Forum Klix.ba

cartman wrote: ja samo ne shvatam kako mislis da je cilj isti? sta je cilj u budizmu a sta u abrahamskim religijama?

Cilj je zaisti isti. Utjeha i ne prihvatanje da kada umreš nema više ništa. Jedni će ponuditi raj i pakao (dzenet i dzehenem) a drugi reinkarnaciju ali i jedni i drugi vjeruju u postojanje duše koja postoji i kada tijelo prestane funkcionisati.

Ne ulazim u zvanične definicije ali za mene je religija svaka filozofija koja prihvata besmrtnost duše. Još ako se tu štogod praktikuje (molitva, meditacija, obredi i slično) u toliko više. A još ako ima kakvih svetinja, kipova, autoriteta i objekata onda sumnji zaista nema mjesta.

Kao i svaka religija i budizam služi da se stado drži pod kontrolom. I dobro je da je tako.

Cilj je zaisti isti. Utjeha i ne prihvatanje da kada umreš nema više ništa. Jedni će ponuditi raj i pakao (dzenet i dzehenem) a drugi reinkarnaciju ali i jedni i drugi vjeruju u postojanje duše koja postoji i kada tijelo prestane funkcionisati.

Ne ulazim u zvanične definicije ali za mene je religija svaka filozofija koja prihvata besmrtnost duše. Još ako se tu štogod praktikuje (molitva, meditacija, obredi i slično) u toliko više. A još ako ima kakvih svetinja, kipova, autoriteta i objekata onda sumnji zaista nema mjesta.

Kao i svaka religija i budizam služi da se stado drži pod kontrolom. I dobro je da je tako.

Sto se tice budizma i prihvatanja postojanja duse - situacija uopste nije tako jednostavna, budisticka stajalista su dosta apsraktna.
Jedna od osnovni razlika izmedju Budizma i Hinduizma je koncept praznine, odnosno budisticka negacija postojanaj vjecnog atmana (mada jos treba napomenuti da dusa nije bas najbolji prijevod rijeci atman). To je siroka tema za raspravu koje smo se vec doticali, ali evo jedan zanimljiv video na tu temu:

Hajde da ne idemo u definicije i detalje. Pitanje je jednostavno. Da li je Buda vjerovao da nakon smrti nema više ništa i da sva tvoja iskustva, sjećanja, i dijela nemaju više nikakve veze sa tobom jer ti postaješ NIŠTA?

Ono što sam ja pročitao o budizmu jasno pokazuje da budisti vjeruju da način na koji žive ima uticaja na "nešto" nakon smrti. Reinkarnacija, prekinuti proces reinkarnacije, whatever ali vjeruju da svojim postupcima mogu uticati na "nešto svoje" nakon smrti.

Hajde da ne idemo u definicije i detalje. Pitanje je jednostavno. Da li je Buda vjerovao da nakon smrti nema više ništa i da sva tvoja iskustva, sjećanja, i dijela nemaju više nikakve veze sa tobom jer ti postaješ NIŠTA?

Ono što sam ja pročitao o budizmu jasno pokazuje da budisti vjeruju da način na koji žive ima uticaja na "nešto" nakon smrti. Reinkarnacija, prekinuti proces reinkarnacije, whatever ali vjeruju da svojim postupcima mogu uticati na "nešto svoje" nakon smrti.

Vec sam rekao da odgovor na to pitanje nije niti jednostavan, niti jednoznacan.
Prva stvar za shvatiti je da je Buddha djelovalu u okruzenju hinduisticke Indije, gdje je koncept reinkarnacije bio opste prihvacen. U toliko treba biti svjestan koliko su radikalne bile njegove ideje o negaciji atmana. Isto tako treba imati na umu da su se zapisi Buddhinih ucenja pojavili tek nekoliko stoljeca nakon njegove smrti. Svaka duhovna tradicja nastaje u kontekstu vremena i kulture, i za ocekivati je da je pod njihovim uticajem. Cak je iznenadjujuce i fascinantno u kojoj su mjeri budisticka ucenja pokazuju skepticizam prema metafizickim spekulacijama, obzirom na vrijeme iz kog poticu.

Sto se tice stavova o reinkarnaciji, i o tome sta konkretno prezivljava, i u kojoj mjeri, tu nisam kompetentan da ti dam odgovor, ali fokus Budizma nije da ti bude dobro i bolje u nekom tamo drugom zivotu, vec sada i ovdje.

Buddha wrote: Do not believe in anything simply because you have heard it.
Do not believe in traditions because they have been handed down for many generations.
Do not believe anything because it is spoken and rumored by many.
Do not believe in anything because it is written in your religious books.
Do not believe in anything merely on the authority of your teachers and elders.

But after observation and analysis, when you find that anything agrees with reason and is conducive to the good and the benefit of one and all, then accept it and live up to it.

dr.Gonzo wrote: ali fokus Budizma nije da ti bude dobro i bolje u nekom tamo drugom zivotu, vec sada i ovdje.

Od budističkih knjiga pročitao sam samo "Tibetanska knjiga života i smrti" i tu se jasno tvrdi da je cilj prekinuti proces reinkarnacije. Navode se primjeri "buda" koji su se izolovali negdje u nekoj pećini/vukojebini i doživjeli prosvjećenje te tako postali bude i prekinuli proces radjana (ukratko). Za mene je užasno da neko protraći godine života (jedinog života koji imamo IMO) u izolaciji i meditaciji umjesto da živi i proživi.

Pa možda i da se pobuni protiv nekoga i da traži nešto. Who knows. Sigurno da je onima na vrhu najdraže da se stado moli i meditira dok oni hapaju ali to nije tema današnje emisije.

Buddha wrote: Do not believe in anything simply because you have heard it.
Do not believe in traditions because they have been handed down for many generations.
Do not believe anything because it is spoken and rumored by many.
Do not believe in anything because it is written in your religious books.
Do not believe in anything merely on the authority of your teachers and elders.

But after observation and analysis, when you find that anything agrees with reason and is conducive to the good and the benefit of one and all, then accept it and live up to it.

[/quote]

To je sve super. Nikome i ničemu ne treba vjerovati apriori. Slažem se i lično nemam autoritete. Ali ovdje govorimo o budizmu kakav danas jeste u svijetu a ne o originalnoj zamisli Bude za koju zaista ne možemo biti sigurni. Budisti (koliko je meni poznato) većinom vjeruju u reinkarnaciju i u besmrtnost duše. Bez obzira da li je to bila originalna zamisao Bude ili je nastalo pod uticajem vremena i kulture. Uostalom, i u ovom topicu su ljudi koji govore "u ime" budista moral objašnjavali karmom i reinkarnacijom.

Mislim da je topic o budizmu kakav jeste danas a ne kakav je trebao biti.

"U rukama ljudoždera, telefonski imenik postaje jelovnik"

Od budističkih knjiga pročitao sam samo "Tibetanska knjiga života i smrti" i tu se jasno tvrdi da je cilj prekinuti proces reinkarnacije. Navode se primjeri "buda" koji su se izolovali negdje u nekoj pećini/vukojebini i doživjeli prosvjećenje te tako postali bude i prekinuli proces radjana (ukratko). Za mene je užasno da neko protraći godine života (jedinog života koji imamo IMO) u izolaciji i meditaciji umjesto da živi i proživi.

Pa možda i da se pobuni protiv nekoga i da traži nešto. Who knows. Sigurno da je onima na vrhu najdraže da se stado moli i meditira dok oni hapaju ali to nije tema današnje emisije

Tu knjigu nisam citao, ali znam da se ucenja tibetanskog Budizma (koja je samo jedna od skola) cesto mogu tumaciti na vise nacina. To nije apsolutna, Bogom dana istina. Dobar primjer je poznata Tibetanksa knjiga mrtvih, koja se moze tumaciti bukvalno, ali se u ezotericnim krugovima tibetanskih lama vijekovima primarno posmatra kao alegorija pri cemu je proces umiranja ustvari umiranje ega(sto je iskustvo koje se moze prozivjeti), o cemu je zapad saznao iz pisanja Lame Anagarika Govinde.

Niko nikoga ne tjera na meditaciju, to je stvar licnog izbora. Ne kontam sta tebi ima biti uzasno ako se neko svjesno odluci da zivi svoj zivot na nacin kako zeli. Tu je akcenat na rijeci svjesno, jer je meditacija upravo vjezbanje svjesnosti. Mozda si u cijeloj prici ti taj koji ce "protraciti" svoj zivot, zivjeci ga bez nivoa svjesnosti koji vjezbom mozes postici Svjesna interakcija sa unutrasnjim i vanjskim svijetom koji te okruzuje je upravo nacin da zivis i prozivljavas zivot punim plucima.

Jos nesto, iako dosta budistickih monaha upraznjava asketizam kao duhovni put, treba primjetiti da to nije savjet Buddhe, vec njihov izbor. Prema predanjima, cak je i sam Buddha napustio asketizam nakon prosvjetljenja. Druga stvar je ako neko zeli da bude monah, i tome se potpuno posveti, ali nikako nije nesto sto svi treba da radimo prema budistickim ucenjima.

Pa možda i da se pobuni protiv nekoga i da traži nešto. Who knows. Sigurno da je onima na vrhu najdraže da se stado moli i meditira dok oni hapaju ali to nije tema današnje emisije

Sasvim je pogresna pretpostavka da meditacija odvesti u izolaciju i nezainteresovanost za fizicki svijest i drustvo koje nas okruzuje. Ja misilm da je upravo suprotno. To je vjezba koju radis sam za sebe, da bi bio svjesniji i ispravnije postavio prema sebi i svijetu u kome zivis. Da li je to korisno i onima na vrhu na nacin koji ti sugerises? Ja ne mislim da jeste.

dr.Gonzo wrote: Niko nikoga ne tjera na meditaciju, to je stvar licnog izbora. Ne kontam sta tebi ima biti uzasno ako se neko svjesno odluci da zivi svoj zivot na nacin kako zeli.

Naravno da je stvar ličnog izbora. Zato sam i rekao da je za MENE užasno da neko tako traći vrijeme. Za nekog drugog to nije užasno očigledno A sad, ja valjda imam pravo da mi bude žao nekoga ko (pa makar i svjesno) radi nešto što ja nikad ne bih i što je po meni pogrešno? Isto tako ja mogu da žalim i drogeraše i samoubice ali naravno oni imaju pravo da se drogiraju i ubijaju. Lični izbor

dr.Gonzo wrote: Tu je akcenat na rijeci svjesno, jer je meditacija upravo vjezbanje svjesnosti. Mozda si u cijeloj prici ti taj koji ce "protraciti" svoj zivot, zivjeci ga bez nivoa svjesnosti koji vjezbom mozes postici Svjesna interakcija sa unutrasnjim i vanjskim svijetom koji te okruzuje je upravo nacin da zivis i prozivljavas zivot punim plucima.

Svjesna interakcija sa svijetom (unutrašnji i vanjski mi je besmislena podjela jer ne razumijem na šta misliš kad kažeš "interakcija sa unutrašnjim svijetom"?) jeste pravi način da živiš i proživljavaš život punim plućima. Ali ne vidim kako neko meditacijom vrši interakciju sa svijetom? Posebno svjesnu? Cilj meditacije upravo jeste da se "isključiš" iz realnosti. Slično kako se drogeraši isključe honestly.

Priznat ću da se u tišini i koncentraciji čovjek može bolje posvetiti svojim mislima i srediti misli. U tom smislu (umjerena) meditacija jeste korisna i poželjna. Ali govorim o možda pola sata dnevno u najboljem slučaju. Većina nas sebi priušti te momente tišine i odmora. Ali ne treba pretjerivati.

dr.Gonzo wrote: Jos nesto, iako dosta budistickih monaha upraznjava asketizam kao duhovni put, treba primjetiti da to nije savjet Buddhe, vec njihov izbor. Prema predanjima, cak je i sam Buddha napustio asketizam nakon prosvjetljenja.

Nakon prosvjetljenja. Ključni dio. A prosvjetljenje je ideal koji nije obavezan ali je ono čemu se teži.

dr.Gonzo wrote: Sasvim je pogresna pretpostavka da meditacija odvesti u izolaciju i nezainteresovanost za fizicki svijest i drustvo koje nas okruzuje. Ja misilm da je upravo suprotno. To je vjezba koju radis sam za sebe, da bi bio svjesniji i ispravnije postavio prema sebi i svijetu u kome zivis. Da li je to korisno i onima na vrhu na nacin koji ti sugerises? Ja ne mislim da jeste.

Ova meditacija o kojoj ti pričaš, rekao bih amaterska meditacija, svakako nije opasna. U tome se slažemo.

Svjesna interakcija sa svijetom (unutrašnji i vanjski mi je besmislena podjela jer ne razumijem na šta misliš kad kažeš "interakcija sa unutrašnjim svijetom"?) jeste pravi način da živiš i proživljavaš život punim plućima. Ali ne vidim kako neko meditacijom vrši interakciju sa svijetom? Posebno svjesnu? Cilj meditacije upravo jeste da se "isključiš" iz realnosti. Slično kako se drogeraši isključe honestly.

Uvjeravam te da to nije cilj meditacije
Naravno, o ciljevima se moze govoriti, ljudi imaju vjerovatno imaju razlicita misljenja i ciljeve, ali nikada nisam cuo/procitao da neko time zeli da se iskljuci. Kao sto kaze stara zen poslovica, parafraziram "prije prosvjetljenja se produdis, radis i ides spavati, poslije prosvjetljenja se probudis, radis i ides spavati". Razlika je u stanju svjesnosti

Ja licno kao cilj meditacije vidim (samo)spoznaju. Po unutrasnjim svijetom sam ovje podrazumjevao ego, emocije i svijest. Kao sto sam vec rekao, meditacija je vjezba svjesnosti, kojom mozes pronaci odgovore na neka veoma vazna pitanja, recimo pitanje licnog identiteta. Mozes izostriti svijest tako da sa distance posmatra emocije, misli, i citav nacin na koji se u ljuskom umu konstruise model realnosti. Mozes postati svjesni posmatrac koji razumije sebe, a ako razumijes sebe, mozes puno bolje razumjeti i druge ljude. To ne vodi iskljucenju, vec upravo suprotno, vodi povecanoj empatiji, fokusu, motivisanosti itd.

Mislim da ne postoje amaterske i profesionalne meditatacije. Postoje samo oni koji se ovim vjezbama posvecuju manje i vise. Brojni izvori sugerisu da je 2x20 minuta dnevno, u redovnim terminima, sasvim dovoljno za pocetak, pa kasnije ko osjeti korist i potrebu moze (a ne mora) i vise. Naravno, postoje stotine metoda i tehnika, o kojima mozemo kasnije pricati.

Sto se tice droga, postoje one koje sire svijest (psihodelici, pogotovo prirodni enteogeni), i one koje to ne rade ili rade upravo suprotno (alkohol, kanaboidi, opijati, stimulanti itd). Razlika je drasticna. Ove prve se vijekovima tradicionalno koriste za postizanje transcedentalnih stanja svijesti u raznim kulturama sirom svijeta, kao i meditacija. Najpoznatiji enteogeni su gljive(sadrze psilocibin/psilocin), kaktusi(sadrze meskalin), i ajahuaska(sadrzi DMT i MAO inhibitore), ali i brojne druge biljke koje sadrze razlicite psihodelicne alkaloide. Te supstance ne iskljucuju, vec ukljucuju.

dr.Gonzo wrote:Uvjeravam te da to nije cilj meditacije
Naravno, o ciljevima se moze govoriti, ljudi imaju vjerovatno imaju razlicita misljenja i ciljeve, ali nikada nisam cuo/procitao da neko time zeli da se iskljuci. Kao sto kaze stara zen poslovica, parafraziram "prije prosvjetljenja se produdis, radis i ides spavati, poslije prosvjetljenja se probudis, radis i ides spavati". Razlika je u stanju svjesnosti

Kad kažem "isključi" mislim na vremenski period u kome traje meditacija. Dakle na one minute kada meditiraš. Cilj je isključiti se od okoline u smislu da ne čuješ ulicu, komšiju, televizor i slično. Dakle isključiti čulne podražaje i fokusirati se na misao. I kao što rekoh to nije problem ako to radiš nekih pola sata pa eto i sat dnevno. Ali ako to radiš previše onda jednostavno propuštaš previše onoga što okolina pruža. Moje mišljenje.

dr.Gonzo wrote:Ja licno kao cilj meditacije vidim (samo)spoznaju. Po unutrasnjim svijetom sam ovje podrazumjevao ego, emocije i svijest.

Onda se nisi dobro izrazio jer ti si koristio izraz "interakcija". Ne možeš imati interakciju sa svojim egom, emocijama i sviješću. Ti možeš razmišljati o svemu tome i kao što sam rekao to je zaista lakše u tišini meditacije ali to nije interakcija. Da bi došlo do interakcije potrebna su dvije različite supstancije/jedinke. Tvoje ego, tvoje emocije i tvoja svijest su dio tebe. Dakle nije interakcija.

Možda djeluje kao cjepidlačenje ali je bitno u kontekstu u kojem smo pričali. Moja je poenta da u toku meditacije ne vršiš nikakvu interakciju. Dapače, potpuno ignoriraš okolinu (jedino sa čime i možeš imati interakciju) i baviš se razmišljanjem. A složio sam se sa tobom da je svjesna interakcija sa svijetom pravi način da živiš punim plučima.

E sad, ako ti namjeravaš u igru uvesti duhove, anđele, energije i slično pa sa njima imati interakciju u toku meditacije onda kidam nadesno

dr.Gonzo wrote:Kao sto sam vec rekao, meditacija je vjezba svjesnosti, kojom mozes pronaci odgovore na neka veoma vazna pitanja, recimo pitanje licnog identiteta. Mozes izostriti svijest tako da sa distance posmatra emocije, misli, i citav nacin na koji se u ljuskom umu konstruise model realnosti. Mozes postati svjesni posmatrac koji razumije sebe, a ako razumijes sebe, mozes puno bolje razumjeti i druge ljude.

Sve to se postiže i razmišljanjem u tišini. Nema potrebe za misticizmom bilo koje vrste.

dr.Gonzo wrote:Mislim da ne postoje amaterske i profesionalne meditatacije.

Kad kažem "amaterske" mislim na ljude koji to rade neorganizovano, bez pravila i dovoljno kratko.

Onda se nisi dobro izrazio jer ti si koristio izraz "interakcija". Ne možeš imati interakciju sa svojim egom, emocijama i sviješću. Ti možeš razmišljati o svemu tome i kao što sam rekao to je zaista lakše u tišini meditacije ali to nije interakcija. Da bi došlo do interakcije potrebna su dvije različite supstancije/jedinke. Tvoje ego, tvoje emocije i tvoja svijest su dio tebe. Dakle nije interakcija.

Možda djeluje kao cjepidlačenje ali je bitno u kontekstu u kojem smo pričali. Moja je poenta da u toku meditacije ne vršiš nikakvu interakciju. Dapače, potpuno ignoriraš okolinu (jedino sa čime i možeš imati interakciju) i baviš se razmišljanjem. A složio sam se sa tobom da je svjesna interakcija sa svijetom pravi način da živiš punim plučima.

E sad, ako ti namjeravaš u igru uvesti duhove, anđele, energije i slično pa sa njima imati interakciju u toku meditacije onda kidam nadesno

Svijest moze posmatrati misli, emocije i ego. Svjest takodje moze biti svjesna same sebe, i posmatrati se kako posmatra misli, emocije, i samu sebe Posmatranje je oblik interakcije

Ne boj se, nemam namjeru uvoditi natprirodne fenomene i pojave

dr.Gonzo wrote:Posmatranje je oblik interakcije

Jeste ako posmatraš nekoga (recimo djevojku) i taj neko posmatra tebe u isto vrijeme ili je barem svjestan da ga posmatraš

U interakciji moraju biti dvije strane i obadvije moraju učestvovati.

Nebula wrote:
"Od budističkih knjiga pročitao sam samo "Tibetanska knjiga života i smrti" ....

"Sigurno da je onima na vrhu najdraže da se stado moli i meditira dok oni hapaju ali to nije tema današnje emisije"

" Ali ovdje govorimo o budizmu kakav danas jeste u svijetu" ....

Zdravo Nebula, dobrodosao na temu!

Evo da odgovorim na par tvojih pitanja i nedoumica koje iznosis na temi.

Kazes da si dosada procitao, kad je rijec o budizmu, samo "Tibetansku knjigu .....

Ako zaista zelis da saznas nesto vise o budizmu preporucujem ti da procitas za početak ovu temu, bez
žurbe, već tu ćeš naći dosta odgovora na pitanja koje si postavio. (Ima i dobar link na našem jeziku).

Složićeš se da samo jedna knjiga, iz bilo koje oblasti nije dovoljna da bi se iole nešto razumjeli pa i
diskutovati o istoj.

Što se tiče "hapanja" koje pominješ evo svježeg primjera o hapanju u našoj zemlji, nije potrebno ići na
Daleki istok da bi našli lopove, a osim toga budisti dosad nisu ništa ni ukrali Bosancima i Heregovcima,
koliko je meni poznato.

http://www.sarajevo-x.com/bih/politika/clanak/090917100

Zadnje pitanje, kakav je to po tebi budizam danas u svijetu, poznaješ ga?

Pozz, fatamorgana,










[/quote]

Hvala na dobrodošlici

Ne bih imao vremena čitati cijeli topic. U svakom slučaju ne tvrdim da sam expert za budizam. Zato sam i postavio pitanja koja sam postavio. A evo postavit ću i ponovo: Ima li neki budizam čiji sljedbenici vjeruju da nakon smrti nema ništa? Nema reinkarnacije, nema karme, jednom riječju nema nas nigdje. Ni kao duha ni kao duše ni kao energije ni kao svijesti ni kao iskustva ni kao ideje. Ima li neki budizam koji to propagira?

Evo procitah prvi post na temi i otvorih link. Pa sam onda otvorio podlink:

http://www.yu-budizam.com/lib/dhammika/ ... unami.html

I tu nađoh sljedeću rećenicu: "i to će imati vrlo pozitivne rezultate u njegovom narednom životu"

Eto ga Reinkarnacija

Sati wrote:Svaki naš voljno učinjen postupak ima svoje efekte ili
rezultate. Ako dobar postupak donosi dobre rezultate, a loš postupak
loše, to nije pravda ili nagrada i kazna koju je dosudila bilo kakva
vrhovna sila, već se to događa samo od sebe, kao zakonitost. Ovo nije
teško razumeti. Ali ono što jeste teško razumeti je da se, prema
teoriji karme, rezultati voljnih postupaka ne manifestuju nužno u
ovom, već je moguće da se to dogodi i u narednim životima.

Walpola Rahula

I jopet "naredni životi". Postirao Sati, dežurni expert za budizam.

A na strani 6 imamo i ovo:

Sati wrote: Dalje, budizam ne negira postojanje nematerijalnih bića koja bismo mogli nazvati božanstvima, ali ta su bića kao i mi, rodila u blaženstvu nebeskog sveta zahvaljujući svojim dobrim delima. No kao i sve u ovom svetu, i to blaženstvo je konačno, dok traje energija tih dobrih dela (dakle dok traju uzroci). Kada im istekne životni vek, ona se mogu preporoditi na nekim drugim nivoima egzistencije, opet u skladu sa svojom akumuliranom karmičkom energijom. Ista ova prolaznost se odnosi i na "čistilište" i sve ostale niže svetove bola i patnje.

Jer kada napuštamo ovaj život, ne nosimo sa sobom ni svoje najdraže, ni imanje, ni titule, ni slavu, čak ni sopstveno telo, već samo i jedino svoja dela. Samo ona određuju našu dalju sudbinu, gde ćemo se ponovo roditi, hoćemo li biti srećni ili ćemo patiti.

Evo sta kaze wikipedia:

Rebirth in Buddhism is the doctrine that the evolving consciousness (Pali: samvattanika-viññana)[1][2] or stream of consciousness (Pali: viññana-sotam,[3] Sanskrit: vijñāna-srotām, vijñāna-santāna, or citta-santāna) upon death (or "the dissolution of the aggregates" (P. khandhas, S. skandhas)), becomes one of the contributing causes for the arising of a new aggregation. The consciousness in the new person is neither identical nor entirely different from that in the deceased but the two form a causal continuum or stream.

Evo nesto maksuz za nebulu

Buddhists Against Reincarnation

dr.Gonzo wrote:Evo sta kaze wikipedia:

Rebirth in Buddhism is the doctrine that the evolving consciousness (Pali: samvattanika-viññana)[1][2] or stream of consciousness (Pali: viññana-sotam,[3] Sanskrit: vijñāna-srotām, vijñāna-santāna, or citta-santāna) upon death (or "the dissolution of the aggregates" (P. khandhas, S. skandhas)), becomes one of the contributing causes for the arising of a new aggregation. The consciousness in the new person is neither identical nor entirely different from that in the deceased but the two form a causal continuum or stream.

evolving consciousness becomes one of the contributing causes
causal continuum or stream

To je ono o čemu sam pričao. U konačnici ipak utjeha da "sve nije bilo đaba"

dr.Gonzo wrote:Evo nesto maksuz za nebulu
Buddhists Against Reincarnation

E ovo je već veoma interesantno. Posebno kad kaže:

Human beings have a tendency to reject a group of associated ideas (as in the case of Buddhism) if they find just one of these ideas to be untrue. This means that intelligent people might reject Buddhism on the basis of their strong reasonable disbelief in reincarnation. This would be unfortunate.

Ovo je bukvalno moj slučaj. Svaku filozofiju odmah odbacujem kao "utjehu" čim primjetim bilo kakvo propagiranje života nakon smrti. Bilo bi mi drago ako budizam nije takav i ako nisam u pravu po pitanju budizma jer je ipak ogroman broj ljudi u budizmu. Nažalost upravo većina njih vjeruje u reinkarnaciju (kao i sati) čega su svesni i autori te stranice.

Cijela stranica djeluje kao pokušaj da se kaže: "Hej nemojte ići! Šta? Sve vam se sviđa osim reinkarnacije? Ok ok nema reinkarnacije. Važnije su druge stvari. Evo ruke?"

Zaboravih ranije napisati da se u onoj jednom knjizi koju sam pročitao budistička reinkarnacija opisuje kao zid od cigli (bez maltera molim) gdje je recimo moj današnji život jedna cigla, moj prošli život druga cigla koja se nalazi tačno ispod ove današnje a moj sljedeći život treća cigla koja se nalazi tačno iznad ove današnje. I sve tako u beskonačan zid. Cigle dakle nisu iste ali jedna stoji na drugoj.

Human beings have a tendency to reject a group of associated ideas (as in the case of Buddhism) if they find just one of these ideas to be untrue. This means that intelligent people might reject Buddhism on the basis of their strong reasonable disbelief in reincarnation. This would be unfortunate.

Ovo je bukvalno moj slučaj. Svaku filozofiju odmah odbacujem kao "utjehu" čim primjetim bilo kakvo propagiranje života nakon smrti. Bilo bi mi drago ako budizam nije takav i ako nisam u pravu po pitanju budizma jer je ipak ogroman broj ljudi u budizmu. Nažalost upravo većina njih vjeruje u reinkarnaciju (kao i sati) čega su svesni i autori te stranice.

Cijela stranica djeluje kao pokušaj da se kaže "hej nemojte ići. šta? sve vam se sviđa osim reinkarnacije. ok ok nema reinkarnacije. važnije su druge stvari. evo ruke?"

U potpunosti razumijem tvoj stav, i vecinom se slazem, mada je moje tumacenje citave situacije nesto drugacije.
Naime, meni se cini da ponovno radjanje (sto je precizniji izraz od reinkarnacije u kontekstu budizma) nije utjeha, vec dodatna motivacija ljudima da se dobro ponasaju. Mozda je prije 2500 godian u Indiji ljudima trebala takva motivacija. A mozda u izmjenjenim stanjima svijesti ljudi zaista mogu dozivjeti iskustva koja se logicno objasnjavaju teorijom o ponovno radjanju

Osim toga, ja mislim da je Budizam, kao i ostale duhove tradicije, produkt ljudski iskustava i promisljanja, te stoga ne mora biti 100% logicki koherentan. Mada mi se cini da je po tom pitanju Budizam daleko "ispred" ostalih religija. Osim par ideja(kao sto je ponvno radjanje) koje svakako nisu sustinska ucenja, niti imaju veze sa praksom, Budizam mi djeluje kao izrazito pragmaticna i otvorena duhovna tradicija, iz koje se moze dosta nauciti dosta mudrih stvari. To je u citavoj prici najvaznije.

Posebno mi se svidja sto je u prvom planu individualno iskustvo, a ne dogma

Nebula wrote:Hvala na dobrodošlici

Ne bih imao vremena čitati cijeli topic. U svakom slučaju ne tvrdim da sam expert za budizam. Zato sam i postavio pitanja koja sam postavio. A evo postavit ću i ponovo: Ima li neki budizam čiji sljedbenici vjeruju da nakon smrti nema ništa? Nema reinkarnacije, nema karme, jednom riječju nema nas nigdje. Ni kao duha ni kao duše ni kao energije ni kao svijesti ni kao iskustva ni kao ideje. Ima li neki budizam koji to propagira?

Budizam se ne bazira toliko na vjerovanju koliko na vlastitom uvidu i spoznaji, znači na konkretnom,
doživljenom iskustvu.

Nema potrebe da se vjeruje ili nevjeruje u reinkarnaciju, bitno je kako živiš sada.
Ja lično nit' vjerujem nit' nevjerujem u istu, jednostavno nemam nikakve svijesti o eventualnim
prošlim životima a niti mislim o eventualnim budućim.
Moć da djelujem, je sada.

Iskustveno znam (znači nema potrebe da vjerujem) da vlastitim mislima, riječima i akcijama, stvaram, formiram
takoreći "upisujem" vlastitu karmu u svakom trenu vlastitog života.
Ono što se "popularno" zna i vjeruje o karmi ima VRLO, vrlo malo veze sa tim kako taj princip zaista djeluje u
životu pojedinca. Dok se ne proba, ne osjeti na vlastitoj koži džaba sva priča i teorija.

Pozz,

Pa u principu se slažem sa vama. Globalno gledano budizam je ok. Meni lično nije potreban jer ja sve znam ali nije loše da oni koji traže spoznaju i mir za to koriste budizam. Puno bolje od monoteističkih religija for sure.

Ili ukratko, budizam je dobar ko takve voli

Inače sviđa mi se što sam negdje pročitao da je Buda rekao "kada te pogodi strijela nećeš razmišljati odakle je strijela došla, koje je boje i od kojeg materijala već ćeš prvo gledati da saniraš ranu". iliti manje filozofiranja a više življenja

Pa u principu se slažem sa vama. Globalno gledano budizam je ok. Meni lično nije potreban jer ja sve znam ali nije loše da oni koji traže spoznaju i mir za to koriste budizam. Puno bolje od monoteističkih religija for sure.

Ili ukratko, budizam je dobar ko takve voli

Blago tebi

Ja jos ne znam sta mi je sve potrebno, jedino sto znam je da znam vrlo malo

Tišina je početak mudrosti.