1.dan
oko 14h stižemo u Sarajevo, na Ilidžu, odmah s desne strane skužila sam Rimski most (ponosna) poslikala iz auta, i kasnije kad sam vidjela ostale mostove, tj. ćuprije, zaključila sam da je Rimski definitvno najljepši!
Smjestili smo se u hotel (našli iz prve, tj. moj muž je našao) i krenuli u grad. Malo smo fulali BBI centar pa smo na kraju parkirali u garaži Jadranka, odande smo nastavili pješice do Baščaršije. Vidjeli smo i slikali sve mostove usput, muzički paviljon, i stigli na Baščaršiju. Pršetali smo u potrazi za hranom, našli smo Mrkvu i naravno pojeli velike, ogromne ćevape, bili su ODLIČNI!! Uglavnom, ostatak dana smo se zadžali u samom centru, šetali po Bašćaršiji, Sebilj, išli do džamije, pili vodu iz česme, nakratko sam ušla i u džamiju, rekli su da mogu mada nije vrijeme za turiste, prošli ulice Ferhadija i Titova i tak...Moj muž je bio oduševljen bosanskom ka(h)vom i stalno je je to ispijao, na Bašćaršiji, u hotelu, ma gdje god je stigao

Najviše smo se oduševili ulicom Kazalindžuk. Po povratku smo skužili di je BBI centar, malo smo ušli, prošetali, mislili smo otić gore u slastičarnicu ali smo se predomislili, mali nam se probudio, bilo je taj dan dosta hladno pa smo produžili dalje, otišli u hotel na večeru i spavanje. Inače, iznenadili smo se kako su i u BBI centru i u nekim dučanima neke stvari dosta skuplje nego kod nas (sad samo jedan primjer, Nivea vlažne maramice za malog mi ovdje kupujemo za 3KM, kod vas su 5,45 KM i td.)
2.dan
Na recepciji hotela su nam rekli da ima dosta jeftin parking kod bazena, tamo smo i totišli, cijeli dan smo tamo parkirali za 2KM, odlično. Tog dana smo prošli min. 20 kilometara, PJEŠICE.
Prvo smo pješačili do Kozje (ili Kozije) ćuprije, već smi mislili odustat, ali bilo bi mi žao da nismo vidjeli, most je baš lijep. Malo smo se zadržali tamo, naravno slikali (imamo oko 1700 slika

) i krenuli natrag. Na dijelu puta sam skužila da baš nigdje nema bebine kapice, a počeo je puhati vjetar, pa smo se opet vratili natrag i sva sreća muž ju je našao, i to u nekoj rupi

haha
Boljele su nas noge, i mislili smo da nećemo uspjet doć ni do auta...ali došli smo, uzeli još neke stvari i krenuli dalje do Baščaršije, već izgladnjeli otišli smo u Sač, na preeedobar burek od sira, stali smo i u Kazandžiluku, kupit suvenire i krenuli do parka Hastakana, pogledat skulpturu, odande smo produžili pješice do Avazovog tornja, oduševili smo se pogledom na grad. Mene su se posebno dojmile ove obiteljske kućice gore na brdima, izgledaju kao naslikane, preedivno.
E, da, kad smo išli od tog parka Hastahana, muž nije znao jel postoji prolaz kod nekog hotela (ne znam sad kak se zove, on je gledao kartu) pa nas je vodio kroz one uličice uz brdo pa niz brdo, naravno dužim putem

Mislila sam da ću umrijet

Ali sve se isplatilo kad smo došli gore....
N putu natrag smo prešli na Obalu Maka Dizdara, vidjeli Narodno pozorište, Univerzitet, Zgradu pošte, ii preko stope Gavril Principa, onda opet s ove strane Crkvu sv. Ante Padovanskog, Carevu džamiju i most, trolejbus....
I da, taj dan smo još bili u Malim Dairama, muž je naravno opet pio kavu, a ja sam htjela "čaj od smreke" tak mi je netko napisao....kad sam tražila lik me čudno pogledao, malo ismijao, i rekao da čaj ne postoji a soka nemaju

tako da sam pila čarobni čaj. Malo sam imala osjećaj da nam tamo niej bilo mjesto, pogotvo s malom bebom, bili su sve neki pomalo čudni tipovi koji su duvali nagrilu. Pokušala sam nagovorit muža da proba i on, ali nikako nije htio...
Na kraju smo se jedva dovukli do auta i došli na Ilidžu, kao da nam nije bilo dosta još smo šetali po obali željeznice i tamo oko hotela, iza našeg hotela do početka Aleje koja vodi do Vrela Bosne....
Kad smo tu večer ušli u sobu i skinuli cipele imali smo što i vidjet

noge su nam bile tri broja veće, a muž je na svakom prstu imao žuljeve, htio je ići bos na večeru
3. dan nismo išli u centrar, poslije doručka smo otišli pješice do Vrela Bosne....s onim žuljevima bilo je dosta teško, ali kad smo došli tamo toliko smo se oduševili da smo sve zaboravili. Često smo bili oduševljeni u Vašem gradu. Šteta (za Vas) što tamo ne naplaćujete ulaz. Nemam riječi koliko je tamo predivno, prošli smo cijeli park, i odvezli se kočijom natrag do hotela, pojeli neki senvić u restaču na Ilidži, ne znam sad kak se zove, i krenuli doma....Po povratku smo opet stali u Jajcu, imali smo sitniš pa da ostavimo ciganki (šala), pojeli ćevape, muž je naravno opet popio bosansku kavu, i krenuli kući. Stalo smo kod mojih u Slavoniji na spavanju, bili cijeli sljedeći dan tamo, svima ispričali, preporučili i eto nas doma....
Sad gledamo slike, prepričavamo doživljaje, prisjećamo se lijepih stvari.....
I ovako općenito....Bosna je predivna zemlja, ugodno smo iznenađeni i htjeli bi se vratit opet. Puno ste mi pomogli Vi sa foruma, bez Vas ni pola stvari ne bi obišli ni vidjeli, umorili se jesmo ali nije nam žao, bilo bi nam žao da to sve nismo vidjeli.
Netko je napisao ovdje da se treba čuvati pasa lutalica, pa da, stvarno ih ima i nije mi baš bilo ugodno kad su nas slijedili, pogotovo kad je već bio sumrak a mi smo bili iza hotela, šetali do Aleje prema Vrelu Bosne.
Inače, dobar dio puta smo se vozili uz Vrbas, rijeka je predivna, samo je šteta što je prljava

Tu smo se malo razočarali. Uz rijeku ima otpada, sve što ljudima ne treba samo bace, na dijelovima izgleda kao da navažaju smeće. Isto je u Jajcu, Plivsko jezero je prekrasno ali i uz cestu i uz samo jezero hrpetine smeća. Mi osobno nismo tako navikli bacati okolo pa smo skupljati u vrećice dok nismo našli prvi koš. Koševi su naravno prazni, a smeće okolo. Isto je i na šetalištu do Kozje ćupprije. Na putu do tamo smo slikali ploče ambasadora, prolazila je žena i mislila je da slikam potgano drvo. Skrenula je pozornost na to, i rekla kakko ima ustvari malo domicilnih ljudi a ostali su došljaci ili vandali koji uništavaju, trgaju i pale. Malo žalosno, jer grad Vam je stvarno predivan.
Neugodno me iznenadio i gospodin- odijelo, kravata, namirisan, hoda po centru uz Miljacku, u jednom trenutku izvadi neke papiriće iz dđepa i baci u rijeku
Što se tiće rupa na cesti, možda bi ih netko trebao sanirat jer sam skoro izgubila glavu

Kasnije smo se tome smijali, ali tko zna kako je moglo završit. Na putu do Hastahane, na nekoj uzbrdici trebali smo prijeći cestu, nema baš obilježenih prijelaza, pa smo morali ovako....vozim bebu u kolicima, pogledam lijevo-desno, nema auta i krenem. Prvi kotači su mi upali u ogromnu rupu, nisam vidjela i kad sam htjela krenut i kolica i beba mi se prevrnu, i još ja padnem preko kolica. Prije toga smo bili u Kazandžiluku, kupili setove za kavu i neke suvenire, sve mi se to razletilo iz kolica....omg

Ne znam jesam li što zaboravila ali mislim da je to to....
Muž me sad zove na kahvu, kupio je set i sad je cijeli dan u prometu
