Forum Klix.ba

bach wrote:Mali info: Pokretač tema živi u Sarajevu, tu je rođen, kao i njegov otac, dedo, pradedo, čukundedo...U Sarajevo smo došli krajem 17. vijeka u velikom valu muslimanskih izbjeglica nakon pada Mađarske...U proteklih 300 godina u nekoliko puta akteri značajnih historijskih događaja u Sarajevu kao su buna braće Morića, pobuna protiv Omer paše Latasa i otpor austrugarskoj okupaciji. Porodica Bach je imala ljekare - hećima kada nije postojao Medicinski fakultet, imala pravnike davno prije Pravnog fakulteta Moj pradjed, kao ruski zarobljenik u WWI na povratku kući donio crvene ideje Lenjinove Rusije u Sarajevo. Dvojica njegovih sinova poginula su u partizanima. Zanimljivo je da ako pogledate kartu linija u proteklom ratu one u značajnj mjeri prolaze kroz naselja u kojima živi brojna porodica Bach. Kroz te ulice, u većini prigradske, agresor nije prošao, moj tata i naši rođaci nisu im dali. Mi nemamo kuda i nemamo gdje inače imamo rodbinu samo u Sarajevo.


Mi jako, jako volimo Sarajevo i jako nas boli kada vidimo kako naš lijepi propada i tone...

Da i poznajem Nahorevo, Mrkoviće, Šanac, Boguševac, Pale, Sokolac i Lukavicu...

HAVANA wrote:

Cukan91 wrote:i kako trpjeti onaj osjecaj kad imas 20 godina, mlad si, zeljan zivota i uzivanja.. a nemas djevojku, nijednog prijatelja.. svi su se razbjezali svako na svoju stranu, socijalni zivot ti je 0, nisi upisao faks u prvom roku a sve su prilike da neces ni u drugom sto znaci jos godinu dana samovanja, porodica ti je disfunkcionalna... otac koji je jedini bio pametna glava i zaduzen za odgoj djece je umro... a majka se psihicki razboljela i cas je dobro cas nije... rodjaci nece da te posecuju zbog majcinih problema sa zdravljem... imas mladjeg brata i sestru o kojima moras da vodis racuna a sad ce uci u pubertet i tek krecu problemi... pritom ste cjelo vrijeme na evidenciji centra za socijalni rad koji vas svakodnevno maltretira, pametuje, daje "strucne ocjene" o tome kako ste ovakvi/onakvi... imate jednog tipa koji hoce majku da vam proglasi naskroz ludom da bi joj postao staratelj i raspolago imovinom... a VI, sa svojih 20 godina morate ici po sudu na rocista,iznositi odbranu i tvrditi da majka nije lose kolko se prica...
Jednom rjecju, nemas razloga zivjeti...
Sve ti je crno...
I trpis mnogo toga...

Ali cjelo vrijeme negdje duboko u sebi zelis da to prodje, da budes cijenjena i ugledna osoba u svojoj zajednici, da imas obrazovanje, normalnu familiju, da si prepoznat medju kolegama, da imas karijeru, da si u prilici pomoci drugima... i dati makar neki smisao svom zivotu.
Kako prevladati ovakvu situaciju?

Zavrni rukave,iskezi zube i udri...zivot je jebena igra.
Hoce ti biti lakse ako ti kazem da sam i ja poslije idealne 22 godine zivota u trenu zaustavljen,uvalilo mi pusku,sestra psihicki oboljeva u svom tom ludilu,roditelji razvedeni,majka stara,primanja nikakva,uslovi lijecenja nikakvi,rat,mene nikad kuci od jebenih po sumama i gorama...one same,gladne,zedne...al bukvalno...U to sve ko biber po pilavu ja ranjen,bolnica...pa kuci,polu gluh,na stakama,analgina jebenog u kuci nemam a kamoli sta drugo,sestra katastrofa,slom zivaca totalni...znala me i opalit po nogama ranjenim,nema ni ona terapije...pretvara se od prelijepe djevojke u strasno bolesnu osobu,majka kopni svaki dan...koru hljeba mi niko nije dao,vojska...niti sam vise ikada otisao, niti ista uzeo...nek uguraju sebi u guzicu i njihove certifikate i knjizice...Bilo je momenata kad sam kontao bolje da sve troje nestanemo sa lica zemlje,da se ne patimo...Al nije lako ni skiknuti...Shvatam da sam ja taj koji mora iznjeti taj teret i da je sada sve na meni,na meni je da spasim porodicu,na meni je da se ja sada zrtvujem i lomim,majka je na svojim plecima sama podigla dvoje djece,mogu ja to,moram ...ustajem,snalazim se kako znam i umijem,vodu nosim na stakama na 12 sprat,mijenjam cilime,linije,videa,kasetofone,pojacala za hranu...Najdrazu gitaru dajem za dvije tegle nes kafe(400km) prohodao,grizem,ujedam dje god mogu,skacem po pisti, kradem jebene ikar konzerve,mnogo mi pomaze drug iz djetinjstva koji radi u unproforu...Malo se stabilizovali i pored svakodnevnog rokanja,ludila...Kad mi je tesko manijakalno citam,upalim kandilo,odem u sobicu i uzmem gitaru...i ...placem.U svoj toj bolesti i sestra kad cuje zvuk dodje i pjeva(i ona je svirala)...dodje i mama...i onda pjevamo...ko nekad...Zovem oca koji je tad u njemackoj,prvi put trazim nesto od njega.Jesi dobro,jesi.Jesi se naguzio,jesi.Jesi se naputovao,jesi...E haj sad fino kad ja zavrsim sestri papire ti zavrsi tamo...Doslo je vrijeme da ucinis i ti nesto,mama vise ne moze...Sestra odlazi u njemacku i pocinje lijecenje,sigurna je,bolje je psihicki...Ja i mama presretni zbog nje...Dalje je bilo lakse.Ja upoznajem svoju sadasnju zenu i pocinjemo mastati o zajednickom zivotu,odlasku...Volimo se,to je to,spremamo se,ganjamo papire i odlazimo...Ja prvi,operacija u njemackoj i dalje u drugu zemlju,ona dolazi...Dalje je bajka.Posao,stan,djeca,povratak u sarajevo...Sestra puuuno bolje,sposobna za samostalan zivot ali nikada kao prije,majka odlicno,preporodila se,unuke,igra...Nikad u zivotu joj ne smije nista zafaliti!!!Sta sam ja prezivio je nista u poredjenju sa njenom zrtvom kroz citav nas zivot.Danas smo sretna porodica.
Glavu gore i ne daj nikom pardona.Bori se, a prijatelji,djevojka...doce to vremenom.Samo nemoj sto bi rekli...pasti qrcu za uho...

HAVANA wrote:


Zavrni rukave,iskezi zube i udri...zivot je jebena igra.
Hoce ti biti lakse ako ti kazem da sam i ja poslije idealne 22 godine zivota u trenu zaustavljen,uvalilo mi pusku,sestra psihicki oboljeva u svom tom ludilu,roditelji razvedeni,majka stara,primanja nikakva,uslovi lijecenja nikakvi,rat,mene nikad kuci od jebenih po sumama i gorama...one same,gladne,zedne...al bukvalno...U to sve ko biber po pilavu ja ranjen,bolnica...pa kuci,polu gluh,na stakama,analgina jebenog u kuci nemam a kamoli sta drugo,sestra katastrofa,slom zivaca totalni...znala me i opalit po nogama ranjenim,nema ni ona terapije...pretvara se od prelijepe djevojke u strasno bolesnu osobu,majka kopni svaki dan...koru hljeba mi niko nije dao,vojska...niti sam vise ikada otisao, niti ista uzeo...nek uguraju sebi u guzicu i njihove certifikate i knjizice...Bilo je momenata kad sam kontao bolje da sve troje nestanemo sa lica zemlje,da se ne patimo...Al nije lako ni skiknuti...Shvatam da sam ja taj koji mora iznjeti taj teret i da je sada sve na meni,na meni je da spasim porodicu,na meni je da se ja sada zrtvujem i lomim,majka je na svojim plecima sama podigla dvoje djece,mogu ja to,moram ...ustajem,snalazim se kako znam i umijem,vodu nosim na stakama na 12 sprat,mijenjam cilime,linije,videa,kasetofone,pojacala za hranu...Najdrazu gitaru dajem za dvije tegle nes kafe(400km) prohodao,grizem,ujedam dje god mogu,skacem po pisti, kradem jebene ikar konzerve,mnogo mi pomaze drug iz djetinjstva koji radi u unproforu...Malo se stabilizovali i pored svakodnevnog rokanja,ludila...Kad mi je tesko manijakalno citam,upalim kandilo,odem u sobicu i uzmem gitaru...i ...placem.U svoj toj bolesti i sestra kad cuje zvuk dodje i pjeva(i ona je svirala)...dodje i mama...i onda pjevamo...ko nekad...Zovem oca koji je tad u njemackoj,prvi put trazim nesto od njega.Jesi dobro,jesi.Jesi se naguzio,jesi.Jesi se naputovao,jesi...E haj sad fino kad ja zavrsim sestri papire ti zavrsi tamo...Doslo je vrijeme da ucinis i ti nesto,mama vise ne moze...Sestra odlazi u njemacku i pocinje lijecenje,sigurna je,bolje je psihicki...Ja i mama presretni zbog nje...Dalje je bilo lakse.Ja upoznajem svoju sadasnju zenu i pocinjemo mastati o zajednickom zivotu,odlasku...Volimo se,to je to,spremamo se,ganjamo papire i odlazimo...Ja prvi,operacija u njemackoj i dalje u drugu zemlju,ona dolazi...Dalje je bajka.Posao,stan,djeca,povratak u sarajevo...Sestra puuuno bolje,sposobna za samostalan zivot ali nikada kao prije,majka odlicno,preporodila se,unuke,igra...Nikad u zivotu joj ne smije nista zafaliti!!!Sta sam ja prezivio je nista u poredjenju sa njenom zrtvom kroz citav nas zivot.Danas smo sretna porodica.
Glavu gore i ne daj nikom pardona.Bori se, a prijatelji,djevojka...doce to vremenom.Samo nemoj sto bi rekli...pasti qrcu za uho...

zagazaga wrote:jos jedan glas za havanin post i inace za njegove ranojutarnje postove

HAVANA wrote:Zavrni rukave,iskezi zube i udri...zivot je jebena igra.
...

popajic wrote:

Re: Pocetak rata u Sarajevu
Postao/la Ahmmed dana 18 sep 2009, 00:47

Našao sam ovaj tekst, koji napisah prije nekoliko godina, a najvećim dijelom govori o danima pred početak rata u Sarajevu........

Eh, kao da je jučer bilo..... Već 29 februara 1992, ispunili smo, onako džematile,porodično, patriotsku dužnost.....Mi,koji smo imali pravo glasa

Baščaršija je to jutro bila suncem okupana....Na referendumskim mjestima, socrealistične slike, ćilimi na zidovima mjesnih zajednica....Na plakatima kojima se pozivalo za izlazak na referendum, poruka,koju ću pamtiti: Raja su ZA,a papci?

Osjećao sam se važnim tada,prevažnim,jer,nije šala, hem punoljetan, hem glasao za suverenu i nezavisnu....Nakon što sam zaokružio"ZA", odlučio sam prohodati Čaršijom, Ferhadijom....Ko Bajram da je bio.....Ljudi lijepo odjeveni,srednjovječne gospođe sa taze frizurama, drže pod ruku svoje ponosne muževe....
Sretnem kod Slatkog ćošeta tetu Zibu. Nekoga traži pogledom....Kenana,svoga sina, a moga školskog druga.... Eto Kene, nasmijan i vedar....tog sam ga dana posljednji put vidio.....Danas leži na Kovačima....
Nastavio sam dalje....prema Katedrali....Kod izloga Ede obućara, Mirna i Selma....obavile i one građansku dužnost....I izgledaju mi ,nekako, odrasle, zrele.... Preračunavaju koliko im još hiljada treba za nove cipele....Nastavljam hodati mojim gradom....U parku kod Svjetlosti, sjednem.... Neko me potapša po ramenu.... Moj brat,moj veliki brat....
Obradovah mu se! Sjeo je kraj mene i počeo pričati....Nisam ga u početku slušao....Nisam razumijevao njegove riječi....o nekoj sretnoj Bosni....nekoj novoj Bosni.....No, njegovo me ushićenje natjeralo da pratim šta govori...Govorio je o pravdi....Podsjećao me ,tog trenutka, na nekog od sedam sekretara SKOJ-a, iz čuvenih brošura"Titovim stazama revolucije...
Vratili smo se nazad do čaršije.Nahranili golubove, jer ga je to beskrajno radovalo.
I koji mjesec kasnije, kad je gorjelo Sarajevo i BiH, moj brat nije gubio nadu.... Sa kakvim je samo žarom govorio o sretnoj budućnosti, kad bi se vratio sa linije, planirajući do u najsitnije detalje raspored prvoga dana slobode....
"....On je danas u društvu Kenana, sa početka ove priče.... Na Kovačima.....Posjetio sam ih obojicu na Dan nezavisnosti...Moj brat nije dočekao prvi dan slobode....No, nismo ni mi, koji smo imali sreću ili nesreću, da preživimo rat....Dan slobode, čini mi se,sve je dalje i dalje...Ja mu se,ipak, nadam....Da toga dana, umjesto mog brata, učinim nešto što ga je beskrajno radovalo.....Da nahranim golubove na Baščaršiji.....Evo, već punih 14 godina,još nisam smogao snage za to....


Bio sam na Kovačima, večeras....

Kažu, ne valja po mezarjima , nakon akšama, boraviti....
Ipak, nisam mogao da ne odem, a u toku dana mi se, nekako, nije dalo....

Sjedio sam večeras s Njima....Razgovarao bez riječi, krajičkom oka tražio zvijezde na sarajevskom nebu, u hladnoj sarajevskoj noći...

I golubove još nikad, nahranio nisam....

Ahmed ko Ahmed - dusom pise !
Gotovo se uvijek , kad se zateknem pored Sebilja, sjetim ovog posta pa nahranim golubove...za Ahmeda

udrch wrote:Stranica 1: Ahmmed naš dobri i „Haram im bilo“
Stranica 2: packman i ˝VAMA SIGURNO TREBA SOFTLY˝
Stranica 3: Ahmmed I ….
Stranica 4: jebe me…
Sztranica 5: Havana..rat I zajebancije…

Ova dva za koja kažete da nisu u konkurenciji su u mojoj konkurenciji..ja ih ovdje pročitao..

@Havana
... Inace, volim citati postove protkane zivotnim pricama i stvarnim iskustvima kao sto su chisumovi,

-LIBERO- wrote:Odlican post druga HAVANE.
Al je bih da ne razdvajamo ova dva posta jer samo u kompletu su u punom kapacitetu. Tek onda havanin post dobije na tezini.

Jos jednom,svaka cast druze Havana (i na postu,a prije svega na zivotnom fajtu )

♥ Julianna ♥ wrote:

-LIBERO- wrote:Odlican post druga HAVANE.
Al je bih da ne razdvajamo ova dva posta jer samo u kompletu su u punom kapacitetu. Tek onda havanin post dobije na tezini.

Jos jednom,svaka cast druze Havana (i na postu,a prije svega na zivotnom fajtu )

Upisite ovako i moj glas