Ma.Le.Na wrote:hm
nesto razmisljam..
ako neko ne bi mogao prihvatiti osobu sa djetetom samim tim jer je tudje...znaci li to da ta osoba nikada ne bi mogla ni usvojiti dijete..jer je tudje?
na ovu dilemu nabasah jer, kako rekoh..ne bih sada mogla biti s nekim ko ima dijete...ali sam veliki zagovornik usvajanja...pa pokusavam malo shvatiti vlastiti izbor..
evo da probam pojasniti
kod usvojenja oba partnera startaju sa iste pozicije (ista je emotivna razmjena sa djetetom), nema nepotrebnog vaganja, nema nelagode, osjecaju se jednaki, oboje su "roditelj", to je zajednicka odluka
svejedno i da sam usvojis, ti i dijete ste jedno
a partner sa djetetom, upadas u njihov mali svijet,
to nije samo tudje dijete, nego dijete osobe koju volis, sa nekim drugim, (jednostavno je u ljudskoj prirodi da bude nezadovoljan "neravnopravnim" dijeljenjem paznje, zakinut si za pravo sudjelovanje u necemu i niko to ne moze osporit, ili bar osjecas da si zakinut
uz to ti je oduzeto nesto, tim "otvorenim sistemom" ( ti - osoba koju volis:roditelj 1 - njeno dijete- njegov pravi otac/majka: roditelj 2) - onaj mir i jednostavnost koju bi imali da dijete zajednicko
tu su pravila odnosa kojima se ti moras prilagoditi, sa stalnim oprezom (i napetoscu) u pristupu,
kako se ne bi pogresno shvatio bilo koji tvoj postupak vezan za dijete,
ustvari tu si mozda sebi najveci neprijatelj, jer si sam sebi nametnuo stres al ajde, rezultat je isti
