Prvi Kur’an preveden na ruski jezik , je bio preveden od strane ortodoksnog Rusa .
Dok je prvi prevod Kur’ana na srpsko-hrvatski jezik bio preveden pocetkom 20. vijeka od strane Mice Ljubibratica , Srbina iz Hercegovine .
Kada se u muslimanskim sredinama odredjenog govornog podrucja nasao Kur’an preveden na njihov jezik , kod iducih generacija je splahnulo interesovanje za arapski jezik .
Prava Ulema je otisla sa svojim znanjem i dosle su nove generacije koje su se oslanjale na prisutne prevode crpeci iz njih svoje shvatanje vjere . Na kraju smo dobili situaciju u kojoj su svrsenik medrese i covjek drugog profila shvatali Kur’an na istom nivou .
Godine 1946. u BiH se ukidaju serijatski sudovi i zavodi se sekularni ustav . Zatvaraju se sve islamske skole osim GHB medrese koja radi od 1537.god.
Godine 1950. je donesen zakon o zabrani pokrivanja zena .
Ako analiziramo stanje od 1946. do izbijanja rata 1992. shvatit cemo da smo na vjerskoj sceni imali autoritete prilicno ogranicenog shvatanja Islama . Kada je o arapskom jeziku rijec 98% tadasnjih vjerskih autoriteta nije znala prevesti ni 10 kratkih sura Kur’ana .
Glavna referenca za fikh (islamsko pravo) je bila mala knjizica od Serdarevica bez ikakvih dokaza .
Nisu se oslanjali ni na jedan tefsir posto je arapski jezik bio preduslov.
Prevedene knjige iz strucnih oblasti Islama su se mogle prebrojati na prste jedne ruke .
Pogresan odgovor je i kao pogresan lijek s tim da prvi u ovom slucaju truje i dusu i srce i tijelo .
Kaze Imam Malik : “Ko tumaci Kur’an bez preciznog poznavanja arapskog jezika kaznite ga sa 40 udaraca bicem.”
Inace 40 udaraca bicem je kazna za pijanicu pa se analogno primjenjuje na spomenutog tumaca Kur’ana posto ni jedan ni drugi ne znaju sta govore .
Alija r.a. je covjeka koji je vazio u dzamiji tumaceci Kur’an bez poznavanja derogiranih i derogirajucih ajeta istjerao iz dzamije nazivajuci ga onim koji vodi u zabludu .
Zasto onda se cuditi nekolicini razlicitih prevoda istog ajeta, od nekolicine prevodioca koji nerijetko "misle" da znaju. Ako grijese, grijeh je njihov.
Obskurni kaze:
Tyke, koji se uslovi trebaju ispuniti da bi jezik bio savršen ?
Pa dobro, mozda opijen muzikalnoscu kompozicije samih harfofa i ljepotom ucenja Kur'ana, te time da sam ponosan sto sam musliman, vjerovatno zato rekoh "najperfektniji". S druge strane, nekoliko puta, putem medijjskih dokumentaraca i emisija, slusao sam kako govore o arapskom jeziku i njegovoj slozenoscu, sinonimiji i homonimiji, sto je tesko naci u drugim jezicima.
Arapski jezik ima najšire ishodište glasova koje jezici poznaju . Ta ishodišta pocinju duboko iz grla(elif, qaf, ghajn, ajn), pa do usana (mim, ba). Dok podrucje izmeðu te dvije tacke sadržava sva ostala ishodišta.
Ibnul-Qajjim al-Dževzijje u svojoj knjizi “Badaaiul favaid” spominje tri glavna ishodišta iz kojih se grana 16 sporednih i iz kojih izlazi svih 28 harfova arapskog jezika. Kratica “Elif-Lam-Mim“, kojom pocinju neke sure, ima poznato tumacenje koje glasi da ona ima za cilj da nevjernicima da do znanja da je Kur´an sacinjen od istih slova koje svakodnevno koriste, izazivajuci ih da sacine nešto slicno ako vec tvrde da je Kur´an ljudski govor, meðutim ljudski pokušaji su na tom planu pali u vodu.
Drugo tumacenje kratice “Elif-Lam-Mim”, koje spominje Ibn al-Qajjim je da harf elif pocinje iz dubine grla dok je lamu ishodište srednji dio usta, a mim oznacava krajnju izlaznu tacku usta – usne.
Dakle, ta tri harfa aludiraju na tri zasebne etape koje se jasno mogu naci u sadržajima sura koje pocinju ovim kraticama, a odnose se na pocetak stvaranja covjeka, kraj njegovog života na ovom svijetu, kao i ona središnja etapa na koju se odnosi vecina šerijatskih propisa.
Sami harfovi kroz meðusobno spajanje zrace balansom i skladnom kompozicijom. Tako po zvuku izgovorene rijeci možemo osjetiti koju vrstu osjecaja data rijec opisuje.
Rijeci koje oznacavaju tople i prefinjene osjecaje uvijek nose u sebi duboke harfove pri cijem izgovaranju osjecamo relaksaciju i olakšanje, kao što su rijeci “rahmet” što znaci milost , rijec “hubb” što znaci ljubav ili rijec “rahat” što znaci odmor. Dakle, zajednicko slovo za ovaj tip rijeci je grleno, nehrapavo “h”.
S druge strane, rijeci koje oznacavaju oštra, gruba, neprijatna osjecanja uvijek nose u sebi krupne i jake harfove. Takav je slucaj sa rijecima “ghadab” (ljutnja), “sakht“(srdžba) ili “daght”( pritisak).
Muzikalnost kompozicije samih harfova kroz utvrðena pravila citanja Kur´ana(tedžvid) je mu’džiza sama za sebe.
Jedan doktor muzike je nakon detaljnog izucavanja kur´anskih harfova došao do zapanjujuceg saznanja da Kur´an od pocetka do kraja zadovoljava sva pravila jedne perfektne muzicke kompozicije, što je bio i razlog njegovog prelaska na islam.
2. Korijenska izvedenost rijeci
Arapski jezik ima više od 100 000 korijena iz kojih je izvedeno 20 puta više rijeci. Postoji više od 20 ispisanih tomova izvedenica arapskog jezika.
Tako, na primjer, glagol “abara” znaci prijeci i sacinjen je od tri glavna harfa koji cine korijen te rijeci , a to su “ajn - ba - ra “.
Ako promijenimo redoslijed slova koji sacinjavaju korijen te rijeci u redoslijed “ra – ajn – ba” dobit cemo rijec “ru’b”(strah). Ako promijenimo kombinaciju korijena u “ba – ajn – ra “ posluživši se dugim vokalom “i” dobit cemo rijec “baiir” koja oznacava životinju za prijenos stvari itd.
Osobina korijenskih izvedenica je da imaju osnovu u istom korijenu i veliku srodnost u samom znacenju. Tako, na primjer, rijeci koje smo ranije pomenuli (prijeci, strah, životinja za prijenos stvari) imaju zajednicko znacenje jer covjek u stanje straha dolazi prelaskom iz imana u kufr, kao što i pomenuta životinja služi za prelazak i prijenos.
Ovo svojstvo korijenske izvedenosti omogucava arapskom jeziku iznalaženje vlastitih novih termina za nove pojave, neovisno od naucnog polja .
Dakle, zahvaljujuci tom svojstvu, arapski jezik nema veliku potrebu za pozajmicama ili usvajanjem rijeci iz drugih jezika. Tako, na primjer, rijec “vesternizacija” koja je u naš jezik stigla iz engleskog, u arapskom se dobija jednostavnim izvoðenjem iz korijena “ gharb”( koji oznacava zapad) rijeci “taghriib” koja oznacava vesternizaciju.
Osoba koja govori arapski jezik danas je jedina osoba na svijetu koja je u stanju da cita djela pisana na arapskom prije 1500 godina bez upotrebe rjecnika. Tako, na primjer, covjek koji govori arapski danas može citati i razumjeti predislamsku arapsku poeziju bez korištenja ikakvih rjecnika.
Sa drugim jezicima to nije slucaj. Glavna zahvala u ocuvanju arapskog jezika u njegovoj originalnoj formi pripada Kur´anu, koji svojom stilistikom vjecno cuva temeljna pravila arapskog jezika. Zanimljivo je da i arapski kršcani koriste Kur´an kao referencu za gramatiku arapskog jezika. Osobina korijenske izvodljivosti arapskog jezika je jedan od razloga zašto je Allah, dž.š. izabrao arapski za jezik svoje posljednje poruke covjecanstvu. Ta osobina omogucava jeziku da primi svu težinu, sva znacenja Allahove rijeci .
Sama znacenja Kur´ana su stabilna kao što je stabilna muzika Kur´ana (zvuk rijeci) zajedno sa tematikom Kur´ana.
Glavna tema Kur´ana je tevhid (Allahova jednoca). Ona se proteže kroz cijelo kur´ansko kazivanje, dok se sve ostale teme nižu oko nje poput niske bisera, ispreplicuci se i gradeci jedan velicanstveni mozaik, koji oslikava jasnu Uputu, sklad, perfektnu muzicku i jezicku kompoziciju, pripovijedanje sa poukom, zakone za sva polja koja se ticu covjeka, duševnu hranu, intelektualni izazov kao i ishodište razlicitih životnih puteva.
Arapski jezik ima i mnoštvo drugih karakteristika, a ovdje cemo za kraj baciti svjetlo na jedno važno svojstvo tog odabranog jezika, a to je da onaj ko ga upozna postaje njegov zaljubljenik.
Perzijanci su obicavali govoriti: ”Više volim da me kude na arapskom nego da me hvale na perzijskom.” Onome koji želi da shvati smisao ovih rijeci preporucujemo sljedece (nakon naucenih harfova kroz sufaru):
sto se sekirasch
A zaista bih volio priupitat nekog takvog za njihovu interpretaciju, iako apriori znam da će biti nešto oko jezičkih finesa, pa će reći da na arapskom ta imenica označva ne samo zarobljenice nego i zarobljenice koje su pristale na takav čin, štaviše, s radošću došle u njegovu postelju, ili nešto slično 
