Sehidska dzenaza u Kozarcu kod Prijedora
Danas je u Kozarcu kod Prijedora obavljena dzenaza za 70 civila ubijenih tokom srpsko crnogorske fasisticke agresije na BiH. Sve zrtve pronadjene su u masovnim grobnicama u okolini Prijedora. Na ovom podrucju tokom agresije ubijeno je preko 3.000 civila a traga se jos za preko 1.000 posmtrnih ostataka
Slike preuzete sa http://www.prijedorcity.com/new/index.p ... &Itemid=53
Keraterm: Fatiha za ubijene žrtve ovog zloglasnog logora
Polaganjem cvijeća ispred Spomen-ploče i odavanjem pošte žrtvama, danas su porodice ubijenih i preživjeli logoraši u fabričkom krugu "Keraterm" obilježili 16 godina od stradanja Prijedorčana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u zloglasnom ratnom logoru, u kojem je kroz stravičnu torturu prošlo oko 3.000 osoba, od kojih oko 300 njih nije preživjelo.
Sa skupa, kojeg su organizirali Udruženje logoraša "Prijedor 92", Udruženje logoraša Kozarac i Udruženje Prijedorčanki "Izvor", poručeno je da preživjeli logoraši i porodice ubijenih nisu zadovoljni procesuiranjem samo nekoliko osoba koje su bile postavljene za komandire ili čuvare logora i od bh. pravosuđa je zatraženo da se procesuiraju i članovi samozvanog kriznog štaba Prijedor, prema čijoj je odluci on uspostavljen, njegovi istražitelji i svi oni koji koji su bili uključeni u mučenje zatočenika.
I ove godine skrenuta je pažnja da se mnoga od tih lica nalaze na rukovodećim mjestima u preduzećima i institucijama na lokalnom i entitetskom nivou i da šetaju slobodno ulicama ovog grada.
Učesnici su istakli i nezadovoljstvo time što rukovodstvo "Vatrostalne", u čijem je sastavu "Keraterm", ne dozvoljavaju da logoraši obiđu prostorije u kojima je nad njima vršena tortura, što se i nakon 13 godina od završetka rata još uvijek traga za posmrtnim ostacima oko 150 ubijenih logoraša, kao i time što ovom komemorativnom skupu još nikad nije prisustvovao načelnik prijedorske Opštine Marko Pavić.
Prema odluci samozvanog Kriznog štaba Prijedor, logor "Keraterm" je uspostavljen 23. maja 1992. godine kao istražni centar, a rasformiran je 15. avgusta iste godine.
Logoraši i porodice ubijenih 24. juli obilježavaju u znak sjećanja na oko 150 lica koja su u noći između 23. i 24. jula 1992. godine likvidirani na svirep način, a 40 logoraša se te noći izgubio svaki trag.
U ovom logoru mučen je i ubijen Srbin Jovo Radočaj, koji se usprostavio progonu i ubistvima sugrađana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Za počinjene zločine u "Keratermu" osuđeni su komandant logora Duško Sikirica na 15 godina, vođa smjene Dušan Fuštar na nepravomoćnu kaznu od devet godina, te komandiri smjene Damir Došen na kaznu od pet godina i Dragan Kolundžija na tri godine zatvora.
(ONASA)
Sex slave: 'Every day we were raped
SARAJEVO, Bosnia-Herzegovina (CNN) -- The outbreak of war seemed like a joke to Jasmina, then just 19 years old. She dreamed of being an economist and says she played with her toddler son and baby daughter as if they were toys.
But in April 1992, the Serb soldiers took over her city of Bijeljina, in northeast Bosnia near the border with Serbia, and began to kill, torture and terrorize the Muslims there in a brutal campaign of ethnic cleansing.
"Whole families were disappearing during the night. Sometimes we could see their bodies in the gardens, sometimes not even that," Jasmina said.
"The men from my family were beaten up the first day. ... My mother just disappeared. I never found out what happened."
Paramilitaries loyal to Arkan, the Serbian ultranationalist later indicted for crimes against humanity, came to the home Jasmina shared with her husband and extended family to search for valuables and weapons. When they found no guns they started beating her husband, said Jasmina who asked CNN not to use her last name to protect her children.
"Then they started torturing me. I lost consciousness. When I woke up, I was totally naked and covered in blood, and my sister-in-law was also naked and covered in blood. ... I knew I had been raped, and my sister-in-law, too." In a corner, she saw her mother-in-law, holding her children and crying.
"That same day we were locked in our house. That was the worst, the worst period of my whole life. That's when it started.
"Every day we were raped. Not only in the house -- they would also take us to the front line for the soldiers to torture us. Then again in the house, in front of the children," Jasmina said through a translator, remembering the 10 other women who were brutalized with her.
"I was in such a bad condition that sometimes I couldn't even recognize my own children. Even though I was in a very bad physical condition they had no mercy at all. They raped me every day. They took me to the soldiers and back to that house.
"The only conversation we had was when I was begging them to kill me. That's when they laughed. Their response was 'we don't need you dead.' "
Once at the front line, there were female soldiers who tortured her with a bottle and then slashed at her throat and wrist when it broke. Then the troops cut one of her breasts with a bayonet, said Jasmina, now looking older than her 35 years.
"It lasted for a year. Every day. ... Not all the women survived."
Tens of thousands of women were raped in Bosnia and the other parts of the former Yugoslavia between 1992 and 1994 during the rule of Radovan Karadzic, according to estimates by the Organization for Security and Cooperation in Europe.
Nastavak na ovom linku http://edition.cnn.com/2008/WORLD/europ ... index.html
'
Zločinci i danas hodaju slobodno
Mahmut Hošić, Prijedorčanin, preživjeli logoraš Keraterma, fabrike smrti kod Prijedora u kojoj je od maja do početka avgusta 1992. godine bilo zatočeno više od 3.000 civila nesrpske nacionalnosti, jučer je glasno jecao.
Rafalna paljba
Žive slike premlaćivanja, mučenja, ubijanja... Mahmut dok živi neće zaboraviti. Jučer, na 16. godišnjicu masakra, 24. jula 1992. - kada je u prostoriji zvanoj trojka rafalnom paljbom u Keratermu ubijeno oko 200 nevinih Bošnjaka i Hrvata, vremena u kojem je svaki dan imao predznak smrti - prisjetio se i Zijad Dedić, mještanin Rizvanovića kod Prijedora, koji je u logor doveden već 9. juna.
- Sudbina je, valjda, htjela da preživim sve to zlo. I Keraterm i Korićanske stijene... Danima bih mogao pričati o onome što mi se dešavalo... Pištolj ubije, ali kada živog čovjeka dvojica uzmu, pa njime udaraju o kamion ili beton, onda je to stravično i gledati... - priča ovaj logoraš, koji je prekjučer na dženazi u Kozarcu pokopao i sina Mirsada.
Ni Mahmut, ni Zijad, ni ostali preživjeli logoraši, kao ni članovi porodica više od 300 ubijenih u Keratermu, jučer za vrijeme posjete kojom su obilježili 24. juli, dan kada je prije 16 godina počinjen masakr, nisu mogli ući u prostorije ratnog koncentracionog logora jer im to nije dozvolio vlasnik firme "Vatrostalna". Fatihom i polaganjem cvijeća na spomen-ploču ispred logora odali su počast nevino stradalima.
Domaći sudovi
Sabahudin Garibović, predsjednik Udruženja logoraša "Kozarac", prozvao je odgovorne za formiranje Keraterma, ali i nadležne organe pravosuđa da ih procesuiraju.
- Tribunal je trojicu optužio, a pitamo Tužilaštvo i Sud BiH zašto preostale puštaju da uživaju na slobodi. Tražimo da procesuiraju Dragana Savanovića, Slavka Budimira, Ranka Travara, Boška Mandića, Radu Javorića te oficire Vladimira Arsića i Radmila Zeljaju. Pozivamo Tužilaštvo i Sud BiH da pod hitno pred lice pravde izvedu logorske čuvare i mučitelje Dragomira Šaponju, Nedjeljka Timarca, Gorana Lajića i Dragana Kondića. Tribunal je već bio podigao optužnicu protiv njih, ali je te predmete prepustio domaćim sudovima. Pitam tužioce šta čekaju, da pomru zločinci ili mi - kazao je Garibović.
Traga se za još 150 osoba
Za posmrtnim ostacima više od 150 onih koji su ubijeni u koncentracionom logoru Keraterm, jednom od tri koja su 1992. bila formirana na području Prijedora, još se traga.
Autor: M. ZGONJANIN
http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... u-slobodno
Spomen misa za 67 ubijenih Hrvata
U crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Briševu kod Prijedora danas je služena spomen misa povodom šesnaeste godišnjice stradanja 67 Hrvata iz ovog mjesta.
Generalni vikar banjalučke biskupije Anto Orlovac, koji je predvodio misu zadušnicu, rekao je da je cilj ovog okupljanja molitva za sve nevine žrtve i one koji su patili zbog gubitka najmilijih.
"Kao kršćani molimo se i za one koji su zlo činili da ih Bog potakne, jer oni na svojoj savjesti nose najtežu odgovornost", rekao je Orlovac.
On je najavio da će od ove godine na području banjalučke biskupije svaka posljednja nedjelja u julu biti slavljena kao spomen molitva za sve žrtve ratova 20. vijeka.
"Ovde u Briševu ostaće ovaj datum 25. juli, jer se na ovaj dan prije 16 godina dogodio nesrćeni pokolj", rekao je Orlovac.
On je dodao da su u toku radovi na obnovi župne crkve koja će biti trajni spomen na žrtve, mjesto molitve "da se zlo koje se dogodilo nikada više ne ponovi", ali i mjesto opkupljana mještana Briševa koji su danas rasijani po cijelom svijetu.
Prije posljednjeg rata u Briševu je živjelo oko 600 žitelja hrvatske nacionalnosti, a neznatan broj ih se vratio kućama.
(SRNA)
Počinje obilježavanje stradanja 45 bošnjačkih civila u Vrbanji
Tradicionalnom manifestacijom koja se svake godine organizira krajem jula pod nazivom ''Šehidima dova - živima opomena'' u Bugojnu će ovih dana biti obilježeno petnaest godina od stradanja 45 bošnjačkih civila u MZ Vrbanja, ubijenih od Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV) 1993. godine.
Tim povodom u bugojanskim džamijama danas će, prije klanjanja džuma-namaza, biti proučen jasin pred duše svih šehida Vrbanje.
U 19.00 sati u Gradskoj galeriji bit će otvorena ''Izložba fotografija Bugojna i Vrbanje 1993. godine'', a u pogramu Večeri ilahija i kasida koja će biti upriličena u Vrbanji sa početkom u 21.00 sat nastupit će Vokalni ansambl ''Preporod'' Bugojno i Hor ''Ak Saray'' iz Kaknja.
Centralni događaj planiran je za nedjelju, 27. jula, kada će u pravcu Vrbanje krenuti organizirana povorka građana.
Kod spomenika sa ispisanim imenima ubijenih civila Vrbanje, u 12.00 sati bit će proučena Fatiha, nakon čega će se prisutnima obratiti načelnik Bugojna Hasan Ajkunić.
Tokom vjerskog programa u mjesnoj džamiji u Vrbanji prigodnu besjedu vjernicima će uputiti travnički muftija mr. Nusret ef. Abdibegović i predstavnik Rijaseta IZ BiH.
Na kraju manifestacije ''Šehidima dova-živima opomena'' bit će upriličena posjeta mezarjima.
(FENA)
Obilježena 15. godišnjica stradanja Bošnjaka u Prozoru
Danas je, u organizaciji Udruženja porodica šehida i poginulih boraca Armije R BiH Prozora, obilježena 15. godišnjica stradanja Bošnjaka u ovom gradu.
Jula 1993. godine najviše prozorskih Bošnjaka je stradalo u logorima u Srednjoškolskom centru u Prozoru, UNISU i Vatrogasnom domu, u selu Rumboci i u logoru Dretelj kod Čapljine. Mnogi od njih su ubijeni u Herama, Kleku, Heljdovima, živim štitovima na Crnom vrhu, te ne deponiji Duška kosa. Najmlađa žrtva je sedmomjesečni dječak Haris Pilav iz sela Lapsunj, a najstarija Fata Malanović iz sela Heljdovi.
Suljo Kmetaš, predsjednik Udruženja logoraša općine Prozor-Rama jedan je od preživjelih logoraša koji je prošao kroz sve torture.
"Na dan kad sam zatvoren odveden sam da čistim jednu prostoriju koja je bila puna krvi, gdje su zlostavljani prozorski Bošnjaci. Tada je trebala doći delegacija Crvenog križa, pa smo mi morali ukloniti sve tragove nasilja. Tu večer sam pretučen i mjesec dana nisam mogao stati na noge. U srednjoškolskom centru ljudi su svaki dan ubijani, odvođeni i zlostavljani. Tako je bilo i 31. jula 1993. godine kada su odveli 54 Bošnjaka na živi štit na "Crnom vrhu", gdje je bio i moj brat, i od tada se za njega ništa ne zna." kazao je Kmetaš.
Za sudbinu brojnih Prozorčna koje su vojnici HVO-a i HV odvodili do danas se ništa ne zna, a porodice su više izgubile svaku nadu.
"Mi još tragamo za 57 nestalih, za koje sumnjamo da ćemo ih ikada naći. Razlog je to što do sada ni jedan ratni zločinac nije procesuiran, niti pred domaćim, niti pred kantonalnim sudom. Porodice su toliko ogorčene, jer svaki dan sretaju zločince koji slobodno šetaju Prozorom" kazala je Safija Hrinić, predsjednica Udruženja porodica nestalih u Prozoru.
U slučaju Prlić i ostali, koji se vodi pred sudom za zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu dio optužnice se odnosi i za zločine počinjene na području općine Prozor-Rama, a nedavno je i Tužilaštvo BiH pokrenulo istragu o dešavanjima u Prozoru.
U sklopu obilježavanja 15. godišnjice stradanja prozorskih Bošnjaka u 12 sati Prozorčani su obišli šehidsko mezarje Mahala, gdje je ukopan najveći broj stradalih, gdje je proučen Jasin i dova.
Na mezarju Mahala prisutnim se kratko obratio Safet ef. Pozder, glavni imam Medžlisa IZ Prozor koji je kazao da ovim okupljanjem treba poručiti tri stvari, da preživjeli uče iz događaja iz prošlosti, da Bošnjaci trebaju graditi suživot i toleranciju sa drugim narodima i da je najveća bolest jednog naroda zaborav.
Nakon obilaska mezarja u Nuhefendića džamiji u Prozoru klanjan je podne-namaz i proučen prigodan mevlud.
(Sarajevo-x.com) http://www.sarajevo-x.com/clanak/080726047
Godišnjica stradanja 54 Bošnjaka u Vrbanji
U MZ Vrbanja kod Bugojna danas će biti obilježena petnaesta godišnjica od stradanja 54 bošnjačka civila koje su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na svirep način ubili u periodu od 17. do 28. jula 1993. godine.
Njihova, većinom izmasakrirana tijela, pronađena su u pet masovnih grobnica u rijeci Vrbas i pored nje, te u nekoliko pojedinačnih grobnica na livadama i drugim lokacijama.
U znak sjećanja na nevino stradale Bošnjake Vrbanje kod spomen-obilježja u ovom naselju u 12 sati bit će proučena Fatiha. Prigodan vjerski program bit će upriličen u mjesnoj džamiji.
U organizaciji Udruženja logoraša Vrbanje bit će otkrivena spomen ploča koja će trajno svjedočiti o torturama kroz koje su prošli zarobljeni Bošnjaci, njih 45, u logoru „Akvarijum“, kafani „Ritmo“ i drugim mjestima gdje su zlostavljani na različite načine.
Najmlađi logoraš Vrbanje bio je dvogodišnji Dino Karabeg, koji je u grupi s nekoliko učenika i studenata bio zarobljen u jednom od vrbanjskih logora.
Tradicionalna manifestacija „Šehidima dova - živima opomena“, koju i ove godine organizira Medžlis Islamske zajednice Bugojno, završit će obilaskom mezarja.
(FENA)
Tuga i radost u jednom danu
U Blagaj-Japri i Gornjim Agićima, povratničkim naseljima kod Bosanskog Novog, jučer su se smjenjivale tuga i radost. Tuga na šehidskom mezarju u Blagaj-Japri na kojem su članovi porodica ubijenih, preživjeli logoraši i lokalni zvaničnici javnost podsjetili na 26. juli 1992. godine, kada je samo u jednom danu iz Bosanskog Novog protjerano više od deset hiljada Bošnjaka.
- Jedan broj nevinih civila završio je i u logorima, na fudbalskom stadionu i u Vatrogasnom domu u Bosanskom Novom. U ovom gradu ubijeno je više od tri stotine nevinih civila nesrpske nacionalnosti - kazao je Senad Bratić, potpredsjednik SO Bosanski Novi.
U znak sjećanja na 16. godišnjicu progona u ovom gradu, jučer je održana i javna tribina koja je okupila one koji su se vratili na svoja prijeratna ognjišta.
U Gornjim Agićima, naselju u koje se do danas vratilo stotinjak porodica, jučer je u prisustvu lokalnih imama, muftije bihaćkog Hasana ef. Makića te doktora Fuada Sedića otvorena novoizgrađena džamija na mjestu u ratu porušene. Za izgradnju su same džematlije obezbijedile oko 100.000 KM.
(AVAZ)
U Keraterm ga odveli sa 13 godina
Mirzet Hopovac (29), mještanin Zecova kod Prijedora, u logor Keraterm otjeran je sa samo 13 godina života. U logoru je više od mjesec gledao ubijanja, zlostavljanja, mučenja. I danas, 16 godina nakon raspuštanja zloglasnog Keraterma, u kojem je u ljeto 1992. bilo zatočeno oko 3.000 bošnjačkih i hrvatskih civila, stravično ga muče slike koje su se urezale u dječije pamćenje i koje su i danas žive.
Mirzet Hopovac
- To je nekakav poseban strah. Toliki da još nijednom nisam smogao hrabrosti da odem pred kapiju zgrade u kojoj je bio logor - priča Mirzet Hopovac, koji danas s porodicom, suprugom i dvoje djece, živi u Francuskoj.
Do sada je priču o zatočeništvu u Keratermu, u kojem je samo u jednoj noći, sa 23. na 24. juli 1992., ubijeno oko 200 Bošnjaka i Hrvata, Mirzet skrivao u sebi.
On je tog 23. jula 1992. u blizini Zecova i Čarakova kod Prijedora pokupljen s grupom mještana u autobuse i odvezen u logor.
- U autobusu nam je naređeno da gledamo samo pravo, tako da ne znam kako je izgledao čovjek koji je u jednom trenutku ušao u autobus, prozvao neke ljude, među kojima su bili moj otac Husein, amidža Jasim, i rekao im da izađu. Od tada im se gubi svaki trag. Ni kosti im nisu nađene, a mene duša boli što oca posljednji put, dok su ga izvodili, nisam smio ni pogledati - priča s bolnim uzdahom Mirzet.
Majka Mirsada me tražila. Čula je da sam mrtav.
- Našla me u Trnopolju, gdje sam u međuvremenu prebačen i odakle su me konačno pustili kući - priča Mirzet.
http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... -13-godina
Provociranje dozvoljeno nije, postavljanje slika koje potkrepljuju cinjenice je dozvoljeno. Manipulisanje zrtvama se na forumu kaznjava Banom, na Onom svijetu ne znam, a pride navuce bijes sebi na kosti u stvarnom zivotu.Tullius Iustinius wrote:Evo cisto da pitam, da li je dozvoljeno postavljanje slika zrtava i drugih nacionalnosti ?
Sud BiH izrekao kaznu zatvora od 284 godine za genocid u Srebrenici
Sud BiH izrekao je danas kaznu dugotrajnog zatvora za sedmoricu od ukupno 11 optuženih u krivičnom predmetu "Kravica“ i proglasio ih krivim za djelo genocid.
Po 40 godina zatvora dobili su Miloš Stupar, Slobodan Jakovljević i Branislava Medan, 38 godina zatvora dobio je Petar Mitrović, dok su Milenko Trifunović, Brano Džinić i Aleksandar Radovanović dobili po 42 godine.
Sud BiH oslobodio je optužbe za genocid Velibora Maksimovića, Dragišu Živanovića, Milovana Matića, Miladina Stevanovića.
Ovoj četvorici ukida se mjera pritvora.
Optužnica je teretila 11 optuženih u predmetu "Kravica“ da su kao svjesni učesnici udruženog zločinačkog poduhvata između 10. i 19. jula 1995. godine počinili krivično djelo genocida, između ostalog i na način da su učestvovali u ubijanju više od hiljadu zarobljenih Bošnjaka, muškaraca iz Srebrenice zatvorenih u skladištu Zemljoradničke zadruge u Kravici.
Ovo krivično djelo, kako ih je teretila optužnica, učinjeno je u sklopu širokog i sistematičnog napada Vojske i MUP-a RS-a na bošnjačko stanovništvo u zaštićenoj zono UN-a Srebrenica, sa zajedničkim planom djelomičnog istrebljenja skupine bošnjačkog naroda.
U optužnici je navedeno da je Miloš Stupar djelovao u svojstvu komandanta Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, Milenko Trifunović u svojstvu komandira Trećeg voda „Skelani“ u sastavu Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, Brano Džinić u svojstvu specijalca policajca Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, a Milovan Matić kao pripadnik Vojske RS-a.
Ostali optuženi djelovali su u svojstvu specijalaca i policajaca navedenog trećeg voda Skelani.
(FENA)
Spisak zrtava genocida kojima je obavljena dzenaza 11.jula.2008 u Srebrenici
1. Abdurahmanović (Fehim) Idriz 1932 11.7.2008.
2. Abdurahmanović (Hrusto) Junuz 1939 11.7.2008.
3. Abdurahmanović (Idriz) Sakib 1955 11.7.2008.
4. Ademović (Adem) Zulfo 1957 11.7.2008.
5. Ademović (Atif) Hasan 1943 11.7.2008.
6. Ademović (Avdo) Sado 1933 11.7.2008.
7. Ademović (Mehmedalija) Fazlija 1956 11.7.2008.
8. Ademović (Salih) Abdurahman 1929 11.7.2008.
9. Ademović (Salih) Junuz 1947 11.7.2008.
10. Ahmetović (Huso) Ibrahim 1939 11.7.2008.
11. Ahmić (Sulejman) Mehmed 1939 11.7.2008.
12. Alić (Alija) Mevludin 1962 11.7.2008.
13. Alić (Atif) Himzo 1941 11.7.2008.
14. Alić (Hasib) Mujo 1966 11.7.2008.
15. Alić (Hurem) Mustafa 1952 11.7.2008.
16. Alić (Ibrahim) Hajro 1959 11.7.2008.
17. Alić (Ibro) Ibrahim 1927 11.7.2008.
18. Alić (Redžep) Kadrija 1978 11.7.2008.
19. Alić (Šahin) Rašid 1960 11.7.2008.
20. Aljić (Junuz) Salko 1975 11.7.2008.
21. Aljić (Salih) Nazif 1956 11.7.2008.
22. Aljkanović (Osman) Aljo 1952 11.7.2008.
23. Aljukić (Ibrahim) Hasib 1955 11.7.2008.
24. Atić (Abdurahman) Fehim 1947 11.7.2008.
25. Avdić (Husein) Hakija 1937 11.7.2008.
26. Avdić (Huso) Šaćir 1951 11.7.2008.
27. Avdić (Jusup) Alija 1938 11.7.2008.
28. Avdić (Kadrija) Mesud 1974 11.7.2008.
29. Avdić (Mašo) Avdo 1943 11.7.2008.
30. Avdić (Mujo) Nurija 1929 11.7.2008.
31. Avdić (Osman) Alija 1938 11.7.2008.
32. Avdić (Ramo) Ohran 1949 11.7.2008.
33. Avdić (Uzeir) Adem 1927 11.7.2008.
34. Bećirović (Huso) Mujo 1949 11.7.2008.
35. Bećirović (Sabrija) Murat 1969 11.7.2008.
36. Bećirović (Sulejman) Samir 1975 11.7.2008.
37. Begić (Zildžija) Samir 1977 11.7.2008.
38. Bektić (Munib) Mensur 1973 11.7.2008.
39. Bešić (Munib) Hamed 1961 11.7.2008.
40. Beširović (Bego) Šemsudin 1975 11.7.2008.
41. Borić (Ramo) Dževad 1978 11.7.2008.
42. Bošnjak (Alija) Amir 1977 11.7.2008.
43. Buljubašić (Hamdija) Safet 1978 11.7.2008.
44. Cvrk (Đul) Nurija 1936 11.7.2008.
45. Čamdžić (Juso) Zuhdo 1940 11.7.2008.
46. Čeliković (Suljo) Sulejman 1964 11.7.2008.
47. Čivić (Ahmo) Bekto 1934 11.7.2008.
48. Čivić (Šefket) Mujo 1974 11.7.2008.
49. Čivić (Šukrija) Kadrija 1968 11.7.2008.
50. Čivić (Zuhdo) Mustafa 1932 11.7.2008.
51. Čizmić (Salko) Meho 1936 11.7.2008.
52. Čokerović (Mujo) Nedžad 1969 11.7.2008.
53. Čokerović (Mujo) Rifet 1974 11.7.2008.
54. Čomić (Salih) Azem 1956 11.7.2008.
55. Čomić (Sulejman) Mirfet 1979 11.7.2008.
56. Ćatić (Omer) Mehmedalija 1940 11.7.2008.
57. Dautović (Alaga) Esed 1953 11.7.2008.
58. Dautović (Redžo) Abdulah 1959 11.7.2008.
59. Dautović (Redžo) Salih 1957 11.7.2008.
60. Dedić (Ejub) Edin 1976 11.7.2008.
61. Dedić (Meho) Šerif 1975 11.7.2008.
62. Dedić (Ramiz) Ibrahim 1966 11.7.2008.
63. Delić (Hasan) Ibro 1949 11.7.2008.
64. Delić (Huso) Meho 1962 11.7.2008.
65. Delić (Huso) Munib 1963 11.7.2008.
66. Delić (Šaban) Nazif 1935 11.7.2008.
67. Demirovski (Esad) Imer 1959 11.7.2008.
68. Dervišević (Bekir) Behrudin 1980 11.7.2008.
69. Duraković (Mušan) Halil 1954 11.7.2008.
70. Džananović (Kasim) Mevludin 1965 11.7.2008.
71. Džanić (Atif) Latif 1960 11.7.2008.
72. Đozić (Ahmo) Mensur 1935 11.7.2008.
73. Efendić (Mahmut) Mehmedalija 1957 11.7.2008.
74. Fejzić (Salko) Mujo 1961 11.7.2008.
75. Gabeljić (Adem) Husein 1944 11.7.2008.
76. Gabeljić (Adem) Jusuf 1943 11.7.2008.
77. Gabeljić (Kasim) Kadir 1971 11.7.2008.
78. Gabeljić (Suljo) Abid 1948 11.7.2008.
79. Garaljeavić (Juso) Idriz 1942 11.7.2008.
80. Gurdić (Bego) Sadik 1950 11.7.2008.
81. Gušićć (Alija) Nazif 1953 11.7.2008.
82. Gušić (Šaban) Pašan 1950 11.7.2008.
83. Hadžić (Huso) Husein 1963 11.7.2008.
84. Hafizović (Mustafa) Muniz 1953 11.7.2008.
85. Hakić (Hamdija) Almir 1979 11.7.2008.
86. Halilović (Omer) Mehmed 1923 11.7.2008.
87. Halilović (Bajro) Sead 1970 11.7.2008.
88. Halilović (Huso) Asim 1944 11.7.2008.
89. Halilović (Ibro) Seid 1967 11.7.2008.
90. Halilović (Mehmed) Sabit 1961 11.7.2008.
91. Halilović (Osman) Mevludin 1962 11.7.2008.
92. Halilović (Osman) Osmo 1958 11.7.2008.
93. Halilović (Osman) Salim 1975 11.7.2008.
94. Halilović (Salčin) Munib 1943 11.7.2008.
95. Halilović (Šahin) Šahbaz 1964 11.7.2008.
96. Halilović(Šaban) Fadil 1939 11.7.2008.
97. Hamzabegović (Zuhdija) Sead 1965 11.7.2008.
98. Handžić (Avdo) Hakija 1940 11.7.2008.
99. Hanić (Redžo) Rešid 1974 11.7.2008.
100. Harbaš (Alija) Enes 1947 11.7.2008.
101. Hasanović (Alaga) Amil 1948 11.7.2008.
102. Hasanović (Alija) Fajko 1930 11.7.2008.
103. Hasanović (Husein) Mustafa 1950 11.7.2008.
104. Hasanović (Huso) Bego 1941 11.7.2008.
105. Hasanović (Mušan) Avdo 1935 11.7.2008.
106. Hasanović (Salih) Sadik 1958 11.7.2008.
107. Hasić (Alija) Nedžib 1957 11.7.2008.
108. Hasić (Avdo) Dahmo 1966 11.7.2008.
109. Hasić (Jusuf) Muhidin 1972 11.7.2008.
110. Hasić (Nedžib) Edin 1979 11.7.2008.
111. Hasić (Ramo) Šaban 1970 11.7.2008.
112. Haskić (Suljo) Sabahudin 1977 11.7.2008.
113. Hirkić (Halid) Beris 1963 11.7.2008.
114. Hirkić (Osman) Rasim 1953 11.7.2008.
115. Hodžić (Halid) Hazim 1965 11.7.2008.
116. Hodžić (Mustafa) Hamid 1935 11.7.2008.
117. Hodžić (Mustafa) Mujo 1971 11.7.2008.
118. Hodžić (Sado) Alija 1934 11.7.2008.
119. Hodžić (Saličin) Šefik 1955 11.7.2008.
120. Hrustić (Omer) Semir 1973 11.7.2008.
121. Hukić (Idriz) Rašid 1965 11.7.2008.
122. Huremović (Esed) Izet 1954 11.7.2008.
123. Huremović (Hasib) Fahrudin 1954 11.7.2008.
124. Huremović (Mujo) Muradif 1946 11.7.2008.
125. Hurić (Adem) Ragib 1920 11.7.2008.
126. Hurić (Emin) Sulejman 1945 11.7.2008.
127. Husejinović (Avdo) Alija 1956 11.7.2008.
128. Husejnović (Izet) Suljo 1970 11.7.2008.
129. Husejnović (Mehmed) Hašim 1937 11.7.2008.
130. Husić (Fadil) Suljo 1959 11.7.2008.
131. Ibrahimović (Adem) Hamed 1928 11.7.2008.
132. Ibrahimović (Hamid) Ibran 1977 11.7.2008.
133. Ibrahimović (Hasan) Ahmo 1946 11.7.2008.
134. Ibrahimović (Mujan) Sabir 1976 11.7.2008.
135. Ibrahimović (Ramo) Šefik 1947 11.7.2008.
136. Ibrahimović (Salko) Ramo 1933 11.7.2008.
137. Imamović (Salih) Nevzet 1976 11.7.2008.
138. Imširović (Muharem) Osman 1955 11.7.2008.
139. Isakovićć (Mustafa) Sabahudin 1970 11.7.2008.
140. Jahić (Salko) Suljo 1933 11.7.2008.
141. Jahić (Vehbija) Azem 1969 11.7.2008.
142. Junuzagić (Mujo) Alija 1947 11.7.2008.
143. Jusufović (Hašim) Ramo 1946 11.7.2008.
144. Jusufovićć (Jusuf) Sadik 1961 11.7.2008.
145. Kadrić (Medo) Juso 1938 11.7.2008.
146. Kalić (Hamid) Bekir 1957 11.7.2008.
147. Kalić (Hasan) Nermin 1978 11.7.2008.
148. Karamujić (Ramo) Ćamil 1934 11.7.2008.
149. Kasumović (Hasib) Halid 1975 11.7.2008.
150. Kasumović (Sinan) Ramo 1953 11.7.2008.
151. Klempić (Huso) Osman 1958 11.7.2008.
152. Klempić (Ševko) Amir 1972 11.7.2008.
153. Korkutović (Ibro) Ibran 1953 11.7.2008.
154. Krdžić (Abdid) Daut 1931 11.7.2008.
155. Krdžić (Alija) Adem 1939 11.7.2008.
156. Krdžić (Hamid) Hamdija 1961 11.7.2008.
157. Krdžić (Ramo) Behudin 1971 11.7.2008.
158. Krlić (Salih) Nazif 1943. 11.7.2008.
159. Kurtić (Bećir) Rifet 1946 11.7.2008.
160. Lelović (Husein) Avdo 1923 11.7.2008.
161. Lemeš (Zuhdija) Muriz 1977 11.7.2008.
162. Ljeskovica (Huso) Bahrija 1976 11.7.2008.
163. Ljeskovica (Rešo) Murat 1937 11.7.2008.
164. Malagić (Alija) Nurija 1939 11.7.2008.
165. Malagić (Hilmo) Hajro 1945 11.7.2008.
166. Malagić (Omer) Ohran 1951 11.7.2008.
167. Malagić (Ramo) Meho 1950 11.7.2008.
168. Malagić (Redžo) Enez 1941 11.7.2008.
169. Malkić (Ibrahim) Behajija 1937 11.7.2008.
170. Malkić (Ismet) Mevludin 1958 11.7.2008.
171. Maljišević (Suljo) Salko 1976 11.7.2008.
172. Mandžić (Ago) Salih 1934 11.7.2008.
173. Mandžić (Ibrahim) Sulejman 1937 11.7.2008.
174. Mašić (Mustafa) Sadija 1950 11.7.2008.
175. Mašić (Sulejman) Fahir 1975 11.7.2008.
176. Mašić (Šaban) Ramo 1957 11.7.2008.
177. Mehić (Alija) Šaban 1948 11.7.2008.
178. Mehić (Muharem) Muradif 1957 11.7.2008.
179. Mehić (Omer) Mehan 1951 11.7.2008.
180. Mehić (Omer) Šaban 1949 11.7.2008.
181. Mehić (Šaban) Jusuf 1970 11.7.2008.
182. Mehmedović (Abdulah) Mevludin 1955 11.7.2008.
183. Mehmedović (Bećir) Smail 1955 11.7.2008.
184. Mehmedović (Hasan) Meho 1957 11.7.2008.
185. Mehmedović (Mehmed) Rahman 1933 11.7.2008.
186. Mehmedović (Osman) Fikret 1974 11.7.2008.
187. Mehmedović (Sadik) Sead 1974 11.7.2008.
188. Memić (Adem) Safet 1969 11.7.2008.
189. Memić (Bego) Šaban 1942 11.7.2008.
190. Memić (Sulejman) Nurif 1937 11.7.2008.
191. Memišević (Huso) Adil 1949 11.7.2008.
192. Memišević (Huso) Edhem 1953 11.7.2008.
193. Mešanović (Mustafa) Šahin 1942 11.7.2008.
194. Muhić (Bekto) Huso 1940 11.7.2008.
195. Muhić (Fejzo) Azem 1952 11.7.2008.
196. Muhić (Hasib) Ramiz 1953 11.7.2008.
197. Mujanović (Mustafa) Amir 1946 11.7.2008.
198. Mujanović (Rasim) Sumbul 1941 11.7.2008.
199. Mujčinović (Mujčin) Nijaz 1975 11.7.2008.
200. Mujić (Abid) Hakija 1969 11.7.2008.
201. Mujić (Rizvan) Jusuf 1960 11.7.2008.
202. Mujić (Šaban) Šefik 1964 11.7.2008.
203. Mulalić (Omer) Muriz 1973 11.7.2008.
204. Muminović (Hasan) Rasim 1932 11.7.2008.
205. Muminović (Ramo) Ibrahim 1936 11.7.2008.
206. Muminović (Rasim) Hazim 1971 11.7.2008.
207. Muminović (Salih) Sead 1977 11.7.2008.
208. Muratagić (Šaban) Sulejman 1941 11.7.2008.
209. Muratović (Haso) Sinan 1937 11.7.2008.
210. Musić (Hakija) Nurija 1943 11.7.2008.
211. Mustabašić (Smajil) Samir 1978 11.7.2008.
212. Mustafić (Adem) Suljo 1937 11.7.2008.
213. Mustafić (Hakija) Sejdalija 1955 11.7.2008.
214. Mustafić (Ibiš) Osman 1928 11.7.2008.
215. Mustafić (Mehmedalija) Šahbaz - Kemo 1957 11.7.2008.
216. Mustafić (Nurija) Sead 1973 11.7.2008.
217. Mustafić (Osmo) Dahmo 1964 11.7.2008.
218. Mustafić (Ramo) Smail 1965 11.7.2008.
219. Mustafić (Sejdalija) Azmir 1974 11.7.2008.
220. Mustafić (Šaban) Muhamed 1967 11.7.2008.
221. Nuhanović (Alija) Smail 1959 11.7.2008.
222. Omerović (Abid) Ramiz 1959 11.7.2008.
223. Omerović (Alija) Nazif 1953 11.7.2008.
224. Omerović (Junuz) Suljo 1946 11.7.2008.
225. Omerović (Mujo) Adem 1939 11.7.2008.
226. Omerović (Omer) Smail 1962 11.7.2008.
227. Omerović (Osman) Avdo 1927 11.7.2008.
228. Omerović (Ramo) Kasim 1979 11.7.2008.
229. Omerović (Sejfo) Nazif 1922 11.7.2008.
230. Omić (Muharem) Bajro 1958 11.7.2008.
231. Osmanović (Ahmet) Mujo 1955 11.7.2008.
232. Osmanović (Alija) Hakija 1942 11.7.2008.
233. Osmanović (Huso) Ibro 1940 11.7.2008.
234. Pirgić (Smail) Suljo 1954 11.7.2008.
235. Pitarević (Bekto) Omer 1952 11.7.2008.
236. Pleho (Sejfo) Bećir 1953 11.7.2008.
237. Ramić (Nazif) Ramiz 1938 11.7.2008.
238. Ramić (Ramiz) Sabit 1972 11.7.2008.
239. Ramić (Ramo) Fadil 1960 11.7.2008.
240. Rizvanović (Alija) Ramo 1954 11.7.2008.
241. Rizvanović (Meho) Hasan 1960 11.7.2008.
242. Salić (Ibrahim) Hakija 1931 11.7.2008.
243. Salić (Ramiz) Hasan 1977 11.7.2008.
244. Salihović (Adem) Ibro 1950 11.7.2008.
245. Salihović (Avdo) Abdulah 1951 11.7.2008.
246. Salihović (Avdo) Adil 1960 11.7.2008.
247. Salihović (Esed) Behaija 1959 11.7.2008.
248. Salihović (Esed) Zijad 1966 11.7.2008.
249. Salihović (Meho) Mehan 1943 11.7.2008.
250. Salihović (Safet) Sabit 1973 11.7.2008.
251. Salihović (Salko) Abdulah 1977 11.7.2008.
252. Salkić (Bajro) Behajia 1974 11.7.2008.
253. Salkić (Bajro) Benjamin 1977 11.7.2008.
254. Salkić (Mehmed) Sebib 1979 11.7.2008.
255. Salkić (Šerif) Šaban 1932 11.7.2008.
256. Salkić (Zajko) Zajim 1962 11.7.2008.
257. Salković (Bego) Redžo 1934 11.7.2008.
258. Selimović (Abdulah) Vejsil 1945 11.7.2008.
259. Selimović (Bajro) Hasan 1952 11.7.2008.
260. Selimović (Husein) Abid 1942 11.7.2008.
261. Sinanović (Huso) Idriz 1938 11.7.2008.
262. Sinanović (Smajo) Himzo 1932 11.7.2008.
263. Siručić (Meho) Abdulah 1937 11.7.2008.
264. Smailović (Adem) Šerif 1956 11.7.2008.
265. Smajić (Ibrahim) Šahin 1930 11.7.2008.
266. Smajić (Osman) Adem 1977 11.7.2008.
267. Smajić (Ramo) Ajet 1967 11.7.2008.
268. Smajić (Sejdulah) Rizo 1977 11.7.2008.
269. Smajlagić (Murat) Fadil 1959 11.7.2008.
270. Smajlović (Abid) Mešan 1959 11.7.2008.
271. Smajlović (Ramo) Mersid 1976 11.7.2008.
272. Smajlović (Smajo) Abid 1938 11.7.2008.
273. Smajlović (Smajo) Atif 1940 11.7.2008.
274. Spahić (Abdulah) Nijaz 1963 11.7.2008.
275. Subašić (Bajro) Hamzalija 1957 11.7.2008.
276. Sućeska (Abdulah) Almir 1976 11.7.2008.
277. Suljagić (Mehmed) Sadik 1953 11.7.2008.
278. Suljanović (Osman) Nijazija 1977 11.7.2008.
279. Suljić (Avdo) Asim 1935 11.7.2008.
280. Suljić (Ramo) Šaćir 1940 11.7.2008.
281. Suljić (Salko) Nazif 1911 11.7.2008.
282. Šabanović (Mehan) Husein 1947 11.7.2008.
283. Šabić (Ibiš) Idriz 1951 11.7.2008.
284. Šabić (Mujo) Rešid 1965 11.7.2008.
285. Šahmanija (Alija) Agan 1953 11.7.2008.
286. Šečić (Hasan) Sejdalija 1974 11.7.2008.
287. Šečić (Salih) Abid 1960 11.7.2008.
288. Šehić (Alija) Nedžib 1957 11.7.2008.
289. Tabaković (Alija) Murat 1937 11.7.2008.
290. Talović (Mušan) Mustafa 1935 11.7.2008.
291. Tihić (Mustafa) Hemed 1937 11.7.2008.
292. Turković (Bekto) Mehmedalija 1947 11.7.2008.
293. Turnadžić (Mustafa) Redžo 1937 11.7.2008.
294. Uvalić (Ibrahim) Senad 1974 11.7.2008.
295. Velić (Velija) Meho 1955 11.7.2008.
296. Zemunović (Ohran) Mirsad 1955 11.7.2008.
297. Zukanović (Fadil) Sabahudin 1975 11.7.2008.
298. Zukić (Husein) Zuhrijet 1969 11.7.2008.
299. Zukić (Huso) Mehmed 1937 11.7.2008.
300. Zukić (Salih) Refik 1961 11.7.2008.
301. Selimović (Alija) Aljo 1976 11.7.2008.
302. Selimović' (Abdulah) Alija 1947 11.7.2008.
303. Halilović (Huso) Rašid 1955 11.7.2008.
304. Hamzabegović (Husein) Dževad 1965 11.7.2008.
305. Rahmić (Habib) Mesud 1971 11.7.2008.
306. Kardašević (Mujo) Omer 1952 11.7.2008.
307. Hirkić (Osman) Džemal 1952 11.7.2008.
15 godina poslije Sjećaš li se tunela?
Za Sarajlije koje su rat preživjele u gradu dovoljno je reći – tunel. Za one koji su taj rat posmatrali sa strane, to će ostati misterija o hrabrosti i volji da se preživi tri godine opsade i održi život u gradu koji je ubijan zajedno sa svojim stanovnicima. Da nije napravljen pitanje je šta bi bilo sa gradom i koliko bi još ljudi umrlo pred očima UN-a koji je čuvao nepostojeći mir.
Piše: Asim Bešlija
1993. je godina. Sarajevo je okovano svim mogućim nedaćama a najveća je ona koju mu zadaje Sarajevsko-romanijski korpus Vojske Republike Srpske. Opsada. Nema struje, nema vode, nema hrane. Riječ 'nema' postala je opšte mjesto Sarajlijama. Osjećaj napuštenosti od svijeta, prepuštenosti idejama srpskog rukovodstva na Palama koje je civilnom stanovništvu 'razvlačilo pamet', kako je jednom kazao Mladić u naredbi za granatiranje. Dakle, Sarajevo je bilo prepušteno egzekutorima dok je UN sa svojim posmatračkim timovima posmatrao ubijanje i vodio evidenciju. I šta je očajnim ljudima preostajalo da urade u takvoj situaciji? Ili da se predaju, fizički, moralno i na sve druge načine ili da nadjačaju smrt snagom života. Izlaza uvijek ima a u sarajevskoj situaciji to je značilo ići ispod zemlje, mimo srpskih snaga i mimo UNPROFOR-a.
Do tada, Sarajlije su jedino mogle pretrčavati aerodromsku pistu zbog čega je, prema nekim procjenama, njih 250 izgubilo život pokošeno mitraljeskom paljbom srpske vojske.
Tunel ispod aerodroma
Tunel je napravljen 1993. godine, za četiri mjeseca i uz angažman 200 ljudi, povezujući Dobrinju iz kruga opsade sa Butmirom na slobodnom dijelu teritorije koji je kontrolirala ABiH. Nalazio se svega 50-ak metara od linija VRS a odmah ispod nogu vojnika UN-a koji su kontrolirali aerodrom. Negova ukupna dužina bila je 720 metara a visina 1,5 a na nekim mjestima i 1,8 metara. Iako je njegova dužina faktički uvijek ostala ista, mijenjala su u ovisnosti sa koje ste strane u njega ulazili. Kad se ulazilo iz Sarajeva putovanje je trajalo 20-ak minuta, dok je u povratku to znalo biti i 40 minuta jer su iscrpljeni i izgladnjeli stanovnici grada na sebi nosili vreće sa hranom, alkoholom, cigarama i oružjem. U kasnijoj fazi u tunel su postavljene i male šine kojima su gurana kolica za dostavu razne robe u grad. Šinama je prevožen i tadašnji predsjednik RBiH Alija Izetbegović kako bi mogao otputovati na različite svjetske destinacije.
Iako je odigrao jednu od ključnih uloga za grad Sarajevo, tunel je dugo vremena ostao tajna pa ni UN od Armije BiH nikada nije dobio informaciju o njegovom postojanju.
Prema nekim izvorima Vojska RS je 1994. godine saznala za tunel i tražila od UN-a njegovo zatrpavanje, ali je pokušala i da kopanjem drugog tunela preusmjeri rijeku Željeznicu i potopi ovu vitalnu komunikaciju za opstanak glavnog grada.
Po čemu će tunel ostati poznat mnogim tadašnjim stanovnicima Sarajeva je redovno udaranje glavom u drvene potporne grede, a postoji informacija i da je general Jovan Divjak tokom svog prvog prolaska toliko udario glavom da je imao 13 šavova.
Ko se sjeti tunela još?
Da danas nema porodice Kolar koja je te 1993. godine ustupila svoju kuću armiji kako bi se kroz nju prokopao tunel, ovaj sada već historijski objekat bio bi samo ruševina i slika u sjećanju ljudi koji su ga koristili. Kolarovi su nakon rata odlučili sačuvati 25 metara tunela koji vodi od njihove garaže prema aerodromu dok su u samoj kući sakupili zbirku uspomena na agresiju – metke, čahure, razno oružje, improvizirane peći, lunch pakete, opremu, odjeću i šta sve ne. Iako je tunel služio Kolarovima kao i svima ostalima, oni su ostali sami da se brinu o nečemu što je na svim svjetskim meridijanima već postalo kultna priča. Predsjednici, vojnici, sudije, glumci, pjevači iz svijeta redovno obilaze ovaj objekat. Bosanski političari te svi ostali redom rijetko ga obiđu i rijetko ga se sjete. Iako je objekat pod zaštitom Zavoda za kulturno-historijsko nasljeđe Kantona Sarajevo, jedini koji uistinu brinu o njemu jesu Kolarevi. Političari se obično okupe oko godišnjice tunela, daju obećanja i više ne dolaze. Niti pomažu. Iako navodno postoje planovi za njegovo priključivanje muzeju grada Sarajeva, do sada još ništa nije poduzeto prema cilju da se njegova cijela dužina osposobi i da se uredi profesionalna muzejska zbirka. Do tada sve ostaje na Kolarovima. Da nije bilo njih bila bi to samo još jedna priča o igranju sa historijskim sjećanjem. Jednako onako kao što se poigravalo sa životima opkoljenih Sarajlija kojima je upravo tunel davao nadu.
Danas je 15. godišnjica njegove izgradnje i opomena da ne smije postati još samo jedan dio nepoželjne i politički neprihvatljive prošlosti.
http://www.sarajevo-x.com/clanak/080731004
Pravomoćna presuda Marjanoviću i Buhovcu
Apelaciono vijeće Vrhovnog suda Federacije BiH donijelo je pravomoćnu presudu i Miroslava Marijanovića osudilo na dvije i po, a Antu Buhovca na dvije godine zatvora zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, saopćio je Vrhovni sud FBiH.
Apelaciono vijeće Vrhovnog suda FBiH u krivičnom predmetu protiv optuženih Miroslava Marijanovića i Ante Buhovca zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva odbilo je kao neosnovanu žalbu kantonalne tužiteljice u Mostaru i potvrdilo presudu Kantonalnog suda u Mostaru u njenom oslobađajućem dijelu, dok se žalbe optuženih djelimično uvažavaju i preinačuje presuda Kantonalnog suda u Mostaru u njenom osuđujućem dijelu.
(FENA)
Prijedor: Obnovljena Čaršijska džamija
U prisustvu više od 2.000 vjernika i građana juče je u centru Prijedora otvorena obnovljena čaršijska džamija i zgrada svojevrsnog islamskog centra u kojem će biti smještena biblioteka i čitaonica.
Ovaj vjerski objekat porušen je i spaljen u proteklom ratu 31. maja 1992. godine. U obnovu džamije uloženo je oko 800.000 maraka, a njena izgradnja trajala je četiri godine. Najviše sredstava pristiglo je od vjernika iz dijaspore, među kojima je oko 100.000 KM dao Suljo Halalkić koji danas živi i radi u Švedskoj.
Skup, koji je proglašen događajem od visokog bezbjednosnog rizika, protekao je mirno i bez incidenata, a obezbjeđivale su ga jake policijske snage.
"Svaki Prijedorčanin sada može dostojanstveno i puna srca stati pred ovaj božji hram koji je iznikao ovdje kao simbol vjere, ljubavi, tolerancije i poštovanja zajedničkog života", kazao je Abaz Ganić, predsjednik Građevinskog odbora za izgradnju gradske džamije.
Reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić na ovom skupu je rekao da Prijedor danas ima jednu od najljepših džamija na Balkanu i u Evropi.
"Na prostoru bivše Jugoslavije prije rata je bilo oko 3.000 džamija, a u Bosni i Hercegovini je tokom rata porušeno oko 700. Samo je u posljednja tri mjeseca u našoj zemlji otvoreno 76 obnovljenih džamija i to je znak bošnjačke upornosti i želje Bošnjaka da se vrate i žive na ovim prostorima", kazao je reis Cerić.
Tarik Sadović, ministar bezbjednosti u Vijeću ministara BiH, istakao je juče u Prijedoru da je izgradnja novog vjerskog objekta u ovom gradu pobjeda Prijedora i Prijedorčana.
"Danas svi dobronamjerni ljudi i Srbi i Bošnjaci i Hrvati u ovom gradu treba da se raduju u lijepom gradu Prijedoru, u kojem moramo jedni drugima pružiti ruke pomirenja i to onima koji to zaslužuju. BiH ne smije biti tijesna ni za koga jer u njoj svi treba da budemo svoji i živimo na svome u miru i toleranciji i poštujemo različitosti među nama", kazao je Sadović.
On je posebno zahvalio pripadnicima SJB Prijedor koji su obezbjeđivali skup.
Juče je sa ovog skupa poslana poruka mira, međusobnog uvažavanja i međuetničke tolerancije, a Srbima je Ilindan čestitao predsjednik Medžlisa IZ Prijedor Sudbin Musić.
http://www.nezavisne.com/vijesti.php?vi ... 706&meni=2
Obnova pravoslavnih vjerskih objekata na području Hercegovine
Episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije pozdravio je odluku Gradskog vijeća Mostara da se Srpskoj pravoslavnoj crkvi vrati šest objekata koji su bili u privremenom vlasništvu ovog grada.
"To ni izbliza nije ono što mi očekujemo, ali ono što nas mnogo raduje je ta dobra volja koje do sada nije bilo i koja nas je uvjerila da jer naša dobra volja proizvela njihovu", objasnio je vladika Grigorije.
On je naglasio da je jedna od osnovnih dimenzija ovog čina ta što će Srpska pravoslavna crkva moći da živi u Mostaru, a samim tim postoji perspektiva za srpski narod u ovom hercegovačkom gradu.
"To neće biti lako, ali imamo ozbiljne projekte u narednoj godini, kao što je otvaranje škole, zatim će nam Gradska skupština vratiti i zgradu Geodetskog zavoda koja je u blizini Vladičanskog dvora, koji ćemo, zajedno sa crkvom ponovo izgraditi", rekao je vladika Grigorije.
Vladika Grigorije je ponovio da su Srbi autohton i autentičan narod u Mostaru, sa svojom istorijom i kulturom, a sve to će, kako kaže, biti veliki doprinos životu ovog grada.
On je dodao da je najveća obnova, kako kaže, i života i žive crkve, što se Hercegovine tiče, upravo u dolini Neretve, od Metkovića i Opuzena, preko Čapljine i Prebilovaca do Mostara i Konjica.
Pored planova za obnovu mostarskog sabornog hrama, vladika je istakao da se u centru Čapljine obnavlja saborna crkva, zahvaljujući podršci Vlade RS, ali obnova teče i u dijelovima istočne Hercegovine, poput crkve u Bobanima nadomak Trebinja i izgradnje nove crkve u naselju Ivanica, opština Ravno.
Vladika je, međutim, izrazio žaljenje što je "naša zajednica još nesposobna, pa je vrlo česta stvar da jedan ili dva pojedinca mogu da terorišu čitavu zajednicu".
On je objasnio da zajednica treba da postane mjerilo stvari, a mi smo, kako kaže, pokazali nemoć da nešto učinimo, pa se ljudi još nerado zadržavaju u Trebinju.
http://www.nezavisne.com/vijesti.php?vi ... 692&meni=2
Crkva zadovoljna vraćanjem objekata u Mostaru
Gradsko vijeće Mostara donijelo je odluku o davanju na korištenje šest objekata u vlasništvu Grada Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC).
Riječ je o objektima koji su nakon Drugog svjetskog rata oduzeti SPC-u, a koje grad daje na korištenje ovoj vjerskoj zajednici do donošenja zakona o restituciji i denacionalizaciji.
Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić izjavio je da se ovim činom vraća povjerenje srpskom narodu u Mostaru.
"Na ovaj način dovodimo vjerske zajednice u gradu u isti ili sličan položaj", naveo je Bešlić ističući da je vraćeno sve ono što je bilo moguće vratiti u skladu sa zakonom.
On je izrazio nadu da će nakon ovog poteza biti poništena tužba protiv grada Mostara koju je SPC podnijela zbog opstrukcija pri vraćanju nacionalizovane imovine.
"Mislim da tužbe neće biti jer smo mi na ovaj način regulisali sve što je bilo moguće", kazao je Bešlić dodajući da se radi o objektima koje niko ne koristi i koji nisu opterećeni nosiocima stanarskog prava ni potraživanjima trećih lica.
On je dodao da se jedan od objekata koji su vraćeni trenutno koristi kao kolektivni centar, te obećao da će SPC, nakon odluke federalnog Ministarstva za izbjegla i raseljena lica o raspuštanju tog centra, ući u te prostorije. Riječ je o zgradi nekadašnjeg Geodetskog zavoda u kompleksu Konak.
U SPC-u su zadovoljni odlukom, a paroh mostarski Radivoje Krulj kaže da posebno raduje činjenica da je odluka donesena jednoglasno.
On je dodao da je Gradsko vijeće usvojilo i amandman prema kome će crkvena opština Mostar ući u posjed još osam objekata kada se zato steknu uslovi.
"Od šest vraćenih objekata jedan je porušen, dva devastirana, a tri su u funkciji", rekao je Krulj.
On je dodao da grad Mostar SPC-u te objekte nije mogao vratiti u vlasništvo, već su im dati na korištenje.
"Ovo je dobar znak za Crkvu i srpski narod u Mostaru. Zadovoljni smo odlukom jer sa ovim kvalitetnije ulazimo u obnovu Sabornog hrama, ali i stvaramo uslove za povratak sjedišta Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske u Mostar", naveo je Krulj.
Prema njegovim riječima, SPC u zgradi Geodetskog zavoda namjerava da otvori pravoslavnu gimnaziju za svu djeca Mostara.
Odgovarajući na pitanje da li je SPC odustala od tužbe protiv grada Mostara, Krulj kaže da tužba još nije povučena, "ali da potezi gradskih vlasti, sami po sebi povlače tužbu".
(SRNA)
