Milić Vukašinović

[Bodkin]

Interesantno je sa strane, "sociologije muzike", analizirati kako su prije i nakon rata na prostoru ex Yu, neki bendovi zadržali popularnost u svim bivišim republikama i uvijek su rado viđeni, neki su svojim političkim stavovima i izjavama, sami "zatvorili" sebi vrata na nekom području. Ima bendova koji su i prije, u vrijeme zajedničke države, kad nije bilo granica bili mikro-popularni na nekom svom području, a opet ima bendova, koji nisu bili svugdje baš uveliko prisutni prije rata, a da je nakon rata "porasla potražnja" za njima (npr. Merlin).

Od ovih što su "guzicom" zatvorili vrata, tu su prvaci Riblja Čorba, koja nikad poslije rata nije svirala u CRO ili Federaciji BiH. Zatim Galija, koja je bila ultra-popularna na Dalmatinskoj obali, tek je sada dostigla fazu da nastupa malo češće u Federaciji BiH, ne znam da li idu u HR.

Nele je također, uspio sebi zatvoriti "vrata zapada".

S druge strane, Prljavo kazalište, koje je '90-ih bilo nešto kao "nacionalno osviješten bend", sada prolazi i po Srbiji i CG, česti su po festivalima.

Parni valjak je uvijek dobro kotirao, svuda, to je ljubavna lirika, nema njih nešto u politici. Džiboni nije prije rata bio nešto popularan sa 8 putnikom, ali se nakon rata "izborio" za publiku u većini država Ex Yu.

Npr. Leb i Sol je bio apolitičan i Vlatko Stefanovski i sada dobro stoji, posebno je tražen po HR i SLO.

Uvijek mi je bilo čudno, zašto Smak iz Kragujevca, Kerber iz Niša, pa i Osvajači iz Kragujevca, nisu imali neku bazu publike puno izvan Srbije. I prije rata, bili su koliko-toliko popularni u BiH, ali nisu u zapadnim republikama.

S druge strane, Atomsko sklonište uvijek je bilo popularnije u Srbiji, čini mi se više nego u HR. Dok npr. Damir Urban, nikad nije bio nešto ultra-popularan u Srbiji, ima po neki koncert, ali po ostatku regiona razvaljuje.

Majke su npr. svugdje dobro došli, nema festivala u Srbiji, od Exita pa na dalje, da ih nema na listi bendova.

Ekipa koja je bila oko EKV-a, pa sada sviraju ove "Tribute bendove", Marko, Žika Todorović, Ćima, tvrde da EKV u svoje zlatno doba, krajem '80-ih, nije bio toliko popularan i slušan kao što je sada i to je zanimljiv fenomen.

Azra je slušana u svim prostorima, ovi projekti Pozdrav Azri, prolazili su svuda, od Slovenije do Makedonije.

S druge strane, Crna Gore, nema veze što je najmanja republika, mislim da nikada nije imala ozbiljan rock bend, bio je Makadam u kojem je bila sestra od Ipeta Ivandića i bend, mislim da se zove Perper, koji je njihov lokalni top bend, nikad poznat izvan Crne Gore.

Zabranjeno pušenje i Elvis J Kurtović bili su mega-popularni u ZG i BG prije rata, baš zbog tih sarajevskih "fora i fazona".

S druge strane Letu Štuke, nisu nikad napravili mega-proboj izvan BiH, ostali su nekako kao sarajevski lokalni bend, dok Zoster posljednih godina ozbiljno radi na promociji izvan BiH.

Dubioza kolektiv je internacionalni bend, davno prerastao ove prostore kao i Goran Bregović, koji je to već ranije učinio...

Nacionalna osjetljivost je daleko veca u hrvatskoj. Bend slican prljavcima ne bi svirao danas u hrvatskoj da je sa istoka.
Nemoj stajati sa pisanjem ziv bio. Napravio sam podcast sa tvojim postovima i ovom temom (obrisem par indijanaca) i slusam do posla
Nisam znao da je kerber iz nisa i da nije tolilo popularan bio. Jedno vrijeme sam ih slusao kao lud

[Point.]

Na koju od Neletovih knjiga misliš?

I ima li je na latinici?

Je li to fakat ne znaš ćirilicu?

Naravno da znam, ali me zamara kad je čitam.

[_BataZiv_0809]

Inace kupio sam Neletovu knjigu da je citam na plazi, pa cu dati neki svoj osvrt na ovoj temi koja vec odavno transcendentuje svoj naslov.

Na koju od Neletovih knjiga misliš?

Fajpoht y capajebu

[Point.]

Ja taj uspjeh Zostera nikako ne kontam, pjesme bezveze, vokal težak ko crna zemlja, muzika gora od tekstova. Imam osjećaj da ih raja na silu sluša jer su naši i urbani, što god to značilo.

Meni su jedan od najjačih poslijeratnih bendova i rado ih slušam.

Upravo zbog tekstova koji se razlikuju od standardnih a i muzika im je šarolika.

[Sociolog]

Interesantno je sa strane, "sociologije muzike", analizirati kako su prije i nakon rata na prostoru ex Yu, neki bendovi zadržali popularnost u svim bivišim republikama i uvijek su rado viđeni, neki su svojim političkim stavovima i izjavama, sami "zatvorili" sebi vrata na nekom području. Ima bendova koji su i prije, u vrijeme zajedničke države, kad nije bilo granica bili mikro-popularni na nekom svom području, a opet ima bendova, koji nisu bili svugdje baš uveliko prisutni prije rata, a da je nakon rata "porasla potražnja" za njima (npr. Merlin).

Od ovih što su "guzicom" zatvorili vrata, tu su prvaci Riblja Čorba, koja nikad poslije rata nije svirala u CRO ili Federaciji BiH. Zatim Galija, koja je bila ultra-popularna na Dalmatinskoj obali, tek je sada dostigla fazu da nastupa malo češće u Federaciji BiH, ne znam da li idu u HR.

Nele je također, uspio sebi zatvoriti "vrata zapada".

S druge strane, Prljavo kazalište, koje je '90-ih bilo nešto kao "nacionalno osviješten bend", sada prolazi i po Srbiji i CG, česti su po festivalima.

Parni valjak je uvijek dobro kotirao, svuda, to je ljubavna lirika, nema njih nešto u politici. Džiboni nije prije rata bio nešto popularan sa 8 putnikom, ali se nakon rata "izborio" za publiku u većini država Ex Yu.

Npr. Leb i Sol je bio apolitičan i Vlatko Stefanovski i sada dobro stoji, posebno je tražen po HR i SLO.

Uvijek mi je bilo čudno, zašto Smak iz Kragujevca, Kerber iz Niša, pa i Osvajači iz Kragujevca, nisu imali neku bazu publike puno izvan Srbije. I prije rata, bili su koliko-toliko popularni u BiH, ali nisu u zapadnim republikama.

S druge strane, Atomsko sklonište uvijek je bilo popularnije u Srbiji, čini mi se više nego u HR. Dok npr. Damir Urban, nikad nije bio nešto ultra-popularan u Srbiji, ima po neki koncert, ali po ostatku regiona razvaljuje.

Majke su npr. svugdje dobro došli, nema festivala u Srbiji, od Exita pa na dalje, da ih nema na listi bendova.

Ekipa koja je bila oko EKV-a, pa sada sviraju ove "Tribute bendove", Marko, Žika Todorović, Ćima, tvrde da EKV u svoje zlatno doba, krajem '80-ih, nije bio toliko popularan i slušan kao što je sada i to je zanimljiv fenomen.

Azra je slušana u svim prostorima, ovi projekti Pozdrav Azri, prolazili su svuda, od Slovenije do Makedonije.

S druge strane, Crna Gore, nema veze što je najmanja republika, mislim da nikada nije imala ozbiljan rock bend, bio je Makadam u kojem je bila sestra od Ipeta Ivandića i bend, mislim da se zove Perper, koji je njihov lokalni top bend, nikad poznat izvan Crne Gore.

Zabranjeno pušenje i Elvis J Kurtović bili su mega-popularni u ZG i BG prije rata, baš zbog tih sarajevskih "fora i fazona".

S druge strane Letu Štuke, nisu nikad napravili mega-proboj izvan BiH, ostali su nekako kao sarajevski lokalni bend, dok Zoster posljednih godina ozbiljno radi na promociji izvan BiH.

Dubioza kolektiv je internacionalni bend, davno prerastao ove prostore kao i Goran Bregović, koji je to već ranije učinio...

Letu Štuke su barem 2010' kad sam jedno vrijeme zivio u ZG.bile solidno popularne.

[_BataZiv_0809]

Ja taj uspjeh Zostera nikako ne kontam, pjesme bezveze, vokal težak ko crna zemlja, muzika gora od tekstova. Imam osjećaj da ih raja na silu sluša jer su naši i urbani, što god to značilo.

Meni su jedan od najjačih poslijeratnih bendova i rado ih slušam.

Upravo zbog tekstova koji se razlikuju od standardnih a i muzika im je šarolika.

Ja ono ne mogu slusati duze od dvije pjeme

[milojicabrzi]

Ja taj uspjeh Zostera nikako ne kontam, pjesme bezveze, vokal težak ko crna zemlja, muzika gora od tekstova. Imam osjećaj da ih raja na silu sluša jer su naši i urbani, što god to značilo.

Ima logike to što kažeš...traži se neko za koncert ili festival, treba nam novi BH poslijeratni bend, da ima angažirane tekstove- evo ga Zoster

Mada imaju oni ekstra muzičare i mene malo nervira to neko pretjerano "šetanje" kroz stilove, kao i nabrajanja u tekstovima (jesam ti rek'o da nisam ti rek'o i sl.). Šta ja znam, krenuli u regge, pa bili neki Indie, pa polu-techno, ne mogu reći da ne vrijede, ok je to i stihovi i izvedba, ali kad stavim CD Metallice, znam šta očekujem, kad stavim CD Dire Straits znam šta će zazvučati.

E kod njih se to nikad ne zna ali možda je i u tome fazon.

[milojicabrzi]

Letu Štuke su barem 2010' kad sam jedno vrijeme zivio u ZG.bile solidno popularne

Da, izdavač im je bio iz Zagreba, dosta je Dino prisutan tamo i kao autor za druge, ali nisam primjetio da ih nešto puno ima po festivalima u regionu...
Unutar BiH solidno su popularni, naročito među studentskom populacijom.

Vjeruj, što su nama bili Azra i EKV za vrijeme tinejdžerskih dana i studija, to su ovim poslijeratnim generacijama Letu Štuke.

[Altsa]

Ja taj uspjeh Zostera nikako ne kontam, pjesme bezveze, vokal težak ko crna zemlja, muzika gora od tekstova. Imam osjećaj da ih raja na silu sluša jer su naši i urbani, što god to značilo.

Meni su jedan od najjačih poslijeratnih bendova i rado ih slušam.

Upravo zbog tekstova koji se razlikuju od standardnih a i muzika im je šarolika.

Ja ono ne mogu slusati duze od dvije pjeme

Ja ne mogu nikako. Ovi nasi bendovi kojih ni nema nesto sve neka dernekli muzika.

[PixelDrifter]

Volim EKV, Atomsko, Leb i Sol, ZP me nikada nije interesovalo. Ok, nikome nije bitno, znam, ali, ako ćemo pravo u ZP, CJ poslije Pare, nije bilo pravog muzičara. Sve je to vic muzika. Eno, ima Milan Kurčina (pretpostavljam da je AI), pjesme su mu kao od Dine Merlina, samo vulgarne. Ono što hoću da kažem, jeste da nijedan od navedenih bendova nema neku posebnu ni muzičku, ni umjetničku širinu. Lokalna middle of the road muzika. U šta ubrajam i Bijelo Dugme. Sarajevo, vjerovatno, nikada nije imalo pravi rock bend. Sve je to manje više pop.

[milojicabrzi]

Raja, najveća enigma jos Zlaja Arslanagić

Da li je ikad poslije rata dodao u Sa?

Da li ima ijedan neki pisani intervju s njim?

Po Bori Konticu(obožavam da slušam ovog covjeka na Youtube), on je bio Master mind sarajevske pop-rock skole, prilično talentovan tekstopisac

Za Zlaju se znaju informacije, uglavnom od prije par godina. Mislim da je dolazio u SA, prije par godina čak se i negdje na forumu vrtila neka slika, negdje sa jaranom u nekoj ljetnoj bašti ili tako nešto.).
Živi u Kanadi, radi (barem je radio) u knižari, voli žestoka pića tako kaže Šerbedžija koji ga posjeti sa vremena na vrijeme, kad ima turneje po SAD i Kanadi pa zajedno cugaju. Nije zainteresovan za pokretanje Crvene jabuke, ne znam piše li aktivno, Šerbedžiji je napisao -Imam pjesmu za tebe.

On se nešto malo "tukao" sa Žerom, oko prava na ime i prava na pjesme, ima tome godina, i mislim da bi na sudu glatko dobio, jer Žera nije bio autor, barem na prva dva albuma, a ni sada nije, dosta mu pišu Šaran, Džeronimo i dr.

Onda mu je Žera "vraćao" po novinama i portalima, tvrdeći da on (Zlaja) nije bio uključen u pojačalo na kocertima, već je onako samo "glumio" sa gitarom, a stišaju ga na razglasu, da je bio kao pozerski član na bini tokom koncerata.

Barem se nadam da Zlaja ima tantijeme i autorska prava, jer ono što je napisao za Jabuku do 1992. godine, ipak vrijedi.

Od te ekipe oko New primitivesa, on je jedini imao neki roditeljski muzički "background". Naime, Zlaja je (kao i Ričl, mislim i Žera) iz mješovitog braka, nije važno za priču i ne volim ta "etiketiranja" ali uvijek sam tvrdio da su ta djeca iznimno talentovana, jer u sebi nose "dva svijeta", "dvije kulturne sfere, ako se to tako može reći. I pok. Aljoša je bio dijete iz bosansko-slovenačkog braka, tako da mislim da je Crvena jabuka, prednjačila sa najviše takvih članova, i taj neki kosmopolitizam i ideja univerzalne ljubavi se osjeti u pjesmama tog benda.

S. Avdić svojevremeno je pisao da je njegov otac, bio voditelj nekadašnjih folk-festivala pjevača i humorista (slično kao npr "Raspjevana jesen") kada idu estradne karavane po gradovima, dakle nešto kao "Enver Šadinlija prije Šadinlije", sad je li on zaslužan za taj Zlajin talenat, ne znam.

Kada je Dražen Ričl Para, otišao iz Elvis J. Kurtović benda da sa Zlajom pravi Crvenu jabuku, ostatak EJK je bio jako kivan na Ričla ali i na Zlaju jer je Ričl bio tehnički jak gitarista i bio važan za "zvučnu sliku" benda.

Sjećam se da je Goran Petranović Rizo, pjevač iz EJK, nekorektno pogrdno i hinjski Zlaju nazivao "žuta piz*da, kao nije mogao da vjeruje da će Ričl otići da sa njim osniva bend.

Uglavnom, volio bih da Zlaja napiše još nešto, ali opet, to su već ljudi u godinama, a poštujem svačiji izbor i odluku, kako da piše, tako i da šuti...

[PixelDrifter]

Ne bih da stvaram diskusiju, niti da ovo bude nesto sto moze da provocira, ali nije da su Sula ili Zlaja napisali Stairway To Heaven, Kashmir, The Dark Side Of The Moon, Close To The Edge, Selling England By The Pound i sl. Hocu da kazem, njihove pjesme ne idu dalje od slusaoca lokalnog identiteta. I prvenac CJ je, na kraju krajeva, skup veoma simpaticnih pjesmica za teen uzrast. Za zensku raju CJ, za djecake ZP. Cak je i pjesma Guzonjin sin, pucanj u prazno, ne kao pjesma, vec kao ironija sudbine, jer je Sanko bio direktor gastroenteroloskog odjeljenja na KCUS-u - ironija na prijeratnu zajebanciju "dabogda te Sanko lijecio" (nadimak dobio sto je pio i visio za sankom, dok mu je stari namjestao da polozi ispite i postane doktor). Cak i danas, da udjem i da vidim Sanku kao ljekara, izasao bih istog trenutka. Guzonjin sin napravio novog guzonjinog sina. The Song remains The Same, nazalost.

[dembele]

@milojicabrzi Stoji li da je pop-rock scena bivše nam države bila druga u Evropi odmah nakon britanske?

[milojicabrzi]

Nemoj stajati sa pisanjem ziv bio. Napravio sam podcast sa tvojim postovima i ovom temom (obrisem par indijanaca) i slusam do posla
Nisam znao da je kerber iz nisa i da nije tolilo popularan bio. Jedno vrijeme sam ih slusao kao lud
Top

Eh, ovo je golemo, sad ću pokazati ženi, ona uvijek kaže da je smaram sa svojim pričama

Jeste, Kerber je iz Niša, jako dobar hard & heavy bend, bili su jako popularni prije rata ali uglavnom kod takve (metal i heavy) publike,slično kao Divlje jagode. Slično kao i Smak iz Kragujevca, nisu nešto bili popularni izvan Srbije, dok su na potezu Beograd-Niš-Skoplje razvaljivali.

I danas ekstra zvuče, česti su po festivalima ali nisam primjetio da ih ima kod nas u BiH.

Slično kao što se i Gile iz Električnog orgazma, čudio što ga niko godinama ne zove u Sarajevo

Tačna je tvrdnja da je nakon rata Hrvatska mnogo zatvorenija prema izvođačima sa istoka, nego npr. Srbija. U Srbiji je svirao skoro svako osim Thompsona, u Hrvatskoj su Bajagi lupali rampe. Zašto je to tako, ne znam

[JohnnyS]

Jer je Hrvatsku u potpunosti preuzeo mentalitet žrtve iz devedesetih.

Sve se vrti oko tog nesretnog domovinskog rata, sve se gleda kroz prizmu toga. Ne kod svih, ali je postao mainstream.

Ko da su Izrael nakon ww2

[gold'n'brown]

Da, mislim da je ta pjesma Kao prije rata (preimenovana u Tvoga srca vrata), od Dine Šarana, ako nije i objavljena ili svirana od strane Štuka ili grupe Major, mislim da je Dare bio član Majora tih '80-ih, bio je dobar sa Velom.

Ima jedna anegdota sa njima dvojicom. Dare je nekad poslije rata, otprilike '98. godine, došao iz USA i boravio u SA neko vrijeme, snimao je te zime neke pjesme i spotove na RTV Vogošća, mislim da je bila neka parodija pjesme "Selma, da Bog da ispala kroz prozor" i još neke pjesme.

Dogovorio se sa Velom koji je tad vodio onu grupu Maja, da se nađu, i rekao mu da dođe u KSC u Vogošći, da će ga tamo naći. Međutim, RTV je bio u glavnoj - upravnoj zgradi KSC-a, a Vela greškom otišao u Sportsku dvoranu u Vogošći, koja je nekih 300 metara dalje, čuo neku muziku i buku, pa došao na probu jednog lokalnog benda da traži Dareta.

Oni mu objasnili da je na pogrešnoj adresi da treba otići par stotina metara niz ulicu, mislim da su ga čak i odveli, onako jaranski. Sjećam se da je Dare tada ozbiljno zahuktao da napravi neki muzički projekat u BiH, bio je u velikom entuzijazmu, ali je bio u priličnom "kulturološkom šoku", nakon povratka iz SAD, zbog razlike u životnom standardu, mentalitetu i svemu drugom tih poslijeratnih godina u SA (tada je Unitic još razrušen, a mnogi građani još imaju folije na prozorima), ipak odustao od toga i vratio se u SA, nije ostalo nekih velikih tragova od toga, osim tih nekih snimljenih pjesama.

Da, Žera je slično kao i Sula, ostao jedini Sarajlija i originalni član C. Jabuke, ostatak je prikupljen od muzičara iz HR. D. Jelčić-Cunja je originalni član Crvene jabuke i dugo je svirao sa Žerom poslije rata, oni su bili ta "jezgra" prijeratne postave benda.

Posvađali su se oko novaca, koliko se sjećam, jer se Žera ponašao kao lider i vodio finansije tako što je članovima benda davao muzičarske honorare, a sebi uzimao najveći dio kolača (slično kao što radi i D.Merlin i mnogi drugi). Nije se lova dijelila na jednake dijelove, Cunja je smatrao da je u toj podjeli oštećen, pa je nešto objavljivao na FB, poslije je i tužio, mislim da ima neku "Kanadsku frakciju" benda, čudi me da mu se Zlaja Arslanagić ne pridruži. Nakon njega, u bend dolazi Adrijan Borić, sin Nenada Nene Borića, nekadašnjeg bubnjara Divljih jagoda, koji živi negdje u okolici Zagreba (Ivanić Grad ili sl.) ako se dobro sjećam.

Rah. Faris Arapović, negdje je 4 ili 5 po redu bubnjar Zabranjenog pušenja, debituje na albumu Pozdravi iz zemlje safari, te neke '87. godine, kao srednjoškolac (mislim da je bio '70. godište i imao nekih 16-17 godina tada).

Isto tako tužna priča, droga ga je odvela na put bez povratka. Svirao sa Sikterom nakon prijeratnog razlaza Z. pušenja (malo ljudi zna da je ZP prestalo sa aktivnim radom nekad pred sam rat, pa bi vjerovatno i da nije bilo rata, došlo do razlaza te ekipe, zbog velike među-autorske sujete na relaciji Sula -Nele), poslije rata svirao sa Sikterom, oko 2000-te je već bio ozbiljno navučen, a negdje 2004./05. napustio je i Sikter. Umro je sa nepunih 50 čini mi se, nekad prije početka Covid pandemije, ima tome nekoliko godina.

Eto, još jedan kontra-argument ovima što tvrde da nije bilo droge u Z. pušenju i New Primitivesima,

Saran je Daretu tu pjesmu poklonio nakon njegovog ranjavanja i ovaj ju je poslije snimio u Americi. Pricao je Dare te detalje na podcastu kod Amira Misirlica.

Poslije je Saran pjesmu vjerovatno prodao Crvenoj Jabuci posto je pisao i za njih.

[trocadero]

Inace kupio sam Neletovu knjigu da je citam na plazi, pa cu dati neki svoj osvrt na ovoj temi koja vec odavno transcendentuje svoj naslov.

Na koju od Neletovih knjiga misliš?

Fajpoht y capajebu

Dobro je to Bato za smirenje, ...uvjek sam se divio onima koji sa pažnjom čitaju knjige na plaži, bazenu, u javnom prevozu, kafiću... Mada knjiga nije Bog zna šta, preskaći one dijelove sa Anđelima . Ima ih podosta , uglavnom nebitne stvari, udavi...
Opušteno , odmori od posla . Ponekad se sažalim na tebe i ostale moderatore šta ste sve ovdje prinuđeni čitati. Mislim čovjek da nije psihički stabilan lako može zastraniti, skrenuti udesno...Ne bi škodilo dati vam neki beneficirani radni staž, prijevremeni odlazak u penziju ...treba to izdurati

[dječak sa šibicama]

Nedavno je Paja Pavlovic pisao o pocecima rata u gradu, vezano za Zlaju Arslanagica, oni su (umjetnicka ceta) radili u studiju tokom proljeca i ljeta neke pjesme patriotske (vojnik srece, ponesi zastavu itd) pa su u Sarajevo disku kod Muradifa snimili i plocu sa tim pjesmama, i onda su ih ovi politicarski uhljebi iz TVSA (Mehmed Agovic) optuzili da su ukrali album i pjesme i dilali na zapadu nelegalno prodavali, imali ljudi problema i sa policijom jbg tih dana se glava gubila i za manje stvari. A Zlatko je bio posebno na meti.

Pretpostavljam da je i zbog toga, Arslanagic otisao i odjebo sve.

[Zakalwe]

Ah, tema za muzicku nostalgiju! Divno!

Ja sam krajem 80:ih i pocetkom 90-tih (prije odlaska na mrski zapad) otkrio alternativu! Hasishari sa kratkom kosom mi podvalili NoMeansNo, Primus i jos sta kotekako da me izlijece od Iron Maidena, WASP:a i tih stvari. Tada je Juga imala prilicno dobru domacu scenu: Kud Idiote, Obojeni Program, Boye itd. Pa Lacni Franz, pa Sexa. Nikad nisu bili popularni u ex-Yu, a nit sada. (osim mozda Laibach:a). Sada nema dovoljno kriticne mase za tu vrstu muzike.

Sjecam se nekih super svirki ... EKV u nekakvim podrumima, Kud Idioti itd. Taj period prije rata je zaista bio veliki BOOM za muziku.

[doktor78]

Jeste, Kerber je iz Niša, jako dobar hard & heavy bend, bili su jako popularni prije rata ali uglavnom kod takve (metal i heavy) publike,slično kao Divlje jagode. Slično kao i Smak iz Kragujevca, nisu nešto bili popularni izvan Srbije, dok su na potezu Beograd-Niš-Skoplje razvaljivali.

I danas ekstra zvuče, česti su po festivalima ali nisam primjetio da ih ima kod nas u BiH.

Bili prije 2 godine na Motorijadi u Banovićima, mislim da im je to prvi koncert u Federaciji poslije rata, nisu mogli da vjeruju kako su dobro primljeni, pola koncerta Gale se zahvaljivao Begi što su pozvani (Bego Gutić, bivši načelnik Banovića, za ove koji nisu aktivni na podforumu "Politika" ).