske objekte, tržnice, bolnice, a stanovništvo je četiri godine iscrpljivano glađu.
Udaljenost ciljeva
Već tokom zime 1991/92. godine tadašnja JNA rasporedila je artiljeriju i drugo oružje na brdima oko Sarajeva. Oko 120 minobacača i 250 tenkova bilo je stacionirano na tim brdima. Druga polovina 1992. i prva polovina 1993. bile su vrhunac opsade grada.
Danas, skoro 20 godina kasnije, umjesto da se pred lice pravde izvode oni koji su činili najveće zločine nad Sarajlijama, kao i svim ostalim građanima širom BiH, predsjednik RS Milorad Dodik prijeti hapšenjem branilaca naše zemlje.
Vjetar u leđa svakako mu daje i njegov drug iz vlasti Sulejman Tihić, predsjednik SDA, kojem bh. patrioti ne mogu oprostiti to što događaje od 2. i 3. maja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu naziva ratnim zločinom.
Pri tome Tihić, slučajno ili ne, zaboravlja poznate činjenice pobrojane s početka ovog teksta. Ni Tihić, a, nažalost, niti iko drugi iz bh. vlasti nije uzvratio Dodiku istom mjerom i zaprijetio hapšenjima onih koji su zaista terorizirali Bosnu od 1992. do 1995., iako dokaza za to imaju bezbroj.
"Dnevni avaz" došao je u posjed samo djelića dokazne dokumentacije.
Riječ je o dnevnicima "minobacačke čete 120 milimetara" Vojske RS vođenim 1992. godine, dok je ta jedinica bila raspoređena na položajima na Trebeviću, a u kojima se nalaze upisana imena pripadnika te jedinice, kao i njihovi planovi granatiranja civilnih i vojnih ciljeva u Sarajevu. Među civilnima su čak i neke škole, Vojna bolnica, te Begova džamija.
U običnim sveskama i rokovnicima rukom su ispisana imena pripadnika ove čete po njihovim odjeljenjima, čije faksimile donosimo. Kao komandir čete u ovim dnevnicima spominje se Đorđe Đorđević, a u dnevnicima se nalaze i spiskovi "prve i druge grupe boraca minobacačke jedinice".
Objavljujemo i njihove rukom ispisane ciljeve po Sarajevu, za koje su imali tačno izračunatu udaljenost i koordinate. Primjera radi, kako su napisali, relej na Humu bio im je udaljen 6.380 metara, zgrada Skupštine i Izvršnog vijeća 4.100, odnosno 4.190, hotel "Holiday Inn" 4.335, "Evropa" 2.840, Baščaršija 2.710, zgrada Televizije 8.045, škola na Sedreniku 3.785, Zetra 4.850, Vojna bolnica 4.100.
Faksimil spiska pripadnika "minobacačke čete" i ciljevi u Sarajevu
Presuda Galiću
U dnevnicima vođenim od juna do novembra 1992. godine zavedene su i potrebe "minobacačke jedinice", pregled ljudstva i materijalno-tehničkih sredstava, hrane, cigareta, kao i zapisnici sa sastanaka u štabu komande.
Faksimil spiska "boraca druge grupe minobacačke čete"
Prema evidenciji koju su zaveli 11. septembra 1992., posjedovali su 50 sanduka mina za bacač kalibra 120 milimetara, tačnije 101 minu, zatim 64 sanduka ili 286 mina za bacač od 82 milimetra, 16 sanduka ili 192 mine za bacač od 60 milimetara...
U dnevnicima su ispisane i koordinate za Bistrik kulu, Berkušu, Čolinu kapu, Jarčedole, Podhrastove, Mrkoviće, Pandurevića kuće.
Dana 2. novembra 1992. ispisali su i plan gađanja sa 120 milimetarskim minobacačima Čoline kape i Begove džamije!
Faksimil plana za gađanje ciljeva po Sarajevu, među kojima je i Begova džamija
Faksimil plana za gađanje ciljeva po Sarajevu: Čolina kapa, Pandurevića kuće...
Dnevnici koje ovom prilikom otkriva naš list korišteni su, inače, na suđenju Stanislavu Galiću, osuđenom na doživotnu kaznu zatvora pred Haškim tribunalom zbog širenja terora nad civilima Sarajeva, ubistava i nehumanih djela, granatiranja, snajperskog djelovanja.
Najveći masakri počinjeni nad civilima Sarajeva
• Masakri na Alipašinom Polju:
- 30. avgusta 1992. na pijaci granata ubila 11 civila
- 9. novembra 1993. u improviziranoj školi za vrijeme nastave ubijena tri učenika i njihova učiteljica Fatima Gunić
- 22. januara 1994. u C fazi tri granate ubile šestero djece, a povrijedile još šestero
• Masakr na Drveniji:
- 28. novembra 1993. ubijeno sedam, a ranjeno četvero građana Sarajeva
• Masakr u Bakarevoj
- 26. juna 1993. ubijeno sedmero djece
• Masakr u Boljakovom Potoku
- 28. septembra 1992. tokom dženaze ubijeno devet civila, a 20 teže ili lakše ranjeno
• Masakr u Budakovićima
- 12. juna 1993. tokom jedne dženaze ubijeno 10, a lakše ili teže ranjeno troje građana
• Masakri na Dobrinji
- 1. juni 1993. - ubijeno 15, a ranjeno 80 civila, uglavnom djece, na mjestu gdje se odigravao malonogometni Bajramski turnir
- 12. jula 1993. u redu za vodu ubijeno 13 civila, a 15 ranjeno
- 18. juna 1995. u redu za vodu ubijeno sedam, a teže ili lakše ranjeno 12 ljudi
- 21. juna 1995. u redu za vodu ubijeno šest, a ranjeno 15 civila
• Masakr u Ferhadiji
- 27. maja 1992. tri granate ubile 26 civila i ranile njih 108 i to dok su čekali u redu za hljeb
• Masakr u Halačima
- 23. avgusta 1992. na Baščaršiji ubijeno osam, a teže ranjeno troje civila
• Masakr u Isovića sokaku
- 15. januara 1993. ubijeno sedam, a teže i lakše ranjeno 19 Sarajlija
• Masakr u ulici Oslobodilaca Sarajeva
- 4. februara 1994. ubijeno devet Sarajlija, dok ih je 16 teže i lakše ranjeno
• Masakri na Markalama
- 5. februara 1994. ubijeno 68 ljudi, a 144 ranjeno
- 28. avgusta 1995. ubijeno 37 ljudi, a 90 ranjeno
• Masakr u ulici Žrtava fašizma
- 10. novembra 1993. ubijeno devet, a ranjeno 32 građana Sarajeva
Ponosim se time da ovog čovjeka lično znam. Čestitao sam mu, a i onom logorašu koji je zaista SJEBAO našeg KRVOLOKA radovana, kosti mu zemlja izbacila i pogan u sebe nikad ne primila i za trag mu se nikad neznalo!!!dek wrote:aaa kako ga je sjebofenomenalno
![]()
Stator91 wrote:Ponosim se time da ovog čovjeka lično znam. Čestitao sam mu, a i onom logorašu koji je zaista SJEBAO našeg KRVOLOKA radovana, kosti mu zemlja izbacila i pogan u sebe nikad ne primila i za trag mu se nikad neznalo!!!dek wrote:aaa kako ga je sjebofenomenalno
![]()
![]()
Karadžić oteže proces: Zločinac traži da se pauza na suđenju produži do avgusta
Autor Onasa 2011-04-20 15:24:00
Sudije su prekinule suđenje od 21. marta do 23. maja
Optuženi Radovan Karadžić zatražio je danas od Haškog tribunala (ICTY) da mu suđenje bude prekinuto do avgusta, zato što mu je tužilaštvo tokom marta sa zakašnjenjem dostavilo oko 100.000 stranica dokumenata. Proces bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS), optuženom za genocid nad nesrbima u BiH, u prekidu je od 21. marta, a trebalo bi da bude nastavljen 23. maja.
Sudije su odobrile tu pauzu kako bi Karadžić, koji se brani sam, mogao da prouči veliki broj dokumenata koje mu je, uz zakašnjenje, objelodanilo tužilaštvo. Današnjim podneskom, Karadžić traži da ta pauza bude produžena za još osam sedmica, uz obrazloženje da mu je tužilaštvo tokom marta dostavilo još "23.457 stranica" potencijalno oslobađajućih dokumenata i "88.955 stranica dokumenata koje su sačinili svjedoci optužbe".
Po Karadžićevom prijedlogu, suđenje bi bilo nastavljeno tek u avgustu, poslije redovne letnje pauze u radu Tribunala. Odluku o Karadžićevom zahtjevu pretresno vijeće predsjedavajućeg O Gon Kvona (O-gon Kwon) donijeće naknadno.
Sudije su prekinule suđenje od 21. marta do 23. maja, ocjenjujući da je tužilaštvo više puta prekršilo svoju obavezu da potencijalno oslobađajuće dokumente dostavi odbrani što je prije moguće. Rok tužilaštvu da Karadžiću dostavi sve dokumente koji bi mu mogli ići u korist istekao je 31. marta.
Pretresno vijeće je do sada više puta ukorilo tužioce zbog zakašnjelog objelodanjivanja dokumenata.
Od početka, u aprilu 2010. godine, suđenje Karadžiću je iz sličnih razloga - između ostalog i objelodanjivanja ratnih dnevnika komandanta VRS Ratka Mladića - bilo prekinuto tri puta - u avgustu, septembru i novembru, najduže na mjesec dana.
Bivšem predsjedniku RS-a Tribunal sudi po optužnici za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština; progon nesrba širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje pripadnika misija UN za taoce od 1992. do 1995. godine.
Amfilohije priznao da je nudio utočište zločincu Karadžiću
Autor Onasa 2011-05-05 19:39:00
Mitropolit Amfilohije
Mitropolit je poručio Radovanu Karadžiću: "Dođi u Crnu Goru, tu se hajduci skrivaju od pamtivjeka"
Mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve (SPC) Amfilohije izjavio je danas da je svojevremeno nudio utočište haškom bjeguncu Radovanu Karadžiću i ocijenio da u tome ne vidi ništa sporno.
U intervjuu podgoričkoj televiziji "Vijesti", on je kazao da mu je Karadžić prijatelj, da mu je utočište nudio 1995. godine i "da u tome ne vidi ništa sporno".
- Radovana znam godinama i prijatelji smo. Čitam njegovu poeziju, znam njegovu porodicu. Ne možete tako lako da se odreknete prijatelja. U jednom trenutku sam mu rekao: "Radovane, ako treba negdje da se skloniš, dođi u Crnu Goru, tu su se hajduci sklanjali od pamtivjeka", prepričao je Amfilohije svoju ponudu za utočište ratnom zločincu Karadžiću i svoje razloge za to.
Na novinarsko pitanje da li vidi nešto sporno u tome što je ponudio utočište čovjeku kojeg je međunarodni sud potraživao zbog ratnog zločina, mitropolit SPC-a je odgovorio: "Uopšte ne vidim".
Sud je nadlezan za priznavanje i izvrsenje stranih sudskih presuda!Soul_Sista wrote:Steta sto Haag nije u Francuskoj jer bi do sada mozda vec bio i osudjen...
http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/11 ... #komentari
Zadnje u clanku stoji i ovo:
"Odluku sada treba da prizna Bosna i Hercegovina."
Mene sad zanima, a mozda mi to neko ovde moze pojasniti, jel vrhovni sud BiH treba da prizna odluku ili drzavne institucije? Na kome je? Jer ako je ovo drugo sigurno nikad nece proci...
nece on ali hoce njegovi branioci...karanana wrote:hoce li i on doci s njima da im malo pojasni pozicije i lokacije?
Nešković potvrdio da je Karadžić bio upoznat sa zločinima koje je počinio Veselin Vlahović - Batko
Autor Onasa 2011-06-06 16:23:00
Vlahovića je privodila vojna policija, ali je oslobođen, što sugeriše da su iza toga stajale vlasti
U nastavku suđenja ratnom zločincu Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom, bivši zvaničnik Srpske demokratske stranke Radomir Nešković svjedočio je da su u ljeto 1992. muslimanski civili bili protjerivani sa Grbavice i da je nad njima zločine činio Veselin Vlahović zvani Batko.
Tadašnji predsjednik samozvane Republike Srpske optužen je za progon nesrba iz opština širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada; genocid u Srebrenici i još osam bosanskih opština i uzimanje osoblja UN za taoce.
Nešković, koji je bio potpredsjednik Izvršnog odbora SDS-a, izjavio je da su za Vlahovićeve zločine nad muslimanima znali "civilna i vojna policija i vojska".
Svjedok je naznačio i da je zlodjela pokušao da zaustavi tako što je prijavio Vlahovića vojnoj policiji.
Vlahović je bio privođen, ali i ubrzo oslobađan, izjavio je Nešković, sugerišući da su iza toga stajale vlasti bosanskih Srba.
Vlahović je prošle godine uhapšen u Španiji i izručen vlastima BiH, gdje trenutno čeka na suđenje po optužnici za brojne zločine na Grbavici.
Prema Neškovićevim riječima, Karadžić je bio neprikosnoveni lider SDS, detaljno informisan o događajima u opštinama širom BiH.
Svjedok je opisao kako je Karadžić, na sastanku sa opštinskim vođama SDS u decembru 1991, "promovisao" dokument, poznat kao Varijanta A i B, kojim je planirano da Srbi preuzmu vlast ne samo u opštinama gdje su većina, nego i tamo gdje su "ugrožena manjina".
U unaskrsnom ispitivanju, Karadžić, koji se brani sam, sugerisao je da taj dokument nije sačinila SDS, niti da je o njemu postignuta saglasnost.
Nešković je to potvrdio, navodeći da nije bilo poznato ko je "autor", ali je ponovio da je dokument "promovisao" Karadžić, koji je i donosio odluke o primjeni tog plana.
Suđenje Karadžiću pred Tribunalom biće nastavljeno sutra.
Monstruozne laži zločinca Karadžića: Na početku rata se "radovao suživotu"
Autor BIRN 2011-06-08 17:05:00
"Nismo imali nikakvih problema sa muslimanima", rekao je Karadžić na suđenju
Na nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, vještak Patrick Treanor je kazao da je optuženi kao predsjednik Republike Srpske (RS) bio glavnokomandujući nad srpskom vojskom, te da je predstavljao jakog partijskog vođu kojem niko ništa nije mogao.
Optuženi Karadžić, kojem se na teret stavljaju genocid i zločini protiv čovječnosti, u Haškom tribunalu je rekao da Treanor prilikom donošenja zaključaka nije puno toga uzeo u obzir, tako da nije tačna njegova konstatacija da su potezi i direktive Srpske demokratske stranke (SDS) doveli do rata u BiH.
“Odgovornost za rat snosi hrvatsko i bošnjačko političko rukovodstvo koje je prvo započelo naoružavanje”, kazao je Karadžić, dodavši da su u prvoj polovini 1991. godine predsjednici Slovenije, Republike Hrvatske, te BiH, potpisali zajednički sporazum protiv Jugoslovenske narodne armije (JNA).
Treanor je negirao ovakve navode optuženog Karadžića, rekavši da su to “proizvoljni zaključci, koji se ne temelje ni na jednom dokazu”.
Vještak Treanor je za potrebe suđenja Karadžiću sačinio tri izvještaja o bosanskosrpskom rukovodstvu u periodu od zakazivanja prvih višestranačkih izbora 1990. godine do završetka rata u BiH, krajem 1995. godine.
Jedan od tih izvještaja se posebno bavi Karadžićevom ulogom, prvo kao liderom SDS-a, a zatim i kao predsjednikom RS-a i vrhovnim zapovjednikom Vojske Republike Srpske (VRS).
“Kao predsjednik RS-a, Karadžić je bio glavnokomandujući VRS-a i u tom svojstvu se veoma aktivno koristio svojim ovlašćenjima. Predstavljao je jakog partijskog vođu, čovjeka kojem niko ništa ne može”, objasnio je Treanor.
Karadžiću, nekadašnjem predsjedniku SDS-a i Republike Srpske (RS), pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) sudi se za genocid, kršenje zakona i običaja ratovanja i zločine protiv čovječnosti počinjene u BiH.
U optužnici se navodi da je Karadžić učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bio da se bosanski muslimani i Hrvati trajno uklone s područja 20 opština u BiH.
Tokom ispitivanja svjedoka Treanora, Karadžić je nastavio sa prezentovanjem svojih razgovora na početku rata u BiH koji, kako tvrdi, pokazuju pozitivan odnos prema drugim nacionalnim zajednicama u BiH, te radovanje zajedničkom suživotu.
“Osnovni stav SDS-a je bila želja da BiH ostane u Jugoslaviji. Nismo mi ti koji smo hteli novu državu. I nismo imali nikakvih problema sa muslimanima. Nikad! Mi smo sa njima mogli da živimo i besmisleno je da sam ja prema tom narodu imao bilo kakvu netrpeljivost”, objasnio je Karadžić.

Ovo sam stavio ovdje (a nije mu mjesto) da bih skrenuo paznju sta sve prenosi ovaj portal. Ne kazem da se mnoge agencijske vijesti ne trebaju plasirati ali se isto tako nesto treba i probrati.Haški tribunal
Karadžić osporio nalaze vještaka Dorotheje Hanson
Nekadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić osporio je pred Haškim tribunalom nalaze vještaka optužbe Dorotheje Hanson o ulozi kriznih štabova Srpske demokratske stranke (SDS) uoči izbijanja sukoba i u prvim mjesecima rata u BiH 1992. godine.
Radovan KaradžićTokom unakrsnog ispitivanja, Karadžić je negirao tvrdnju Hansonove da su krizni štabovi SDS bili ključni instrumenti za uspostavljanje srpskih vlasti, uklanjanjem muslimana i Hrvata u mnogim bosanskim opštinama, prije i tokom rata u BiH.
Tadašnji lider SDS optužen je, između ostalog, za progon nesrba iz 20 općina širom BiH, koje su, po optužnici, trebalo da budu dio nove, ujedinjene srpske države.
Karadžić je u sudnici predočio dokumenta, između ostalog i svoje naređenje o tome da se manjinske zajednice, odnosno pripadnici drugih nacija zaštite, ali je Hansonova ostala pri nalazu svog izvještaja, koji je sačinila na zahtjev optužbe.
Optuženi je, na osnovu tih dokumenata, tvrdio da su krizni štabovi pokušavali da zadrže nesrbe u opštinama koje su kontrolisali i da su odlazak omogućavali samo onima koji su to izričito željeli.
Vještak tužilaštva je, međutim, uzvratila da se dobrovoljnost odlaska nesrba mora sagledati u svjetlu opštih okolnosti nasilja kojem su muslimani i Hrvati bili podvrgavani širom BiH.
Hansonova je naglasila i da nigdje u dokumentima o kriznim štabovima nije našla da su oni pokušavali da zadrže nesrbe, nego samo da su omogućavali njihov odlazak.
Oduzimanje deviza od nesrba pri njihovom odlasku, Karadžić je pokušavao da opravda odlukom vlasti tadašnje srpske autonomije u Bosanskoj Krajini koja je bila zasnovana na propisu SFRJ.
Karadžićevu tvrdnju da je to bilo "privremeno oduzimanje" deviza, Hansonova je odbacila riječima da novac nikome nije bio vraćen.
Unakrsno ispitivanje Hansonove, Karadžić nastavlja sutra.
(SRNA)
...a opet nista cudno.Svejetorokenrol wrote:Moguće da je već bilo na ovoj temi, ali ja tek neki dan nabasao na ovo:
“Genocid ne pominjem slučajno jer bi svako stvaranje nezavisne države na teritoriji na kojoj je izvršen genocid nad jednim narodom bilo izvlačenje koristi iz ratnog zločina, a to međunarodno pravo zabranjuje.”
Nema ništa sporno u ovim riječima. Jedino je identitet osobe koja ih je izrekla malkice iznenađujući:
RADOVAN KARADŽIĆ – intervju iz 1991.
U najmanju ruku ironično.