Na svaku priču o miješanju Turske u BiH i BiH kao evropskoj zemlji s evropskim putem i evropskom budućnošću, na svako spominjanje Erdogana, Ihvanu-l-muslimina, rabije, islamizma, janjičara, neoosmanizma, Duboke strategije, džidža & midža, etc. ulažem ovakve stvari kao što veli dr Slaven Kovačević (i masu takvih):
"Jasno je kako je Visoki predstavnik, ima tome već izvjesno vrijeme, osim prema Vijeću sigurnosti, postao odgovoran i prema Brusselsu, odnosno Europskoj uniji, gdje leži osnovni problem njegovog nedjelovanja. Odnosno, tamo vidim inicijaciju politike nedjelovanja Visokog predstavnika.
Tu vidim mogućnost za uključivanje Njemačke,
jer ponekad se pitam, jesu li predstavnici Europske unije ovdje u BiH i oni iz Brusselsa uopće svjesni gdje takva politika nedjelovanja može dovesti Bosnu i Hercegovinu, odnosno da li treba da evociramo sjećanja na period 1992-1995, kada je nečinjenje međunarodne zajednice dovelo do strašnih zločina, pa čak i genocida, što je trajalo sve dok se Sjedinjene Američke Države nisu odlučile da urade nešto. Zbog toga, neke europske djelatnike, vojne i civilne, ovdje pamtimo po jako lošim stvarima. To je jako važno pitanje za europske predstavnike i njihovu političku odluku. Dakle, rješenje već sada postoji, ali je za njega potrebna volja dijela međunarodne zajednice."
Sultane naš, dobronamdošao, hoš geldiniz!
